Korisnost krasi vjernika

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
16 Muharrem – 1438.H. / 06 Oktobar 2017.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Korisnost krasi vjernika

Neka je hvala Allahu Milostivom, Samilosnom, koji nam je islam darovao, koji je naša srca u bratskoj ljubavi ujedinio. Donosimo blagoslov i mir Njegovom miljeniku, Muhammedu, poslaniku koji nas je uputio na dobro, a opomenuo nas da se klonimo zla. Neka je Allahov mir i blagoslov na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i tabiine kao i na naše šehide.

Postovane dzematlije, draga braco i omladino;

Poslanik je ashabe pitao: „Koje drvo sliči vjerniku“? Ashabi su dugo razmišljali ali niko nije ponudio odgovor. Jedino je Abdullah ibn Omer r.a. znao odgovor ali ga je iz poštovanja prema starijima prešutio. Kada je Poslanik rekao: „To je palma“, Abdullah je rekao ocu: „Babo, ja sam znao odgovor“. „Zbog čega nisi odgovorio“?, upitao je Omer. Abdullah je odgovorio: „Stidio sam se starijih“. Omer na to reče: „Da si odgovorio, tako mi Allaha, bilo bi mi to draže od čitave Zemlje“./Taberani/.
Zbog čega vjernik sliči palmi? Zbog toga što ona donosi samo dobro. Hurma kao njen plod koristi se u ishrani. Neopisivo je zdravo svaki dan pojesti po sedam hurmi. Od njenih vlakana se prave užad, a od grana se prave metle, te pletu korpe, a korijen i stablo se koristi kao građevinski materijal. Od ovog stabla se ništa ne baca, sve je, baš sve iskoristivo.
Vjernik je svugdje i uvijek koristan. On čini samo dobro. Poslanik je za vjernika kazao: „Gdje god da se nađe od koristi je“. Ako nije takav onda mu je vjerovanje slabo. Vjernik dobro pazi da ne bude lišen tog dobra, dobar je prema sebi, dobar je prema porodici, u društvu je koristan. Dobro pazi da nikom ne nanese štetu, da ne uznemiri komšiju. Vjernik pazi da ništa ne oskrnavi kako ne bi izgubio svojstvo pravog vjernika. Omalovažiti bilo koga, oskrnaviti bilo šta, nije vjera. Onaj ko uznemirava ljude, bihuzuri komšije, nanosi štetu društvu, nije dobar vjernik. Vjernik je oličenje dobra i od koristi je svugdje.
Da bi čovjek bio koristan, on to ne može ako se izoluje iz društva. Islam odbacuje izolaciju i izbjegavanje ljudi. Islam ne prihvata da te se ne tiče. Poslanik kaže: „Ko ne brine za opće stvari muslimana, ne pripada nama“. Također kaže: „Vjernik koji se miješa sa ljudima i bude strpljiv na njihove uvrede, bolji je od onoga koji se ne miješa sa ljudima i ne trpi njihove uvrede“. /Ibn Madže/.
Ibn Abbas r.a. kaže: „Da obezbijedim jednoj porodici opskrbu za jedan mjesec, ili za jednu sedmicu, ili za manje od toga, za mene je bolje nego da drugi put obavim hadž“. Hazreti Alija r.a. kaže: „Ne znam da postoji veći nimet od toga da podmirim potrebu onoga koji mi dođe nadajući se da ću podmiriti njegovu potrebu ili da će mu posredstvom mene biti olakšan neki posao. Podmiriti potrebu brata muslimana za mene je bolje od cijelog Dunjaluka ispunjenog zlatom i srebrom“.
Svoje sposobnosti, umne i fizičke, vrijeme svoje, vjernik stavlja u službu vjere, a vjera je život. Vjera je aktivizam u džematu, u Zajednici, u društvu.
Vjernik se uključuje u svaki hairli posao, u svaku korisnu akciju. Vjernik ne štedi sebe kad je u pitanju dobro i dobrobit opća.
Nedopustivo je, Islam to ne prihvata, da pametan i zdrav musliman dozvoli sebi da je ovisan o drugim ljudima i da pruža ruku i moli.
Sjetit ćemo se kako je Poslanik postupio sa takvim kad je došao na njegova vrata. Kupio mu je sjekiru i zapovidio mu da sakuplja drva i prodaje ih i tako se učini neovisnim, u društvu poštovanim. Za nekoliko sedmica je ovaj čovjek bio u stanju druge pomoći. Poslaniku je bio iznimno zahvalan. Jedna recenica koja bi morala i trebala biti sadrzaj svake nase dove je – Boze ucini me NEOVISNIM o ljudima i drugima.
Nedopustivo je, Islam to ne dopušta, da pametan i zdrav musliman svoju porodicu dovede u nezavidnu poziciju i neodgovornošću svojom prepusti je u ralje siromaštva. Siromaštvo je, kako to Poslanik pojašnjava, sasvim blizu kufra – nevjerovanja. Nije zamislivo, neopravdivo je da čovjek i pored tolikih blagodati koje je Allah dao, a dao nam je i njive i šume i izvore i klimu ugodnu, radom svojim ne obezbjeđuje osnovne životne potrebe.
Nezamislivo je, muslimanu to ne priliči da se ne uključuje u džematske aktivnosti. Zdrav si i pametan, i vremena imaš a ne zanima te, ni je li džamija i oko nje uređeno, ni je li mezarje i vakufska njiva uređena, ima li neka potreba u dzamiji.
Ko je vjernik? Vjernik je onaj koji je koristan. Na žalost našu, sve je manje ljudi u našim džematima koji su spremni raditi za opće dobro. Sve je manje ljudi koji radi Božijeg zadovoljstva žele biti džematski aktivisti i hizmećari kuća Božijih.
Nedopustivo je, Islamu je to strano, da se vjernika ne tiče, kako izgleda njegova ulica, mahala, selo. Kakav je vjernik? Koristan je svugdje i uvijek. Jesmo li mi vjernici pravi ako nas se ne tiče ni put, ni dzamija, ni komšija? Ako se uključiš, ako staneš na čelo neke akcije, hoće te ljudi bihuzuriti. Vidi, i u Poslanikovo vrijeme su takve napadali, ali Poslanik kaže da su takvi bolji od onih koji ne rade ništa, već samo idu u džamiju, ibadete i govore kako ništa ne valja.
Dželaludin Rumi je rekao: „Ne postoji potreba za ljudima koji će dijeliti savjete, potrebni su ljudi koji će biti primjer. Ima mnogo onih koji dijele fetve, ali je malo onih koji žive sa bogobojaznošću“. Svaki dan bogobojazni se pita, kako mogu danas biti koristan? Šta mogu učiniti danas da zaradim sebi za budući, a korist donesem drugima na ovom svijetu. Neće se ni jedan dan koji nam je poklonjen vratiti nazad. Ne čekaj druge da se pokrenu, ti pokreni sebe. Svi ćemo mi pojedinačno odgovarati, a može biti da ćeš primjerom svojim pokrenuti i druge.
Svaki je ashab slijedeći Poslanika nastojao nešto uvakufiti. Vakufili su spram svojih mogućnosti. Oni koji nisu imali imetka, vakufili su vrijeme. Bili su svjesni da će za svaki dan, za svaki trenutak svoga života odgovarati. Mnogi od nas imamo vremena slobodnog na pretek. Budimo vakifi i mi, i umjesto u ispraznim razgovorima, umjesto u gledanju beskorisnih televizijskih programa, umjesto u nesvrsishodnom provođenju vremena na društvenim mrežama, uključimo se u život i budimo korisni, budimo vjernici pravi.

