Dzemat Braunau
Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 19. February 2013. 17:02:54
„Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, upustvo je svima koji se budu Allaha bojali“. (Kur’an, 2:2)
„U mjesecu Ramazanu 610. godine počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.“ (Kur’an, 2:185).
Mehmed Meša DELIĆ: Kur’an je Allahova posljednja objava čovječanstvu i istovremeno vječita mud’džiza. Kur’an je nadnaravna mud’džiza, knjiga objavljena kao kontinuitet prijašnjih objava, knjiga koja svojom unutarnjom snagom plijeni srca miliona ljudi muslimana širom svijeta.
Od njegove objave pa do danas ni jedno slovo nije doživjelo promjenu, niti je i jedan dio izgubljen kao što je bio slučaj s objavama prije. Muslimani se razlikuju po rasama, jezicima, običajima, načinu javnog i privatnog života, osjećaju za umjetnost, muziku i sl., međutim, kada je u pitanju Kur’an duhovna nit koja spaja milione muslimana od sjevera do juga, od istoka do zapada i svojom privlačnošću objedinjuje ih bez obzira gdje, kako i kojim načinom života egzistirali i živjeli. Otkako postoji svijet, nije bilo niti će biti bolje i vrednije knjige.
Kur’an je Božija riječ i Božija misao koju je Džebrail prenio Muhammede, a.s., a on kao posrednik prenio ljudima Božiju istinu od istog Stvoritelja, Tvorca i zakonodavca koji je prije Kur’ana uputio ljudima poruke i upute kroz Psalme, Tevrat, i Indžil. Dokaz da je Kur’an Božija živa riječ je to što je upućena nepismenom čovjeku. Osim toga Muhammed a.s. osim arapskog jezika nije znao drugi jezik. Zato je Kur’an objava koja je objavljena svim ljudima i svjetovima do Sudnjeg dana, objavljen je na jasnom i čistom arapskom jeziku, jeziku koji pripada grupi semitskih jezika, a u koji su i hebrejski i aramejski i neki manji jezici.
Kur’an i arapski jezik danas su dva osnovna faktora, koji donekle ujedinjuju siromašni arapski svijet, tako heterogen kulturno, ekonomski i politički i toliko geografski rasprostranjen. Zato nije nikakvo čudo što se u Evropi Kur’an nikada nije prevodio više nego sada, što se nikada o njemu i islamu nije toliko pisalo kao posljednjih godina, i što nikada nije bilo toliko instituta za izučavanje arapskog svijeta i islamskih nauka kao danas kada je arapski svijet krenuo krupnim koracima putem svoje renesanse.
Nažalost, sa „krvavim proljećima“, jer su diktatori i tirani postavili tenkove na ulice, a nebom kruže avioni koji bacaju bombe i ubijaju i još više siromaše narode kojima i sami diktatori i tirani pripadaju.
Mnogi dijelovi islamskog tijela trpe bol. Da li je na pomolu raspadanje tog tijela ili će, ipak, iman nadvladati naše muslimanske interese, te ćemo se, osloniti jedan na drugoga, pomoći jedan drugom u ovim zamagljenim vremenima i saosjećati sa svakim našim bratom makar on i ne razmišljao kao mi – ostaje da se vidi?!
Do sada je Kur’an preveden sa arapskog na više od 40 jezika. U novije vrijeme u Evropi se skoro svake godine pojavljuje po neki novi prijevod. Autentičnost Kur’ana prihvaćena je kao nepobitna činjenica i na Istoku i na Zapadu. Od početka objave Kur’ana do danas ni muslimani ni nemuslimani, ni najveći znanstvenici ni mudraci, umjetnici ni filozofi u Kur’anu nisu pronašli ni jednu proturječnost, neistinu ili pak tvrdnju koju bi vrijeme nadišlo i demantiralo. Sve što je čovječanstvo uspjelo postići na polju intelektualnog ili naučnog Kur’an je mnogo prije dotakao ili otkrio.
Zato Kur’an pita ljude: „A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti“. (En-Nisa, 82).
Nastojanja da se pronađe identičnost Kur’ana i Starog Zavjeta ostala su uglavnom bezuspješna.
Kur’an ima 30 džuzova (dijelova) podijeljen je nas 114 poglavlja (sureta) ili 6 666 ajeta (rečenica). Sve je sabrano u jednu zbirku koja se zove – Mushaf.
