Gdje nestade snaga svjetla???

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
08 Rebiu – l – ewel – 1440.H. / 16 Novembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Gdje nestade snaga svjetla???

Hvala Allahu Uzvišenom, Gospodaru svjetova, Stvoritelju nebesa i zemlje, davaocu tmine i svjetla, i neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, koji je pecat svim poslanicima, na njegovu casnu porodicu, vrijedne ashabe i sve sljedbenike.

Postovane dzematlije;
Muslimani svakodnevno ozivljavaju sjecanje na posljednjeg Allahova Poslanika Muhammeda a.s. preispitivaju svoj odnos prema njemu, njegovu sunnetu i svoj zivot pokusavaju uskladiti sa njegovim rijecima i djelima. Naravno, njegov časni život neiscrpna je tema jer je govoriti o pojedinim aspektima njegovog života isto što i rukama vaditi vodu iz nepreglednog mora. Već znamo da je bio izuzetno povjerljiv, te je i prije poslanstva, još u mladosti, dobio nadimak ”Povjerljivi”. Tu osobinu nastojao je razviti i kod svojih ashaba te je usaditi i u naše svakodnevno ponašanje. Stalno je upozoravao: ”Nema vjere onaj u koga čovjek ne može imati povjerenja!”

Nema nijednog ashaba a da za Muhammeda a.s. nije bio spreman i život dati. Jednog su na pogubljenju pitali da li bi volio da je na njegovom mjestu Muhammed a on je odvažno kazao da ne bi volio da Muhammeda a.s. trn ubode, radije bi umro. Jednoj sahabijki su poginuli svi najbliži članovi porodice a ona je preturajući leševe uporno tražila Muhammeda a.s. i kad ga je napokon ugledala živog, smirila se i na licu joj je zasijao osmijeh. Imamo li mi danas ovakvih prijatelja?

Muhammed a.s. bio je vrlo skroman i obazriv čovjek. Nerijetko bi drugome dao hranu koja je njemu pripremljena; u njegovoj kući se znalo desiti da se danima ne naloži vatra i ne napravi ništa za jelo, a često je, da bi sakrio glad, za stomak vezao kamen. Nase sofre su pune i neka su, nema nikakve prepreke da budu. Medjutim, pitanje je koliko su naše tepsije i sahani pristupačni drugima?

Muhammed a.s. učio je svoje ashabe da olakšavaju ljudima. ”Ko olakša svome bratu na dunjaluku, Allah će olakšati njemu na ahiretu. Ko sakrije sramotu svoga brata na ovome svijetu, Allah će sakriti njegovu sramotu na budućem svijetu. Allah pomaže svoga roba sve dok taj rob pomaže svoga brata u vjeri”, govorio je naš Poslanik.

Uljudno i sa poštovanjem se odnosio prema ljudima drugih vjera, sjedio bi i razgovarao sa djecom, savjetovao je i hrabrio omladinu te bio vrlo učtiv i ljubazan prema starijim osobama. ”Nije od nas onaj ko nije milostiv prema djeci i ko ne poštuje starije osobe”, govorio je.
Poslanik je učio ashabe da iznad svega najviše čuvaju i njeguju džemat pa im je stalno ponavljao: ”Allahova ruka – pomoć je sa onima koji paze džemat.

U ponedeljak, sa aksamskim vremenom nastupa Mevlud – dvanaesti Rebiu-l-evvel, rođendan Poslanikov. Kad nam o tom događaju majka Poslanikova govori, obavještava nas da je u trenutcima porođaja vidjela svjetlo koje je obasjalo sve do Šama dalekog. Četrdeset godina kasnije, a nakon perioda u kojem je Gospodar svjetova odgajao Poslanika, Poslanik je dobio obavezu da svjetlo vjere širi i od nevjerstva i iz tmine ljude spašava.