Poslanik kaže: „Ko želi da preseli sa selametom i bude nastanjen usred Dženneta, neka se drži džemata. Koga raduju njegova dobra djela a rastužuju loša, taj je potpuni vjernik“. Sigurno je tuga, ne činiti ništa za dobrobit Zajednice i društva ili dzemata. Krenimo braćo po svoju dunjalučku radost i ahiretski selamet. Vjernik zna da kad ukloni smetnju s puta, time potvrđuje iman. Vjernik zna da kad pomaže drugog, zarađuje Allahovu pomoć. Vjernik zna da je Allahova milost na zajednici, na džematu, a džemat, nije samo ovaj skupljeni narod u džamiji. Džemat je i ujedinjeno sijelo na kojem se postigne hairli dogovor da se pomogne primjera radi, svoj siromašni komšija.
Džemat, to smo mi i naša sloga da mijenjamo društvo, da popravimo sebe, da mladima obezbijedimo alternativu nudeći im sadržaje koji će ih udaljiti od kafane i kladionice.
Nema ništa, braćo, na palmi što nije korisno. Vjernik je sličan njoj. On nema trenutka za uzalud potrošit. Svugdje je i uvijek koristan. Mijenjajmo se braćo svi kako bismo vjeru istinsku, pravu živjeli.
U svakom covjeku uvijek trazimo njegove vrline, sigurno ih ima, cak i one za koje ni on sam ne zna, a ne caprkajmo po njegovim mahanama, nego otkrivajmo sopstvene. Nije ispravno kritikovati, napadati, svakakvim negativnim epitetima častiti čestite i poštene ljude koji su se uključili i koji nastoje unaprijediti naše selo, našu mahalu, naš džemat, Zajednicu ili Državu. Mi dobrim smatramo one koji ništa ne rade, koji se ne uključuju, mi obično takve ne kritikujemo, a baš oni zaslužuju kritiku. Bolji su kod Allaha oni koji su društveno aktivni – pa makar i nekada pravili greske, od onih koji su odlučili živjeti u izolaciji, to Poslanik kaže.
Uzvišeni Bože, pomozi nam da shvatimo da biti koristan u društvu, vrijednije je od dobrovoljnog hadždža. Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, naš ibadet, oprosti nama, našima i svim mu’minima, a na Pravi put uputi sve ljude koji čeznu za Istinom. Oprosti nam grijehe, popravi naše stanje i nastani nas u perivojima Firdevsa sa Tvojim miljenicima i odabranicima. Amin!