Nije vjera ibadet samo – Allah zna

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
25 Muharrem – 1440.H. / 05 Oktobar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Nije vjera ibadet samo – Allah zna

Neka je hvala Allahu Milostivom, koji nam je islam darovao, koji je naša srca u bratskoj ljubavi ujedinio. Donosimo blagoslov i mir, Muhammedu a.s. koji nas je uputio na dobro a opomenuo nas da se klonimo zla. Neka je Allahov mir i blagoslov na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i tabiine, kao i na naše šehide.

Postovane dzematlije,

Huzejfe r.a. je rekao: „Ja ne slavim i ne uzdižem nijednog od ljudi na vlasti, svejedno bili dobri ili bili zli. Čuo sam Poslanika da je rekao: „Na Danu sudnjem dovest će se vladari, i pravedni i zulumćari, pa će stajati na mostu zvanom Sirat. Bog će potom narediti Siratu da strese u vatru svakog onog između njih koji je bio nepravedan, koji je uzimao mito i koji je u sporu između dvojice, jednom pogodovao. Takvi će popadati sa Sirata u Džehennem, padat će u vatru sedamdeset godina, dok ne stignu do samog dna Džehennema“.
Omer r.a. je imao običaj kazati: „Svakog jutra osvanem, a pola svijeta se na mene ljuti. Mora se ljutiti svako onaj kome je zakinuto njegovo pravo, jer u parničnom postupku ne možeš udovoljiti objema stranama. Ljudi su uglavnom svojeglavi i neznalice, pa propuštaju udovoljiti Bogu zarad udovoljenja ljudima“. A Muavija je od Aiše r.a. tražio kratak savjet pa mu ona reče: „Čula sam Poslanika da je rekao: „Ko udovolji Bogu i onda kad se svijet na njega ljuti, Bog će s takvim čovjekom biti zadovoljan, a učinit će i da svijet bude zadovoljan s takvim čovjekom“.

Omer r.a. prošetao je medinskim krajolikom i susreo nekog čobana da čuva ovce. Upitao ga je, bi li mu prodao nekoliko ovaca? „Kako da ti prodam kad ovce nisu moje. Ne mogu ti prodati bez znanja vlasnika“, reče čoban. „Kako će vlasnik znati da si mi ih prodao, možeš mu reći da su uginule“, reče Omer r.a. Čoban reče: „Dođi sebi, ja sam musliman, mogu prevariti vlasnika ovaca, ali nije moguće prevariti Allaha, Vlasnika svih nas, jer On Uzvišeni sve zna“. Kad Omer vidje ovakav iman i predanost zagrli čobana, podiže ruke i reče: „Moj Allahu, neka Ti je hvala, kad se nalazim na čelu ovakvom narodu“.

Draga braćo, Bog Uzvišeni znade sve, Njegovo znanje obuhvaća svaku stvar i ne postoji ništa u najvišim sferama neba, niti imade išta u najnižim slojevima Zemlje, a da ga znanje Njegovo ne obuhvaća. Sve stvari se po Njegovom znanju očituju. Svojom voljom On ih stvara i Njegovom moći one bivstvuju. Bog Sveznajući znade broj pješčani zrnaca u pustinji, broj kišnih kaplji, broj lišća na drveću, znade skrivene misli. Njegovu je znanju očito kuda pušu vjetrovi i zrak kuda struji, baš kao i broj zvijezda na nebu.
U prvim godinama mektebskog obrazovanja uče se svojstva Božija, a svojstva su Mu između ostalih: ILM – Bog sve zna, SEM’ – Bog sve čuje i BESAR – Bog sve vidi.
Allah dž.š. kaže: „Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova smjera, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice“ /Kaf,16./.
Trebamo se braćo svi zapitati, znamo li mi, jesmo li svjesni, da Allah dž.š. sve zna. Zna naše misli i namjere. Zna za naša djela svejedno kakva su.
Biti svjestan Božijeg sveznanja i u skladu s tom spoznajom postupati, sami je vrhunac imanske snage. Zar nije u vjeri našoj pravilo, da Allah dž.š. najviše cijeni ona dobra djela koja nisu natrunjena našom hvalom da smo ih učinili i za koje nam nije stalo da ljudi za njih znaju.

