Sjecanje na Poslanika

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
– 08. Redzeb 1434.H. / 18 Maj 2013.g.–Imam/Hatib:Abdulah ef. Cajlakovic
30581.2244557Zaista sva zahvala pripada Allahu, samo Njega hvalimo i od njega pomoć tražimo. Allah je Onaj koji je poslao svog Poslanika sa uputom i sa jedinom pravom vjerom kako bi je predočio svim ljudima pa makar to i ne bilo drago bezbožnicima.
Donosimo blagoslov i mir na najčasnijeg od svih poslanika, Muhammeda s.a.v.s., koji nas je uputio putevima dobra ostavivši nas na svijetloj stazi čije su noći svijetle kao i dani.
Neka je Allahov blagoslov i mir na njegove ashabe, tabiine, naše šehide kao i na sve pripadnike ummeta Muhammeda a.s.
Postovane dzematlije, draga braco i cjenjene sestre,
Nema bolje i ljepse prilike od Mevluda da se sjetimo i veceras zbog cijelog programa ukratko kazemo o nasem, posljednjem Bozijem Poslaniku Muhamedu a.s.
Kada je Allah, dž.š., stvorio stvorenja, Zemlju i nebesa, odabrao je najbolje i najplemenitije ljude za poslanike. Allah, dž.š., bira koga će uzeti za poslanika iz reda meleka i ljudi. On je poslanike učinio boljim od običnih ljudi. Muslimani priznaju sve poslanike, kao što kaže Allah, dž.š. ”Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što se objavljuje Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova, mi ne pravimo nikakve razlike među njima i mi se Njemu predajemo.’ Pa ako oni budu vjerovali u ono u što vi vjerujete, na Pravom su putu, a ako glave okrenu, oni su onda daleko od Pravog puta, i Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i zna.” (El-Bekare, 136-137)
Kolika je samo razlika između muslimana koji vjeruju u sve poslanike, hvale ih i priznaju, i drugih koji su otvoreno istupili protiv svojih poslanika u prošlosti i sadašnjosti i to prenose s generacije na generaciju! Mi nismo samo kao Jevreji i Krscani koji su prihvatili samo za Poslanike Isa i Musa a.s. I oni su sami u zacecima svojim, bili Muslimani po Tevratu i Indzilu, kao sto smo i mi po Kur´anu. Razlika je u tome sto su oni neuzubilah iskrivili svoja uvjerenja i vjerovanja, iskrivili i sebi prilagodili Tevrati i Indzil. Upravo slučaj ismijavanja sa Poslanikom, s.a.v.s., od strane nekolicine zapadnjaka znak je njihovog kulturnog i duhovnog propadanja. Predali su se vrijeđanju i psovanju izražavajući svoj bijes i gnjev prema muslimanima, zaboravljajući da takav postupak govori, ustvari, o njihovom duhovnom i moralnom padu, te odbacivanju logike i pravičnosti.
Svi spomenuti u gore navedenom ajetu i mnogi drugi su Allahovi poslanici koje je Allah, dž.š., odabrao da nama dostave Njegovu uputu. Zato nam je i naređeno da vjerujemo u sve poslanike i strogo je zabranjen svaki vid ismijavanja, psovanja i omalovažavanja poslanika.
I ako bi se Isa (Isus), a.s., ili Musa (Mojsije), a.s., ili bilo ko od njih omalovažio, potcijenio ili ismijao, muslimane bi to pogodilo isto kao da se ponizava i Muhammed, a.s.
Naš Poslanik,a.s, je najbolji među poslanicima i na Sudnjem danu će biti najbolji od Ademove djece, u ruci će nositi bajrak zahvale Allahu i prvi će otvoriti i ući u Džennet.
Allah, dž.š., naređuje nam da volimo Poslanika, a.s, i iskazujemo mu pokornost. Na više od 25 mjesta u Kur’anu od nas se traži da budemo pokorni Allahu, dž.š., a uporedo i Poslaniku, a.s.
Allah, dž.š., uči nas kako da se ophodimo prema Poslaniku, a.s, pa je ashabima bilo zabranjeno da ga dozivaju kao što dozivaju jedni druge.
Muhammed, a.s, poslan je svim svjetovima, i ljudima i džinima, i pečat je svih poslanica. Najbolje je Allahovo stvorenje i on je naš šefadžija na Sudnjemu danu.
Allah, dž.š., nije ostavio ni najmanje prostora zlonamjernicima da bi mu našli zamjerku, pa ga je na više mjesta u Kur’anu pohvalio:
Allah je pohvalio njegov razum pa je rekao: ”Tako mi zvijezde kad zalazi. Vaš drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao!” (En-Nedžm, 2)
Pohvalio je njegov govor: ”On ne govori po hiru svome.”
