Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
18 Zu–l-Hidzdze – 1436.H. / 02 Oktobar 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
ZNACAJ SKOLE I MEKTEBA
Zahvaljujemo se Allahu Jednom i Jedinom koji je čovjeka stvorio a zatim ga govoru i pisanju podučio. Neka je salavat i selam na najboljeg učitelja svih vremena Muhammeda a.s. koji nas je podučio svemu što je dobro i korisno. Neka je salavat i selam na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe, tabi’ine kao i na sve šehide.
Postovane dzematlije, draga omladino;
Sa početkom školske započinje i mektebska godina, stoga ću u današnjoj hutbi da govorim o školi kao mjestu sticanja općeg znanja i o mektebu kao mjestu gdje se stiče vjersko znanje.
Učiti, proučavati i poducavati je stroga dužnost svih nas. A nema bolje sadake, niti hajra, niti sevapa nego poduciti samo jednu osobu, samo jedan harf. Boziji Poslanik je mastilo ucenjaka ocjenio boljim nego samu krv sehida. Kroz historiju su postojali i razvijali se različiti načini prenošenja znanja. Danas je škola postala najbolji način prenošenja znanja na učenike. Škola je zamišljena kao mjesto gdje se stiču znanje, vještine i kvalifikacije koje nam omogućavaju da normalno živimo u ovom današnjem svijetu. Nekada je bilo sasvim normalno ne završiti ni jedan razred škole. Nekada se smatralo da onaj ko završi osam razreda je dobro školovan. A nekada se na prste moglo nabrojati fakultetski obrazovani ljudi. Dok danas bez škole nigdje nismo dospjeli. Biti školovan znači biti u trendu, bit moderan i napredan.
Mi muslimani bi trebali da budemo najsvjesniji nužnosti školovanja i obrazovanja, jer je prvi imperativ u islamu učiti i proučavati, i tek kada nešto naučiš možeš da ga praktikuješ. U današnje vrijeme nažalost ne možemo reći da dovoljno pažnje posvećujemo traženju znanja. Mnogi se zadovoljavaju da završe osnovno školovanje, izuče neki zanat i na tome ostanu. Bez daljnjeg da nam treba i zanatlija, ali nam isto tako treba i visokoobrazovanih ljudi i žena. A zasto drugi mogu biti skolovani, a nasa nemogu. Žalosno je da nemamo doktora, magistara, ili fakultetski obrazovanih kadrova u raznim segmentima drustva, prvenstveno mislim na nas ovdje koji zivimo u dijaspori i imamo sve ili bolje uslove od vrsnjaka u domovini.
Škola je mjesto učenja, ali ujedno i mjesto gdje se naša djeca odgajaju. U školi naša djeca uče mnogo pozitivnih stvari, ali se u školi može naučiti i štošta negativnog. Neki u školi zapale svoju prvu cigaru, popiju prvi gutljaj alkohola, povuku prvi dim droge. Neki upadnu u loše društvo te napuste školu. Zbog svega ovoga moramo biti stalno budni i nastojati da samo ono što je pozitivno naša djeca zadrže, a da odbace sve ono što je negativno.
Na drugoj strani, Mektebska nastava je temeljni oblik islamskog odgoja i obrazovanja u džematu. Podučavati našu djecu propisima naše vjere smo u prvom redu dužni mi kao roditelji a zatim naši muallimi. Jer, roditelji su ti koji pružaju djeci odgoj, koji ih usmjeravaju i koji će biti odgovorni za njih. Poslanik a.s. kaže: “Roditelj je obavezan prema djetetu: da mu da lijepo ime, da ga lijepo odgoji, i da ga poduči…” (Hakim)
A u drugom hadisu kaže: “Ne može roditelj ostaviti, niti pokloniti svome djetetu ništa bolje od lijepog odgoja.” (Tirmizi) Isto tako kaže: “Poštujte svoju djecu i lijepo ih odgajajte.” (Ibn Madže) Da bi mektebska nastava urodila plodom sve tri komponente sačinjene od imama, tj. muallima, djeteta, i roditelja moraju da funkcionišu i da ispunjavaju svoju dužnost.
Da spozna Stvoritelja koji vječno i stalno živi, koji stvara i rastvara i Njegovom djelu se divi, čovjek treba u mekteb ići. Da nauči da svjetova Gospodar svime upravlja i da Njegovoj milosti zahvaljujući svjetovi u skladu i harmoniji postoje, treba ići u mekteb.
Da Stvoritelja bude svjestan i divi se stvaranju Njegovu, te iskazuje poštovanje prema Njemu kako bi stvorenja cijenio i poštovao, treba ići u mekteb.
Da meleke nevidljive spozna. Da oni čovjeka prate i djela mu bilježe, te da će ga melek smrti koji mu je zato odredjen od duše rastaviti nauči, treba ići u mekteb. Da nauči kako da se ponaša, gdje da ide a gdje ne smije, kako ga meleki čuvari ne bi napustili, treba u mekteb ići.
Objava da je došla koja čovjeku dobro od zla trijebi i da Knjigu koja je putokaz i ponos nam imamo, naučimo, treba u mekteb ići. Osim što ćemo na časovima mektebskim naučiti Knjigu objavljenu čitati i za svaki harf proučeni deset sevapa sticati, naučit ćemo šta treba za naše dobro činiti, a čega se za dobro naše i zajednice nam kloniti. Naučit ćemo da je Poslanik ostavio Knjigu kao putokaz koju budemo li slijedili nećemo zalutati. To nigdje osim u mektebu nećemo naučiti, zato u mekteb treba ići.
