Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji– Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 20 REBIU-L-EWWEL – 1442.H. / 06 Novembar 2020.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Mi, muslimani svaki govor započinjemo zahvalom Allahu dž.š. i salavatom na posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda a.s. njegovu porodicu i ashabe.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, na ni’metima i blagodatma kojima nas daruje. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Donosimo salavat i selam na Allahova Poslanika koga je On poslao da radosnu vijest donese i da opomene, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve sljedbenike u din islamu do Sudnjeg dana.
Poštovani džema’ate, draga braćo, draga omladino posebno!
Danas je 20. rebiu-l-evvel 1442. h.g. ili 06. Novembar 2020. god. po Isa a.s. Još se nalazimo u mjesecu rođenja posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda a.s. Nažalost dok muslimani širom svijeta obilježavaju ovaj mjesec u čast čovjeka i Poslanika u kome su se objedinile sve humane i plemenite osobine, širom Evrope, pa i Svijeta dešavaju se ogavne stvari, od karikaturisanja voljenog Poslanika, ubistva, kao i teški zločini terora. Ovo je centralna hutba dzemata Braunau i naslovljena je riječima Uzvišenog, ajetom: “Allah naređuje da se svačije pravo poštuje “.
Poslanikov, a.s. sjajni životopis temelji se na njegovim riječima, djelima i njegovom uzornom karakteru. Svijet današnjice ne poznaje ličnost poput Poslanika a.s. koja je imala strpljenja u nesreći, postojanost u pravdi, čvrstine u karakteru, smirenost u ovodunjalučkim potresima i stresovima. Niko nije bio milostiviji od njega, širokogrudniji i razumniji. On nas je poučio da želimo i iskazujemo selam – mir i spas i onima koje poznajemo i onima koje ne poznajemo – pa neka je Boziji mir i spas na svirepo ubijene i nevine ljude u Becu.
Muhammed, a.s. je nas poučio da uvijek i na svakom mjestu širimo dobro i trudimo se da ono bude jače i snažnije od zla i mraka. Nažalost oni koji ne uvažavaju njegovu ličnost, njegovu veličinu, značaj i ulogu za cijeli svijet, svjedoci smo da vrlo često atakuju na njegovu ličnost na razne načine i na takav način žele da povrijede muslimane koji poštuju i slijede Božijeg Poslanika, da ih svakodnevno provociraju i izazivaju na reakcije, koje nisu primjerene muslimanima, a posebno nisu primjerene, niti imaju ikakve veze sa Uzvisenom vjerom Islamom.
Poruka koja nam je dostavljena putem Muhammeda a.s. je naš smisao života, uputa na ovom svijetu i spas od džehenemske vatre na vječnom svijetu.
Sloboda govora ne daje nikom za pravo da nam karikatuje i psuje i vrijeđa Poslanika, a nama je Poslanik a.s. preči i draži od nas samih, od naših majki i očeva i od naše porodice.
Da bismo ponudili lijek, potrebna je dijagnoza, šta su uzroci bolesti. Ima ih više, prije svega od onih zlonamjernih i neprijateljski usmjerenih, do međusobnog nedovoljnog poznavanja kako bismo se oslobodlili strahova koji su prisutni u ljudima zbog neznanja. Allah kaže: “Stvorili smo vas od jednog čovjeka i jedne žene i podjelili vas na plemena i različite narode da bi ste se upoznali.”
Ali to upoznavanje, bar od strane nas muslimana, nikako i ni na koji nacin nesmije biti nasilno, eksluzivno, te nametljivo. Prvo, mi treba i mora iskrenim muslimanima da budemo i zajednistvu tezimo kao svetinji od koje nesmijemo odustati, posteni da budemo, uceni da budemo, kako bi drugima svoje ophodjenje mogli da pokazemo.
Poznati egipatski alim i imam Hasan el-Benna spremao se da klanja teraviju u džamiji kada je odjednom došlo do žučne svađe među ljudima. Naime, neki su htjeli da se klanja osam rekata teravije, a drugi su insistirali da se klanja dvadeset rekata. Upitaše njega, kao svoga imama: “Ko je u pravu, a ko nije?”