Pohvalio je njegov vid: ”Pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio.” (En-Nedžm, 17)
Allah je pohvalio i njegova prsa: ”Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili.” (El-Inširah, 1)
Allah je pohvalio i njegov moral: “Ti si (o Poslaniče) zaista najljepšeg morala – ponasanja (ahlaka).”
Zato je Allah, dž.š., prokleo na dunjaluku i na ahiretu one koji nanose nepravdu Allahu i Njegovom Poslaniku.
Rekao je Uzvišeni: ”Ti javno ispovijedaj ono što se naređuje i mnogobožaca se okani, Mi ćemo te sačuvati onih koji se rugaju.” (El-Hidžr, 95)
Priča o povodu objave ovoga ajeta i kako je Allah uništio i kaznio one koji su se rugali Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., poznata je i bilježe je skoro svi historičari i mufessiri. Bili su to stariji ljudi i plemići svoga naroda, njihov predvodnik bio je El-Velid ibn Mugire, a sa njim su bili El-‘As ibn Vail, El-Esvedan ibn El-Muttalib i El-Haris ibn Kajs. Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., pisao pisma vladarima i pozivao ih u islam, poslao je pisma tada velikim vladarima i Kisri i Kajsaru, i obojica su odbila islam, međutim, Kajsar je ispoštovao Poslanikovo, s.a.v.s., pismo i ugostio njegovog izaslanika, pa mu je i kraljevstvo ostalo. Rekao je Ibn Tejmijje: ”Pričaju: ‘Kraljevstvo je i dan-danas u rukama njegovih potomaka”’, i dan-danas neki Kajsarovi potomci nasljeđuju vlast u nekim njihovim državama. Međutim, Kisra je pocijepao pismo i počeo se ismijavati sa Poslanikom, s.a.v.s., pa ga je Allah nedugo nakon toga ubio, raskomadao njegovo carstvo, a njegovim potomcima nije ostavio ništa od kraljevstva.
Pa ima li veće potvrde za to od riječi Allaha, s.v.t., kada kaže: ”Onaj koji tebe mrzi – sigurno će bez spomena ostati.” (El-Kevser, 3) Ko mrzi, prezire i bori se protiv Poslanika, s.a.v.s., neće mu ni spomena ni traga ostaviti.
Ako se osvrnemo na kazivanja o vjerovjesnicima, koja su spomenuta u Kur’anu, vidjet ćemo da su njihovi narodi uništeni tek onda kada su se počeli ismijavati sa poslanicima.
Kada su im počeli govoriti sve i svašta, kao što je bio slučaj i sa Izraelćanima kada su poniženi i srdžbu Allahovu na sebe navukli zato što su poslanike bespravno ubijali, kako to Kur’an opisuje: ”Oni su zaslužili srdžbu Allahovu i bijeda je pala na njih, to je zato što u ajete Allahove nisu vjerovali i što su vjerovjesnike bespravno ubijali, to je zato što su Allahu bili nepokorni, i što su prešli svaku granicu u griješenju!” (Ali Imran, 112.)
Samo istjerivanje Vjerovjesnika znači nestajanje sigurnosti i nagovještaj kazne, zato Uzvišeni kaže: ”A umalo da te pokrenu da izadeš iz zemlje da bi te iz nje istjerali, ali, tada ni oni u njoj ne bi dugo poslije tebe ostali.” (El Isra, 76)
Ako je ovakva kazna predviđena za protjerivanje Vjerovjesnika, kakva je tek onda kazna onima koji ga povrijede ili se izruguju i ismijavaju?
Svakoga ko se ismijava i vrijeđa Poslanika stići će prokletstvo. Enes ibn Malik, r.a., prenosi: ”Jedan je kršćanin primio islam i naučio je suru El-Bekare i Ali Imran, služio je kod Poslanika, s.a.v.s., kao pisar, ali se zatim odmetnuo i vratio se kršćanstvu i počeo govoriti: ‘Muhammed ne zna osim ono što sam mu ja zapisao’, pa ga je Allah usmrtio. Ukopali su tog čovjeka, a kada je svanulo, našli su ga kako ga je zemlja izbacila, pa su rekli: ‘Ovo su uradili Muhammed i njegovi ashabi zato što je napustio njihovu vjeru i pobjegao od njih, oni su ga iskopali iz groba i bacili.’
Pa su ga uzeli i iskopali mu što su mogli dublju rupu i ponovo ga ukopali, ali kada je svanulo, vidjeli su da ga je zemlja ponovo izbacila. Tada im je postalo jasno da to nije djelo ljudi, zatim su ga uzeli i sami bacili. (Buharija)
Imam Ibn Tejmijje, govoreći o ovom predanju, kaže: ”Ovaj nesvakidašnji dogadaj ukazuje da mu je to bila kazna dosljedna veličini riječi koje je govorio. To je dokaz da je bio lažljivac i da je njegov postupak gori od samog otpadništva.”
