Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
17 Muharrem – 1437.H. / 30 Oktobar 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Islam se pojavio kao Stranac – Garib
Hvala Allahu Gospodara svih svjetova na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa! Hvala Allahu dž.š. koji nas je uputio ka nuru islama! Neka je salavat i selam na posljednog Allahovog poslanika Muhameda s.a.v.a. na njegovu porodicu, nase hrabre sehide, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobro do kijametskog dana!
Postovane dzematlije, draga omladino;
Tema naše današnje hutbe je Islam se pojavio kao stranac – garib. A govoriti na zadatu temu u vremenu opće islamofobije i otvorene borbe protiv islama i muslimana je naša zadaća.
Muslimanski svijet je danas u krizi koja se čini sudbinskom. Nakon pada komunizma Zapad je usmjerio svoju ideološku oštricu, ali i svoje ratničke potencijale, protiv islama i muslimanskog svijeta kao glavnog i globalnog neprijatelja. U tome je postigao ekstremno negativne rezultate: muslimanski svijet je postao stratište, a islam glavna ideološka meta. I to je cinjenica koju svi trebamo znati, priznati i reci. A zasto je to tako?? Nesmijemo generalizovati uvijek stvari.
Sam Zapdani svijet i narod mozda nije takav. Medjutim, destruktivni odnos Zapada prema islamu i muslimanskom svijetu očigledan je na globalnom nivou, jer vodećim zemljama Zapada danas upravljaju, ustvari, bezdušne sprege korporacija koje zbog svojih ekonomskih interesa uništavaju muslimanski svijet prebogat energetskim resursima, ali nema sumnje da će tragično dehumanizirane i nezasitne korporacije uništiti temeljne vrijednosti i samoga Zapada.
Istovremeno postavljate se pitanje kako i zašto muslimani pristaju da i sami budu akteri tih dramatičnih sukoba? Agresivnost u i prema islamu, odnosno prema muslimanskom svijetu, jedan je aspekt ove goleme krize i ratnih pustošenja. Drugi aspekt, a on se čini i važnijim, jest aktualna pometnja u samome muslimanskom svijetu – njegovo dramatično potonuće u bjesomučne i beskonačne sektaške sukobe, dakle njihovo nejedinstvo. Upravo to čini strašnom i neizvjesnom suvremenu dramu muslimanskog svijeta.
Iako je destrukcijski “doprinos” Zapada očigledan. Okrivljavanjem samo Zapada pravi se velika strateška greška jer se tako prikrivaju slabosti samih muslimana, a upravo te slabosti danas generiraju kataklizmičke ratove u muslimanskom svijetu.
Muslimani moraju promijeniti odnos prema sebi, prema svome stanju, čak prema vlastitoj, “muslimanskoj svijesti”, a to znači – moraju temeljito preispitati svoje razumijevanje islama. U tome je osnovni problem toga svijeta, i u tome jest mogućnost da se odupru sveopćoj destrukciji.
A sa globalne da se vratimo na regionalnu scenu. Kakvog li apsurda da se procesuira sve veći broj pripadnika Armije RBiH, među kojima je i Naser Orić, ratni komandant odbrane Srebrenice i jedan od istinskih heroja naše pravedne borbe? Kakvog li apsurda da Abu Hamza, koji je branio Republiku Bosnu i Hercegovinu osam godina bude u Imigracionom centru u Lukavici, tačnije zatvoru, zbog toga što je navodno “prijetnja nacionalnoj sigurnosti domovine Bosne”? I kakvog li apsurda da se hapsi neki dan u Sarajevu Sejfudin Tokic, da se u Osnovnom sudu u Banja Luci protiv Sejfudina Tokića i Adnana Bajrića podižu optužnice zbog isticanja zastava Republike BiH u Banja Luci, koje je u optužnici okarakterisano kao “krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti”, dok se širom manjeg bh entiteta masovno ističu četnička obilježja i veličaju zločinci, koji se slobodno kreću i ne samo to, već nerijetko primaju plate kao državni službenici? I to je gurbet islama i muslimana i za ovu nepravdu će ako ne na dunjaluku, onda na Kijametu odgovarati svi oni koji su je nanijeli nevinim ljudima. I odgovaraće odgovorni što nam bolje ne čuvaju našu Domovinu i što ne štite naše interese! I poželjeće oni kada na Sudnjem danu budu morali odgovoriti na razna pitanja da su bili najobičniji građani, bez bilo kakvih privilegija i odgovornosti, osim prema sebi i svojim porodicama!
