ADABI MESDZIDA – DZAMIJA

hutbaIslamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
05 Saban – 1434.H. / 14 Juni 2013.g.–Imam/Hatib:Abdulah ef. Cajlakovic

Hvala Allahu Milostivom na milosti ljubavi i bratstva u vjeri i moralu. Neka je slavljen i hvaljen Allah Svemogući koji je poslao vjerovjesnika da nam donese radosnu vijest Dženneta i da nas upozori na opasnost Džehennema, da nam približi brata kao prijatelja i da nas udalji od šejtana kao neprijatelja.
Hvala Allahu Sveznajućem koji nas je poučio da se svi zajedno, kao braća, držimo za jedno uže koje nam donosi sreću, radost i slobodu.
Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji čas!
Postovane dzematlije,
Prije par hutbi smo govorili o Dzamiji, Dzematu, Imamu i Dzematskom odboru. Bilo je govora o vrijednostima posjete mesdžidima i džamijama, pa je rečeno da su džamije najdraža mjesta Allahu, da je ljubav prema džamijama znak naše ljubavi prema Allahu i Allahove ljubavi prema nama. Govorilo se o vrijednosti dolaska i iščekivanja namaza, o namjeni džamije, koja je prvenstveno mjesta za obavljanje namaza, zikr, proučavanje i učenje Kur’ana, kao i za ostale vjerske pa i dunjalučke aktivnosti, ali ne treba zaboraviti njenu osnovnu namjenu. Allah u Kuran i Kerimu kaze:
إِنَّمَا يَعْمُرُ مَسَاجِدَ اللَّهِ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَأَقَامَ الصَّلَاةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَلَمْ يَخْشَ إِلَّا اللَّهَ فَعَسَىٰ أُولٰئِكَ أَن يَكُونُوا مِنَ الْمُهْتَدِينَ ‌[٩-١٨] “Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu.”
U ovom ajetu je upotrijebljena riječ amere, ja’muru što dolazi od riječ umr što znači život. Ovaj ajet bi mogli prevesti da Allahove džamije održavaju u životu oni koji u Allaha vjeruju…
Izgraditi džamiju je jedno, ali održavati je je sasvim nešto drugo. Nije bitno samo podići džamiju, da bude lijepa, prostrana i raskošna, a zatim da u nju slabo ko dolazi da namaz obavi ili da se paučina kupi po ćoškovima ili da prašina pada po tepisima i prozorima što govori da se dotična džamija slabo posjećuje i da se o njoj ne vodi brige. Voditi brigu o džamiji je kolektivna dužnost, dužnost svih nas, njeno čišćenje, usisavanje itd. To je ono što daje život džamiji i ne bi smjeli dozvoliti da se ta obaveza svede na jednu osobu. Nekada su hadžije koje bi dolazile u Medinu upisivali se da čiste džamiju Allahova Poslanika s.a.v.s., i da čisteći džamiju zarađuju sevape. Medina je daleko, ali nam je naša džamija ovdje ili u domovini blizu, zato povedimo računa o našim džamijama. Nemojmo gaziti tamo pred vratima, pogotovu zimi, kada je vlazno i mokar patos, pa onda takvih nogu i carapa ulaziti u dzamiju unoseci necistocu. A znate da je prvi uslov ili sart za namaz, da bude cisto tijelo – odjelo i mjesto gdje klanjamo. Bez toga nema namaza. Nemozes Bogu na sedzu padati u i na prljavom.
Veoma je bitno da znamo džamijski bonton tj., kako da se ponašamo u određenim situacijama. Zbog tog razloga navešću samo neke od stvari koje bi morali imati na umu kada dolazimo u džamiju.