Pošto nije znao čitati ni pisati, Muhammed a.s. je imao svoje pisare, koji su pisali Božiju objavu koju im je Muhammed a.s. diktirao. U vrijeme Muhammeda a.s. puno se praktikovalo učenje napamet, prije svega Kur’ana, zatim hadisa i drugi tekstova, što je imalo snažnog uticaja na kasniji razvoj tefsirske, hadiske i historijske nauke.
U jednom krvavom okršaju poginulo je oko sedamdeset hafiza Kur’ana. To je bio povod h. Omeru da predloži halifi Ebu Bekru da se Kur’an sabere u jednu zbirku – Mushaf, s obzirom da se Kur’an do tada nalazio napisan na komadima kože, kamenim pločicama i palminom lišću, kostima deva i sl.
Halifa je prihvatio ovaj prijedlog, a Zejd ibn Sabita, pisar Objave i hafiz Kur’ana sabra u jednu zbirku – Mushaf.
Nakon h. Omerove smrti, h. Osman postaje halifa i on ima velike zasluge što je u njegovo vrijeme došlo do umnožavanja primjeraka Mushafa. Razlog je bio da su muslimani iz raznih strana islamske države razilazili u načinu izgovora pojedinih kur’anskih riječi. Da se to nebi i dalje dešavalo formirana je posebna komisija, pod čijim je nadzorom izvršeno umnožavanje Mushafa. Umnožene primjerke Mushafa halifa je poslao u Mekku, Basru, Kufu i Damask. Na temelju ovih primjeraka, prepisivani su kasnije i drugi primjerci Mushafa.
Allah dž.š. u Kur’anu kaže: „Mi smo objavili Kur’an i mi ćemo ga čuvati“ (El-Hidžr, 9).
Ovo se Allahovo obećanje ispunilo. Zaslugom prvih muslimana – hafiza i prvih halifa, Kur’an a.š. predstavlja potpuno sačuvanu Božiju objavu.
Objava je trajala 23 godine i to 13 godina u Mekki i 10 godina u Medini.
Sureta objavljena u Mekki zbog potrebe da se učvrsti i proširi islam uglavnom su vjerskog i moralnog sadržaja.
Prelaskom Muhammeda a.s. u Medinu 622. godine i tamo objavljena sureta sadrže osnove vjerskih dužnosti kao što su: dužnosti klanjanja, mjesec dana posta, hodočašće i obavezno davanje zekata.
Kur’an se ovdje javlja kao tvorac pravnih normi koje regulišu pitanje braka, razvoda, nasljedstva i tako postavlja osnovne principe prava.
Nešto kasnije sa pojavom arapske države sureta sadrže i političke norme i pravila o međusobnim odnosima vjernika.
Kur’an je Allahova posljednja objava čovječanstvu i istovremeno vječita mud’džiza. Kur’an je nadnaravna mud’džiza, knjiga objavljena kao kontinuitet prijašnjih objava, knjiga koja svojom unutarnjom snagom plijeni srca miliona ljudi muslimana širom svijeta.
Od njegove objave pa do danas ni jedno slovo nije doživjelo promjenu, niti je i jedan dio izgubljen kao što je bio slučaj s objavama prije. Muslimani se razlikuju po rasama, jezicima, običajima, načinu javnog i privatnog života, osjećaju za umjetnost, muziku i sl., međutim, kada je u pitanju Kur’an duhovna nit koja spaja milione muslimana od sjevera do juga, od istoka do zapada i svojom privlačnošću objedinjuje ih bez obzira gdje, kako i kojim načinom života egzistirali i živjeli. Otkako postoji svijet, nije bilo niti će biti bolje i vrednije knjige.
Prva i najvrednija tačka u Kur’anu je vjerovanje u Božije jedinstvo i Muhammedovo a.s. poslanstvo.
Kur’an nalaže vjerovanje u Allaha, potpuno predanje Allahovoj volji, pokornost Allahovim zapovijedima, dobročinstvo, poštenje, umjerenost, toleranciju i poštovanje onih koji poginu za vjeru itd.
Kur’an je izvor islamskog odgoja. Muslimani koji žele naći svjetlo života, pravi put, proučavanja Kur’ana. Od nazad 14 vijekova, Kur’an neprestano djeluje na srca i duše miliona muslimana. Kur’an je skup propisa.