Šta je to braćo gurbet islama i muslimana i šta nam je činiti? Usamljenost označava pojedinca ili pojavu, koji se razlikuju od drugih. Takvi su bili i Allahovi, dželle še’nuhu, poslanici u moru kufra i mnogoboštva.
Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 120. ajetu Sure En-Nahl, govoreći o Ibrahimu, alejhis-selam:
إنَّ إِبْرَاهِيمَ كَانَ أُمَّةً قَانِتًا لِلَّهِ حَنِيفًا وَلَمْ يَكُ مِنَ الْمُشْرِكِينَ
Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik i nije bio mušrik (mnogobožac).
Imam Ibn El-Kajjim, kada tumači ovaj ajet kaže „da je Ibrahim a.s. bio ummet, jer je u moru kufra sam bio vjernik“.
Neka ovo bude poticaj svima onima koji se suočavaju sa kufrom u svojim sredinama da ostanu čvrsti u svome vjerovanju i neka im Ibrahim a.s. naš praotac bude pravi uzor!
I Muhammed a.s. je bio izložen teškim spletkama nevjernika, o čemu govori 30. ajet Sure El-Enfal: I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije.
Islam je braćo započeo kao stranac i kao takav će se ponovo vratiti, što potvrđuje predaja koju bilježi imam Muslim u Sahihu: Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik a.s. rekao: „Islam se pojavio kao stranac (garib) i vratiće se kao stranac, pa blago strancima (garibima)!“ (Muslim)
Islam je u Meki započeo sa malom skupinom muslimana, koji su bili prisiljeni da učine tri hidžre. On je iz Meke, a potom iz Medine svijetlio kao svjetiljka u moru mnogoboštva, na Arabijskom poluotoku i šire i ta svjetlost se širila velikom brzinom, pa je ubrzo obasjala ne samo Arabijski poluotok, već i šire prostore zamaljske kugle. Nakon velikog širenja islama, nakon generacija onih koji su sav svoj život i sve kapacitete posvetili Allahovoj, subhanehu ve te’ala, vjeri, svjesni hadiske istine „da je biti sebebom (uzrokom) da neko prihvati islam i spasi se bolje od dunjaluka i svega na njemu“, dolaze generacije muslimana, koje zaokuplja dunjaluk i koji zaboravljaju na emanet halife na Zemlji, koji zaboravljaju na svog Gospodara i sebi za gospodare uzimaju one koji ni sami sebi ne mogu pomoći.
Braćo naš Poslanik a.s. nam preporučuje da dobrim djelima preteknemo vrijeme fitneluka, u kojem će se rasprostraniti razvrat i griješenje, kao mrkla noć.
Da li i mi braćo, preživljavamo to vrijeme, vrijeme u kojem su fitneluci uzeli velikoga maha, vrijeme u kojem se gaze islamske – ljudske norme ponašanja, a vrednuje sve što ima veze sa grijehom?
Kaže Poslanik a.s. u hadisu koji bilježi imam Muslim: Prenosi Ebu Umejje Eš-Šu’bani: Došao sam kod Sa’lebe El-Hušenija, pa sam mu rekao: „Kako razumiješ ovaj ajet?“ Upita: „Koji ajet?“ Rekoh: „O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao!“ Reče: „Dobro si pitao! Pitao sam za njega Poslanika a.s. pa je rekao: „Naređujte dobro i zabranjujte zlo, pa kada vidiš pokornog škrticu, strast koja se slijedi, dunjaluk koji mami i kada se svako bude divio svome mišljenju, onda se ti pazi i ostavi masu! Poslije vas su dani strpljivosti, u kojima je strpljivost kao držanje žeravice! Onaj ko bude činio dobro u to vrijeme imaće nagradu pedeset ljudi koji rade (sada) kao oni.“ (Muslim)
Braćo, isto kao da i mi preživljavamo pomenute predzanke Sudnjega dana i teška iskušenja? To nam treba biti poticaj da se mnogo više trudimo, da se natječemo u dobru i da se ne bojimo prijekora prijekornika, u nadi da ćemo inša-Allah imati za to veliku nagradu, koju Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje u hadisu!