Jedan od problema sa kojima se pojedini klanjači suočavaju, sto sam i ja licno ovdje primjetio, je i pristupanje u namaz. Lice koje klanja za imamom u džematu naziva se muktedi (muktedija). On je dužan da u namazu slijedi imama. Od Enesa b. Malika, r.a. se prenosi da je Muhammed, s.a.v.s. rekao: Imam predvodi namaz i treba ga slijediti. Kada izgovori tekbir, izgovorite ga i vi, kada učini sedždu, i vi je učinite, kada ustane, ustanite i vi, a kada izgovori: “Semi’allahu li men hamideh”, vi recite: “Rabbena ve leke-l-hamd” Ako Imam klanja sjedeci, tako klanjajte i vi.” [19] Muslimova zbirka hadisa (sažetak), str. 138. Muktedija će u namazu učiti sve što uči i imam, izuzev fatihe i sura na kijamu (stajanju). Nije mu dozvoljeno da čini pokrete (npr. ide na ruku’ ili se diže sa sedžde) prije imama.
Lice koje zakasni na jedan ili više rekata u džematu naziva se mesbuk. Njegovo uključivanje u namaz i dalji postupci uslovljeni su vrstom namaza i dijelom namaza u kome se nalazi imam. Ako se pristupa nekom od dnevnih namaza, nijjet i tekbir se mogu učiniti momentalno i na taj način prisupiti džematu. Pravilo je da je mesbuk stigao na rekat ukoliko je pristupio džematu na stajanju (kijamu) ili pregibanju (ruku’u). Nakon što imam preda selam, mesbuk će ustati bez pomjeranja sa svog mjesta i nadoknaditi propušteni dio namaza.
Postoje određene aktivnosti koje nisu u službi vjerskog, kulturnog i odgojno-obrazovnog uzdizanja džemata ili, čak, predstavljaju prepreku istom te, stoga, nisu dopušteni u džamijskom prostoru.
Tako trgovina u džamiji nije dozvoljena na osnovu hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Kada vidite nekoga ko prodaje ili kupuje u džamiji, recite mu: “Ne dao ti Allah, dž.š. da zaradiš u svom trgovanju. Ona odvraća pažnju klanjača i potencijalni je izvor nesporazuma i svađa. Trgovina u sklopu zgrade džamije ili džamijskog kompleksa, a izvan samog prostora namijenjenog za obavljanje namaza dozvoljena je. Promocija i distribucija vjerske i obrazovne literature u džamijama, uz odobrenje imama, ne može se tretirati kao klasična trgovina i u službi je vjerskih i odgojno-obazovnih ciljeva koje džamija treba ostvarivati.
U džamiji je dozvoljeno voditi razgovor i diskusiju, ali nije dozvoljeno podizati glas, svađati se i prepirati, a pogotovo ne tući se i razračunavati međusobno.
Često se dešava da ljudi međusobno razgovaraju u džamiji dok imam ili neko drugi uči naglas Kur’an. Ovakvo ponašanje je suprotno naredbi Uzvišenog Allaha koji kaže: „A kad se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani.
Razgovor u džamiji nije dopušten također u vrijeme hutbe, jer se na taj način poništava sevap i nagrada za džumu-namaz. Allahov Poslanik, s.a.v.s. kaže: Ako, dok imam petkom uči hutbu, kažeš svome drugu: “Šuti!”, postupio si neprilično.
Već smo ukazali takodjer na propise oko formiranja safova u džamiji ili mesdžidu. Na osnovu tih propisa i hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Neka čovjek ne podiže drugu osobu sa mjesta gdje je sjela da bi on tu sjeo, nego napravite mjesta i raširite se međusobno, možemo zaključiti da u džamiji nema rezervisanih mjesta za klanjanje, već da su vjernici dužni da naprave prostora jedni drugima a ne da “čuvaju svoje mjesto” zarad vlastitog komoditeta i nauštrb pravilnog obrazovanja safova i drugih klanjača.
A sada da spomenemo konkretno u stavkama kako se ponašati prilikom odlaska, boravka i odlaska iz džamije. Šta treba raditi i čega se klonuti, a sve iz razloga kako bi insan što bolje iskoristio tu blagodat koju mu je Allah podario.
