Dzemat Braunau
Predavanje za Lejletu-l-Bedr 2016 – Ko je danas na Bedru???
Zahvala pripada Allahu dž.š. salavat i selam neka su na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, sljedbenike i šehide njegovog ummeta, a posebno na šehide Bosne i Hercegovine.
Ramazan nam ostavlja najdragocjenije darove i bereket, ostavlja nam najljepše ljepote i emanete.
Jedan od Ramazanskih emaneta je i Lejletu-l-Bedr, noć koja je u nama razvila duboko osjećanje i saznanje, da u životu nema istinskog uspjeha bez vjere, morala, da nema pobjede bez rada, reda, znanja i discipline, propisa i pravila, kako u porodici, tako u dzematu, pa i u svakoj instituciji i zajednici.
Kada sam razmisljao sta i kako da vam kazem veceras, smatrao sam da umjesto pukih historijskih cinjenica i brojeva koliko je na kojoj strani bilo vojnika u bici na Bedru, sto i nije toliko vazno ili pak mozemo svi naci i procitati ili mozda vecinom i znamo, odlucio sam da ovogodisnji Bedr prozmem kroz nesta drugo, da povucem palarelu izmedju Bedra i danasnjih nasih unustrasnjih – sopstvenih i medjusobnih borbi, borbi izmedju zla – nasilja i nepravde s jedne i dobra – pravde i slobode s druge strane. Pa sam se sam zapitao ko je danas na Bedru???
Lejletu-l-bedr je bila prilika da se sjetimo prve velike pobjede muslimana, pobjede mladosti i istinske vjere. Šesnaesti je danas-veceras dakle Ramazan. U danu današnjem i vecerasnjoj noci a godine hidžretske druge, Poslanik i ashabi mu zauzeše izvore Bedra. Sebi iza leđa ih ostaviše kako bi mušricima nedostupni bili i tako stratešku prednost ostvariše. U noći koja slijedi Poslanik neumorno moli, Gospodaru svome se obraća riječima: „Gospodaru, ako sutra ova skupina vjernika poražena bude, ko će ti na zemlji sedždu činiti“?
Allah dž.š. je u srca vjernika smiraj dao i kišom blagodarnom korak im u boju učvrstio. Nevjernika, iako bijaše više Allah dž.š. u srca njihova strah useli, a u vjernička smiraj, sigurnost i puzdanost.
Poslanik i ashabi nisu željeli bitku ali nisu se ni pred izazovom povukli. Uvijek su u svemu postupali tako da daju od sebe sve što mogu a potom bi se na Allaha oslonuli. Ovdje na Bedru, Allah dž.š. im je poslao pet hiljada meleka da ih pomognu. Svojim odnosom prema obavezama i ustarjnošću svojom u dobru, zaslužili su da ih Allah dž.š. ne prepusti krvožednom neprijatelju. Trijumf vjernički je bio neizbježan. Ko je drugi na Bedru mogao pobijediti do muslimani? Učinili su sve što su mogli i u boj za Din krenuli spremni na veliku, najveću žrtvu. Smrt im je bila draža od života ali nisu u nju srljali. Živjeli su za islam ali i branili ga kad je trebalo životima svojim.
Danas ove 1437. godine hidžretske kad se Bedra i njegovih poruka sjećamo i na veliku bitku uspomene evociramo, na sve strane diljem svijeta islamskog se gine, ubija, progoni, muči, ruši, pali, siluje…Koliko dnevno pogine onih koji sa šehadetom u srcu žive, to danas samo Svevišnji zna. Porazna je spoznaja da ta naša braća bivaju ubijeni od također braće naše.To što se događa u Siriji, Iraku, Libiji, Jemenu, Somaliji, Nigeriji…, daleko je od poruka Bedra. Niko od njih nije na Bedru. Na Bedru su se sukobila dva koncepta, vjera i nevjera, tewhid i mnogoboštvo. Sukobio se red i nered, svjetlo i mrak. Na Bedru se riječ Božija suprotsavila šejtanskom zovu.
Svi koji danas od muslimana nose oružje i pucaju u drugu starnu, pucaju u muslimane to čine s bedranskim pokličem. Allahovo ime spominju. Allah je najveći, kliču, a nisu na Bedru. Niko od njih nije na Bedru. Nisu ni blizu poruka Bedra. Oni ustavri te poruke uopće ne razumiju.
