Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
02 Dzumade–l-Uhra – 1437.H./11 Mart 2016. g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
JA LIJEPA VAKTA ZA ONOGA KO OBRAZA NEMA – HIDZAB
Hvala Allahu dž.š. Stvoritelju svjetova na neizmjernim blagodatima i neka je salavat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika, Muhammeda a.s. na njegovu časnu porodicu, čestite ashabe, nase sehide i sve sljedbenike pravoga puta.
Postovane dzematlije, draga omladino;
“Allah naređuje da se svačije pravo poštuje, da se čini dobro i da se bližnjima udjeljuje, a zabranjuje razvrat, i ono što je ružno, i tlačenje! Da biste ste se opomenuli, Allah vas savjetuje!” (En-Nahl, 90)
Proslu hutbu smo pricali o neovisnosti vezujuci to za nezavisnost nase nam drage domovine, a i danas cemo nastaviti na temu koja je vezana za nasu domovinu, a o kojoj vec dugo zelim govoriti, a u isto vrijeme veoma ili jako je vazna i za nas i nase porodice i hanume ma gdje bili.
Naslov današnje hutbe je „Ja lijepa vakta za onoga ko obraza nema – Kome smeta hidžab, a ne smeta golotinja“. Tema koja je pred nama je uvijek aktuelna, a podjednako je veoma važna za nas Bošnjake, zakonodavnu i izvršnu vlast, pravosudne i druge institucije, pa i za članove Visokog sudskog i tužilačkog vijeća koje je septembra i oktobra 2015. godine donijelo zaključak da se rukovodiocima pravosudnih institucija skrene pažnja na zabranu nošenja vjerskih obilježja za sve uposlenike. Vjersko obiljezje ili suvenir je krst ili mjesec sa zvijezdom a mahrama je sastavni dio nosnje i to vjerske koja ne spada u vjersko obiljezje vec je sastavni odjevni predmet svake muslimanke kao i bilo koja druga vrsta ove ili one odjece, koju ne moze skidati ko kako hoce.
Povodom odluke VSTV-a da se nastavi diskriminacija muslimana i muslimanki, Rijaset Islamske Zajednice u BiH je izdao saopćenje za javnost, a o tome je napisano i mnogo članaka i iskazano veliko nezadovoljstvo građana diljem Bosne i Hercegovine.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je u reakciji na pomenuti zaključak naglasila “da je takva odluka VSTV-a netransparentna i rasistička i da nije u skladu sa međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima.”
S’ druge strane pravni eksperti upozoravaju da ukoliko se želi uvesti bilo kakvo ograničenje, kada su u pitanju vjerske slobode, to prvenstveno mora definisati zakon, a ne pravilnici ili zaključci.
Zabrinjava nas i to što istim članovima VSTV-a smeta mahrama a ne golotinja. Zar nije jedna njihova uposlenica, koja je gola vježbala u ofisu, vraćena na posao?
Naime, za Visoko sudsko i tužilačko vijeće i pravosudne institucije ne predstavlja nikakav problem sudinica Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, koja je prije oko dvije i po godine u svojoj kancelariji gola pored prozora radila jutarnje vježbe, ali je za iste na žalost problem hidžab. Kakve li sramote, dvoličnosti i provokacije?
Članovima VSTV-a bi bilo preče i važnije da se pozabave drugim pitanjima, poput korupcije u njihovim redovima i drugim institucijama, kao i o stanju njihovih građana koji jedva sastavljaju kraj s krajem. Treba da ih brine i to što je glavni tužitelj Tužilastva BiH izdao naredbu da se izvrši provjera navoda da su sa računa VSTV-a prebacivani milioni maraka fiktivnim firmama.
Svakako da će biti jedan od najvažnijih uvjeta za ulazak BiH u EU i poštivanje sloboda i ljudskih prava, pa izgleda da na ovaj način neki članovi VSTV-a ne žele da Bosna i Hercegovina postane članica Evropske unije.
Članovi VSTV-a svakako trebaju učiti od Sjedinjenih Američkih Država, koje dozvoljavaju svojoj građanki da kao muslimanka može cak nastupati pokrivena na Olimpijskim igrama, a bilo je doista lijepo vidjeti i tri pokrivene i ponosne Amerikanke koje zajedno i časno rade kao policajke, a da ne spominjem Austriju – zemlju u kojoj mi djelujemo, gdje svaka casna i postena pokrivena muslimanka moze da radi u bilo kojoj instituciji pod uslovom samo naravno da ispunjava obarazovne kriterije.
Za normalni, demokratski i progresivni svijet je posve prirodno da se poštuje mahrama kao obligatna vjerska dužnost i da mahrama nipošto ne sputava onoga ko je nosi da stopostotno poštuje i djeluje u okviru zakona zemlje u kojoj živi.
