Tri lekcije hidžre
Veceras smo se okupili da Mevludom obiljezimo novu Hidzretsku 1439 godinu. Ja sam pred-proslu hutbu govorio na temu Hidzre, i nove hidzretske godine. Takodjer, jucer sam na hutbi spomenuo izmedju ostalog neke od osobenosti Mevluda. Prva je, da za razliku od Kur´ana, i kada slusamo ucenje Kur´ana, ne razumijemo znacenje istog. Te sam preporucio svima nama da iz tog razloga, sto smo hendikepirani nepoznavanjem arapskog jezika, svaki dan uzmemo bar 10-15 minuta i citamo prevod Kur´an. Jer je Kur´an objavljen kao pouka i poruka, ljudima da razmisljaju o Njemu i Njegovim porukama, ne samo da slusaju melodicno ucenje istog na arapskom. Medjutim, ucenjem Mevluda mi razumijemo, slusamo, cujemo, prozivljavamo i emocionalno ga dozivljavamo. To je prva osobenost Mevluda.
Druga stvar koja se tiče osobenosti Mevluda jeste da na njima za razliku od naših hutbi petkom prisustvuju i žene: Naše žene, majke, sestre, kćeri. Gdje su one danas kada je u pitanju opominjanje? Koliko im pažnje pridajemo kada je u pitanju njihova potreba za vazom, savjetom, porukom i poukom. Gdje su one koje nam odgajaju buduće generacije? Ako dzemat tu zakaže gdje je naš i gdje je njihov glas da to isprave i traže udovoljenje potrebe? Vjerovjesnik a.s. je rekao: “I nemojte sprečavati Božije robinje da idu u džamije.” (Bilježi Buhari u Sahihu, 8490). A Muslim u Sahihu, prenosi da je Poslanik a.s. rekao: “Nemojte uskraćivati ženama njihovu džamijsku radost”.
Pred nama je dakle, nova hidžretska godina, 1439. po redu koja, prema Takvimu Rijaseta, nastupila je u Srijedu, sa aksamskim ezanom, i u cetvrtak je bio prvi Muharrem. Sve u našoj lijepoj vjeri je pouka a svaki, pa i najsitniji događaj iz naše blistave prošlosti je zlata vrijedna lekcija. Tako je i sa hidžrom. Njene lekcije i pouke su brojne. Kroz ovo vecerasnje predavanje ću se ograničiti na neke od njih, tačnije na tri, a to su:
Nema vrata bez ključa ili nema problema bez rješenja
U suri Talak, Allah Uzvišeni poručuje: ”A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada”. Ovaj časni ajet najbolja je potvrda da za istinskog vjernika koji se Allaha boji i na Njega oslanja, ne postoje bezizlazne situacije i nerješivi problemi. Hidžra je dokaz tome. Kako drugačije opisati mukotrpno stanje i nepodnošljivi položaj muslimana u Mekki prije činjenja hidžre nego riječima: nerješivi problem?! Muslimani su bili potpuno obespravljeni, bez mogućnosti slobodnog praktikovanja vjere, kretanja i učešća u javnom životu. Čak su u određenim periodima bili i totalno izolovani, bez hrane, vode i bilo kakvog kontakta sa ostalim svijetom. Problem se zaista činio nerješivim. Danas se to braco i sestre, moramo biti svjesni, desava, sve nabrojano, pa i gore upravo Rohinja Muslimanima u Burmi, najveci genocid i etnicko ciscenje od nase Srebrenice, okovane bolom.
Nerješivom se činila i situacija u kojoj su neprijatelji opkolili kuću u kojoj je zanoćio Muhammed a.s. sa jednim jedinim ciljem – ubiti ga. Činilo se da za Poslanika a.s. izlaza nema. Izlaza nije bilo ni onda kada je Suraka, željan velike nagrade koja je obećana onome ko donese Muhammedovu glavu, sustigao našeg Poslanika a.s. i zavitlao svojom sabljom iznad njegove glave. Izlaz se nije nazirao ni u pećini, kada je mušricima bilo dovoljno da se sagnu i kroz otvor pogledaju u unutrašnjost pećine u kojoj su bili Muhammed a.s. i Ebu Bekr r.a. Sve ove situacije su bile bezizlazne. Međutim, uz istinsku vjeru i pouzdanje u Allaha, On je dao izlaz i proviđenje.
Analizirajmo malo i svoj život. Vjerujem da će svako od nas naći barem po jedan detalj ili situaciju u kojoj smo mislili da nema izlaza. Hidžra nas uči da, kao što ne postoje vrata za koja nema ključa, tako ne postoji ni problem za koga naš Gospodar nije ostavio rješenje, uz uvjet da u Njega iskreno vjerujemo i da se u Njega istinski pouzdamo.
Imajmo na umu i slijedeći hadis: ”Kada biste se vi istinski oslanjali na Allaha, On bi vas opskrbljivao kao što opskrbljuje ptice: ujutro odlaze gladne, a predvečer se vraćaju site” (bilježi ga Tirmizi).
Zajednica je preča od pojedinca
Muhammed a.s. je izričito tražio da se poštuje pravo svakog pojedinca ali je uvijek davao prednost zajednici. Poznato je da je u prvi mah oslobodio jednog slijepca od dolaska na zajednički namaz, naravno, zbog poteškoća koje dolazak u džemat uzrokuje slijepoj osobi. Međutim, kada je saznao da dotični slijepac čuje ezan, nije ga oslobodio obaveze dolaska u džemat.
