HIDZRA 2019

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –14  Muharrem  –  1441.H. / 13 Septembar 2019.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s. Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i na zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar Vjecni i Plemeniti. Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega.

Gospodaru moj, rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrijesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovani dzemate, draga braco i sestre,

Danas je bio 14-ti Muharrem, evo vec sada u aksamsko vrijeme je nastupio i 15-ti. Petnaest dana, dakle od pocetka nove hidzretske 1441 godine. I mi smo prije par hutbi govorili o tome. Veceras cemo se ukratko prisjetiti jos par bitni cinjenica i pouka vezanih za Hidzru.

Bismillahi-rrahmani-rrahim! “On je sunce izvorom svjetlosti ucinio, a mjesec sjajnim i pložaje mu odredio, da bi ste znali broj godina i računanje, Allah je to mudro stvorio, On potanko iznosi dokaze onima koji razumiju“ (Junus-5).

Zahvala Allahu pripada, Onome koji je uvijek prisutan, nikada odsutan, Koji zna puteve naše i ciljeve naše na putevima našim po kojim hodimo. Salavate na Poslanika donosimo, njegove ashabe, porodicu, te sljedbenike njegova puta.

Vrijeme teče i prolazi, dan za danom odlazi, čas rastanka s ovim svijetom sve je bliži. Svakim danom nam je bliža naša konačna hidžra, naše preseljenje zauvijek, koje će prekinuti sve naše ovozemaljske hidžre, naša kretanja i pomjerenja s jednog mjesta na drugo.

Kad se zauvijek smirimo naša hidžra će prestati, jer dok smo ovdje mi smo uvijek u pokretu. Gotovo stalno mi hidžretimo iz nečega u nešto, krećemo se od nečega ka nečemu, izlazimo i odlazimo, dolazimo i prolazimo, nikada nismo na jednom mjestu. Iako nam se čini da stojimo mi ipak plovimo, krećemo se i okrećemo i zajedno sa svim što na Zemlji postoji mi plovimo kroz prostor i vrijeme, pod nebeskim svodom kroz nebeska prostranstva. Kako Zemlja kruži svojom putanjom i nas zajedno sa sobom nosi na putu svome kroz svoje putovanje kroz prostor i vrijeme. Sve putuje, iako nam se čini da nigdje ne ide, da je čvrsto nogama na Zemlji postavljeno. Ne mora insan nikuda iz kuće se pomaknuti, ali ipak nekuda ide.

Evo još jedna hidžretska godina pokraj nas prolazi i zauvijek od nas nekuda odlazi; odlazi tamo gdje vrijeme prestaje, gdje se sve završava.

Odlazi u povijest da povijest bude i postane, da sadašnjost prestane; odlazi da čuva u sebi sve naše radnje i kretnje, da nam se vrati kada vrijeme povratka dođe kako bi svjedočila u našu korist ili na našu štetu. Svaku izgovorenu riječ sa sobom odnosi godina na izmaku. Odnosi i djela naša. Odnosi sve ono što pripada prostoru i vremenu. Odnosi, jer sve što je na Zemlji je relativno, ništa nije vječno.

Godina na izmaku odnosi i jedan dio svakog od nas, jer i mi smo dio prolaznosti, dio vremena koje bude pa nestane i prođe. Bilo, došlo i prošlo, nestalo i više se nikad neće vratiti. To su najbolje riječi koje mogu prošlost oslikati: došlo i prošlo.

1440. hidžretska došla i gotovo je prošla, bila pa nestala i nikad se više vratiti neće. Možemo mi stati u vremenu i ne brojiti godine. Možemo zaustaviti vrijeme da ga prestanemo brojiti, ali vrijeme u njegovom kretanju ne može se zaustaviti. Svako novo jutro će da najavi novi dan a svaki akšam će da najavi novu noć. Noć i dan, dan i noć, stalni su podsjetnici kretanja u vremenu. Sve u svemiru hidžreti od početka ka kraju i svaka hidžra je upravo to: kretanje i vraćanje na početak.