Civiliziranim ljudima nipošto ne smetaju mahrame muslimanki, časnih sestara i čestite Merjeme/Marije, majke Isaove/Isusove. Ironicno je to da Austrijancima ne smeta, a Bosancima eto ispada smeta mahrama. Da nije smijesno bilo bi zalosno.
Slavni Salahuddina el-Ejjubija, osloboditelj Jerusalima, je rekao: “Ako želite uništiti neku naciju bez rata, neka golotinja i razvrat postane normalna pojava kod omladine!” Društvo bez pravde, morala i bez vjere nema perspektive i osuđeno je na propast.
Ne čudi što je njemački filozof Niče rekao: “Bog je mrtav!”, jer čovjek želi da natura svoje a negira Božije zakone. Ustvari, želi da okupira Božiji prijesto i ponaša se kao zloglasni faraon, koji je govorio: “Ja sam vaš najveći gospodar”, pa znamo kako je jadno skončao. (En-Nazi’at, 24)
Islam nas uči da se svačije pravo mora poštovati, da se ljudima mora željeti isto što i sebi i, budući da nam je Jedan i isti Bog, kao i da pripadamo ljudskoj porodici, dužnost nam je da uspostavljamo mir i širimo ljubav na Zemlji. A čuveni Rumi je rekao: “Ljubav je voda života, skoči u ovu vodu.”
Sa ovakvom odlukom VSTV-a se ne poštuju osnovna ljudska prava, ne uspostavlja mir, a ne širi ni ljubav. Gubi se i čast i dostojanstvo. Muhammed a. s. je rekao: “Ako se ne stidiš, možeš raditi šta hoćeš”, a Meša Selimović: “Ja lijepa vakta za onoga ko obraza nema.”
Kaže Allah, dž.š. u 59. ajetu Sure Al-Ahzab: O vjerovjesniče, reci ženama svojim i kćerima svojim i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se! Tako će se najlakše prepoznati pa neće uznemiravane biti, a Allah prašta i samilostan je.
Draga braćo, ovo je naredba Allaha, azze ve dželle, upućena u najstrožijoj formi svim muslimankama, počev od Poslanikovih a.s. supruga, majki mu’mina i njihovih kćeri, a oko Allahovih naredbi nema nagodbi i dilema. Kao što citirani ajet kaže cilj hidžaba je da se vjernice razlikuju od drugih žena, kako ne bi bile uznemiravane.
A u 31. ajetu Sure En-Nur stoji: I reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim i neka ne pokazuju od ukrasa svojih osim ono što je ionako spoljašnje i neka vela svoja spuste na grudi svoje…
Prema citiranom ajetu mu’minke su dužne da obaraju svoje poglede, da čuvaju svoju čast i da od svojih tijela ne pokazuju osim ono što je ionako spoljašnje.
Hidžab je farz svakoj punoljetnoj muslimanci i on je neupitna islamska obaveza i štit svake muslimanke od pogleda muškaraca i njihova uznemiravanja. Ali ovdje moramo naglasiti da je, ukoliko to ne ispunjava ne izvodi iz vjere, niti imamo pravo posebno mi da kazemo da je takva ne muslimanka ili nevjerkinja, da li ce taj njezin cin, odnosno ne pokrivanje njoj Allah oprostiti ili ne, to nije nase da raspravljamo, to je nesta sto je izmedju nje i samog Stvoritelja – Boga – Allah dz.s.
Hidžab podrazumijeva pokrivanje cijeloga tijela, osim lica i šaka, uz to da odjeća nije prozirna i tijesna. Nošenje hidžaba predstavlja jedan od vidova pokorovanja Allahu, azze ve dželle, a muslimanka nosi hidžab kako bi ispunila šerijatsku obavezu i postigla Allahovo, subhanehu ve te’ala, zadovoljstvo i Njegovu nagradu.
Avret žene su dijelovi tijela koji moraju biti pokrivena u što su uključeni grudi, kosa, vrat i uši. U predislamsko doba su neke žene bile pokrivene, ali su im se vidjeli vratovi i uši, baš isto kao što danas imamo Bošnjakinja koje kao da slijede te običaje, koji su iskorijenjeni islamom, pa hidžab doživljavaju kao modu, koja im ostavlja prostora za kreaciju haljina, pantalona i mahrama, koje bi se prije mogle nazvati nečim drugim do hidžabom.
Odjeća muslimanke treba da pokriva svo njeno tijelo, da ga ne ocrtava i da nije prozirna. Odjeća ne smije biti karakteristična za muškarce, niti za nevjernike. Ne smije privlačiti pažnju muškaraca i nije dozvoljeno ženama da na javnim mjestima koriste parfeme, koji će biti razlogom privlačenja muškaraca.
Prema tome, glavni cilj hidžaba jeste da se spriječe fitneluk i nemoral i sačuva moral žena i muškaraca.
