Putem objave ka željenom cilju – Sluzenje Bogu

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
08 Redzep – 1437.H. / 15 April 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Putem objave ka željenom cilju – Sluzenje Bogu

Zahvaljujemo se Allahu Jednom i Jedinom koji je čovjeka stvorio a zatim ga govoru i pisanju podučio. Neka je salavat i selam na najboljeg učitelja svih vremena Muhammeda a.s. koji nas je podučio svemu što je dobro i korisno. Neka je salavat i selam na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe, tabi’ine kao i na sve šehide.

Postovane dzematlije, draga omladino;

Allah dž.š. zna oduvijek da će čovječanstvu posljednji poslanik, Muhammed a.s. poslan biti. Adem pejgamber na Aršur-Rahmanu, njegovo ime ispisano vidi. Kad oprost za grijeh u Džennetu počinjeni moli, moli između ostalog i imenom Muhammeda, poslanika posljednjeg, jer sigurno je to, zaključuje Adem a.s. posebna počast kad se ime Muhammedovo s Allahovim zajedno nađe.
Hazreti Amina u noći regaibskoj saznat će da će dijete roditi. A kad dijete, dječaka rodi, saznat će da to i nije obično već odabrano dijete. To će zaključiti po onome što njegovo rađanje i odrastanje prati.
Mi ćemo iz Objave koju će nam Muhammed a.s. donijeti saznati da je on s.a.v.s. poslanik čovječanstvu, da je milost svjetovima i da donosi Uputu, Svjetlo, Putokaz, Spas, Lijek, da donosi konačnu riječ Božiju koja ostaje čovjeku program životni i jedini put da se sreća dosegne i željeno mjesto na Ahiretu zaradi.
Noć u kojoj hazreti Amina saznade da je noseća ime joj je „noć želja“. U toj noći se ispunila hazreti Aminina, a to je želja žene svake, da majka postane. U toj noći je odredbom Božijom i voljom Svemogućeg svoj hod dunjalučki započeo Poslanik koji će donijeti ljudima putokaz za ostvarenje svake želje i pokazati im svjetlo koje će im osvjetljavati pravi put i voditi na sigurno mjesto.

Poslanik donosi Objavu koja nas uči kako da ostvarimo unutarnji mir i načinimo ravnotežu u sebi, ravnotežu između Dunjaluka i Ahireta, između duše i tijela. Sto trideset puta nam Poslanik, od Allaha dž.š. donosi riječ NAMAZ. Ta riječ, to djelo, ta sedžda pred Gospodarom svjetova omogućava čovjeku da izgradi sebe, da učvrsti svoj identitet, da ostvari sebe kao ličnost i učini se neovisnim od ljudi, da samo ne klanja, onako reda – radi, nego da ga taj namaz mjenja. Jer ako se covjek koji klanja svakodnevno – svakodnevno i ne mjenja na bolje, onda mora se zapitati sta nije ispravno sa njegovim namazom, jer Bog ga ocigledno ne prima. Namaz je put unutarnjem miru, ravnoteži u nama. On je put koji vodi mjestu sigurnom, Džennetu, jer namaz odvraća, čuva od grijeha i od grijeha čisti. Želja za mirom i spokojem neće se ostvariti ako se riječ namaz, sto trideset puta u Objavi ponovljena, ne čuje i ne omladi u našim životima. Nema mira unutarnjeg bez svakodnevnog razgovora s Gospodarom našim i potpune svjesnosti da smo o Njemu ovisni i nužno Njemu na svemu zahvalni.

Poslanik donosi Objavu koja nas uči kako da ostvarimo mir među nama. Kako da izgradimo društvo u kojem će vladati bratski odnosi. Donesena objava nam veli: „Vjernici su samo braća, zato pomirite dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala“./Hudžurat,10./. Želja nam je ostvariti život u kojem bratski odnosi vladaju, to nam je i zapovijed. Ali kao što uprkos toliko puta ponovljenoj riječi namaz, mnogo je onih koji je ipak nisu čuli i ne padaju Gospodaru na sedždu, tako je uprkos jasnom ajetu da smo braća, mnogo među nama onih pa i rođene braće koji bratske odnose ruše i međusobno ne komuniciraju.
Žalosna mi je i porazna spoznaja da u jednom našem omanjem džematu braća po krivi ili vjeri ne govore. Ne govore već godinama. Posvađali su se radi onog što će ionako ostaviti, što će kad na tabut legnu svakako biti bezvrijedno.

