Izbjegnimo iz nemara – ravnodusnosti i jednokratnosti

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
10 Muharrem – 1437.H. / 23 Oktobar 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Izbjegnimo iz nemara – ravnodusnosti i jednokratnosti

hutbaHvala Allahu Gospodara svih svjetova na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa! Hvala Allahu dž.š. koji nas je uputio ka nuru islama! Neka je salavat i selam na posljednog Allahovog poslanika Muhameda s.a.v.a. na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobro do kijametskog dana!

Postovane dzematlije, draga omladino;

Internetom se širi slika utopljenog dječaka čije je tijelo more iznijelo na obalu. U njoj se traži, i u njoj može da se vidi sva besmisao današnjeg ljudskog djelovanja na Zemlji. Internetom i medijima se sire razne ruzne slike promrzlih izbjeglica.
Sve one mogu poslužiti kao opominjujuća ilustracija kur’anskog ajeta: “Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao“ (El-Ma’ide: 32).
Vrlo malo se nažalost iskreno, otvoreno govori ko je ubio ovog dječaka i ko propušta da svim ljudima život sačuva? Uz ovu činjenicu stoji i zapitanost zašto se, od stotina utopljenika, a i destina hiljada njih, pokušava sva ta stravična slika stvarnosti svesti na jednog dječaka?
Istinski, duboko gledano, promišljeno, shvaćeno, jedan jeste kao svi. Ko pokušava u konzumerističkom, kapitalističkom, materijalističkom, numerističkom društvu prodati ideju jedan kao svi? Ko to u društvu gdje je količina mjerilo svega forsira jedinku kao simbol buđenja razuma, srca, emocija, humanosti? Ja u takvom predstavljanju vidim želju za umanjenjem strahote, vidim nastojanje da se dehumanizirani ljudski um zaštiti od mogućnosti buđenja.
Prije se, mislim, ovakvim medijskim predstavljanjima stvarnosti želi takav um umirit i zaštiti nego li probuditi. Da ga želimo probudit, ukazati na važnost i bitnost, na svim televizijama bile bi fotografije ne jednog nego stotina dječaka, djevojčica i drugih utpoljenika, hiljade, a vjerujem i stotine hiljada ratovima osakaćene i napaćene djece…
Kada je svijet dopustio prikazivanje ratnih strahota iz BiH tokom agresije dobar dio snimaka je bio prekriven da bi se zaštitili gledaoci od strahota. Jedne štitiš da ne vide strahote a druge puštaš da ih žive, tj. da u njoj umiru.
Zato bih volio da se slika ove džennetske ptice koju djelimo, dijeli skupa sa jatom kojem pripada. Mislili mi ovako ili onako, željeli ili ne željeli vjerovati da je drukčije, naš mozak na JEDAN u smislu mnoštva, uglavnom reaguje po principu JEDAN KO NIJEDAN. Principu koji nam vrlo brzo omogućava da se uljuljamo u svoju rutinu, zgotovljenu naviku i zaborav svega stalnog.
Konzument trenutka nema kada čitati duga objašnjenja, nema živaca razmišljati o pročitanom i viđenom, postavljati pitanja i tražiti odgovore, on vrlo brzo refrešuje stranicu da vidi šta je novo i viđenje tog novog bez vaganja bitnosti koja tu žurbu iz dana u dan povećava.
A ne bismo smjeli biti takvi. Ne bi smo smjeli prihvatati da posljedice našeg lošeg ponašanja ili lošeg ponašanja onih oko nas svaljujemo na Božiji konto. A manje više, direktno ili indirektno to činimo jer sva ova dešavanja smještamo u Božiju sudbinu i Njemu “na odgovornost”.
Je li Bog na Libiju poslao avione i tomahavke. Je li Bog na Siriju, Jemen, Avganistan, Iraq, Gazu … šalje strašne vjetrove i kazne? Bježe li ove izbjeglice od Boga ili Bogu ili ISLIA ili Asada, ili? Za početak nam valja biti svjesnim da su ovo učinci ljudskog zla, nereda, nepromišljenosti, obijesti, inferiornosti, nezainteresovanosti, neljudskosti, hasiluka.
Za početak nam valja biti svjesnim da su ovo učinci društvene neodgovornosti i podbačaja vođa društva, ne samo zapadnih nego i istočnih jednako. Mnogi od nas danas putujuci na Hadzddz prelijecemo zemaljske džehenneme nastale zbog nejedinstva. Ne dozvolimo da budemo jedinstveni samo u “Božijem” dvorištu, na Cabi a po povratku svi se opet zatvoriti u svoje, lokalne, nacionalne, partijske, sektaške torove.
Prisjetimo se slučaja potomaka Israilovih u vrijeme Musa-pejgambera vezanog za naredbu da zakolju kravu, kako bi riješili slučaj otkrivanja ubice. Opisan je u suri koja je po tome dobila ime – suri El-Bekare (Krava). Nakon što su dugo oklijevali i iznalazili razloge da ne izvrše naredbu, kravu su zaklali, i kako im je naređeno, jednim njenim dijelom su udarili ubijenog, on je oživio, Božijom moći, i kazao ime svog ubice. Sve se to dogodilo na oči potomaka Israilovih i, umjesto da im srca učini skrušenim, poniznim i Bogu pokornim, Kur’an konstatuje: “Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. – A Allah motri na ono što radite.” ( El-Bekare, 74)
Bojim se da nismo na deredzi nasih dobrih predaka, onako kreposni, jaki, nepokoljebljivi stameni, a opet blagi, skromni a lijepog ponasanja mada seljaci. Ni danas ja nisma na toj deredži. Drag mi dunjaluk, drag mi zaborav koji me otkida od promišljanja i uljuljkuje prolaznim ništavnim zadovoljstvima. No, ima nešto u snimcima i slikama utopljenih izbjeglica što će nam se urezati dublje u sjećanje koliko god se ti snimci i slike minimizirali.
Urezaće se vjerujem i evropljanima svih nacija i vjera. Ove pelene koje vidimo na utopljenoj djeci. Kad krenemo da iste metnemo svojoj shvatićemo i osjetićemo da su i ono tamo nečija djeca, da su im majke i očevi poput nas netom prije utapanja obukli pelene, iste kao što i mi stavljamo svojoj djeci. Shvatićemo da to nisu slike neke druge Zemlje, nekih drugih stvorova, nekih drugih za smrt rođenih ljudi, nego ljudi poput nas, koji su do jučer išli u prodavnice i svojoj djeci kupovali ove ili one pakete jednokrantih pelena. Ta jednokratnost će nam, nadam se, otvoriti oči da shvatimo da time što smo jednokratni, nismo zaštićeni od sudbine slične i nadam se da ćemo učiniti koliko možemo za sebe ako već nismo za tu djecu, da se isto ne nastavlja dešavati i širiti svijetom.
Živimo u vremenu kada se vrjednuju materijalni i novčani profit a zanemaruje duševni dobitak. Opće poznato je da su islamske zemlje ustvari ekonomski i tehnološki skoro potpuno ovisne o Zapadu. Nadalje, prisutna je i velika stopa nepismenosti u većini ovih zemalja, što olakšava prodor kulturnog imperijalizma Zapada i njegove hegemonije. Stalno nam se natura da ne postoje vrijednosti važnije od novca, položaja i materijalnog bogatstva, animalnog uživanja u konačnici.

