Dzemat Braunau
POPLAVE, KAO OPOMENA, ISKUŠENJE ILI KAZNA
Draga braćo i sestre u islamu! Zelio sam da iskoristim ovu priliku i da se ukratko obratim danasnjem skupu na temu „Poplave, kao opomena, iskušenje ili kazna“. Jucer na hutbi sam pokusao docarati nama svima elementarne nepogode kao kazna ili milost ljudima. Poplave su ovih nekoliko dana u Bosni i Hercegovini nanijele velike materijalne štete javnim i privatnim dobrima i zbog toga smo tužni i zabrinuti. Vjerujte mi nismo ni svjesni kolikih razmjera su ove poplave i sta se sve desava od mog sela pa nadalje. Kada su se braćo i sestre upregnule sve institucije zakonodavne i izvršene vlasti na svim nivoima, pa i Oružane snage u spašavanju ljudi u teško pogođenim područjima Maglaja, Zivinica, Tuzle Zavidovića, Sanski Mosta, Prijedor, Ilidže, Doboj Juga, Olova i drugih mjesta, pokazala se Allahova, subhanehu ve te’ala, Svemoć i naša nemoć i bespomoćnost! Zato iz pomenutih poplava svi mi treba da izvučemo pouke i da se mijenjamo nabolje!
Allah, subhanehu ve te’ala, govoreći o potopu Nuhova, alejhis-selelam, naroda kaže u ajetima 11. – 16. Sure El-Kamer:
I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila,(11) i učinili da iz Zemlje izvori provru i vode su se sastajale kako je određeno bilo,(12) a njega (Nuha, alejhis-selam) Smo nosili na (lađi) od dasaka i eksera sagrađenoj,(13) koja je plovila pod brigom Našom – nagrada je to bila za onoga ko je odbačen bio.(14) I Mi to ostavismo kao pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?(15) I kakve su bile kazna Moja i opomene Moje?!(16)
Braćo i sestre, ima li koga da primi pouku iz popalava proteklih dana? Ima li ko da se pokaje i odluči da neće više griješiti?! Ima li onih koji čine tevbu i natječu se u dobru?! Ima li onih koji će razmisliti o težini grijeha koji se javno čine?! I ima li onih koji će pravilno razumjeti hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
Prenosi Zejneba bint Džahš da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, probudio iz sna i rekao: „Nema drugog gospodara sem Allaha! Teško Arapima od zla koje se približilo! Danas je Je’džudžu i Me’džudžu otvorena brana ovoliko!“ pa je spojio palac i kažiprst.“ Rekoh: „Allahov Poslaniče, zar ćemo biti uništeni, a među nama ima dobrih?“ Reče: „Da, kada se rasprostrani razvrat!“ (Buharija)
Na kakvom su braćo i sestre gubitku oni koji ogovaraju, oni koji tudjim brigama su zaokupljeni, oni koji piju alkohol, oni koji kockaju, oni koji ne obavljaju namaz, svjedoči hadis koji bilježi imam Nesaija:
Prenosi Nevfel bin Muavija Ed-Dejli da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kome prođe ikindija, kao da je izgubio porodicu i imetak!“ (Nesaija)
Kako je braćo i sestre, teško ovo poređenje propuštanja namaza, pa zato čuvajmo svoj namaz i nikada ne prekidajmo vezu sa našim Stvoriteljem! Uistinu su pravi gubitnici oni koji prekidaju vezu sa Allahom, dželle še’nuhu, Koji nam je u Noći Mi’radža, u redžebu, jednom od četiri Sveta mjeseca u kojem se nalazimo propisao namaz, kao stub islama i stalnu vezu sa Njim, azze ve dželle!
Pravi su gubitnici oni koji svoje kuće pretvaraju u kabure ili ruševine, a svaka kuća u kojoj se ne klanja, ne uči Kur’an i ne spominje Allahovo, subhanehu ve te’ala, Ime je kabur i svaka kuća u kojoj se gledaju i slušaju ili konzumiraju i čine harami je kuća nesretnika, kuća kojom su ovladali prokleti šejtani i to je kuća pravih gubitnika! Ne dozvolimo da naše kuće budu kaburi, ruševine i kuće nesretnika i gubitnika!
Šta misle oni koji ne čuju mujezine i ne odazivaju se na njihov poziv u džamiju, šta misle oni koji u našim mahalama po cijeli dan i noć loču alkohol ili drže birtije da u njima drugi loču, šta misle oni koji otvaraju sportske kladionice i šta misle oni koji se u njima klade, šta misle oni koji otvaraju noćne klubove i šta misle oni koji ih posjećuju i šta misle oni kojima smetaju ezan, nikab, hidžab, a ne smetaju im preglasna muzika i golotinja?
