SABUR – STRPLJIVOST JE ODLIKA VJERNIKA

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji– Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 03 Dzumade-l-Ula – 1442.H. / 18 Decembar 2020.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s. Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. 

Postovani dzemate,

Tema današnje hutbe, a kao nastavak prosle je Sabur – strpljivost, izdržljivost je odlika Vjernika. Sabur je prepoznatljiva vrlina vjernika i u svakoj situaciji je od velike koristi, ali je u isto vrijeme jedno od najzahtjevnijih svojstava, koje vjernik može postići. Saburiti može onaj koji je zaslužio Allahovu dž.š. blizinu i milost i onaj ko voli vječni Ahiret, više od varljivog dunjaluka. Sabur ne znači stajati mirno, biti pasivan i čekati da neko umjesto nas riješi probleme, već označava izdržljivost i upornost na Allahovom putu.

Kaže Allah dž.s. u 200. ajetu Sure Alu Imran: 

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اصْبِرُوا وَصَابِرُوا وَرَابِطُوا وَاتَّقُوا اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ

O vjernici, budite izdržljivi, jedni drugima preporučujte izdržljivost, bdijte na Allahovim granicama i bojte se Allaha da biste bili spašeni!

A u ajetima 155. – 157. Sure El-Bekare stoji:  Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje, malo sa strahom, gladovanjem i time što ćete gubiti imanja, živote i ljetinu. A ti obraduj strpljive (izdržljive)!(155) One koji kada ih kakva nevolja zadesi, kažu: „Mi smo Allahovi i Allahu se vraćamo!“(156) Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost. Oni su na pravom putu!(157) 

Svaki iskreni vjernik je svjestan da su život i smrt od Allaha dž.s. i da je On njegov istinski zaštitnik. Svaki čovjek jednoga dana mora ostaviti dunjaluk i sam nastaniti kabur, bez porodice i rodbine. Čovjek sa sobom u kabur i na Kijamet nosi samo svoja dobra i loša djela. Pa, ko se bude okitio imanom i bude zadovoljan Allahovim dz.s. kaderom – odredbom i ko bude radio dobra djela, naći će mnogo dobra na ovom prolaznom dunjaluku, a posebno na Danu polaganja računa, kada se neće gledati porijeklo, imetak i porod, već dobra djela. 

Toga Dana će strpljivi – izdržljivi za svoju strpljivost dobiti potpunu nagradu, kao što stoji u drugom dijelu 10. ajeta Sure Ez-Zumer:…Strpljivi – izdržljivi će uistinu bez računa biti nagrađeni.

Sabur možemo podijeliti na tri vrste: 

1)Sabur u pokornosti Allahu dž.š.: Na primjer, čovjek se mora strpiti i klanjati sabah u njegovo vrijeme. Musliman je uporan u ibadetima i svjestan da je to njegova obaveza. 

Svaki vjernik treba da u ibadetima osjeća zadovoljstvo i nada se Allahovoj dž.s. nagradi. Musliman treba da bude strpljiv u: namazu, zekatu, postu, hadžu, poslušnosti roditeljima i slično. 

Kaže Allah dz.s. u 43. ajetu Sure Eš-Šura: A onaj ko se strpi i oprosti, to je uistinu veliko djelo.

2)Sabur u ustezanju od činjenja harama, kao što su: ubistvo nevinih ljudi, kamata, alkohol, droga, blud, krađa, laž, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi i slično. 

Muslimani, ne samo da se čuvaju harama, već se paze da im se ne približe. Vjernici ne sjede tamo gdje se ogovara i time „jede meso svoga mrtvog brata“, ne gledaju ono što je Allah dz.s. zabranio, ne muči i bez potrebe ne ubija životinje, imaju lijep ahlak, itd.

3)Sabur u podnošenju poteškoća: fizičkih i materijalnih. Vjernik je svjestan da je Allah dž.s. Svemoćan i da je On svemu dao mjeru, te da se sve događa Allahovom dž.s. voljom i određenjem. Ono što On hoće, to će se desiti, a ono što On neće, ne može ni biti. 