Imam el-Benna ništa nije odgovorio, jer bilo koji odgovor samo bi pogoršao situaciju. Umjesto toga, imam ih upita: “Je li teravija farz ili sunnet?” Svi odgovoriše: “Sunnet!” Imam potom dodade: “Ali jedinstvo muslimana je farz! Da li ćemo kršiti farz, da bismo utemeljili sunnet?! I tada je rekao: Mnogo je bolje da klanjamo kod kuće, a sačuvamo jedinstvo i bratsku ljubav.”
U vremenu i okolnostima u kojima trenutno muslimani žive ključno je pitanje ko narušava jedinstvo i bratsku ljubav među muslimanima kršeći strogu dužnost – farz, pod izgovorom primjene pojedinih sunneta, pa čak i nametanja običaja i tradicije nekih drugih regiona i geografskih područja? Stoga je nužno osvijetliti i obrazložiti, posebno je to zadaća za šerijatske znalce, kakav je moralni status i stepen grijeha onoga koji se ne pridržava farza – čuvanja jedinstva zajednice – nego svjesno, i pored upozorenja, u kontinuitetu čini grijeh. Ako je svjesno kršenje farza i ustrajavanje na tome veliki grijeh, zar takve osobe mogu biti bilo kome uzori u vjeri i vrijedni pažnje, osim griješnicima i smutljivcima?
Više nego jasno je da među muslimanima postoje osobe koje pokazuju nerazumijevanje temeljnih poruka i elementarnih prioriteta vjere, mjesta i vremena. Istodobno su veoma bučne i glasne u zagovaranju i nametanju, čak agresivnom, svojih percepcija islama. Njihove riječi i djela pokazuju da je u njihovim porodicama, u njihovim glavama nered i haos, koji potom isijavaju u svijet oko sebe. Takvo duhovno i mentalno stanje nije dobro. Treba ga liječiti, uspostaviti adekvatnu dijagnozu i terapiju. To traži punu ozbiljnost, jer pogrešna dijagnoza i terapija samo će bolest pogoršati i može imati fatalne posljedice. Poznata je konstatacija da svi ratovi i sukobi počinju u glavama ljudi mnogo ranije nego što se ispali prvi metak, ali isto tako i završavaju se u glavama ljudi mnogo kasnije nego što se ispali posljednji metak. Zato Ustav UNESCO-a iz 1945. godine ističe: „Rat počinje u glavama ljudi, upravo tamo počinje i mir.“
Stoga u glave svih ljudi, a posebno onih koji pokazuju simptome određenih bolesti, treba usađivati razboritost, moralnost, znanje, pravdu, sposobnost razlučivanja istine od zablude, pravovjerja od krivovjerja, razumijevanja vremena i prostora. Ukoliko se dopusti da dominiraju oni koji ne razumiju temeljne poruke islama i njegove elementarne prioritete, koji djeluju van institucije – u tzv. paradzematima, u čijim glavama prebiva nered i kuršluk, imat ćemo zajednicu i društvo anarhije. Čak i kada pozivaju u pravu vjeru: „Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. A Allah ne voli nered! (Kur’an: Bekare, 204-205) U njihovoj ispraznoj glasnosti i neprihvatljivoj agresivnosti nestaje mudrost i duhovnost koju, navodno, žele predstavljati. “Mudri ljudi govore zato što imaju nešto da kažu. Budale zato što moraju nešto da kažu.” (Platon)
Čini mi se da bi bilo zanimljivo i korisno iz trenutnog konteksta analizirati intenciju riječi Muhammeda, a.s. u kojima on kaže „nije od nas“ onaj koji radi određena djela.
Kao i svaki musliman početkom XXI stoljeća, principijelno, nedvosmisleno, decidno i najoštrije osuđujem teroristički napad na nevine zrtve u Parizu, u nasem i nama bliskom Becu, ma ko ga počinio i ma ko iza njega stajao.
Ne postoji religija niti koji drugi svjetonazor da je poput islama tako rigorozno osudio nasilje. Stav islama prema nasilju definisan je brojnim ajetima i hadisima. Između ostalog, u Kur’anu Časnom se kaže: “Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.” (El-Maide, 32)
Ovo je poruka originalne Božje riječi – ko u nju ne vjeruje nije musliman. Mi muslimani ovu vrijednost baštinimo u srcu i svijesti i poštujemo je u svojim postupcima. Pa, ko mi poslije ovoga može optužiti vjeru islam za terorizam ili bilo koji drugi oblik nasilja!?