Draga moja braćo i sestre, ko od muslimana danas, pa i nas imama zna za dovu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za prestanak kiše:
“Allahu, (spusti kišu) oko nas, ne po nama, na ravnice, brda, doline i na korijenje drveća!“ (Buharija)
A kako bi mi Bošnjaci, pa i mi njihova ulema znali ovu dovu i kako bi ona bila kabul, kada su mnogima od nas važnije i poznatije zvijezde raznih šoua, za koje mnogi glasaju telefonskim putem i tako na njih troše više novca nego što troše na telefonske razgovore sa svojom rodbinom i kada se u kućama velikog broja nas gledaju razvratne serije i filmovi, dok nam po Mushafima pada prašina i dok nam djeca u svojim sobama bez ograničenja surfaju po internetu i tamo traže i nalaze lažne autoritete!?
Braćo i sestre, institucije vlasti su dužne da u skladu sa zakonom i mogućnostima ugroženima pruže pomoć, ali i mi kao vjernici smo to isto dužni, pa zato dovama i materijalno, pomozimo našoj ugroženoj braći i sestrama, onima koji su ostali bez krova nad glavom, jer oni imaju pravo da bez naknade stanuju zajedno sa nama ili u nekoj od nasih kuca dole, dok im se stanje ne popravi, oni i njihove porodice imaju hak u našim soframa i oni ne smiju biti gladni, žedni i bosi, a nakon prestanka kiše i povlačenja voda, pomozimo im u saniranju šteta i tako ćemo posvjedočiti jačinu našega imana!
Braćo i sestre, svako od nas ko je iskušan posljednjim poplavama i ko je preživio određenu materijalnu ili ljudsku štetu, neka se pronađe u jednoj od tri kategorije, a svi mi sami sebi možemo biti najrealne sudije? Razmislimo, jesmo li ovim poplavama: opomenuti, iskušani ili ne dao Allah kažnjeni?
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da pomogne našoj ugroženoj i obespravljenoj braći ma gdje bili, da od nas otkloni poplave i sve druge nevolje i iskušenja, da olakša onima koji su pogođeni posljednjim poplavama, da popravi naše stanje, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da se smiluje našim roditeljima i precima, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u Džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi.
Gospodaru tebi se obracamo i samo od tebe pomoc trazimo. Covjek je nejako bice, neotporan da se odupre tvojoj kazni ili iskusenju, ti si jedan i jedini, Svevisnji, Milostivi i Uzviseni.
Gopodaru ponizno te molimo da nasoj braci u nevolji u nasoj lijepoj domovini podaris blagostanje, sacuvas nas iskusenja koja ne mozemo podnjeti.
Gopodaru tebe ponizno molimo da ublazis poplave i druge elementarne nepogode.
Gospodaru tebe ponizno molimo da svima nama budes u pomoci, da otvoris nasa srca ka ljudima u nevolji, da nasa sadaka bude nas put u Dzennet, da nasa sadaka sacuva nas od slicnih i svih ljudskih i sejtanskih zala, musibeta i nedaca.
Gospodaru ponizno kao tvoji iskreni robovi te molimo da nasoj braci, rodbini, komsijama, suranodnicima pomognes u ovim teskim trenutcima. Amin ja rabbel alemin.
Pod motom: „Da sadaka cuva od svih zala, nedaca, iskusenja i musibeta“ nas dzemat je hvala Allahu takodjer organizovao akciju prikupljanja pomoci nasem ugrozenom narodu. Vjeruj te mi da jos nismo ni svjesni situacije u kojoj se oni nalaze. S toga, otvorimo nasa srca, pomozimo ko kako i na koji nacin moze, kako bi vec sutra ako Bog da, poslali vec prvi transport nase pomoci.
Na kraju tunela tmine i tame imamo danas nase svjetionike, djecu koja su naucila arapsko pismo i evo hvala Allahu proucili vec po prvi put Kur´an i danas cine hatmu.
Nisu jedini koji su to ove godine ucinili, ali evo za njih smo danas izmedju ostalog ovo pripremili. Ima ih jos puno koji su kroz ovu mektebsku godinu po prvi put u nasem dzematu uspjeli da zavrse i prouce cijeli Kur´an. To je uspjeh mekteba, naseg dzemata kojeg trebamo cuvati kao zjenicu u oku.
Jer bez dzemata nema opstanka. Bez vjere nema opstanka. Cvrsto se drzimo svi uzeta Allaha dz.s. Ovo je rezultat naseg trogodisnjeg mukotrbnog rada sa djecom, koji evo danas i ovih dana daje plodove svoga rada.
Molimo Allaha da se svi vratimo istinskoj vjeri i jedinoj pravoj vjeri Islamu i da ovoj djecici koja ovako lijepo uce, podari da im Kur´an bude vodilja kroz zivot i svjetiljka na Sudnjeme Danu, njihovim roditeljima cestitam i draga braci i sestre vratimo se vjeri, vratimo se namazu, vratimo se postu, vratimo se Allahu, ne dozvolimo da nas nase blagostanje odvrati i odvede na stranputicu. Amin ja rabbel alemin.
Prof. Abdulah ef. Cajlakovic