Poslanik je u mektebu ashabima muallim bio. U Erkamovoj kući prvo a kasnije u džamiji medinskoj. Ashabi su išli da od Poslanika uče kako u Allahovom zadovoljstvu živjeti i kako ispravnom stazom hoditi. Da je Poslanik uzor svima nama, u mektebu će djeca naša naučiti i tog neprikosnovenog uzora i čovječanstvu učitelja će upoznati. U mektebu će naučiti sve o Poslaniku i životu njegovu i zato u mekteb treba ići.
Vjerovanje u Sudnji dan je jedan od temelja naše vjere. Kad će doći ne zna niko, ni Poslanik nije znao. U mekteb treba ići da o danu Sudnjem slušamo i osposobimo se, da se za njega svakog dana, jer ne znamo u kojem će doći, pripremamo. U mekteb treba ići da se nauči šta će nam na danu Suda koristiti, a čega se treba čuvati, da bi na tom danu velikoga skupa u skupini spašenih bili.
U mekteb treba ići da naučimo koja su to djela koja će nas Poslaniku našem prepoznatljivim učiniti i šefa’ata njegovim dostojnim.
Ko u mekteb ide osnaži da sa životnim izazovima se nosi jer u Kader vjeruje. Mekteb nas nauči da nas nije moglo zaobići što nas zadesi i nije moglo zadesiti što nas je mimoišlo. Ko u mekteb ide nauči da svoju slobodnu volju koristi i zna da se ne treba brinuti niti uplitati u ono što je Allahove apsolutne volje djelo. U mekteb treba ići da se, VE BIL KADERI HAJRIHI VE ŠERRIHI MINELLAHI TEALA, vjeruje.
Naša vjera je život, a temelj naše vjere je namaz. Gdje će dijete, budući naš džematlija, naučiti abdest i sve o njemu, namaz i sve o njemu ako mektebski polaznik ne bude? U mektebu, pred muallimom, to naše dijete treba, sabah, podne, ikindiju, akšam, jaciju, džumu, bajram, dženazu klanjati , kako bi se okalemilo i bilo sutra aktivni član džemata i korisni član Zajednice. Roditelji, majke i očevi, ne oklijevajte! Djecu u mekteb upišite! Ona su vaše blago i trajno dobro. Kad god to vaše dijete na namaz stane i vi ste za dobro djelo bogatiji.
Kad na sjedenju namaskom ono dovu: RABBENAGFIRLII VE LI VALIDEJJE, uči i za vas se moli i oprost od Gospodara traži. Prilika je, dragi oče i majko, da sebi hrpu dobrih djela obezbijedite i time na proživljenju obradovani budete. Znamo, tako nas Poslanik uči, da će neki ljudi kad proživljeni budu pitati, od kuda mi ova dobra, nisam ih ja sa sobom donio? Bit će mu rečeno, djeca su ti to poslala.
Ona djeca koju si ti redovno u mekteb slao i nad njihovim odgojem bdio, baš onako kako Allah dž.š. naredjuje u suri Ta-ha: „Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i ustraj u tome“.
Djeca, muškarci i žene, mektebom obilježeni u Ramazanu znaju uživati. Uživaju tako da vječnom užitku teže. Mekteb ih nauči kako i zašto postiti i kazuje im o vrijednosti tog djela. Nauči ih posebnom ramazanskom ibadetu Teraviji i vrijednosti njezinoj. Nafila u Ramzanu kao farz izvan njega. Nauči ih vrijednosti sehura i iftara i nauči ih da je Ramazan izuzetna prilika da se od grijeha očisti. Zato treba ići u mekteb.
Da se u skladu živi, treba naći sklad između ovog i onog svijeta, između duše i tijela, materije i duha. Mekteb čovjeka uči vrijednosti sadake i zekata i uči da čovjek što više dijeli to više ima. Mektebska je lekcija da čovjek živi vječno, samo se seli iz kuće u kuću i kad iz ove kuće preseli tad je njegovo ono što je dijelio. Treba ići u mekteb da se nauči dijeliti ono što nam je Opskrbitelj dao iz obilja blagodati. Ko je dužan, ima, a ne dijeli, on nema ni namaza ni posta. On je gubitnik pored bogatstva koje ima. Da to spozna, u mekteb treba ići.
Mektebska je lekcija hadždž i njegova vrijednost. Hadis poslanikov da se čovjek s hadždža čist od grijeha vrati u dječiju dušu, u klupi mektebskoj usadi želju da Allahu i Poslaniku gost bude. U mekteb treba koračati kako bi se oko Bejtulaha hodilo, sa Saffe na Mervu trčalo i na Arefatu bdjelo.
Sada u nedjelju je upis i prvi dan nastave mektebske. Draga braćo, ako želite da vam djeca budu hairli, da vas slušaju i paze, da od grijeha budu daleko, od poroka zaštićeni i od ahiretske kazne spašeni, u mekteb ih upišite. Na isti način, istom snagom, jednakom voljom i žarom kao nad školom njihovom, bdijte nad mektebom.
Ništa važnije i bolje, ništa vrijednije ne možeš djetetu ostaviti od lijepog odgoja, govorio je Poslanik, a odgoja bez mekteba teško može biti. Zato se u nedjelju svi na svoj način upišimo u mekteb, i djeca i roditelji i muallim. Zajedno smo mekteb i zajedno možemo učiniti puno za budućnost naše djece, naših džemata, naše Zajednice i ove nam drage države.
Dakle, mektebska nastava pocinje ove nedelje, po ustaljenom rasporedu, ako Bog da.
Uzvišeni Bože, molimo Te, da nas učiniš spremnim na svaku žrtvu kad je u pitanju mekteb i rad sa našom djecom. Molim Allaha da nam pomogne da našu djecu na pravi put izvedemo i da ih u islamu odgojimo. Amin.