Na istom tragu je i hidžra. Muhammed a.s. je nije učinio radi sebe ili bilo kojeg drugog pojedinca – hidžru je učinio isključivo sa ciljem da sačuva džemat.
On sam se put Medine, tadašnjeg Jesriba, zaputio tek kada je i posljednji musliman napustio Mekku i učinio hidžru. Prije toga se uvjerio da su uslovi života i normalnog praktikovanja vjere u novoj sredini kudikamo bolji.
Da bi sačuvao Zajednicu, da bi džemat držao na okupu, morao je pobrisati sve klasne i socijalne razlike među vjernicima. To je učinio kroz bratimljenje došljaka iz Mekke i starosjedilaca Medine. Na taj način, koji ranije nije zabilježen, zbližio je vjernička srca i osnažio džemat kao nikada ranije.
Uz sve to, Muhammed a.s. je poštovao i uvažavao prava ostalih zajednica u Medini. Odnose sa njima regulisao je čuvenom Medinskom poveljom koja je bila izuzetno značajna za same muslimane ali i za cjelokupno stanovništvo Medine. I danas bi ta povelja trebala nama sluziti kao primjer respektovanja i cuvanja casti kako komsija muslimana, tako i ljudi drugih vjera, rasa i nacija, kao primjer suzivota, te kako se musliman ophodi prema drugom i drugacijem.
Istinski prijatelj je velika blagodat
Hidžra nam šalje snažnu poruku i o važnosti prijateljstva, ali ne onog iz interesa, nego čistog i iskrenog. Ashabi su se doslovno takmičili ko će prije drugome izići u susret i pomoći. Posebno je to uočljivo kada je u pitanju bio odnos prema Muhammedu a.s. Tako je Alija r.a. rizikovao vlastiti život i legao u postelju Muhammeda a.s. kome je već bila pripremljena klopka i ubistvo. Posebna priča hidžre je časni Ebu Bekr r.a. koga i Kur’an spominje kao Muhammedovog a.s. sudruga u pećini.
Ebu Bekr je među prvima primio islam i od tada postao prisni prijatelj Muhammeda a.s. kome je on bespogovorno vjerovao. Zapravo, povjerenje je bilo obostrano. Kada je Poslanik a.s. u jednom dijelu noći učinio Isra i Mi’radž, što je i za današnje uslove gotovo neprelazna razdaljina u tako kratkom periodu, i kada je o tome javno kazivao, zavladala je nevjerica. Mnogi su tu vijest okarakterisali kao laž. Mnogi su bili sumnjičavi. Ne i Ebu Bekr.
On je imao bezgranično povjerenje u svoga prijatelja i znao je da on govori samo istinu te je tako i prihvatio čudnu vijest. Dobio je nadimak Es-Siddik – istinoljubivi. Takav je ostao do kraja života. Vjerovao je Muhammedu a.s. a svoje prijateljstvo dokazao je i tokom hidžre kada je bio Poslanikova vjerna sjenka na dalekom putu između Mekke i Jesriba. Zajedno su podnijeli teškoću puta i zajedno su se obreli u pećini, gdje je Ebu Bekr golim rukama štitio Muhammeda a.s. od ujeda zmije. Konačno, Ebu Bekr je zavrijedio da ga Muhammed a.s. opiše na slijedeći način: “Kada bi se Ebu Bekrov iman stavio na jedan tas vage, a na drugi iman cijelog ummeta, pretegao bi iman Ebu Bekra.”
Prijatelj je potreban svakome od nas i svi bismo željeli imati što više onih u koje se možemo pouzdati i u koje imamo bezuvjetno povjerenje. Ukratko, svi želimo prijatelje. Međutim, da bismo zaista imali prijatelja, moramo i sami biti prijatelj. Suludo je očekivati nečije povjerenje ukoliko ga nema s naše strane. Nemoguće je tražiti od drugih da budu iskreni prema nama a i sami ne biti takvi. Otuda je Ebu Bekrova iskrenost i povjerenje jedna od najvećih lekcija hidžre.
Na kraju, recimo to ovako: Istinskog vjernika Allah dž.š. nikada neće ostaviti na cjedilu. Pravo džemata je najpreče. Želimo li iskrenog prijatelja, onda i sami moramo biti takvi.
Muhammed a.s se sa muslimanima vratio u svoju rodnu Mekku, 8. godine po Hidžri, izgovarajući: “Nema drugog Gospodara mimo Allaha! Ispunio je Svoje obećanje! Pomogao je Svoga roba! Uzvisio je njegovu vojsku i porazio je neprijateljske skupine, On sam!” Tako je završena Poslanikova a.s. hidžra, u kojoj nije bilo osvete, što ostaje sunnetom do Sudnjeg dana.
Neka vam je svima mubarek Nova 1439. Hidžretska godina!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, pomozi nam da se vratimo tamo odakle smo protjerani, ponizi one koji ponižavaju Tvoje robove, oprosti našim roditeljima i našim dobrim predhodnicima, uputi i učvrsti naše potomke i oprosti nam grijehe. Uzvišeni Bože, molimo Te da nam daš snagu da krenemo putem naše hidžre i vratimo se putem tewbe Tvome zadovoljstvu. Bože, daj da samo Tebi služimo, da svoju vjeru volimo i po njoj živimo, Amin!
Abdulah ef. Cajlakovic,
Mauerkirchen, 23.09.2017. god.