On je osnovni, glavni izvor islamskog učenja. U njemu su sadržani osnovni principi vjere, morala i prava.
Kur’an uređuje sve poslove od vjerskih dužnosti pa do dnevnih poslova, od spasa duše do zdravlja tijela. Sve dogme koje je Muhammed a.s. prenio čovječanstvu čiste su sumnje i dvoličnosti. Kur’an je najčasniji spomenik jednoboštva. Kur’an spominje i priznaje sve prijašnje poslanike. Božija objava upućivala je ljude od Adema a.s. pa dok Kur’an nije potpuno objavljen, a Muhammed a.s. je učio da treba i ranije poslanike poštovati.
Kur’an osuđuje nemoral, razvrat, svakovrsno pretjerivanje, kamatu, niskost, oholost, laž, potvaranje, zavist, licimjerstvo i pohlepu, trčanje za ovozemaljskim stvarima, a zahtijeva poštovanje, milostinja, poštovanje roditelja, zahvalnost Allahu, stalnost na riječi, iskrenost, smilovanje sirotama, pravednost, stid, strpljivost, izdržljivost, dobroželjivost, krijepost, praštanje i to da se sve ovo radi samo za Allahovu volju ne čekajući da se uzvrati.
Prema tome, Kur’an nije samo vjerska knjiga, već i građansko pravo za pripadnike i poštovaoce Kur’ana.
Mada je prošlo više od 14 vijekova ipak se često postavlja pitanje: Koliko učimo i koliko poznajemo sadržaj Kur’ana?
Istraživanja su pokazala da prosječan čovjek ima veoma malo spoznaje o Kur’anu, zadnjoj Božijoj objavi čovječanstvu. Malo je onih koji znaju šta sadrži Kur’an i kome su namijenjene njegove blagodati. Ljudski rod ostao je kroz mnoga stoljeća bez opsežnog pojma o Stvoritelju i Njegovim stvaranjima: o svemiru, o životu čovjeka i o čovječanstvu.
Mada su prošla i stoljeća ostala su pitanja: Koliko znamo o Kur’anu? Učimo li ga? Proučavamo li ga? Koliko se bavimo prijevodom Kur’ana? Koliko uživamo u učenju Kur’ana i dr.
Poneki musliman ozbiljno odluči da uči Kur’an, ali najčešće odustane nakon nekoliko prvih džuzova. Budući da ne nalaze ništa što bi ih privuklo ili im je jednostavno dosadan i nepoznat riječnik. Najveći broj kur’anskih ajeta potpuno su jasni i dostupni svakom čovjeku, ali ima jedan broj ajeta koji su manje jasni. Svaki kur’anski ajet posjeduje svoje vanjsko i unutarnje tumačenje. Zato se u historijskoj praksi često pojavljivalo različito, suprotno pa i tendenciozno tumačenje pojedinih kur’anskih poglavlja, a sve u cilju potvrživanja svog vjerskog, intelktualnog ili političkog uvjerenja. Politički pokreti ranije, ali i u kasnijim historijskom periodu, činili su nerjetko potpuno suprotne aktivnosti, a i jedni i drugi su se pozivali na Kur’an i njegove pravne norme. Zato Kur’an i njegove ajete neće nikada shvatiti onaj koji u nauku o Kur’anu (tefsir, hadis, izreke ashaba, generacija kasnijih tabi’ina, tabitabi’ina) nije dovoljno upućen. Danas tumačenje Kur’ana treba prepustiti onima koji to zaslužuju i koji su na polju islamskog intelektualizma dokazali svoje umijeće i nadarenost, kao i onima čija djela dokazuju njihovu vjeru, a ne onima koji Kur’anom mašu ili ga po ulicama Zapada besplatno dijele.
Kur’anski ajeti, ili propisi, nisu svrstani u pojedinim surama prema srodnoj materiji, nego su rastureni po raznim surama, zbog čega je teško dobiti jasan pojam o šeriatskom pravu iz samog Kur’ana, tim prije što njegovi propisi postavljaju opće principe i načela. Zato ga mnogi često ostavljaju da krasi stalaže regala, odnosno smjeste ga na mjesto izvan domašaja ruku članova porodice, kao neku svetinju koju ne treba prihvatiti.