Zato, one koji ne žele vrijeđati islam i muslimane, ljubazno Vas molim, ustegnite se od povezivanja terorizma sa islamom. Ne koristite izraze poput islamski terorizam, radikalni islamizam, džihadizam i slično. Dovoljno je da kažete terorizam, radikalizam, fanatizam, ekstremizam i tome slično.
A i vas pojedince, koji ovo cinite u ime Islama, ljubazno Vas molim da nam cistu i lijepu vjeru ne prljate vasim prljavim dusama i mislima.
Za odnose sa Bogom odgovara se isključivo pred Bogom. Za odnose sa sobom odgovara se pred sobom i pred Bogom, a za odnose sa drugima odgovornost se podnosi pred ljudskom pravdom, pred sobom i svakako pred Bogom.
Na najteže uvrede jednog mušrika, ne dozvoljavajući svojim ashabima da reaguju, Muhammed a.s. je kazao:„Pustite ga, on govori o sebi.“ Prema učenju islama, Poslanik obdaren je šefa’atom – zauzimanjem za sve vjernike, što predstavlja svojevrsnu moć zaštite. A to znači da je on iznad potrebe da ga mi štitimo. Uzvišeni Allah je garantovao da će čuvati Kur’an Časni. Muhammed a.s. je, prema sahih predaji, živio Kur’an tako da se Allahova garancija odnosi i na njega.
Karikatura kojom se želi izrugati lik i djelo Allahu najdražeg bića predstavlja groznu sliku duša karikaturista koje, lutajući u tami duhovnih i moralnih zabluda, nesvjesno ilustruju svoje nakazno lice.
Ko smo mi onda da kao stitimo i Poslanika i casnu posljednju Objavu. Kad je stiti Allah Uzviseni i sebe, Njegov Poslanik. Mi stititmo Kuran uceci ga i citajuci ga i razumjevajuci ga na pravi nacin a isto tako i sunnet.
Iako je satira poznat i priznat oblik umjetničkog izraza u cilju ukazivanja na pojedine pojave, meni moj islam ne dozvoljava da ismijavam bilo koga. Suprotno tome, eksplicitno mi zabranjuje ovaj oblik ophođenja prema drugima. U tom smislu, u Kur’anu se kaže: „Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili.” (El-En’am, 108)
U Becu se su se 02. novembra desili strašni teroristički napadi, koje su osudili najveća islamska ulemanska udruženja i asocijacije, poput Svjetske unije islamskih učenjaka (International Union for Muslim Scholars, IUMS), zatim Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i dr. Pridružujem se toj osudi, to je varvarski čin, ubijanje nevinih ljudi i ničim se to ne može opravdati. Terorizam je najprljaviji vid borbe za postizanje određenih ciljeva i kao takav nije legitiman s obzirom da podrazumijeva ubijanje nevinih ljudi i izvođenje akcija koje imaju za cilj da siju strah, anarhiju i pometnju.
Ono što posebno zabrinjava je to što se počinioci ovih zlodjela predstavljaju kao muslimani, bar imenom i prezimenom, mada su sigurno samo neki drogerasi, koji nemaju veze ni sa zivotom, a pogotovu vjerom, čime se nanosi enormno velika šteta upravo islamu i muslimanima. Poznato je da je jedan od temeljnih principa islama u vezi s odnosom muslimana prema drugima sadržan u ajetu Lā ikrāhe fid-dīn, što znači: nema prisilnog uvođenja u vjeru. Nesporna je historijska činjenica da su, na onim prostorima gdje su muslimani vladali stoljećima po zakonima svoje svete knjige Kur’ana časnog, druge vjere i njihovi sljedbenici o(p)stali u svom punom vjerskom, kulturnom i nacionalnom identitetu.
A to je bilo moguće zahvaljujući činjenici da islam kao vjera, sistem i vjerozakon, nema u sebi ništa što bi opravdavalo teror ili podsticalo na njega.
Štaviše, jedno od važnih učenja islama, koje se učestalo spominje u Kur’anu u raznim kontekstima, je stalno suprotstavljanje nasilju među ljudima i njihovim odnosima. Dakle, ono što se desilo u Becu ne može se, ni u kom slučaju, opravdavati islamom; naprotiv, islam je kategoričan u osudi takvih zlodjela.