1. Ljubav i poštivanje prema džamijama. Kaže Uzvišeni: „Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise i obilježja – znak je čestita i bogobojazna srca. (Hadždž, 32)
2. Održavanje i briga o njima, kao i sama gradnja je jedan od adaba prema džamijama.
Već je spomenut ajet koji govori o vrijednosti održavanja džamija, a u jednom od hadisa se spominje da je rekao Allahov poslanik, a.s.: „Ko sagradi radi Allaha džamiju, pa makar bila i kao ptičije gnijezdo, Allah će mu sagraditi kuću u džennetu“. (Ahmed, Ibn Hiban)
A u drugoj predaji se kaže: „Pokazane su mi nagrade sljedbenika moga ummeta, pa sam vidio da je čovjek nagrađen zbog trunčice koju iznese iz mesdžida-dzamije.“. (Et-Tirmizi, Ebu Davudu)
3. Ustrajnost u posjeti, pa makar bila i daleko od kuće i kakav god put do njih bio, kao što stoji u predaji od Ebu Musaa r.a. u kojem stoji da je Poslanik s.a.w. rekao: „Najveću nagradu od namaza imaju oni ljudi koji najduže idu da bi ga obavili. Onaj ko iščekuje namaz kako bi ga klanjao sa imamom ima veću nagradu od onoga koji klanja pa nakon toga zaspi“. (Muttefequn ‘alejhi)
A u jednom drugom hadisu se kaže: „Obraduj one koji po tami idu u džamije sa potpunim svjetlom na Sudnjem danu“ (Ebu Davud, Et-Tirmizi)
4. Urediti se i pripremiti se za odlazak, prikladnom i urednom odjećom, očistiti svoje tijelo, a po potrebi se i okupati, naročito za džumu, uredno se abdestiti, namirisati se, iščešljati … jer ideš u goste Uzvišenom, a on nam kaže: „O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju. (Bedemi, 31)
5. Ostavljanje dunjalučkih poslova kada se začuje ezan i odziv na taj poziv, kao što kaže Uzvišeni: „O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti; (El-Enfal: 24) U poznatom hadisu od Ebu Hurejre r.a. stoji da je jedne prilike došao Poslaniku s.a.w. slijep čovjek i upitao ga da mu olakša dolazak u džemat, jer je slijep, a nema nekoga ko će ga voditi na namaz, pa mu je Poslanik s.a.w. olakšao, ali nakon što se ovaj okrenuo i krenuo dalje, upitao ga je: „A da li čuješ poziv na namaz?“ Kada mu je odgovorio da čuje, Poslanik s.a.w. mu reče: „Onda ti je obaveza“. (Muslim)
Allah nas ne opterećuje preko naših mogućnosti, ali trebamo gledati da klanjamo na vrijeme, jer najbolji namaz je u njegovom vremenu. U nekim predajama Poslanika s.a.w. su opisali u vrijeme ezana toliko posvećenog odzivu da nije primjećivao ni one najbliže njemu, a gdje smo mi u tome i koliko mi sa radošću idemo na namaz?
6. Ulazak desnom nogom, kao i izlazak lijevom nogom uz učenje dove, kao što se prenosi od Vjerovjesnika s.a.w. da je rekao: „Kada neko od vas uđe u mesdžid neka donese salavat na Vjerovjesnika s.a.w. , a zatim neka kaže: „Allahu, otvori mi vrata svoje milosti“, a kada izlazi neka kaže: „Allahu, podari mi od Svoje dobrote“. (Muslim)
8. Dva rekata po ulasku u mesdžid, kao što se prenosi od Ebu Katade r.a. da je Allahov poslanik s.a.w. rekao: „Kada neko od vas uđe u mesdžid, neka ne sjeda dok ne klanja dva rekata“. (Muttefequn ‘alejhi) Narocito kada se radi o novoj dzamiji – mesdzidu. Dakle, kada prvi put ulazite u neku od dzamija.
9. Paziti na čistoću mesdžida, a za tu svrhu se i pripremati. Paziti da se na čarapama i na ostaloj odjeći ne unese prljavštine u mesdžid. Također, prilikom korištenja wc-a i obavljanja nužde paziti se od mokraće i ostalih prljavština, kako ne bi uprljali našu odjeću, a time i džamiju. Svakako, otkloniti od sebe neugodne mirise i paziti na prekomjerno mirisanje, a sve s ciljem kako ne bi uznemirili one koji dolaze u džamiju.