Vjerniku je u svakoj situaciji dobro, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Muslim: Prenosi Suhejb r.a. da je Poslanik a.s. rekao:„Čudno je stanje mu’mina; sve što ga zadesi za njega je dobro i to nije nikome osim mu’minu. Kada ga zadesi dobro, on je zahvalan i bude mu dobro, a kada ga zadesi zlo, on se strpi i bude mu dobro.“ (Muslim)

U drugoj predaji koju bilježi imam Ahmed stoji: Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik a.s. rekao: „Ne zadesi mu’mina ništa od teškoća, zamora, brige, tuge i uznemiravanja, pa ni ubod trna, a da mu Allah neće obrisati njegove grijehe.“ (Ahmed)

Allah dž.š. hoće da se mi međusobno uvjerimo u iskrenost našeg imana i islama, pa nam daje iskušenja, koja su bila praksom i prošlih naroda.  

Asija je bila žena faraona. Njen iman u Allaha je rastao pod sjenkom nekoga ko je rekao: Ja sam tvoj Gospodar, Najveći!. Kad su vijesti doprle do faraona, vijesti o njenom imanu, on ju je istukao i naredio je svojim čuvarima da to isto učine, a zatim su je izveli na sunce, svezali je i na nastavili da je tuku. Kome se ona obratila? Ona se okrenula Allahu! Njena dova je bila: Moj Gospodaru, izgradi mi kuću kod Tebe u Džennetu, i izbavi me od faraona i njegovog mučenja i naroda nepravednog.

Prenosi se da kad je ona izgovorila ovaj ajet, nebo joj se otvorilo, i ona je vidjela svoju kuću u Džennetu, pa se nasmiješila. Čuvari su gledali začuđeno, jer oni su je mučili a ona se smiješi. Razljučen, faraon je naredio da se donese stijena, sa kojom su htjeli da je usmrte. Ali Allah joj je uzeo dušu prije nego što su oni donijeli stijenu, i ona je postala primjerom za sve vjernike i vjernice do Sudnjega Dana. 

Kuran kaze: A onima koji vjeruju, Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću, u Džennetu, i spasi me od faraona i mučenja njegova i izbavi me od naroda nepravednog. (66;11). 

U hadisu Džibrila a.s. kad je došao Poslaniku a.s. i pitao ga o islamu, imanu, ihsanu, Poslanik a.s. je u vezi imana rekao: Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan, i u sudbinu koja ti je određena, bila dobra ili loša.

U životu mi se nalazimo u jednoj od dvije situacije. Ili nam se nešto dobro dogodi, pa u tom slučaju, kao muslimani, mi se zahvaljujemo Allahu na milosti. Ili ako nam se nešto loše desi, nešto što ne volimo, mi se strpimo – saburimo. Ovo je ključ sretnog života, koji vodi Allahovom zadovoljstvu. 

Ibn Dževzi kaže: Da ovaj dunjaluk nije samo stanica ispita, nebi bila ispunjena bolestima i prljavštinom. Da život nije težak, poslanici i bogobojazni bi živjeli ugodnim životom. 

Ne, zaista, Adem a.s. je bio na iskušenju dok nije napustio dunjaluk. Nuh a.s. je plakao 300 godina, Ibrahim a.s. je bačen u vatru i bilo mu je naređeno da zakolje svoga sina, Jakub a.s. je plakao dok nije oslijepio. Isa a.s. nije imao nikakve opskrbe, osim zalogaja, mrvica, kojim su ga njegovi učenici hranili. I Muhammed s.a.v.s. je dočekao siromaštvo sa sabrom, njegov najdraži rođak Hamza je masakriran i njegov narod ga je porekao. A o iskusenjima koja mozda niko na zemlji nije imao, o iskusenjima i saburu Ejjuba a.s. smo prosli put govorili.

Oni su bili bolji od nas i evo kako su bili iskušavani. Mnoge stvari koje nas zadese – od loših stvari – su direktna posljedica naših loših djela. Allah kaže: Kakva god vas nevolja zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili a On mnoge i oprosti. (42;30) Muhamed ibn Siriin bi običavao da kaže kad bi se osjećao tužan: Znam da je uzrok ovoj tuzi grijeh koji sam počinio prije 40 godina.