Nije mu bilo lahko, nailazio je na snažan otpor, pa ako hoćete i u vlastitoj familiji, amidze vlastite kao neprijatelje najvece je imao, u plemenu svom, ali ustrajnošću i odlučnošću uspio je i još za života svog vidio veliki rezultat svoje misije. Svoj posljednji, oproštajni, govor, održao je pred više od stotinu hiljada ashaba. Vidio je Poslanik i nešto što će mnogo godina poslije njega postati očito svim ljudima. Allah dž.š. mu je pokazao i Istok i Zapad, Zemlju mu je čitavu pokazao i vidio je da je svjetlo vjere, Islama svjetlo, stiglo u sve krajeve planete Zemlje.

Nas je on, s.a.v.s. obavijestio da nam ostavlja svjetlo koje sija noću kao i danju i da nikad ono neće na snazi izgubiti sve dok se mi budemo držali onoga što nam je donio i oporučio. Donio nam je i u emanet ostavio Allahovu Knjigu i svoj Sunnet.
Kad god su sljedbenici njegovi ajete Knjige živjeli i stazom Sunneta hodili, svjetlo je bilo jako i tmina je pred njim nestajala, povlačila se, iščezavala. Svjetlom vjere obasjan je čitav Arabijski poluotok, i Perzija i Vizantija, i Konstantinopolis i Andaluzija… Danas, baš onako kako je Poslasnik najavio na svim kontinentima, svugdje gdje ljudi žive, žive i oni koji ezan uče i sedždu čine.

Danas, kad obilježavamo rođendan Poslanikov treba primijetiti i glasno reći, da iako se ezan čuje na svim kontinentima ove kugle zemaljske, ipak, nema svjetlo tu snagu kojom bi te ljude koji ezan uče i sedždu čine učinilo sigurnim i dostojanstvenim. Zašto??? Zato što smo vjeru sveli na ezan i sedždu, na ders i tribinu, na manifestaciju i formu.

A Poslanik nas je učio da se bogobojaznošću štitimo od grijeha. Rekao nam je: „Klonite se harama, bit ćete najpobožniji ljudi“. Pobožnost se potvrđuje spremnošću da grijehu leđa okrenemo. Činjenica je dragi Poslaniče da danas sljedbenicima tvojim grijeh nije stran niti su od njega daleko. Nestalo je iskrenosti iako znamo da je laž grijeh. Nestalo je povjerenja iako znamo da je emanet, povjerljivost, ono što vjernika krasi. Nestalo je stida iako znamo da je stid dio vjere i da kad stida nema tad ni brane od grijeha nema.

Poslanik nam je naredio da budemo skromni, umjereni, od pohlepe i zavisti daleko. Rekao nam je: „Budi zadovoljan s onim što imaš, bit ćeš najbogatiji čovjek“. Pohlepa, za dunjalučkim dobrima trka, ugrožava samo biće našeg i svih muslimanskih društava. Bilo bi pravde i zadovoljstva da se po Tvojim naredbama rasporedjuje. Danas siromasan nema utjehu, nema zastitu, a bogati ne daju pravicno ili nikako obavezu tvoju – Zekat, a kamo li sadaku.
Danas, zavist je veca bolest kod brace muslimana od bilo koje epidemije dunjalucke. Umjesto da smo sretni da imamo jakih i imucnih brace muslimana u nasim zajednicama, mi cim neko odskoci gledamo da ga zaskocimo. I umjesto takav da svojim dobrim djelima leti tebi Gospodaru u nebeska prostranstva, mi gledamo da ga potusimo sto dublje u zemaljske dubine. Poslaniče, danas kad ti rođendan obilježavamo, a to činimo sa namjerom da se na tvoj sunnet i put Islama snažnije usmjerimo, neka znaš da svjetla koje si donio, koje je s rođenjem tvojim došlo, ima sve manje u društvu, jer u njemu nema ko zaštititi slabe, nema ko pomoći ugroženima, nema ko afirmisati pravdu. Zato se danas, tamo gdje si ti voljeni Poslaniče vidio svjetlo kad ti je i Istok i Zapad pokazani, vide samo svjetla kandilja, a tu žive poniženi i obespravljeni sljedbenici tvoji.