U arapskom jeziku terorizam (irhāb) znači zastrašivanje nekoga, izazivanje kod nekoga osjecaj panike i užasa.
Dakle, to znači širenje straha, panike i užasa kod ljudi i sprečavanje ljudi da uživaju sigurnost koja je jedna od najvećih Allahovih blagodati datih Njegovim robovima – kako na to ukazuju riječi Uzvišenoga: … neka se oni Gospodaru ovoga Hrama klanjaju, koji ih gladne hrani i od straha brani (Kurejš, 3-4). Ovaj časni ajet, zapravo, ukazuje na dvije najveće Allahove blagodati, koje zadovoljavaju dvije najneophodnije ljudske potrebe, a to su pristojan život i zaštićenost od straha. Najgore iskušenje u koje se dovelo društvo, jeste oduzimanje ovih blagodati, nakon čega ljude pogađaju glad i strah…
Nas je to najvise pogodilo. Mi Bosnjaci znamo sta je teror i nasilje i sijanje straha pune cetri godine. I prezivjeli smo i visi cin od TERORA A TO JE GENOCID – ALI PREZIVJELI SMO GA HUMANIM POSTUPANJEM I PRIKAZIVANJEM TADA CITAVOM SVIJETU SUSTINU NASE VJERE I CISTOCU NJENJU I NAS PRAVI I ISKRENI VJERNICKI OSVRT NA TEROR I GENOCID.
Terorizam je najgnusnije „vrijeđanje“ Poslanika kog slijedi SKORO DVIJE milijardi ljudi i nametanje kolektivne krivice svima njima zbog postupaka male grupe koja je zaboravila da mi ne možemo biti kao oni, baš zato što smo muslimani.
Mi ne psujemo onome ko nas psuje. Mi na loše uzvraćamo dobrim. Mi ne vrijeđamo, mi ne porobljavamo, mi ne otimamo, mi ne mučimo, mi ne bombardujemo žene i djecu…”Ti lijepim na zlo uzvrati; Mi dobro znamo šta oni iznose!” (El-Mu’minun, 96.)
„Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.“(En-Nahl 90)
Samo značenje riječi islam je predanost, a nastala je od riječi selam, što znači mir. Sama svrha islama je mir u svakoj sferi života. Ja sam bas prosli put izmedju ostalog citirao i slijedece ajete – ne znam da li mi cujemo – da li slusamo: Naime, zbog SLIJEDECIH AJETA SURE RA´AD vrijedi biti strpljiv i ustrajan na Pravome putu:
“Oni koji su bili strpljivi u želji za zadovoljstvom Gospodara svoga, i koji su namaz obavljali, i od onoga čime smo ih opskrbili i tajno i javno udjeljivali, i koji su na zlo dobrim uzvraćali, to su oni kojima će lijepa završnica na drugome svijetu pripasti. Vječni džennetski vrtovi u koje će ući i oni, i roditelji njihovi, i žene njihove i porod njihov, koji su dobri bili, a meleki će im na svaka vrata ulaziti. Spas neka je vama zbog toga što ste trpili, a divno li je vaše konačno prebivalište!” (Er-Ra’d, 22-24.)
Pored osude ovih terorističkih napada, upućujem i ta’ziju, sućut porodicama nastradalih u BECU, kao i AUSTRIJSKOM narodu i vladi. Iskreno se nadam da će razum nadvladati mrak i sljepilo, i da ovakvi postupci, koji nemaju veze sa islamom i njegovim učenjima, neće biti razlogom da se protiv muslimana u NASOJ AUSTRIJI i drugim evropskim zemljama, pokrene novi val islamofobije i netrpeljivosti, što je inače veliki problem posljednjih godina i što teroristi upravo žele postići.
Nadam se da vlasti u NASOJ AUSTRIJI i intelektualni krugovi koji učestvuju u kreiranju javnog mnijenja neće dozvoliti da se ovaj teroristički akt i tragični zločin koji se desio u BECU iskoristi za širenje neprijateljstva prema muslimanima koji su lojalni građani.
Muhammed, a.s. je rekao: „Kada bi se stanovnici nebesa i zemlje udružili radi ubistva samo jednog čovjeka, sve bi ih Allah kaznio Džehennemom.“ Buhari i Muslim
GOSPODARU TI NAM PODARI ISPRAVNO RAZUMJEVANJE VJERE I POMOZI NAS. AMIN.