Jer, otpadnika je bilo i prije, pa ničije tijelo nije zadesilo ono što je zadesilo njegovo. To je također dokaz da će Allah čuvati i osvetiti Svog Poslanika od onih koji ga psuju i ružno o njemu govore, i otklonit će laži lažljivaca kada ljudi to ne budu u stanju.
Allahov zakon o onome ko povrijedi Njegovog Poslanika je: ako na dunjaluku ne dobije kaznu koju zaslužuje, onda će ga Uzvišeni Allah na ahiretu, sigurno, kazniti onako kako zaslužuje. Mnogo je događaja u siri Poslanika, a.s, koji potvrđuju ovo Allahovo pravilo na Zemlji.
Nasuprot svemu ovome nas Melud pokazuje nasu ljubav i dosljednost i sjecanje na posljednjeg Bozijeg Poslanika. To je nasa tradicija koju vrijedi njegovati, cuvati i ocuvati. Kada bi čovjek imao million jezika, i njima spominjao prvo Allaha, dž.š. i stalno Njemu zahvaljivao, ne bi mogao dovoljno izraziti zahvalnost na milosti kojom nas je Allah, dž.š., počastio. Ta milost je i Muhamed a.s. Ta milost je i mogućnost spominjanja Muhammeda, a.s., slijeđenje njegovog sunneta, izražavanja ljubavi prema njemu i donošenje salavata na njega.
Onome ko nam je pokazao put ka Allahu, dž.š.? Ko nas je podučio kako trebamo živjeti u svakom vremenu i prostoru? Ko nas je izveo iz zablude u svjetlost ? Ko će se za svoj Ummet zauzimati kod Uzvišenog Allaha? Onaj ko nas je poželio vidjeti? Onaj ko je pred preseljenje izgovarao: “Moj ummete, moj ummete” ? I ko će, kad prvi bude pozvan da uniđe u Džennet, izgovarati riječi: “Moj ummet”? To je niko drugi do li naš voljeni Poslanik Muhammed s.a.v.s.
Zato – ljubav prema Poslaniku, a.s, je jedan od đerdana vjerovanja (imana), a dosljedno postupanje po njegovom sunnetu i slijeđenje upute – je jasan znak istinske ljubavi prema Allahu, dž.s i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.
Zato i nase obiljezavanje naseg divnog dana dzemata nemoze biti bolje popracen osim sa ucenjem Mevluda, sjecanjem donosenjem salavata, (a ko donese na pomen imena Muhamed salavat na Poslanika, Allah dz.s. Gospodar svih svjetova zamislite na tog istog obicnog covjeka donesu deset salavata – kazujuci neka je Moj – Allahov mir i spas sa tobom o covjece), sjecanjem na onog koji je pecat svih Poslanika, sjecanje na najuspjesnu licnost cijelog ljudskog roda, sjecanje na Muhameda a.s.
Salavat se uci izmedju ostalog i za vrijeme odnosno poslije Ezana, u dovi koji bi svi mi trebali znati. Dova poslije Ezana. O tome kaze Poslanik: “Kada cujete Muezzina, govorite ono sto on izgovara, zatim donesite salavat na mene, jer onaj ko donese na mene salavat, Allah za taj salavat donese deset na njega. Zatim od Allaha trazite ze mene “VESILU” Naime, to je polozaj u Dzennetu koji je pozeljen samo jednom Allahovom robu, a nadam se kaze Poslanik da cu ja biti taj. Pa ko bude trazio Vesilu za mene, ja cu se zauzimati, ciniti Sefata na Sudnjem Danu za njega.” (Muslim)
S toga, pogotovu u ovim svetim mjesecima Islamskog kalendara sjecajmo se cesto naseg Poslanika Muhameda a.s. donoseci salavate na njega, moleci Allaha da nam upravo on bude Sefadzija na Sudnjem Danu, dakle da se zauzima za nas i nas ulazak u Dzennet.
“Ponižen i osramoćen bio čovjek kod koga se ja spomenem, a on ne donsese salavat na mene; ponižen i osramoćen bio čovjek koji dočeka ramazan, pa mu prođe prije nego mu se oprosti; ponižen i osramoćen bio čovjek kod kojeg roditelji dočekaju starost, a ne uvedu ga u Džennet.” (Et-Tirmizi)
Jedan ashab je pitao: “Allahov Poslaniče, šta misliš, ako bih ja sve svoje dove zamijenio donošenjem salavata na tebe?” Odgovorio je: “Tada će ti Allah Slavljeni i Uzvišeni biti dovoljan za ono što te brine od tvoga dunjaluka i tvoga ahireta.” (Ahmed)
Molim Allaha da obaspe svojom neizmjernom milošću Muhammeda s.a.v.s., njegovu porodicu, ashabe i tabiine kao i sve nas koji ga slijedemo. Amin.

Mevlud, Dan Dzemata, Maj 2013!!!

Check Also

Predavanje za Lejletu-l-Qadr 2016

Predavanje za Lejletu-l-Qadr 2016 Zahvala pripada Allahu dž.š. salavat i selam neka su na Allahovog …