Poslanik nam je naredio da u okreženju vlastitom budemo prepoznati kao dobročinitelji. Rekao nam je: „Čini dobro komšiji, bit ćeš mu’min“. Mu’min biti, znači vjernik biti, a vjera se, kako iz ovog hadisa čitamo djelima očituje. „Tako mi Allaha ne vjeruje, ne vjeruje, tako mi Allaha ne vjeruje, onaj od čijeg jezika i ruku nije miran njegov komšija“./Muslim/. Komšiju ni mirisom iz lonca svog vjernik ne bihuzuri, ni hlad mu svojom voćkom ne pravi, ni gradnjom svoje kuće pogled mu ne zaklanja. Pita Poslanik, ko je taj ko će običnog, slabog i nemoćnog zaštititi?

Poslanik nam je naredio da ako hoćemo da kao muslimani budemo prepoznati od drugih i da u nama vide svjetlo istine, da vide ono svjetlo što ga Poslanik donese, tada treba da drugima želimo što i samima sebi. Rekao je: „Želi ljudima što sebi želiš, bit ćeš musliman“. Tvoji sljedbenici Poslaniče danas ovo znaju, puno više od ovoga znaju, ali njihova praksa, život njihov to ne svjedoči. Ima dersova i tribina, ima ezana, ima manifestacija i hvale se tvoji sljedbenici svojom vjerom, a nema niko od Ummeta tvog da ode našu braću iz Mijanmara prognanu, pomilovati po glavi i sigurnost im garantovati. Skorasnjih dana je Poslaniče tamo otisao papa Franjo da se za njih zauzima, a prvaci tvoga Ummeta će i dalje držati dersove i hvaliti ljepotu naše vjere i svi ćemo nastaviti živjeti poniženje.

Poslanik nam je naredio da budemo ozbiljni, da se ne opuštamo i da neprekidno bdijemo na granicama koje je Allah dž.š. postavio. To su granice ljudskosti, dostojanstva, rekao nam je: „Nemojte se previše smijati, jer prevelik smijeh umrtvljuje srce“. A tvoji sljedbenici su se Poslaniče upravo tome prepustili. Oni su čitav svoj život Dunjaluku podredili smetnuvši s uma da Dunjaluk nije ništa drugo osim igra i zabava, a da je Ahiret život stvarni.

Braćo, nije dovoljno samo nositi muslimansko ime i poticati iz muslimanske porodice kako bismo ostvarili istinski smisao svoga života. Nije dovoljno hvaliti se time kako smo muslimani i kako slijedimo vjeru Muhammeda a.s. a to u svakodnevnom životu gotovo ničim potvrđivati. Onaj ko radi tako, rizikuje da mu Muhammed a.s. ne bude milost nego iskušenje, o cemu smo govorili prosli put.
Zato, nastojmo naučiti što više o njemu i njegovom životu. Obavežimo svoju djecu da čitaju i uče o Muhammedu a.s. i nastojmo da sve ono što naučimo, primijenimo u praksi.
„Odgajajte svoju djecu da imaju sljedeća tri svojstva: da vole vašeg Poslanika, da vole njegovu porodicu i da znaju učiti Kur’an.”, stoji u jednom hadisu.

Gospodaru nas, podari blagoslov Tvoj Muhammedu a.s. i njegovoj casnoj porodici, kao sto si ga poklonio Ibrahimu a.s. i porodici Ibrahima a.s. Ti si hvaljen i slavljen. Amin!

Check Also

RAMAZANU STA NAM OSTAVLJAS

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji– Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 02. SEWWAL – 1442.H. …

RAMAZAN-BAJRAMSKA HUTBA–PORUKA

Imam Abdulah – ef. Čajlaković – 13. Maj 2021 g.MESDZID BIKC BRAUNAU – MAUERKIRCHEN خطبة عيد …