Zapadni, materijalistički pogled nije okrenut usavršavanju ljudskih vrlina, nego iskorištavanju ljudskih slabosti. Izmedju ove zapadne imperije i Istocne rekao bi ljahkavosti i nemara lezi kao balans cista i umjerena istinska vjera Islam.

Porodica je ozbiljno nagrižena i prijeti joj rastakanje a time i rastakanju čitave ljudske zajednice koja je stabilna onoliko koliko je stabilna porodica.

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa. (El-Hudžurat, 13.)
Društvo o kojem Kur´an govori je visoko moralno društvo. U njemu je ugled svakog pojedinca, njegova čast i dostojanstvo nedodirljivo.
„ O vjernici! Vi uvijek pravedni budite i radi Allaha pravedno svjedočite, makar to bilo i na štetu vašu, ili na štetu roditelja vaših, ili na štetu bližnjih vaših, bili oni bogati ili bili siromašni- pa Allah će o njima brinuti! I strasti ne slijedite, pa da tako nepravedni budete! A ako krivdi nagnete, ili svjedočenje izbjegavate, pa, Allah doista sve zna šta vi činite“. (An-Nisa, 135.)

„O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (Al-Maida, 8.) „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje… (An-Nahl, 90.) Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. (Ali Imran, 110.)

Iako se svako od nas kao pojedinac oseća bespomoćan da promijeni neke vrijednosti i zakonitosti koje vladaju u društvu, svakako imamo, ne samo mogućnost, nego i odgovornost da ostvarimo funkcionalnost i sklad u svome sopstvenom životu. Tu mogućnost nam niko ne može da oduzme a pogotovo ne bi smjeli mi sami sebi. Neko je jednom izjavio: “Ljudi bi hteli da menjaju svet, a niko neće da menja samog sebe.” Svaki čovek, ukoliko želi da mijenja bilo šta, treba najprije da pođe od samog sebe, a ta njegova promjena neminovno će uzrokovati i usloviti i promjene oko njega. Druga poslovica kaze, „Budi promjena koju trazis u svijetu“.