Draga braco, moramo znati i trazite heroje, u nasem narodu, nasem podneblju, nasem selu, nasem gradu i nasoj drzavi. Netreba nam ni Ronaldo ni Mesi. Nasa djeca trebaju da znaju ko je bio Hajrudin “Hajro” Mesic. Heroj podrinja, Zmaj od Majevice kako su ga zvali. Te mlade ljude kojima je Allah dao takvu mudrost da u svojim 20-tim i 30-tim godinama vode brigade i cete i bataljone i korpuse tako nadahnuto, vjesto i pragmaticno, hladne glave cuvajuci pravdu u tim teskim trenutcima kada je bilo posebno tesko biti pravedan gledajuci kako ti neko ubija, masakrira porodicu, seljane, sugradjane, tvoj narod.
Njegove rijeci nadahnuca treba da odzvanjaju u nasim kucama iz kojih ce nasa djeca crpiti primjer ponasanja, covjecnosti, ljudskosti, vitestva i hrabrosti. “Poručio sam svima da mi ne ubijamo kao što oni ubijaju i tako ćemo se čuvati do kraja. Koji god vojnik postupi suprotno, odstranit ću ga iz jedinice. Takvi nam ne trebaju!” (HAJRUDIN MEŠIĆ, RADIO TUZLA 1992.)
“Njihovih prijetnji se ne plašim, jer sam svjestan da se borimo za pravdu, u ratu u kojem možemo biti samo pobjednici, a nikako poraženi. Mi vodimo pravedni rat i mislim da je pravda na našoj strani i zbog toga ne možemo izgubiti.”
“SUTRA KAD BIH IZGUBIO ŽIVOT, NE BI MI BILO ŽAO JER MISLIM DA SAM POPRILIČNO DOPRINIO DA SE ODUPREMO TOM NAŠEM AGRESORU.” (brigadni general HAJRUDIN MEŠIĆ, 1992.)
Hajrudin Mešić poginuo je u plemenitoj misiji, pokušavajući otvoriti koridor prema Srebrenici i pomoći opkoljenom i napaćenom narodu Kamenice koji je mjesecima umirao od gladi i granata i koji je uprkos svojim nadčovječanskim naporima očuvao veliku slobodnu teritoriju.
Hajrudin Mesic, taj Zmaj od Bosne, pjesmu koju je cesto pjevao sa svojim suborcima pogino je, ako Bog da, kao sehid na danasnji dan 1992 godine u svojim najboljim godinama, u 33 godini zivota.
Draga braco, ovih i puna Bosna ovakvih heroja se borila za slobodu drzave, slobodu vjere i ponosa biti Bosnjak – Musliman. Iz ovih i ovakvih primjera trebamo crpiti snagu u borbi sada i ubuduce za pravdu i pravicno drusto, za Islam i nas tradicionalni umjereni, zlatni – srednji put Islama. To cemo u ovim uslovima u kojima zivimo najbolje se izboriti kroz odgoj i skolovanje nase djece kako u vjerskom tako i svjetovnom smislu, pa da pored dobrih teologa imamo dobrih inzinjera i generala, dobrih hemicara i ekonomista, dobrih kriminalista jer da nije bilo tako mladih a skolovanih hrabrih vojskovodja, koji su svojim nadahnucem i mudroscu nadmudrili neprijatelja uz Allahovu pomoc, Allah zna gde bi Bosna danas bila, da li bi tekla svojim koritom ili bi bila jos vise iako cista i plava crvena i odslikavala krv jos vise nevinih zrtava agresorskog rata.
Razmisljajuci skoto sam da smo mi u vecini slucajeva samo najbolji u tri najlosije stvari – osobine a to je bockati drugoga i njekati time njegovu cast i dostojanstvo, diviti se svome misljenju, i znati samo kritkovati bez argumenata a to su braco mali predznaci Sudnjeg Dana ili bolje reci Kijametskog Dana. Prodji se toga brate, bolje ti je.
Gospodaru, pomozi svoj našoj ugroženoj braći, a posebno našoj braći u Palestini i domovini pomozi nam da sačuvamo našu vjeru i našu Domovinu, ne iskušaj nas sa onim što ne možemo podnijeti, smiluj se našim umrlim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo dina, uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i boljim čuvarima vjere i Domovine od nas, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, šehida i dobrih ljudi!