Ljudi razumiju da kad im se neka nevolja desi da je to iskušenje od Allaha. Ali draga braćo, isto tako i kad nam se nešto dobro desi, to je takođe iskušenje od Allaha. Allah kaže:..i u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili. (7;168)

Abdu-l-Malik ibn Ishak kaže: Nema nikoga a da nije iskušan sa zdravljem i imetkom da bi se provjerilo koliko je zahvalan. I ashab, Abdu-l-Rahman ibn Auf r.a. kaže: Bili smo iskušani sa teškoćama pa smo bili strpljivi, pa smo onda bili iskušani bogatsvom pa nismo bili strpljivi. Zato kaže Allah: O vjernici neka vas imanja vaša i djeca vaša, ne zabave od sjećanja na Allaha. (63;9)

Umu Seleme kaže: Čula sam Poslanika a.s. da kaže: Svaki vjernik koji kad ga zadesi nevolja koja mu je određena od Allaha treba da kaže: Allahu pripadamo i Allahu se vraćamo. Allahu nagradi me u ovoj nevolji, i daj mi bolje od toga. Svaki musliman koji to kaže, Allah će mu dati bolje od onoga što je izgubio. (Muslim)

Slijedeca iskušenja brišu naše grijehe. Aiša r.a. kaže: Zaista groznica – temperatura briše grijehe, kao što drvo gubi lišće. Nevolje koje nas zadese, razlučuju vjernike od onih koji nisu iskreni. Allah kaže u Kur’anu: Elif. Lam. Mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: Mi vjerujemo, i da u iskušenja neće biti dovedeni!? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. (29;1-3)

Alija r.a. kaže: Zaista primjer sabura u imanu je kao primjer glave na tijelu. Kad se glava otsiječe, tjelo pada. Pa je podigao glas: Zaista nema imana onaj ko nema sabura.

Imaju dva ključa. Ako ih razumijemo, otvorićemo si vrata sabura u našem životu: Prvi je: Znaj da naše duše, porodice i imetak, ne pripadaju nama, nego Allahu. 

On nam je to dao, da vidi šta ćemo da uradimo sa njima. Mi nismo imali ništa prije toga i nečemo imati ništa poslije toga. Nismo mi stvorili nešto iz ničega, pa kako onda možemo tvrditi da nama nešto pripada?

Drugi je: Mi smo na putovanju, i cilj nam je ahiret – Džennet. Ostavićemo dunjaluk, iza nas, i dočićemo pred Allaha sami. Obratimo pažnju na jedan ajet: Redovno molitvu obavljajte, naročito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte. (2:238) Ajet prije njega govori o razvodu. Isto tako ajet poslije. Zbog čega je ovaj ajet objavljen između njih? Ulema kaže, da u teškom periodu, kroz koji čovjek prolazi, ne smije se zaboraviti na Allaha, na namaz. NAMAZ zajedno sa sabrom će olakšati čovjeku, da prođe lakše kroz nevolje. 

O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih. (2;153) Dobre vijesti onima koji žele da ustraju na svom sabru. Allah im je obečao tri stvari: Njegov blagoslov, Njegov rahmet, i njihovo upućivanje na pravi put. Njih čeka oprost od Gospodara njihova, i milost; oni su na pravom putu. (2;157) 

Ako posmatramo živote Allahovih dž.s. poslanika, primijetićemo da su svi poslanici bili ismijavani, zlostavljani, progonjeni, pa čak neki od njih i ubijani, kao što su Zekerija a.s. i Jahja a.s. Musa a.s. je bio izložen faraonovom teroru i progonu. Sulejman a.s. je iskušan kroz izobilje u bogastvu, a Jusuf a.s. kroz pokušaj zavođenja bogate žene i zatvorom, te zavidnoscu vlastite brace. Muhammeda a.s. su mušrici u Taifu fizički napali, u Haremu Kabe su mu na vrat dok je bio na sedždi bacali utrobu zaklane deve, na Uhudu su mu nanijeli tjelesne povrede, na put su mu bacali trnje i nazivali su ga luđakom, lažljivcem i vračarom i on je to sve podnosio oslanjajući se samo na Allaha dž.š. Koliko su samo Allahovi dz.s. Poslanici, zajedno sa posljednjim Allahovim Poslanikom Muhammedom a.s. imali sabura, a gdje smo mi?

Braćo, budimo od onih koji su strpljivi i izdržljivi i koji drugima preporučuju strpljivost i izdržljivost. 

Molim Allaha da nas počasti saburom – Ejjubovim Saburom, koji će nam biti put do sreće i uspjeha na oba svijeta, i da budemo od onih koji su divni Allahovi robovi i koji se mnogu kaju! Amin! 

Check Also

RAMAZANU STA NAM OSTAVLJAS

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji– Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 02. SEWWAL – 1442.H. …

RAMAZAN-BAJRAMSKA HUTBA–PORUKA

Imam Abdulah – ef. Čajlaković – 13. Maj 2021 g.MESDZID BIKC BRAUNAU – MAUERKIRCHEN خطبة عيد …