Nema potrebe isticati da klanjamo. Allah dž.š. to zna, a ako to iskreno radimo bit će to očito na našem ponašanju. Nema potrebe isticati da dijelimo. Allah dž.š. i to zna, cijeni i posebnom će nagradom obradovati onoga koji dijeli bez želje za isticanjem. Nema potrebe da ističemo i vlastitom iskrenošću se hvalimo. Neka o našoj iskrenosti kazuju oni s kojima se susrećemo i radimo. Nema potrebe da se poštenjem hvalimo. Neka o poštenju našem kazuju oni koji s nama žive, neka nas oni drugima kao poštenog, iskrenog i vrijednog, ako smo takvi, preporučuju.

Upitan šta je grijeh, Poslanik je rekao da je to ona radnja radi koje osjećaš tjeskobu u prsima i za koju ne želiš da ljudi saznaju. Sigurno je, da Allah sve zna, zna šta tajimo i šta javno iznosimo. Opominjemo sve koji u prsima zbog djela koja čine tjeskobu osjećaju, da Allah Sveznajući, sve zna i da svima nama valja preko mosta koji se Sirat zove. Neki će preći i u vječni užitak se nastaniti, neke će Sirat stresti u vatru, u patnju vječnu u džehennemskim dubinama.

Onaj pastir je mogao prodati ovce Omeru r.a. da ljudi ne znaju, ali on je u svom mektebu kojeg je pohađao naučio i u to čvrsto vjerovao, da Allah sve zna. „Gdje je Allah“, upitao je Omera ibn Hattaba. Allah dž.š. je braćo, svojim znanjem svugdje, zna šta nam duše smjeraju, zna naše namjere.

Ubej ibn Ka’b kaže: „Allah sigurno neće kazniti čovjeka koji u dobru ustrajava i kome na spomen Gospodara svjetova suze poteknu. Čovjek koji iskreno, u sebi spomene Allaha, pa se naježi iz straha od Njega, sliči drvetu čije se lišće sasušilo pa na njega naiđe oluja. Onako kako vjetar ogoli to drvo i sa njega opadnu svi listovi, tako zbog straha od Allaha s čovjeka spadaju svi grijesi. Bolje je postupati u skladu sa Allahovim propisima i sunnetom Poslanikovim i činiti malo ibadeta, nego ulagati izniman trud u činjenje ibadeta bez slijeđenja Pravog puta. Zbog toga, bilo da ste umjereni u obavljanju ibadeta ili da ulažete u to i dodatan trud, prije svega pazite da vaša djela budu u skladu sa propisima Allahovim i sunnetom Poslanikovim“.

Da je Islam život, to smo nebrojeno puta čuli. Da on svojim propisima uređuje sve sfere ljudskog života, to znamo. Da je on vjera srednjeg puta i da od nas traži da uvijek tragamo za ravnotežom između duše i tijela, Dunjaluka i Ahireta, i to znamo.
Vjerovatno znamo i da nije dovoljno da bi se kao vjernici potvrdili, biti posvećen samo ibadetu. Ne uređuje naš šeriat samo odnos čovjeka sa Bogom, tu su i propisi kojima se uređuje odnos čovjeka sa čovjekom, odnos čovjeka sa prirodom, sa okruženjem u cjelini. Svaka neravnoteža rezultira nered. Nered je i kad ljudi ograničavaju vjeru na ibadet, klanjaju, zikre, Kur’an uče, a djelima svojim vjeru ne svjedoče.

Poslanik kaže da je naš Gospodar u hadisi kudsijji rekao: „O čovječe, dokle ćeš izgovarati Moje ime a strahovati od drugog! O čovječe, da strahuješ od Džehennema kao što strahuješ od siromaštva, opskrbio bih te odakle se i ne nadaš! O čovječe, kada bi žudio za Džennetom kao što žudiš za Dunjalukom, usrećio bih te u obje kuće! O čovječe, nemoj svoje srce puniti Dunjalukom, jer njegov nestanak je blizu“.

