Can: Navjeća mana Alije Izetbegovića je Srebrenica
Drugi dan Međunarodnog naučnog simpozija u Sarajevu u povodu 30 godina od “Sarajevskog procesa” i deset godina od smrti prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića počeo je panelom na kojem su govornici bili profesor na IUS-u Mehmet Can, ambasador BiH Emir Hadžikadunić, profesor sa Univerziteta Erciyes Ismail Kose i profesor sa Tehničkog univerziteta Karadenitz Necmettin Alkan.
“Srebrenica-uspjeh ili neuspjeh u Alijinoj karijeri lidera” bila je tema o kojoj je govorio profesor Mehmet Can, a prisutne je upoznao sa kratkim istorijatom početka sukoba u BiH, te kako je došlo do pada Srebrenice. Spominjući brojne kontroverze oko genocida koji se dogodio u Srebrenici, Can je podsjetio da je Naser Orić, komandant odbrane Srebrenice, napustio Srebrenicu u aprilu 1995. godine.
“Bilo je desetine mogućih razloga za njegovo napuštanje Srebrenice, govori se da je iz vlastitih razoga napustio, da nije htio obrazložiti, međutim Orić je naveo i da su ga vratili u Tuzlu iz vojnih razloga. Možemo zaključiti da su odbrambene snage u Srebrenici bile bez vođe. Glavni komandant drugog korpusa rekao je da su očekivali da će Srebrenica izdržati 30 dana odbrane, te da će u to vrijeme dobiti pomoć međunarodne zajednice. Međutim, trebalo je puno manje vremena da Srebrenica padne, jer nije bilo ozbiljne komande u toj regiji”, rekao je Can, dodavši da pad Srebrenice postavlja pitanje “da li je to neuspjeh političkog vodstva Alije Izetbegovića”.
Razmišljanja i percepcije predstavnika međunarodne zajednice, političkih aktera u BiH sa sve tri strane, predstavnika akademske zajednice, civilnog društva i građana o BiH mogu se svrstati u dvije grupe, rekao je Emir Hadžikadunić u svom obraćanju na temu “Današnji izazovi i perspektive o BiH za sutra”. On je kazao kako jedna grupa ima pozitivno mišljenje kada je riječ o budućnosti BiH, dok je druga uglavnom negativna i veoma kritična, te brojnija.
“Sistem entitetskog glasanja suzbija proces reformi i sprječava evropski put BiH. U BiH politički akteri sa tri strane još uvijek nemaju zajedničku viziju o budućnosti BiH. Realnost je da li je čaša napola puna ili prazna. Suština jeste da BiH živi status quo, koji je kreiran u dejtonskom mirovnom sporazumu i da je pravo pitanje koliko će taj status quo da traje. On crpi svoju snagu u mirovnom sporazumu koji je bio takav da nije bilo poraženih u ratu i nema pobjednika u miru”, pojasnio je Hadžikadunić.
Separacija BiH nije moguća ako se uporedi današnja situacija sa agresijom od ’92. do ’95., kazao je Hadžikadunić, jer tada su dvije strane bile protiv jedne i međunarodna zajednica je bila indiferentna. Kada se u takvim okolnostima nije desila podjela BiH, zašto bi danas, kada je i međunarodna zajednica uložila puno u normalizaciju stanja u BiH.
“Budućnost BiH je u dugotrajnom političkom procesu svih aktera, važna je participacija svih građana u BiH. Kontinuirane promjene koje se dešavaju u BiH kroz izbore doprinijeti će kvalitetu. Građani su uglavnom nezadovoljni stanjem u kojem se nalaze i to će frustrirati i građane u RS. Status quo je opcija u kojoj smo svi jednako nezadovoljni i dugoročno će doći do minimuma zajedničkog djelovanja”, poručio je Hadžikadunić.
Govoreći o izvještajima Centralne obavještajne agencije (CIA) o BiH, sa posebnim osvrtom na rat u BiH, Ismail Kose je kazao da su izvještaji stalno ukazivali na to da će se Jugoslavija podijeliti. On je dodao da se u prve dvije godine, u periodu od 1990. do 1992. godine Bošnjacima nije predviđala nikakva budućnost, osim da postoji mogućnost da će Hrvati naoružavati Bošnjake, ali da neće željeti da Bošnjaci imaju bilo koju vrsti pomoći.
“U tim izvještajima stoji da će se u nekom periodu Hrvati i Bošnjaci spojiti, ali da će u svakom slučaju truditi da većina naoružanja bude u rukama Hrvata”, kazao je Kose, dodavši da u izvještajima istorijski odnosi između Turske i BiH nisu uzeti u obzir, dok je kasnije data mogućnost da će Turska intervenisati zbog svojih istorijskih i prijateljskih veza sa BiH.
“Za ovaj period rata stalno se preplitalo pitanje o stvaranju radikalne islamske države. To se namjerno prikazivalo i preuveličavalo u zapadnom svijetu, jer niko nije želio da se u srcu Evrope formira radikalna islamska država. S tog aspekta su se zatvorile oči na realizaciju etničkog čišćenja nad Bošnjacima”, rekao je Kose, dodavši da se u izvještajima navodi i da je Alija Izetbegović bio za Uniju Jugoslavije, a ne za njen raspad.
Činjenica je da je najveću štetu tokom rata pretrpio bošnjački narod i to se ne navodi u izvještajima, istakao je Kose.
“U Jugoslaviji koja se raspadala, nije se davalo mjesto Bošnjacima, međutim borba za život i smrt Bošnjaka je tek kasnije aktuelizirana. U izvještajima se navodi da nema volje da se spriječe napadi i genocid koji je činio agresor ovim prostorima. Da se ne bi formirala islamska država u centru Evrope, zatvorene su oči na sva dešavanja. Zapadni svijet nije imao veliku želju da efikasnije interveniše na ovim prostorima i spriječi neljudske zločine”, naglasio je Kose.
Govoreći o “Kralju mudrosti”, kako Aliju Izetbegovića nazivaju u turskoj literaturi, Necmettin Alkan istakao je tri teze zbog kojih smatra da on ne bi trebao nositi ovakav nadimak. On je kazao da se u Platonovim djelima navodi da je kralj filozof, te da u Turskoj pokušavaju navesti tu definiciju kao razlog.
“Ja lično ne podržavam to. To Aliji Izetbegoviću ne daje nikakve vrijednosti, obzirom da je Alija zauzeo svoje mjesto u istoriji svojim djelima, znanjem i iskustvom. Zašto ne trebamo Aliju nazivati Kraljem mudrosti? Prva teza je zbog toga što je sam termin kralj i kraljevstvo nešto što u islamskoj filozofiji ne postoji. Druga jer su to vrijednosti koje je Alija Izetbegović branio, ono protiv čega se cijeli svoj život borio. Ono za što se on cijeli svoj život borio je nešto što je u suprotnosti sa onim što predstavljaju kraljevi i kraljevstvo. I treća teza je ta da je kralj ovdje rezervisan za upravitelje na teritorijama srpskim i ortodoksnim. Niko od pripadnika Bošnjaka nisu bili kraljevi”, naglasio je Alkan, dodavši da je jednom prilikom saznao i da je Aliji Izetbegoviću samom smetalo što ga u Turskoj tako zovu.
Dvodnevni Međunarodni naučni simpozij u povodu 30 godina od “Sarajevskog procesa” i deset godina od smrti prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, počeo je juče u Sarajevu.
Dvodnevni simpozij organizuje Internacionalni Univerzitet u Sarajevu (IUS), Muzej Alija Izetbegović i Općina Bagcilar iz Istanbula.