Na Bedru se nisu sukobili muhadžiri i ensarije, već zajedno su se borili protiv zajedničkog neprijatelja. Danas su sukobljeni muslimani i muslimani, ovo pleme protiv onog plemena, iz ove džamije ide se ubiti braću u onoj džamiji, a neprijatelj zajednički spokojno trlja ruke i uživa u našoj nezrelosti i od Poslanikovog puta udaljenosti.
Danas, kada na bedransku bitku evociramo uspomene i poruka njenih se želimo sjetiti pitamo se : KO JE DANAS NA BEDRU???
Danas bi braćo i sestre u Iraku i Siriji na Bedru bio onaj ko bi uspostavio mir i izgradio poredak. Na Bedru bi bio onaj ko bi izbjegle vratio domu svom, ko bi unesrećene od patnje spasio. Poruka Bedra je obrazovanje. Svi znamo da zarobljenici bedranski opismenjavaju našu djecu u Medini. Bedr je danas opismeniti tu našu djecu. U toj Siriji i Iraku danas kada se Bedra sjećamo dvanaest miliona djece ne pohađa školu. Šta bi nam Poslanik rekao? Hej ti koji kad u brata pucaš i Allahu ekber uzvikuješ, pitaš li se šta bi ti Poslanik rekao? Ti uzvikuješ ime Gospodara koji je „IKRE“ ljudima rekao, a ti ubijaš učenike, zatvaraš škole, uništavaš ummetu budućnost.
Sticati znanje i biti konkurentan neprijatelju na svakom polju, to je danas Bedr. Otići na fakultet, a ne u Siriju, to bi obradovalo našeg Poslanika, a tebe bi u ljude, učesnike Bedra upisalo. U samo jednoj pokrajini u Afganistanu četiri stotine hiljada djevojaka ne pohađa škole u kojima se uči matematika, sociologija, biologija… One idu u škole u kojima se uči samo Kur’an. Poslanik je i ashabi njegovi znali Kur’an i mogli su djecu medinsku tome najbolje podučiti, i podučili su ih. Ali to nije bilo dovoljno. Doveo je Poslanik zarobljenike, neprijatelje svoje, ne da im glave osjeca, nego da tu našu djecu uče i matematici i biologiji i geografiji, jer kako ćeš se boriti protiv pismenijeg neprijatelja osim da mu budeš u svemu ravan, pa i bolji od njega. Škola je i knjiga danas Bedr.
Na Bedru je danas širom svijeta, a i u zemlji našoj, onaj ko otvori radno mjesto i zbrine jednog mladog čovjeka. Na Bedru je danas onaj ko omogući našim i širom svijeta islamskog mladićima i djevojkama da se žene i udaju i porodice zasnivaju. Na Bedru je onaj ko čini sve da sebe radom vlastitim obezbijedi. I onda kad se obezbjedi da drugi ne pricaju kako je on to stekao, kako nedaj Boze ukrao, zasto on ima a ja manje ili isto itd. Ničiji Bedr danas nije nositi pušku sirijskom, iračkom ili jemenskom zemljom. Bedr je sa plugom i motikom u ruci na njivi tvojoj. Od tolike plodne zemlje u dolinama Nila, Eufrata, Tigrisa, Bosne, Save, Drine, zbog nerazumijevanja poruka naše vjere mi od tuđe pomoći živimo. Ponosni sljedbeniče Pejgamberov, pripadniče ummeta islamskog, pogledaj se u ogledalo i vidi, vidiš li Ebu Bekra, Omera, Osmana, Aliju, vidiš li složne muhadžire i ensarije sa Bedra koji islamu služe a ne neprijatelju njegovom.
Danas, kada se bedranske bitke sjećamo i uspomene na nju evociramo, uzvikujemo: na Bedru je danas onaj ko ovim mladim ljudima širom svijeta objasni šta je život stvarno? Ko im predstavi vrijednosti univerzane i u srce im usadi želju za uspjehom na oba svijeta, on je na Bedru. Ko ih iz krize identiteta povede spoznaji i putu pravom. Ko im objasni da se ne treba tetovirati, bušiti uši, noseve i obrve da bi bili napredni i kulturni, on je na Bedru. Ko im objasni da nije nužno pustiti bradu, sto je samo Sunnet, pored tolikih farzova i biti protiv fine – blage tradicije svoga naroda da bi bio na pravom putu i on je na Bedru.
