Dzemat Braunau
Hvala Allahu! Pomoć i oprost od Njega tražimo! Kod Allaha zaštitu tražimo od vlastitog zla i zla naših djela! Onoga koga Allah na pravi put okrene, niko ne može u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može na pravi put uputiti!
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Alu ‘Imran, 102).
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a o njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allah se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi! (en-Nisa’, 1).
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! (el-Ahzab, 70).
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!
Ibrahim a.s. i Jakub a.s. u odgoju potomstva
Poštovani džema’ate, draga braćo,
Nastojim da moje hutbe budu povezane i u skladu s vremenom, sa islamskim kalendarom i onim sto biva aktuelno u datom momentu. Nekim temama pridajem veliki i veci znacaj. Ovaj put i nacin, ovaj petak mubarek gledam da iskoristim sto vise i bolje mogu kroz hutbe, da vam prezentujem ono najbitnije, najvaznije jer petak je jedina prilika u sedmici gdje se veci broj nas okupi zajedno na jednom mjestu. Sve ono sto cujete sa ovog casnog mjesta, kao I ova pisana rijec su meni svjedok i pred vama a jos vaznije I pred Bogom das am vam prenio ono sto sam trebao I na najbolji nacin na koji sam mogao. Danas nastavljamo sa temama vezanim za mekteb, temama na relaciji roditelji i odgoj djece.
U današnjoj hutbi govorimo o dvojici Allahovih poslanika Ibrahimu a.s., i Jakubu a.s., te o njihovim metodama i postupcima pri odgoju potomstva.
U Kur’anu, u suri Es-Šura, Uzvišeni Allah kaže: لِلَّهِ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ يَخْلُقُ مَا يَشَاء يَهَبُ لِمَنْ يَشَاء إِنَاثًا وَيَهَبُ لِمَن يَشَاء الذُّكُورَ “Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On uistinu, sva zna i sve može.” (Eš-Šura, 49-50) –
Uzvišeni Allah je Stvoritelj, Vladar svega što postoji tako i nebesa i Zemlje. On stvara i ljudsku vrstu i čini da jedni druge smjenjuju. On određuje, stvara i daruje porod kome On hoče.
Ibrahim a.s., jedan od največih i najodabranijih Allahovih Poslanika koga je Allah odabrao i uzeo sebi za halilullah – prijatelja bio je iskušan neimanjem potomstva sve do kasnih godina. Kao i svaki drugi Allahov rob i on je imao veliku želju za potomstvom, pa je često skrušeno molio Allaha riječima: رَبِّ هَبْ لِي مِنَ الصَّالِحِينَ – “Gospodaru moj, daruj mi porod čestit.” (Es-Saffat, 100)
Milostivi Allah, vidjevši svu njegovu iskrenost, pokornost i skrušenot, uslišava njegovu iskrenu dovu i kaze: فَبَشَّرْنَاهُ بِغُلَامٍ حَلِيمٍ – “Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.” (Es-Saffat, 101)
Dakako da je Ibrahim a.s., uz iskrenu i skrušenu dovu bio pokoran i poslušan rob Allahov. إِذْ قَالَ لَهُ رَبُّهُ أَسْلِمْ قَالَ أَسْلَمْتُ لِرَبِّ الْعَالَمِينَ – “Kada mu je Gospodar njegov rekao: “Budi poslušan!” – On je odgovorio: ‘Ja sam poslušan Gospodaru svjetova.’!” (El-Bekare, 131)
Pokornost i poslušnost Allahu dž.š., je, razumije se, najljepša osobina koja, pored ostalog, pomaže u odgoju potomstva, jer samo takav, imao je pravo da zahtjeva: وَوَصَّى بِهَا إِبْرَاهِيمُ بَنِيهِ وَيَعْقُوبُ يَا بَنِيَّ إِنَّ اللّهَ اصْطَفَى لَكُمُ الدِّينَ فَلاَ تَمُوتُنَّ إَلاَّ وَأَنتُم مُّسْلِمُونَ – I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: “Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!”
Iz ovoga primjera razumijemo koji je prvi i osnovni preduslov za uspješno odgajanje poroda. To je, prije svega, pravilan odgoj samih roditelja i dosljednost u vjeri. Slijedeći primjer se nadovezuje na prethodni: أَمْ كُنتُمْ شُهَدَاء إِذْ حَضَرَ يَعْقُوبَ الْمَوْتُ إِذْ قَالَ لِبَنِيهِ مَا تَعْبُدُونَ مِن بَعْدِي – Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: “Kome ćete se, poslije mene, klanjati?” – “Klanjaćemo se” – odgovorli su – “Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu Jednome! i mi se Njemu pokoravamo!”
U citiranom ajeti-kerimu izražen je još jedan primjer neizmjerne roditeljske brige za potomstvo, kako i da li će i nakon roditeljske smrti živjeti u duhu islama, što kažu, da se roditelj nebi i u kaburu ‘prevrto’ i patio zbog griješenja, sramote i gluposti svojih potomaka. Nego, Jakub a.s., na samrtnom času okuplja svoje sinove da bi im saopštio posljednju poruku i vasijjet učinio, ali, istovremeno, da bi čuo to za šta se svim svojim vudžudom zalagao cijeli život. Ta poruka i vasijjet svedeni su samo na jedno jedino pitanje: “Kome ćete se poslije mene klanjati?” Kako ćete živjeti, u duhu islama ili u duhu harama? Koga ćete obožavati?