Kaže Poslanik a.s. u hadisu koji bilježi imam Ahmed: Prenosi Aiša r.s. da je Poslanik a.s. rekao: „Koja god žena skine odjeću sa sebe u tuđoj kući, prekinula je vezu sa Allahom.“ (Ahmed)
Jednom je Alija ibn Ebi Talib r.a. pitao svoju suprugu, Fatimu r.a.: “Šta je najdraže ženi vjernici?” Fatima, r.a. je odgovorila: “Da je ne gledaju strani muškarci, niti da ona gleda njih.”
Šta kazati za one koje na sebi na žalost nemaju ni prozirnu odjeću, osim dvije krpice, kojima dokazuju kojeficijent svoje pameti i morala? Šta kazati za djevojku i ženu koja je svoje tijelo razgolićila? Šta kazati za onu koja se nemoralno ponaša na svome radnom mjestu, u školi, na ulici i u prijevoznom sredstvu? Šta kazati za cijelu jednu generaciju djevojaka i mladića koji se na javnim mjestima nemoralno ponašaju? Šta kazati za omladinu koja je potpuno izgubila stid i pred kojom se svaki normalan insan mora crveniti i oboriti pogled? Šta kazati za sekretarice u kabinetima ministara i direktora, koje kao da su se spremile za plažu, a ne na radno mjesto? Šta kazati za kćeri koje u ponoć polugole izlaze u noćne klubove, a kući se vraćaju kada žele, koje kao takve optužuju nepoznate počinioce da su ih obečastili, a one po svome izgledu i ponašanju ništa drugo nisu ni tražile, ni očekivale niti zaslužile?!
Nas interesuje ono sto nas ne treba da interesuje, a ne iteresuje nas sto nam hanume i kceri idu po bazenima. Ako ne odu nisu IN, zaostale su, ako odu svestrane su i jako prihvacene u drustvu i mogo bih ja nabrajati o ovome do ujutro, al necu zalaziti puno. Ali neka te brate prevashodno ineresuje to, pusti se tudjeg posla, prava i haka, obaveze i duznosti, preuzmi bolan svoju.
Šamija, dimije i bluza svjedoče identitet naših nena i majki, koje su rađale istinske heroje, koji su goloruki sa Bismilom i tekbirima na usnama i uz hajir dove svojih majki stajali na braniku Domovine. I danas našu Domovinu BiH Allahovom voljom čuvaju dove naših čestitih majki, njihove suze i uzdasi za mladošću koja je ubijana rukama zločinaca. I čuvaju je više nego što je štite sve institucije vlasti zajedno.
I siguran sam da nije bilo naših dobrih majki koje su dok su nas nosile krile svoje stomake i uz to radile teške seoske poslove, koje su nas rađale usput i dojile nas sve dok nas nisu morale odbiti zbog nošenja našeg slijedećeg brata ili sestre, koje su nas hranile samo halal hranom, uspavljivale nas hairli majčinskim dovama i uvijek nas dočekivale i pratile hajir dovama, koje nisu dozvoljavale ni da ukućani, a kamoli neko sa strane vidi njihove uredno spletene pletenice, da ne bi bilo ni nas ni naše Domovine, pa ni Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine.
Braćo, neka hidžab bude prepoznatljivo i neupitno obilježje naših majki, sestara, supruga i kćeri, kako bi kroz njega sačuvale svoj moral i moral društva, natječimo se u dobru i tražimo oprosta od Onoga Koji prašta i Koji je milostiv. Bavimo se sobom, svojim porodicama prvenstveno, uredimo tu zajednicu, bicemo spaseni. Ne petljajmo se tamo gdje nam nije mjesto, radimo svaki svoj posao na najbolje moguci nacin sa punom odgovornoscu, preciznoscu, jer kad ljudi ne vide tvoj trud vidi Onaj koji treba a to je Uzviseni Allah dz.s. jedan i jedini koji daje i oduzima nam sve i titule i zivote i imetke i djecu i porodicu.
Nasi stari su imali obicaj kad dodju sa dzume uz kafu, ne da prenose tudje rijeci, mjesaju se tamo gdje ne treba, ne tlace drugog i drugacijeg, nego poslije dzume prepricaju svojim hanumama sta je to hodza vazio. Pa i vi preneseite svojim hanumama posebno ovu temu. Pa ako nisu pokrivene, neka bar budu pristojno obucene i uvijek svjesne prisustnosti meleka i Allaha dz.s.
Gospodaru, pomozi našoj braći i sestrama u Palestini, Siriji, Mijanmaru i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana, učini nas od onih koji samo Tebi na ruku i sedždu padaju, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, oprosti našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo islama, učini našu djecu radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu poslanika, šehida i dobrih ljudi!
