Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
21 Saffer – 1439.H. / 10 Novembar 2017.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Pazi, snima se
Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova, sveopćem dobročinitelju, Milostivom. Vladaru Sudnjega dana. Donosim salavat i selam Allahovom Poslaniku Muhammedu a.s. njegovom časnom ehli bejtu, časnim ashabima, nasim sehidima i svima koji slijede njegovu uputu do Sudnjega dana.
Postovane dzematlije, draga braco i omladino;
Danasnju hutbu sam naslovio sa interesantnim naslovom, a razmisljajuci i uporedjujuci danasnju neprikosnovenu tehnologiju sa Melekima pisarima, koji pisu i snimaju svaki nas pokret. Za naslov sam izabrao: Pazi, snima se!
Sa danasnjom ljudskom tehnologijom koja se jos vise razvija i napreduje i koja je zaista neprikosnovena i kojoj se mi divimo posmatrajuci kako svaki dan izlazi nesta novo i kvalitetnije, covjek moze dakle sve da snimi, arhivira ali isto tako jednim klikom moze sve da i obrise. Medjutim, razlika izmedju ljudske tehnologije i knjige nasih dobrih i losih dijela koju pisu Meleki pisari nemoze biti zagubljena, nemoze se izbrisati i ona svakog od nas ceka na Sudnjem Danu.
Sa svakim su meleki pisari. „Kiramen katibine je’ alemune ma tef’alun“- „Plemeniti pisari znaju šta vi radite“. /Infitar 11,12/. „Ve inne ‘alejkum le hafiziin“- „A nad vama bdiju čuvari“ /Infitar, 10/. “Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, – po Allahovu naređenju nad njim bdiju.”(Ar-Ra’d:1)
Allah je za svakog čovjeka zadužio dva prisutna meleka koji se od njega ne odvajaju i koji pišu njegova djela i riječi: “Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.” (Kaf, 16-18.)
Vidljivo je da meleki koji su zaduženi za čovjeka pišu sve ono što čovjek izgovori ili uradi, ne zaboravljajući ništa, jer Uzvišeni kaže: “On ne izusti ni jednu riječ“. Zbog toga, čovjek će naći svoju knjigu koja sadrži sve ono što je on izgovorio ili uradio. Zbog toga će nevjernici na danu kada vide knjigu svojih djela povikati: “Teško nama!’ – govoriće – “kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!” – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.” (El-Kehf, 49.)
U Buharijinom Sahihu se od Ebu Hurejrea r.a. prenosi da je čuo Allahovog Poslanika a.s. da kaže: “Doista, čovjek nekada izgovori neku riječ sa kojom je Allah zadovoljan ne pridavajući joj značaj, a Allah mu njome podigne stepene. A nekada izgovori riječ koja srdi Allaha ne pridavajući joj značaj, a Allah ga njome sruči u Džehennem.” (Buhari: 308/11)
Ibn Kesir u svome Tefsiru spominje da je Hasan El-Basri proučio ajet: ”Jedan s desne, a drugi s lijeve strane.” (Kaf, 17.) A zatim rekao: “Sine Ademov data ti je tvoja stranica i određena nad tobom dva plemenita meleka: jedan s desne, a drugi sa tvoje lijeve strane. Što se tiče onog sa tvoje desne strane, on bilježi i čuva tvoja dobra djela, a onaj s lijeve bilježi i pamti tvoja loša djela. Čini što hoćeš, u manjoj ili većoj mjeri, sve dok ne umreš, a onda će se tvoja stranica saviti i bit će stavljena na tvoj vrat s tobom u kaburu, sve dok ti na Sudnjem danu ne bude knjiga otvoreno pokazana, kod toga Uzvišeni Allah kaže: “Čitaj Knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati.” Zatim je Hasan rekao: “Tako mi Allaha, pravedno je postupio prema tebi ko je učinio da sam sviđaš račune”.
Ibn Kesir od Ibn Abbasa r.a. također, spominje riječi Uzvišenoga: “On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.” (Kaf, 18.)
Rekao je o ovome: Melek piše sve ono što čovjek izgovori, bilo dobro ili loše, čak piše i riječi: jeo sam, pio sam, otišao sam, došao sam, vidio sam, tako da kada dođe četvrtak iznesu se njegove riječi i djela, pa se iz te knjige prihvati nešto od dobra i nešto od lošeg, a odbaci ostalo, to su riječi Uzvišenog Allaha: “Allah je dokidao što je htio, a ostavljao šta je htio; u Njega je glavna Knjiga.” (Er-R’ad, 39.)