Vjernik ibadeti, ali je on i muž vjernik. To podrazumijeva da se kao musliman trudi graditi skladan brak i sretnu i stabilnu porodicu. Muslimanska porodica nije posebna po tome što njeni članovi klanjaju, posebna je po tome što i klanjaju i slažu se. Taj vjernik – muž, zna da je Poslanik rekao da je najbolji od njegovih sljedbenika onaj koji je prema supruzi dobar.

Vjernica ibadeti, ali je ona i supruga vjernica. To podrazumijeva da se kao muslimanka trudi graditi sretan brak i skladnu i stabilnu porodicu. Muslimanska porodica nije posebna po tome što njeni članovi klanjaju, već po tome što žive Allahove propise i sunnet Poslanikov, a Poslanik je rekao da je hairli supruga dunjalučki dženet.

Vjernik ibadeti, ali je on i komšija vjernik. To podrazumijeva da slijedeći od Boga date propise i hodeći stazom sunneta, gradi komšijske odnose koji zadivljuju svojim skladom i spremnošću da jedni drugima budu na pomoći. Mi svjedočimo da naše džematlije klanjaju, ibadete, a komšijski su im odnosi takvi da godinama uopće ne komuniciraju. E, to nije ni vjera ni vjernikovo stanje.

Vjernik ibadeti i istovremeno je sin kojeg vjera krasi, a to znači da mu je u prioritetima djelovanja, biti roditeljima dobar i poslušan. Nije obilježje dobrog djeteta to da samo klanja. Taj sin i kćerka, oni klanjaju ali i u poslušnošću i pokornošću roditeljima, ako su iskreni vjernici, uživaju.

Džematlija klanja, ali je i u praktičnom životu džematlija. To znači da on u džematu širi slogu i razumijevanje, nipošto svađu i smutnju. To znači da on džemat pomaže, podupire i na usluzi mu je kad god može. Nisu muslimani džemat samo kad u namaske safove stanu. Vjernici su džemat u životu, u svakodnevnici, i u radosti i u tuzi. Vjernici se podupiru kao cigle u zidu i nikad vjerenik vjerniku leđa ne okreće niti ga na cjedilu ostavlja.

Direktor klanja ali je i direktor vjernik, a to znači da svojim ponašanjem, iskrenošću, poslu predanošću, odgovornošću, vjeru svjedoči. Ubej ibn Ka’b kaže:“… prije svega pazite da vaša djela budu u skladu sa propisima vjere“. Nećemo mi nikoga zadiviti našim namazom, zikrom, mi ćemo ljude i okruženje zadiviti i plijeniti našim djelima i osobinama koje vjernika krase. Te osobine su iskrenost, pravednost, blagost, samilost, susretljivost, nesebična spremnost na žrtvu, cistoca itd. .

Političar klanja, ali je on političar vjernik. To podrazumijeva da on razumije da ga niko nije tjerao da političar bude, već se sam predložio i sam prihvatio da općem dobru služi. Svi smo zaduženi svjedočiti ljepotu naše vjere a ta ljepota se može samo na jedan način pokazati. Čovjek koji živi propise od Boga date i stazom sunneta ide, on ljepotu Islama svjedoči. Tom i takvom se svi dive.
Jesu nam na džumama prilično popunjene džamije, ima nas i na drugim namazima. Time mi svjedočimo vjeru, ali da bi vjernici bili potpuni, a samo ako smo takvi, vjernici smo, moramo u svim sferama života svjedočiti vjeru.

Uzvišeni Bože, pomozi nas da budemo muslimani, vjernici, pažljivi muževi, odane supruge, poslušni sinovi i kćeri, i da Islam ma gdje da smo, ma šta da radimo i ma kakvu funkciju da obnašamo, živimo i ljepotu njegovu pokazujemo.
Uzvišeni Bože, učini nas od onih koji pouzdano znaju i čvrsto vjeruju da Ti sve znaš. Amin!

Check Also

Pravda kao odlika Poslanika

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 07 Rebiu -l- …

Mevlud je hvaljenom

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 29 Rebiu -l- …