Najveća hidžra je takva bila: krenulo se na daleki put i nakon nekoliko godina se vratilo na početak. Taj put prolaska kroz prostor i vrijeme dok traje hidžra uvijek sa sobom nosi poteškoće. Oni koji žele da insana odvrate od tog puta uvijek će ga napadati pokušavajući da ga odvrate od pravog puta. Strah će insana na putu hidžre ponekad da obuzme, ali kad strah vjernika savlada javi mu se nada i uvjerenje da je Allah s njim, kao što je bio s dvojicom u pećini Sevr, Poslanikom i Ebu Bekrom, dakle. I nada se i živi insan da će naći svoju Medinu koja će mu pružiti utočište kao što je pružila utočiste posljednjem Božijem Poslaniku. Medina posljednjeg Božijeg Poslanika na putu njegove hidžre bio je grad Jesrib.

Medina je univerzalno ime za grad, grad koji daje smiraj i sigurnost i štiti od nepravde i zuluma, grad koji postoji uvijek u svakom vremenu. Prijašnji Božiji poslanici su tražili svoje Medine, gradove sigurne koji će im dati nadu u bolje sutra. I svaki narod i svako vrijeme ima svoje Medine, sigurne gradove koji pružaju utočište. I svaki narod i svako vrijeme ima svoje muhadžire i ensarije, one koji isele i one koji primaju u svoje domove one koji se isele. Allah je zadovoljan s takvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, a i oni su zadovoljni Njim, i za takve je Allah pripremio bašče džennetske. Također, Allah je zadovoljan i s onima koji ih slijede dobra djela čineći. Zadovoljan je s takvima, jer su oni stalno na putu hidžre, bježe iz lošega u dobro.

Hidžra kao vid iseljenja nije završena, ona je tu od početka, biće sve do kraja. Hidžre će biti do Dana sudnjeg, dokle god bude muhadžira koji će hidžretiti iz grijeha ka svojoj Medini koja im nudi spas od toga.

Na kraju hidžretske godine, ako ne možemo zaustaviti vrijeme da stane, zastanimo makar malo sami u svom putovanju od početka ka kraju.

Stanimo i pogledajmo iza sebe u svoju hidžretsku 1440. godinu. Za svaki dan kojeg proživismo valja nama dževab Bogu dati. Za svaku riječ koju izgovorismo valja nama odgovarati. Za svako djelo ili nedjelo valja nama račun polagati. A taj ispit nije nimalo lahak.

Navodi se da je jednom jedan babo svome sinu rekao da u toku dana zapamti sve ono što uradi, kaže, gdje i kako vrijeme provode. Nakon par dana kada više nije mogao babi navečer odgovarati na pitanja šta je danas uradio, sin reče: – Dosta je bolan više, mučiš me tim pitanjima!, a babo mu odgovara: – E moj sinko, teško ti je babi reći šta si danas radio, a kako ćeš pred Bogom ispit položiti za cijeli svoj život?!

Ako mi nećemo sami sebi obračun praviti, imaju dvojica koji su uvijek sa nama i koji sve zapišu i na osnovu njihovih spisa će nam se obračunati i izdati presuda. Njima dvojici ništa nije promaklo i ne može promaći. Zapisat će oni svaku našu hidžru iz lošeg ka dobru, iz Harama u Halal.

Nadamo se da će ona naša konačna hidžra, kad zauvijek napustimo ovu scenu prolaznosti, koja se dunjalukom zove, ustvari biti nasa hidžra kojoj ćemo se radovati, jer se vraćamo kući, u Berzah prije svega, odakle smo stvoreni, jer idemo na početak odakle smo krenuli, jer smo na svom putu kroz prostor i vrijeme, na putu svojih životnih hidžri zaradili Božije zadovoljstvo i da je On s nama zadovoljan. A za takve je Allah bašče džennetske pripremio.

Allaha Uzvisenog molimo da ustrajni budemo, da grijehe napustimo i iz njih hidžretimo a u dobru se nastanimo i dobro da radimo. Amin, ja Rabbel-alemin!