Tačno je da postoje na hiljadama Kur’ana koji leže po regalima muslimanskih kuća i stanova, neotvorenih i neučenih i služi im najčešće kao „čuvarkuća“, osim možda nekome prilikom nekih posebnih prilika kao: rođenje, vjenčanje ili smrt, kada se prouči neko ašare ili sure Jasin.
Kroz četrnaest vijekova dokazano je koliko Kur’an sadrži istina, on je uputa čovječanstvu koje ukazuje na pravi put i spas svih onih koji se žele pridržavati njegovih uputa. Mnogi od poznatih i velikih ljudi, alima kroz historiju crpili su unutrašnju snagu sa stranica Kur’ana. Uvijek i iznova Kur’an je prikazivao da ima tajnu, Božansku moć da izmjeni život, oplemeni dušu, obogati um, proširi spoznaju, usmjeri nakolnost i preobrazi želje. Veliki su alimi potvrdili da je to neiumjerna riznica, a za istraživače neiscrpni rudnik ideja, Božije istine. Državnici, učitelji, razni naučnici nikada nisu prestali crpiti njegovo neizmjerno blago.
Svi oni znaju da Kur’an nije samo vjerozakonik. On je savršeni zbornik moralnih propisa, izvor prava i historije prošlih naroda i Božijih poslanika. Kur’an zahvata i opću povijest, astronomiju, arhelogiju, medecinu, biologiju, fiziku, matematiku i druge znanosti. Zbog takve širine i sadržaja, Kur’an zanima naučnike, mnogih profila znanosti.
Mnogi imaju pogrešno mišljenje o svrhi objavi Kur’ana. Neki misle da je Kur’an sredstvo pomoću koga se umrlim obezbjeđuje sretan i ugodan život na ahiretu. A, ako se neko nije molio i obraćao Allahu na ovom svijetu, ne pomažu ni tuđa molitve nakon smrti, pogotovo ako ih uče oni koji to učenje dobro naplate. Nažalost, ima i takvih učača i hodža koji to učenje dobro naplaćiju. Kao Allahova objava Kur’an se ne može ni kupovati, ni prodavati ni bilo čim zamjenjivati. Ni jedan čovjek ni zemaljska institucija nisu njegovi vlasnici i čuvari, već je to isključivo Allah dž.š. oni koji na zemlji budu pravili zidove i zastore između Kur’ana i ljudi, koji svjesno i namjerno taje, kriju ili mijenjaju Allahove ajete, znamenja i dokaze takvi će biti prokleti od Allaha, meleka i svih ljudi vjernika.
Neki pak misle da je Kur’an zbirka dova pomoću kojih se na lahak način, bez vršenja dobrih djela, postiže sreća na obadva svijeta.
Mnogi, međutim, (ne) znaju da je Gospodar svjetova stvorio čovjeka i dao mu takve tjelesne i duhovne kvalitete, kakvim drugim živim bićima nije dao. No i pored toga, čovjekovo stvaranje ne bi bilo potpuno, da mu njegov Stvoritelj nije dao svoju najveću i potpunu blagodat, a to je Njegova Objava – Kur’an.
U vezi s tim Muhammed a.s. je rekao: „Zaista Allah sa Kur’anom uzdiže jedne narode, a ponižava druge“. Zatim je rekao: „Ko prouči jedan harf – slovo iz Kur’ana, imat će nagradu, a nagrada se deseterostruko uvećava…“
Božija objava temelji se na Božijem sveznanju i upućena je cijelom čovječanstvu da mu posluži kao luča i svijetli kroz njegov ovozemni život. Ljudski razum nije dovoljno jak, a njegova tvorevina u vidu raznih ideologija i vjera, ne priznaje mu dovoljnu garanciju za sretan materijalni i duhovni život. Zato je nužno da onaj koji je stvorio čovjeka, učinio ga vlasnikom svih dobara na zemlji, podvrgavši njegovim potrebama sve u Svemiru, da mu taj njegov Stvoritelj pokaže pravi put. Pravim putem mnogi idu, ali je više onih koji koriste bespuća.
On mu je pokazao pravi put kojim će koračati kroz život. Taj pravi put je sadržan u uzvišenoj Božijoj Objavi – Kur’anu, koji je kao milost i svijetlost Božija, pratila ljudski rod od pojave prvog čovjeka na zemlji, danas ga prati i pratiće ga sve do njegova iščeznuća sa zemljine površine.
Božija Objava mu garantuje potpuni životni uspjeh i u materijalnom i u duhovnom pogledu, ukoliko načela sadržana u uzvišenoj Objavi bude aktivno primjenjivao u svom svakodnevnom životu.