Ibn Kesir spominje da je Imam Ahmed u svojoj bolesti jaukao, pa su mu prenijeli da je Tavus rekao: “Melek piše sve, pa čak i jaukanje.” Ahmed nikada više do svoje smrti nije jauknuo, Allah mu se smilovao.
Razgovori sa operaterom se snimaju – rečenica je koju često možemo čuti prije razgovora sa predstavnicima nekog od telekoma, recimo. Kako bi se inače u svom životu ponašali kada bismo znali da se razgovori koje vodimo snimaju i javno objavljuju, ili, kada bismo saznali da se snimaju naše greške i propusti koje hotimično ili nehotično počinimo? Sasvim je izvjesno da bi naše ponašanje bilo mnogo prikladnije i odmjerenije kada bismo znali da će ono što govorimo ili radimo biti prikazano pred drugima.
U jednom vjerskom predanju se kaže da je najviši stepen vjerovanja da znaš da je Bog s tobom gdje god da si, da sve čuje, sve vidi i sve zna, a to se zove Ihlas. I covjek koji ima Ihlas, dakle svjesnost o Bogu ma gdje da je, on ima najveci stupanj i deredzu vjerovanja. Dakle, covjek koji se boji Boga u osami – kada je sam isto kao i na javi – kada ga drugi vide, on ima najveci stepen Imana – vjerovanja. A to se opet naziva Takwaluk – bogobojaznost od Boga.
Svaka riječi koja je izgovorena iz usta bilo koje osobe na zemlji kao i svako drugo djelo koje učinimo, bez obzira bilo snimano zemaljskom tehnologijom ili ne, bilježi se od strane plemenitih pisara. Znači postoje savršeni zapisi, u savršenim arhivima, koje Božiji meleki prave i čuvaju.
Mogu zamisliti kako bismo se mnogi od nas, pošto smo nešto rekli, ili učinili da možemo obratili meleku pisaru i rekli: “Hej stani, nemoj ovo da pišeš – nisam ovo stvarno mislio – obriši to!” Ali gotovo je, zapis je već napravljen i otići će na mjesto gdje svi zapisi odlaze. Ili bismo možda rekli: “Hej, pa nemoj ovo da pišeš – ovo uopšte nije važno!”. To je često naš pogled na riječi koje govorimo – pa i na mnoga djela koja činimo – da nisu važni. Međutim svaka riječ i svako djelo su veoma bitna, i sve se uredno bilježi.
Ako se sve bilježi onda ne možemo za neki naš govor ili neko naše djelo reći to ja ‘nako, bezveze´, ili kako znamo reći na pitanje šta radimo: „Evo, malo, ubijam vrijeme i sl.
U razgovoru s ljudima kad shvatimo da griješimo bilo govorom ili djelom kažemo, halali, izvini, oprosti. I to je ok. Tako i trebamo i moramo.
Ljudi nam halale il ne halale, ali ta izgovorena riječ ili to djelo, svejedno, halalili ili ne halili nam, ostaje među nama i zavisno od težine brže ili sporije se zaboravlja.
Pitanje je da li razmišljamo o tom da sebi kažemo „halali“. Čovjek sebi čini jako puno zla koje se jednako bilježi u knjigama kiramen-katibina pa postoji potreba da se zapitamo da li se prisjetimo od sebe zatražit halala. Jer u hadiskim zbirkama od Poslanika islama nam se prenose metode i načini kako ipak možemo melekima pisarima reći: „Pogriješio sam, kajem se, nemoj da me to dočeka na Sudnjem danu!“ Kako???
Prvi nacin je TEWBOM – POKAJANJEM. Prenosi Ebu Umame r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Melek koji piše loša djela podigne svoje pero šest sati (tj. nezapisuje šest sati) grijeh ili pogrešku koju uradi rob musliman, pa ako se pokaje i zatraži oprost neće ga ni upisati a ako se ne pokaje onda ga upiše kao jedno loše djelo.” (Bilježi ga Albani u Sahih El Džamiu-s-Sagir, broj 2097. koji kaže da je dostigao stepen Hasen hadisa).