Na Bedru je danas onaj ko neumorno radi na zbližavanju ljudi, jedne s drugima upoznaje i odagnava strah jednih od drugih. Nije misija ni zadaća ni jedne vjere da svoje zavađa sa drugima. Svi su tu kako bi, objave tako uče, živjeli sreću u pokornosti Bogu i životom svojim zaslužili spas vječni. Hej svijete islamski, ummete Pejgamberov, pogledaj se u ogledalo, zagledaj se u sebe. Ne zatvaraj oči! Pogledaj tu kolonu unesrećenih koji mjesecima putuju, pješače, traže i sanjaju sreću na ulicama Minhena, Londona, Pariza, Beča… Na tom putu ka spasu mnogi umiru. Egejsko more u svojim dubinama krije najvece groblje danas. Poniženi su jer niko ih ne želi i sve granice se pred njima zatvaraju. Zamisli brate muslimanu i sestro muslimanko, mi koji se danas bedranskih poruka sjećamo, da ta naša braća unesrećena ne nalaze sreću na ulicama Bagdada, toj nekad prijestonici znanja, kulture i napretka. Da ti ljudi bježe sa ulica Damaska i Halepa, tih dragulja civilizacije i naše prošlosti slavne. Zamisli, da oni ne traže sreću na ulicama Kaira, Amana, Bengazija, Tripolija, oni ne žele stići u Mekku i Medinu već u Budimpeštu i Berlin, gdje i nisu dobrodosli, posebno u sredine otvoreno receno poput Budimpeste itd.
Ummete Pejgamberov, izađi na Bedr! Vrati se izvorima vjere svoje i sa tih čistih izvora, objavom i sunnetom se napoji i nahrani, i obrazuj se, radi, gradi, uređuj, posveti se odgoju i obrazovanju djece i mladih. Čvrsto stani na branik islamskih vrijednosti koje se odslikavaju u porodici, u džematu, u zajedništvu, u slozi, u čistoći, u pravednosti, u socijalnoj ravnoteži… Sve drugo, danas nije Bedr.
Zekat, Sadekatu-l-fitr, Fidija, Kurban, Vakuf i svi oblici obavezne i preporučene solidarnosti predstavljaju egzistencijalne i ekonomsko-privredne temelje islamskog Ummeta. To su samo institucije i ustanove Islama i muslimana. Uvjet za valjanost posta je podjela Sadekatu-l-fitra. U osnovi Allahu pripada sve, a ono što nam je od imovine od Njega povjereno u tome imaju udio i pravo institucije i ustanove Islama i muslimana, medrese, sirotinja, bijednici, obespravljeni i porobljeni, putnici namjernici i jetimi. Ta se imovina, iako na halal način stečena, mora čistiti i zaštititi zekatom, sadekatu-l-fitrom, fidijom, kurbanom, uvakufljenjem, porezom i drugim milodarima, zato da se održe institucije i ustanove Islama i muslimana, jer mi najbolje znamo, da nije bilo tih institucija nebi bilo ni nas danas ni u domovini ni po bijelom svijetu ovdje, i zato što su ljudske nafake i sposobnosti različite, zato što ljudi žive u različitim uvjetima na Zemlji i zato da bi nam Allah dž.š. preko Sadekatu-l-fitra primio i u sevab upisao Post. Islam nas kroz ramazan vodi ka dubini naše duše, uzdiže nas ka najvišem nivou savršenosti i spoznaje stvarnosti a kroz Sadekatul-fitr vodi nas i ka dnu naših zajednica gdje žive oni kojima je mnogo toga uskraćeno. I kako nas god uči da se uzdižemo prema Bogu tako traži od nas da sa sobom uzdižemo i izvlačimo sa dna one koji su zaglibili u beskraju siromaštva i neimaštine. U tim dimenzijama leži smisao i važnost Sadekatul-fitra.
Jesmo li svoj post očistili izdvajanjem sadekatu-l-fitra? Post lebdi između neba i zemlje sve dok ne udijelimo vitre.
U noći Bedra evo nas Gospodaru. Kao što Poslanik u šatoru svom u toj noći moli: „Pomozi nas da bi ti imao ko sedždu činiti“, mi Te molimo, pomozi nas i ujedini da bi Ti mogli u miru sedždu činiti .Amin!