Upravo pred svima je čudan paradoks. Preko 14 vijekova imamo pred sobom Knjigu za koju svako priznaje da je najbolja, najčasnija, najčudnija i najkorisnija od svih drugih knjiga koje postoje, knjiga trajnija od bilo koje druge, knjiga koja je učinila više dobra od bilo koje druge, a ipak knjiga koja se danas od strane muslimana manje uči i izučava od svih drugih do danas izdatih knjiga.
U vezi sa ovim Muhammed a.s. je rekao: „Onaj u čijim grudima nema ništa iz Kur’ana (koji ništa nije upamtio iz Kur’ana) je kao razvaljena i napuštena kuća“. (Tirmizi hasen – sahih).
Šta učiniti da bi se ovakvo stanje promijenilo? Kako je moguće pozivati muslimane, pokrenuti i nagovoriti ljude koji imaju Kur’an da ga otvore, uče i izučavaju, te sami za sebe otkriju dragocjene blagodati pohranjene na njegovim stranicama?
Pitanja koja su stara koliko i muslimani, a odgovor mogu dati i odgovorni, ( pogotovo oni u arapskom svijetu), koji ne ulažu u školovanje i obrazovanje mladih. Odavno je poznato da je neznanje najveće siromašstvo kod ljudi. To zlo, siromašstvo najviše pogođa i uništava (po)najviše muslimane, a oni trebaju i moraju Kur’an – knjigu univerzalnog plana, učiti, istraživati, proučavati, jer univerzalini plan važi do Sudnjeg dana, a musliman živi kratko.
Kur’an je omogućio da se novoiskrsla pitanja regulišu prema potrebama i razvitku islamskog svijeta, a ne vraćanje u prošlost, zbog neznanja da je Kur’an dozvolio ići sa vremenom poštujući njegove propise. Kur’an donosi opće pravne principe, ne ulazeći u detalje pojedinih pravnih ustanova.
Najefikasnije oružje protiv neznanja (siromašstva) je znanje koje neposredno djeluje, bez tuđe pomoći, apsolutno je savršen izraz volje jedinstvenog stvaranja koje je uzorno u svim svojim sastavima i besprijekorno u svojoj prirodnosti, svojoj organiziranosti i svom upravljanju, a ne biti vođen tuđom pameti. Ta tuđa pamet često vodi i skreće u zabludu iskrivljujući pojmove vjerovanja i tako mnogi ostaju u neznanju (siromašstvu).
Kur’an treba učiti (čitati) pravilno, a to znači, da bi veliki broj muslimana trebao da krenu s mrtve tačke, jer (ne) znaju ni čitati ni pisati , a uz to treba znati arapsko pismo, kako bi mogli samostalno učiti Kur’an. Ima i onih upornih vjernika koji su (ne)pismeni, ali su slušajući druge, učene ljude Kur’an upisali u svojim srcima i mogu obavljati namaze.
Na veliku sreću danas se može nabaviti prijevod Kur’ana na svom jeziku i da taj prijevod mnogi trebaju redovno izučavati, kako bi uživali u ljepoti kur’anskih misli, savjeta i opmena. Kur’an je preveden na više svjetskih jezika zato će biti nemoguće kod Allaha opravdanje tražiti zbog nepoznavanja Allhove Objave – Kur’ana.
Trebalo bi, da jedinstvo muslimana bude naš, muslimanski imperativ, ali nije tako, jer Objavu – Kur’an ne primjenjujemo. Među muslimanima koji uče i ne uče Kur’an razilaženje je primjećeno već u ranom periodu, čim su lični interese prevladali nad zajedničkim.
To se ponavlja u većoj ili manjoj mjeri u čitavom islamskom svijetu. To se ponavlja, nažalost, i u našoj bošnjačkoj zajednici na Balkanu. To se pokazalo i u društvenim sistemima bez obzira kako su se oni predstavljali, zato su sistemi i (pro)padali.
Muhammed a.s je rekao: „Vjernik je s vjernikom povezan kao građevina čiji su elementi jedni s drugim čvrsto spojeni“. (Prenosi Buhari).