I vasijjet je: Nemojte Allaha zaboravljati, živite u duhu islama i umrite samo kao muslimani.
Očito je da se u ovome pitanju može nazrijeti nesaglediva želja brižnog oca da mu djeca žive i umiru kao muslimani. Poznato nam je manje vise da su donekle sinovi Jakub a.s. bili u pocetku neslozni i da su zavidjeli jedni drugima. Iz tog razloga oni kao predzadnjeg, najdrazeg sina mu, a ujedno i najljepseg covjeka fizicki koji je ikada hodio zemljom, a koji ce postati poslije Poslanikom, dakle Jusufa a.s. bacaju kao malog na dno jednog bunara i vracajuci se s puta kazu ocu da je se s njim sasvim nesta lijevo desilo. Jakub a.s. postaje slijep. A nakon sto je proslo godina i godina Jakub a.s. tuge, Jusuf kao namjesnik kojem su dosli braca, ne prepoznavsi ga kao odraslog vec tada salje svome ocu jednu kosulju i savjetuje braci da im otac tom kosuljom potare po svojim ocima i nakon sto je to Jakub a.s. uradio ponovo je dobio vid Allahovom dz.s. odredbom. Zbog svega toga, teskoca u odgoju djece, Jakubu a.s., bilo je potpuno jasno da će njegovi sinovi, ukoliko budu slijedili vjeru, ukoliko budu živjeli u duhu islama, I medjusobno se slagali, sve drugo u životu postici na zadovoljavajući način.
Šta i kako odgovaraju njegovi brojni, ali u duhu islama odgojeni sinovi?
قَالُواْ نَعْبُدُ إِلَهَكَ وَإِلَهَ آبَائِكَ إِبْرَاهِيمَ وَإِسْمَاعِيلَ وَإِسْحَقَ إِلَهًا وَاحِدًا وَنَحْنُ لَهُ مُسْلِمُونَ “Klanjaćemo se” – odgovorli su – “Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu Jednome! i mi se Njemu pokoravamo!”
Posve jasan i jedinstven odgovor njegovih sinova zadovoljio je Jakuba a.s., i onda više nije imao razloga ni za druga pitanja ni brigu niti strahovanje. Bila je to zadnja provjera vrsnog roditeljskog pedagoga svoje djece ‘o stečenom znanju, odgoju i islamskom djelovanju’ koja je imala za cilj da uvjeri oca u odanost njegovih sinova u njihovoj vjeri i dobrom djelu.
Draga braćo, pogledajte ove ljudske veličine, imana i roditeljske brige za život i ponašanje djece nakon što roditelj preseli na Ahiret. Kako je ovo snažan, dirljiv i upečatljiv primjer koji vjernika ne ostavlja ravnodušnim.
Dakle, Jakub a.s., ne kaže ovaj dio njive, zemlje ide tebi, a ovaj tebi, njemu ide kuća, njemu ide vikendica, on dobiva auto, on uzima ono što je babo uštedio na kontu itd. Jakub a.s., se nijo brinuo za nafaku svojih sinova. To, ionako, sve prolazi. Ništa od toga vječno nije!
Nego, Jakub a.s., kaže, kome ćete se, poslije mene, kada preselim na Ahiret klanjati?
Dakle, sinovi njegovi nisu rekli, daj ‘ba šta to on priča, dosadan je, daj nek umre već jednom – da mi ovo iza njega podjelimo i potrošimo, šta kome pripada I tome sl.
Nego, sinovi njegovi kao odgojena djeca, upučena djeca, obrazovana djeca, kulturna djeca poznavajući sav trud i rad roditelja oko njih, cijeneći to i poštujući kažu: klanjaćemo se Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu Jednome! i mi se Njemu pokoravamo!
Ebu Hurejre je čuo da je Allahov Poslanik Muhamed a.s., rekao: “Plemenit je sin plemenitog sina plemenitog, od oca plemenitog. Jusuf je sin Jakubov, a on sin Ishakov, koji je sin Ibrahimov, prijatelja Milostivog.” (Ahmed, Tirmizi, Buharija)
Veoma važan faktor u odgoju djece je autoritet roditelja koje se jasno potvrđuje u citiranim ajetima u primjeru Ibrahima a.s., i Jakuba a.s.
Za uspješan odgoj djece vrlo je važan i lični primjer roditelja i njihova praktična primjena vjere. Ukoliko se u porodici ne nailazi na praktičnu primjenu stečenih znanja o islamu, normalno je očekivati da će uspjeh na tom polju izostati. Medjutim, najčešći problem u odgoju djece je što roditelji djetetu samo kazuju, a ne pokazuju kako se treba raditi i ponašati. To je suština!
Draga braćo, neka nam Ibrahim a.s., i Jakub a.s., posluže kao primjer na putu odgoja i obrazovanja djece. Radimo sa djecom i budimo mi faktor koji odgaja, a ne ulica i loše društvo.
„Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece!” (El-Hadid, 20)
“I neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.” (El-Enfal, 28)
“Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.” (El-Kehf, 46)
Smisao i svrha današnje hutbe je da razumijemo kako su veliki i odabrani ljudi djecu odgajali.
“Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju.” (Furkan, 74.)
BIKC Braunau, 07.10.2011.god. Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