Poznato je da je Poslanik s.a.w. zabranio da dolazi u džamiju onaj ko je konzumirao bijeli luk, pa se prenosi od Džabira r.a. hadis u kojem se kaže: „Onaj ko je jeo bijeli luk ili luk, neka nam se ne približava“ ili „Neka se ne približava našoj džamiji“, a u drugoj predaji, također od njega stoji: „Neka se ne približava našoj džamiji, jer i meleki osjećaju neugodnost od onoga što je neugodnost ljudima“. Poslanik s.a.w. je uvijek upozoravao svoje ashabe da paze na čistoću.
10. Paziti se uznemiravanja drugih, bez obzira da li se radilo o galami, priči, igri, zabavi mobitelima. U jednoj od predaja koju bilježi Buharija spominje se da je Omer r.a. upozorio dvojicu ljudi koji su podizali svoje glasove u džamiji, ali pošto su bili iz Taifa ostalo je samo na upozorenju riječima, a i Poslanik s.a.w. je jedne prilike dok je boravio u itikafu upozorio ljude na podignute glasove, pa makar se radilo i o ibadetu, pa je rekao: „Svako od vas doziva svoga Gospodara, ali nemojte jedni druge uznemiravati i podizati svoje glasove jedni nad drugima, prilikom učenja Kur’ana“. (En-Nesai i Ebu Davud)
Mada je podizanje glasova i galama u džamiji općenito zabranjena, kao što stoji u predaji od Abdullaha ibn Mes’uda r.a. da je Allahov poslanik s.a.w. rekao: „Neka iza mene stanu odrasli i učeniji, a zatim oni poslije njih i klonite se podizanja glasova u džamiji kao da ste na pijaci“. (Muslim)
Ovom prilikom skrećem priliku na ponašanje djece u džamijama, a naročito za vrijeme namaza. Roditeljima, da se potrude što bolje da djeca miruju, a i nama skrećem pažnju da budemo tolerantniji, pa ako opet neko prevrši mjeru da se suzdržimo od svađe i napadanja, a dotičnu osobu, roditelja, da upozori neko od uglednih ljudi ili sam imam i to na način kako je islamom propisano da se savjetujemo i kritikujemo, a ne da svi na njega napadnemo kako nam volja.
11. Klonuti se priče o dunjalučkim stvarima, a posebno trgovine i sklapanja ugovora u džamiji. Ako će neko pričati mimo zikra, da pazi da govori korisno. Naročito da se u džamiji klone ružnih riječi, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi, psovke, kao i svega ostalog od ružnog govora. Od Ibn Omera r.a. se prenosi da je rekao: „Allahov poslanik s.a.w. je zabranio kupovinu i prodaju u džamijama.“ (Buharija)
12. Vezano za žene, treba napomenuti da im je dozvoljena posjeta džamijama, ali je njihov namaz vrijedniji kod kuće. Međutim ukoliko dolazi u džamiju treba da pazi na svoju odjeću i ponašanje. Da to bude bez posebnog uljepšavanja kojim će skrenuti na sebe pažnju, a naročito da pazi na mirisanje. Od Zejnebe es-Seqafije r.a. se prenosi: „Rekao nam je Allahov poslanik s.a.w.: „Kada neka od vas dolazi u mesdžid neka ne dotiče miris“. (Muslim) Prilikom izlaska ili ulaska kao i da ne dođe do miješanja među muškarcima i ženama, a sve iz razloga izbjegavanja fitne i očuvanja časti naših sestara koje su došle na namaz.
Molim Allaha da naše džamije uvijek budu „žive” i da budu ispunjene svojim najljepšim ukrasom, tj., klanjačima, da budu ispunjenje ucacima Kur´ana, postacima i onima koji zikr cine. Molim Allaha da pomogne muslimanima gdje god bili, da nahrani gladne, napoji žedne, izliječi bolesne i oprosti našim mrtvima. Da nas uvede u džennet i spasi džehennema. Amin!!