Pokrštavaju li se bošnjački jetimi u Italiji i koja je uloga tuzlanskog načelnika?
Objavljeno petak, 14 Juni 2013 11:51
U posljednje vrijeme Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u više navrata zaprimio je prijave u kojima se tvrdi da se djeca iz Doma bez roditeljskog staranja i djeca sa posebnim potrebama u Tuzli, među kojima je bilo i srebreničkih jetima, odvode na kraće ili duže boravke u Italiju te da se vrši njihovo usvajanje i da ona gube svoj identitet. Ono što posebno zabrinjava jeste tvrdnja da se to radi organizirano, posredstvom određenih italijanskih humanitarnih i misionarskih organizacija i da su u to uključene lokalne vlasti, čak se spominje i ime tuzlanskog načelnika Jasmina Imamovića.
Iskorištavanje djece bez roditeljskog staranja i manipuliranje njihovom sudbinom i položajem zaista je krajnje morbidno i traži hitnu reakciju nadležnih organa kako bi se ove tvrdnje istražile i utvrdile prave činjenice.
Opširnu medijsku priču o ovom fenomenu objavio je u posljednjem broju magazin „Saff“, koji poziva Islamsku zajednicu, jer, kako ističe, bošnjačke političare ne vrijedi pozivati jer oni nemaju vremena niti žele da se bave problemima naših jetima, „da zaštiti bošnjačke jetime od italijanskih kršćanskih misionara i njihovih sluga bosanskih“.
Naime, po tvrdnjama Saffa, tuzlanski načelnik Imamović ima prijateljske odnose sa Franceskom Gijangrandijem, italijanskim političarem, čovjekom koji predvodi italijansku kršćansko – misionarsku uniju organizacija u BiH, te da se posredstvom dijela lokalnog nevladinog sektora u Tuzli, mimo očiju javnosti, vrši čitav niz aktivnosti koje na kraju rezultiraju pokrštavanjem bošnjačkih jetima u Italiji. Prema ovom tekstu, svake godine bošnjački jetimi iz Doma bez roditeljskog staranja i djeca sa posebnim potrebama odlaze na ljetovanje u Italiju gdje im se organizira prihvat u porodicama koje nastoje da zadobiju naklonost djece kroz kupovinu odjeće, mobitela i sl., da bi se taj proces završio njihovim usvajanjem. Štaviše, u tekstu se navodi svedočenja djece koja su bila u Italiji i koja govore da su neka od njihovih prijatelja usvojena u Italiji, da su promijenila imena, da su naučila „italijanske sure“ kao što je: „Ave maria piena di gracia il sinjore ekonte tu sei benedeta fra ledone e benedeto“. Nadalje se ističe da se aranžmani za boravak u Italiji realiziraju uglavnom preko nevladine oganizacije „Tuzlanska Amica“, koja također sarađuje sa brojinim italijanskim organizacijama u programu usvajanja jetima na daljinu. „Oko 950 djece iz BiH usvojena su na daljinu, uglavnom od strane italijanskih porodica sa kojima oni tkaju važne odnose i sa kojima su u stalnoj komunikaciji”, navodi se na web stranici fondacije “ALEXANDER LANGER”, vrijednog finansijskog pokrovitelja “Tuzlanske Amice” ljetovanja u Italiji – piše Saff.
Naravno, treba se prisjetiti da sudbina 46 djece, predratnih štićenika sarajevskog Doma „Ljubica Ivezić”, koja su 1992. godine u organizaciji Dječije ambasade „Međaši” izmještena u Italiju, nikada do kraja nije rasvijetljena kao ni okolnosti u kojima se taj aranžman realizirao. Svi pokušaji da se priča o ovoj tužnoj epizodi naše stvarnosti i ulozi nekih ljudi do kraja rasvijetli, ostali su bezuspješni. U javnosti su kružile ozbiljne optužbe da je većina te djece pokrštena, da je jedna od tih bošnjačkih djevojčica postala časna sestra, ali i da su u sve ovo bile upletene bosanskohercegovačke i italijanske zvanične institucije.
Same indicije da bi moglo postojati organizirano odvođenje jetima u Italiju s ciljem njihovog usvajanja i odrođavanja od vlastitog identiteta i vjere, a sve pod maskom humanitarnog rada i socijalne brige, mora biti alarm za uzbunu i uzeto krajnje ozbiljno i odgovorno, akamoli u slučaju postojanja ozbiljnih sumnji. Nužno je da se o svemu ovome čim prije izjasne tuzlanski načelnik Jasmin Imamović, menadžment Doma bez roditeljskog staranja i spomenuta nevladina organizacija. Islamska zajednica na ovakve pojave ne može biti ravnodušna.
E. T.