Drugi nacin je: Prenosi Muaz ibn Džebel r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Boj se Allaha gdje god bio, poslije lošeg djela uradi dobro djelo, čime ćeš ga izbrisati i lijepo postupaj prema ljudima!” (Tirmizija)
Riječi Poslanika a.s.: وَاتَّبِعِ السَّيِّئَةَ الْحَسَنَةَ تَمْحُهَا “…poslije lošeg djela uradi dobro djelo, čime ćeš ga izbrisati…”, aludiraju na to da vjernici svojim dobrim djelima brišu loša djela, pa zato se trudimo da činimo što više dobrih djela, kako bi izbrisali naša loša djela.
Dakle kad se ogriješimo prema sebi a svaki naš grijeh – grijeh je i prema nama jer će nas koštati na Sudnjem danu možemo ga izbrisati „dobrim djelom“. O tom svjedoči 114. ajet Sure Hud: „I obavljaj namaz početkom i krajem dana i u prvim časovima noći! Dobra djela poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.”
-Razmišljajmo o onom što pišu plemeniti pisari o nama i korigujmo zapisano, budimo urednici, lektori i korektori svoje knjige.
Vidite, ljudi na dunjaluku, napisu knjigu, pa onda moraju naci urednika, pa lektora iste, i na kraju moraju je odbraniti pred posebnom komisijom ukoliko se radi o doktorskoj disertacijili ili magistarskom radu. I tu ulozimo i ulazemo mnogo – monogo truda. Medjutim, postoji i nasa vlastita knjiga, koju sami sebi pisemo, a o kojoj najmanje racuna vodimo.
Propustio si namaz, pokaj se i naklanjaj, krivo si se zakleo – posti tri dana, napravio si grešku u namazu – ispravi je sehvi sedždom. Allah nam je iz Svoje milosti dao mogućnost da uređujemo svoju knjigu, da surađujemo sa Kiramen-katibinima, pitanje je vodimo li računa o svojoj knjizi i njenom sadržaju, razmišljamo li da ćemo je vrlo brzo morati polagati, ona je naše životno djelo, koje ćemo “braniti” na Sudnjem danu pred Najboljim, Pravednim Sucem .
Evo ajeta i hadisa koji nas upućuju na neke načine kako da izvršimo uređenje naše knjige: Kaže Uzvišeni Allah: “O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali…” (Tahrim, 8.)
Bilježi Muslim od Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Pet propisanih namaza, džuma do džume, brišu počinjene grijehe između toga, ako se čovjek sačuva velikih grijeha.”
Bilježi Buharija od Muaza r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Milostinja – sadaka poništava loša djela kao što voda gasi vatru.”
Bilježi Ebu Davud od Ebu Bekra r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Nema tog Allahovog roba koji počini loše djelo, zatim propisno abdesti, klanja dva rekata dobrovoljnog namaza, te zamoli Allaha za oprost, a da mu Allah neće oprostiti.”
-Isto tako moramo imati na umu da nekim našim postupcima brišemo iz naše knjige i dobra djela:
“Zavidnost uništava dobra djela kao što vatra uništava drvo”. (Ebu Davud, Ibn Madže) Prenosi se od Enesa r.a da je Poslanik s.a.v.s rekao: ”Sa četiri postupka će čovjek pokvariti post, abdest i poništiti dobra djela: gibetom – ogovaranjem, laganjem, prenošenjem tuđih riječi i pogledom u privlačne dijelove tijela žene u koju mu je haram gledati! Ove četiri stvari natapaju korjen zla, kao što voda natapa korjen stabla…”!
Hazreti Osman r.a. je rekao: Mu’min preživljava šest vrsta straha: Prvi je: od strane Allaha Uzvišenog, da mu ne oduzme dini-iman, drugi je: od strane šejtana, da mu ne pokvari njegova dobra djela, treci je: od strane meleka smrti, da mu ne uzme dušu iznenada, a on u gafletu – stanju nemara, cetvrti je: od strane Dunjaluka, da ga ne zabavi, pa da zaboravi na Ahiret, peti je: od strane porodice – žene i djece, da se previše ne zabavi oko njih i da ga ne odvrate od spominjanja Allaha Uzvišenog, sesti je: od strane meleka čuvara, da mu ne upišu nešto čega bi se on stidio na Sudnjem Danu.
Molim Allaha da nam pomogne u ispravljanju vlastitih grešaka a ne grešaka drugih, da budemo drugima uzor pa da se i oni poprave, te da se ne zastidimo vlastite knjige nasih djela na Sudnjem Danu. Amin.!