Osnovni element našeg društva jesmo mi zajedno s našim porodicama. Svako se od nas našao u situaciji da posvjedoči koliko je jedna čovjek važan za društvo. Koliko u trenucima panike znači jedan smiren i odlučan glas. Koliko zorno o tome svjedoče i naša sjećanja iz ratnih godina kada smo vidjeli da hrabrost i umješnost jendog čovjeka čini da se jedno mjesto odbrani ili ne odbrani. Društvo ma kakvo bilo sadržano je od nas, od jedinki i upućeno je na jedinku, izmjenom stanja jedinki mijenja se i društvo.
“Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe!” (Er-Ra’d, 11.)

U našem društvu je mnogo destruktivnih oblika ponašanja. Njihovo uvećanje olakšava njihovo širenje, no kada se jedan čovjek odupre olakšaće i drugom, dvojica trećem itd.

Kao što rekoh u ratnim danima smo svjedočili važnosti i utjecaju pojedinca, situacija da je bilo biti ili ne biti je iz nas izvlačila ono najbolje, trebamo ozbiljno shvatiti činjenicu da je čovjek bez vjere mrtav čovjek i shvatiti da je i ova današnja borba za moralno društvo koje počiva na islamskim normama jednako važna kao i ona u rovovima kroz koju smo neki od nas prošli. Moramo sačuvati živim duhovne vrijednosti u našem društvu i biti svjesni da je bez njih svaki napredak – napredak prema Džehennemu.
Božiji pozdrav je selam a propisana žrtva kurban. Budimo selamdžije svojim životima i trudimo se žrtvovati trenutke za vječnost a ne vječnost za prolazne trenutke. Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu i naša dobra djela, oprosti nam grijehe, popravi naše stanje, učini nas od onih koji uče, rade i aktivno se na Tebe oslanjaju. Uvedi nas u obećani Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima. Amin

OBAVIJESTI

U ponedeljak je bila 12. godišnjica od smrti prvog predsjednika nezavisne RBiH Alije Izetbegovića. Izetbegović će ostati upamćen kao jedan od najznačajnijih političara u historiji BiH kojeg je narod BiH uvijek imao u srcu. Stavovi o politici koju je vodio i danas su polarizovani, ali činjenica je da je Alija Izetbegović bio jedan od najvećih evropskih demokrata svoga vremena. Bio je cijenjen u isto vrijeme i na Istoku i na Zapadu, a simbolično je da je uspio na stranu države kojom je upravljao staviti i Sjedinjene Američke Države i Iran, što je u tim godinama bilo nepojmljivo.

Veliki državnik jedne male zemlje u Jugoistočnoj Evropi, kako je jednom prilikom rekao njegov bliski saradnik Timur Numić, imao je snage, hrabrosti i mudrosti da oštro kritikuje islamski svijet u Rijadu ili Teheranu, a da mu niko ili nije smio ili nije imao snage to zamjeriti ili na to odgovoriti.

Uprkos tome što je obnašao dužnost predsjednika države, Izetbegović nije volio da se za njega govori kako vlada državom, jer je smatrao da BiH nikada niko nije uspio da vlada, nego da mu se to samo činilo.

Izetbegović jedan od najvećih državnika 20. stoljeća i historije. “Njegova je misija izraz ljudske časti i zadivljujuće ustrajnosti, što je predstavljalo čast cijelog svijeta. Za vrijednosti u koje je vjerovao, za svoju državu i svoj narod, on je neiscrpni izvor hrabrosti i izuzetne vrijednosti”, rekao je Erdogan.

Danas se sjecamo i osnivanja petog korpusa ARBiH koja se obiljezila u srijedu. Te hrabre nebeske sile na zemlji koja odbrani krajnu od cetnickog pokolja a i medjusobnih daljnih ratova i ubijanja.

Neka sa novom hidzretskom godinom nase stanje bude bolje. Svako onaj ko je bio u petak, a bilo nas je zaista puno, na obiljezavanju Islamske nove godine, je poslije bio ushicen i nekako ispunjen, osjecajuci se smireno kao da je otkravio svoju dusu lijepim Melvudom, programom i predavanjem predstavnika Medzlisa IZ Zvornik, i neka ih Allah nagradi za dolazak i posjetu, a i oni su s druge strane zahvalni i prijatno iznenadjeni onolikim nasim brojem kojeg nemogu ni oni sami sakupiti u BiH na slicnim programima oslovljavajuci ovaj dzemat kao napredak i ljepotu druzenja i zajednistva.

Sada u nedelju pocinje zimsko racunjanje vremena. S toga, pocevsi od slijedeceg petka, dzuma namaz se klanja u 13.00h, dakle u 1.00 sat.