Ono što bi sa sobom ponijeli i što bi ih moglo u hlad Gospodara svjetova smjestiti, to su srušili. U hlad će, uči nas Poslanik, dvojica muslimana koji se u ime Allaha dž.š. vole.

Mjesec je Redžeb. Sveti mjesec. Želiš li u hlad ahiretski? Tamo ima samo jedan hlad. To je hlad Gospodara svjetova. U njega može samo onaj ko je Allahove naredbe slušao i živio. Nema hlada onome ko je odnose među ljudima trovao, a pogotovo ne onome ko s rođenim bratom ne govori i gleda kako da bratu svom rođenom ili po vjeri naudi. Nema dzenneta i dzennetskog hlada onom muslimanu od cijeg jezika i ruku nisu sigurni drugi muslimani.

Poslanik nas podstiče na pomaganje i zaštitu međusobnu. Kaže Poslanik: „Pomozi brata, Allah će pomoći tebe, otkloni od brata nevolju, Allah će otkloniti tvoje“. Šta ti znači Džuma ako s bratom ne govoriš? Šta ćeš na Bajramu, ako s bratom ne govoriš? Kud si krenuo robe Božiji? Koračaš vatri ili hladu ahiretskom? Šta je tebi Islam kad se miris njegov u životu tvom ne osjeti? Ispuni želju sebi, hlada ahiretskog se domogni tako što ćeš bratu prići, što ćete oprostiti jedan drugome, zaboravit ćete razmirice i shvatit ćete da se svađate zbog dunjalučke prolaznosti a uništavate svoju vječnost. Kao što se u regaibskoj noći zače nada čovječanstvu, neka se sad, o čovječe, u tvome srcu začne želja za uspjehom na oba svijeta. Formula za taj uspjeh je u riječima: „MEN JAGFIR, JUGFER, ko oprosti, bit će mu oprošteno“. „IN TERHAM TURHAM, ko je samilostan, Allah će mu se smilovati“.

Poslanik nam donosi Objavu koja nas uči da dijeleći imetak svoj, pomažemo ljudima oko sebe, da brigom o zajednici brinemo o samome sebi. I to je put koji vodi hladu ahiretskom i ispunjenju želje iskonske, da se u vječnosti živi sretno.
Poslanik nam donosi Objavu koja nas podstiče da pravdu podupiremo i za nju se borimo a nepravdi rat objavimo. I to je put koji vodi hladu ahiretskom i ispunjenju želje čovjekove da se u vječnosti živi sretno.
Poslanik nam donosi Objavu koja nas uči i podstiče da se grijeha obavezno klonimo jer među onima koji su hlada ahiretskog dostojni, su i oni koji kad na grijeh budu pozvani kažu, Allaha se bojimo.
Bojiš li se Allaha kad si na riječ sto trideset puta u Kur’anu spomenutu, gluh i spram nje nemaran.?
Bojiš li se Allaha kad si s bratom rođenim i bratom muslimanom u neslozi i svađi?
Bojiš li se Allaha kad ti je strah od sutra i škrtost veći od straha od Džehennema?
Bojiš li se Allaha kad se šejtanskom pozivu, pozivu na grijeh odazoveš, a poziv na spas zanemariš?

U lejletur-Regaibu saznade Amina da je noseća, nosila je Muhammeda, miljenika Božijeg. On s.a.v.s. dođe, donese Objavu i objasni nam je. Ta Objava nas opominje. Bit ćemo upitani: „Zar nije niko dolazio da vas opomene? Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao, a mi smo poricali i govorili, Allah nije ništa objavio, vi ste u velikoj zabludi“./Mulk, 8-9/.
Dragi Bog od nas zahtjeva da ga vjerujemo. Da vjerujemo u Kur’an, knjigu koju je On Uzvišeni, objavio robu svome Muhammedu a.s. i da riječi objave vjerujemo, poštujemo i prema njima se ravnamo. Allah Uzvišeni traži od nas da nam riječ od Njega obavljena bude putokaz, sudac, savjetnik u životu.
”I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; – eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili” (El-En’am, 153.)
Uzvišeni Allah kaže:”Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.”(El-Ahzab, 36.)
Uzvišeni kaže: ”Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.” (El-Kasas, 50.)