Trebalo bi da bude tako, ali nažalost nije, da jedni druge osjećaju, pomažu: pismeni nepismene, bogati siromahe, zdravi bolesne, djeca roditelje…
A to se može staviti u jednu rečenicu: Da muslimani trebaju biti složni, jer Kur’an i Sunet su strogo osudili neslogu i razilaženje među muslimanima bilo gdje da žive.
U Kur’anu postoji i niz odredbi koje se odnose između ostalog i na regulisanju društvenog života, odnosno između bogatih i siromašnih. Nažalost, kada je u pitanju bogatstvo onda mnogi bogataši zaboravljaju na sirotinju, na Boga i na kur’anske odredbe.
Uzvišeni Stvaralac Svih Svjetova najbolje je upoznat sa suštinom čovjeka kao bića koje zaboravlja i nema kontinuitet ni u historijskom ni u praktičnom, a još manje u humanističkom smislu, a da se ne govori o njegovom odnosu prema Allahu, zbog čega je, ustvari i stvoren, i kao takvom je upućena milost njegova Stvoritelja.
U Kur’anu – knjizi univerzalnog plana, ili knjizi sudbine, u kojoj je sadržano sve što je bilo i što će biti, bilo je jasno da i boravak prvog para čovjeka i žene u edenskom vrtu neće biti vječan ali što je najvažnije i čemu nas uče sve mudre knjige – bio je to ljudski izbor koji ističe ono što je takođe kontinuitet – izbor između dobra i zla je lični čin čovjeka. Tako je u ljudskom životu, koji u mirnim vremenima traje između 60 i 70 godina, a onda selidba na ahiret bili bogati ili siromasi.
Ovdje se niko ne može vaditi na nepoznavanje Principa Ugovora, dolazile su objave koje su trebalo da povrate historijsko pamćenje i čovjeku daju šansu da se vrati na pravi put ostvarivanja svoje uloge – onog koji je stvoren isključivo i samo zbog toga da obožava svoga Stvoritelja i ponaša se u skladu sa univerzalnim principima dobra i koogzistencije sa drugim stvorenim svjetovima. To je ona mjera preko koje ljudski rod srlja u neprirodno stanje.
Za razliku od religija koje su stvorile čitav sistem kojim se opravdavaju neprirodna stanja, a koja proizvode bolesti tijela, duše i društvenih poremećaja, nečega što se svodi u praktičnim relacijama na odomaćenju pojmova kao „rat“, „ekološki poremećaj“, „neizlečive virusne bolesti“, „brakovi istih polova“, „polne bolesti“ (Aids, Sida, Hiv).
Islam se obraća pojedinačnim ljudima i stavlja ih u prvu i početnu funkciju – da kao pojedinac, svako za sebe, ima odgovornost za ispunjavanje početnog emaneta – preuzetog obećanja i obaveze namjesnika na zemlji sa bilo kakvim društvenim položajem. Naravno, sa povećanim položajem samo su i odgovornosti i iskušenja veća. Islam se obraća jedinki i mnoštvu (čovjeku i čovječanstvu) i u filozofskom smislu predstavlja jedinstvo, jer je princip i stvaranje čovjeka i čovječanstva (ljudi) isti. Zato je islam pronalaženje prirodnog stanja, postojanosti početnih zahtjeva i „savremenog razvoja čovječanstva“. Islam je život sam, odnosno riječ „nauka“ bi se trebala preimenovati u riječ islam, baš kao riječ kultura u njenom izvornom smislu. Islam priznaje kontinuitet objava i poslanika koja su se u različitim historijskim etapama razvoja čovječanstva pojavljivala prvo ljudskim grupacijama, zatim narodima i na kraju kroz posljednju Objavu – čovječanstvu.
Islam je kroz Objavu Muhammeda a.s. dokinuo pojmove kao što su „narodi“, „nacije“, „države“, „politički sistemi“, „filozofski pravci“, „društveno – ekonomske formacije“…
Zato, treba potpuno novi stav i pristup prema Kur’anu, njegovoj uputi i zakonima, treba ih izučavati ne samo formalno, nego i suštinski. Muslimani moraju znati da se Kur’an ne može odvojiti od života, pogotovo ne može biti „nešto privatno“, kako je to predstavljeno zadnjih decenija, Kur’an je čitav sistem pravnih normi koje regulišu život.
Neka nam Svemogući podari veću moć i snagu da čitamo i proučavamo poruke Kur’ana, a njegova naređenja dosljedno sprovodimo u naš život.
(Bosnjaci.net)