A cinimo je braco draga, ubijaju se braca medjusobno. A trebali bi znati da ce i ubica i ubijeni u dzehenemsku vatru. Osim Habila koji rece bratu svome, pa i ako ti dignes ruku na mene, ja, tako mi Allaha necu podici ruku na brata svoga.

Draga braćo, gdje je i koliko Božija riječ, kur’anska uputa, u našem životu? Dokle seže u srž našeg bića? Koliko smo budnog stanja svoga tokom života svjesni istina objavljenih u Kur’anu? Koliko vremena trošimo pitajući se jesu li naši postupci, aktivnosti, naš život usklađen sa Božijom riječi?

Naše društvo pokazuje teške znakove napuštanja vjere. Naše društvo pokazuje da u njemu ne žive ljudi koji usklađuju život sa Kur’anom nego Kur’an sa svojim životom.

O vjeri se pišu i štampaju tomovi knjiga, analiziraju neviđene sitnice i pojedinosti a šta imamo u praksi? Imamo li pravednost i istinoljubivost, imamo li samilost, imamo li radinost, imamo li lijepu riječ, imamo li lijepu ćud i uljudnost, imamo li angažovanje u dobru, imamo li sprječavanje lošeg, imamo li poštivanje roditelja, imamo li poštivanje starijih, imamo li samilosti prema mladima, imamo li zahvalnost na onom što nam Bog daje il’ smo stalno u žaljenju i tajnom i javnom, imamo li iskreno elhamdulillah il’ nam duše udaraju u bubnjeve želja govoreći: još –još???

Allah uzvišeni nam je objasnio kroz Svoju Objavu da je jedini istinski način činjenja dobru sebi služenje Njemu, svako služenje mimo služenja Njemu nama je na štetu a Bogu našteti neće. Kršenjem bilo koje Božije naredbe mi, ma kako nam se trenutno činilo, sebi štetu nanosimo. Sastavni dio našeg vjerovanja i osvjedočenja jeste da nema hajra bez Božijeg hajra, niti dobra bez Božijeg dobra.

A na ono često pitanje o stanju muslimana danas: Šta nam se ovo događa i šta će bit s nama? Uzmimo odgovor iz 51 ajeta sure Tevbe: “ Reci: “Dogodiće nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.” I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju! ” i 68. ajeta sure Mu’min: “On život i smrt daje! A kad nešto odluči, samo rekne: “Budi!” – i ono bude.”

Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema, Milostivi, Samilosni, Vladar Jevmu-dina koji ne prihvata da se umjesto Njega robuje svojoj strasti, lijenosti, nemaru, stranci, politici, pokretu, karijeri, novcu, ženi, mužu, porodici, čaršiji, navici, ličnom mišljenju niti bilo čemu drugom ako to isključuje robovanje Njemu i postupanje po odredbama Njegovim.

Molim Allaha da nas učini od onih koji se iskreno i istinski kaju, da nas na najljepši način okrene dobru i napretku, da se ne prepustimo stanju nemara iz kojeg je jedini način buđenja i izlaska na Pravi put Njegova kazna, da nam Božija riječ i uputa bude kriterij i mjerilo kojim ocjenjujemo i promišljamo svoje postupke i vrednujemo svoje jučer, danas i sutra. Molim ga da nam ljubav u ime Njega bude pokretačka snaga s kojom se sastajemo, pričamo, radimo, volimo, porodice svoje odgajamo i prehranjujemo, vođe naše biramo i snagu svoju trošimo! Da u ime Njega naše razmirice lijepo rješavamo i jedinstvo čuvamo i koristimo snagu jedinstva da Njegova riječ uvijek bude gornja.
Da se s ponosom sjećamo naših dobrih prethodnika, naših alima, a posebno danas – naših šehida jer danas je upravo dan osnivanja nase ponosne Armije RBiH, i da naše ahiretsko stanište bude u društvu njihovom u Džennetu.
Uzvišeni Bože, učini nas od onih koji objavljenu riječ čuju i žive, jer je to jedini put da sebi želju za hladom vječnim ispunimo. Amin!