Gdje su ti vjernici – Koga Allah voli?

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
18 Muharrem – 1439.H. / 28 Septembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Gdje su ti vjernici – Koga Allah voli?

Neka je hvala Allahu Milostivom, koji nam je islam darovao, koji je naša srca u bratskoj ljubavi ujedinio. Donosimo blagoslov i mir, Muhammedu a.s. koji nas je uputio na dobro a opomenuo nas da se klonimo zla. Neka je Allahov mir i blagoslov na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i tabiine, kao i na naše šehide.

Postovane dzematlije,
Svoju duboku zapitanost nad jednom činjenicom želim odavno podijeli s vama. Većina, ustvari ogromna većina, našeg stanovništva se na skorasnjem popisu izjasnila kao vjernici. S obzirom da je vjeri djelo kruna, da se vjera djelom potvrđuje, s obzirom da nije vjernik potpuni onaj koji samo vjeru u srce nastanjuje i jezikom potvrđuje, pitam se, gdje je danas vjernik? Ustvari, pitam se, gdje su ti vjernici? Možda se najbolje pitati, ako smo većina vjernici, zašto nam je stanje u društvu i Ummetu opcenito, u svim njegovim sferama, ovakvo kakvo jeste i zašto od ovog stanja u kojem jesmo, svi koji mogu pobjeći, bježe.

Vjera koja je ograničena samo na srce i riječ je iz perspektive ovog svijeta, beskorisna. Ako je vjera samo u srcu, čovjek jeste vjernik, ali zbog nečinjenja je griješnik. Ako je u srcu nema a jezikom se svjedoči, onda je to licemjerstvo, a ako je nema ni u srcu ni na jeziku, tada su iz perspektive Ahireta djela beskorisna jer bez vjere, vjerovanja, djelo neće biti primljeno.

Vjernik, ako to stvarno jeste, on srcem vjeruje, jezikom svjedoči i djelom potvrđuje. Gotovo svi smo se na popisu stanovništva izjasnili da smo vjernici. Hajmo se zajedno upitati, šta vjernik zna i kako postupa?

Vjernik vjeruje da postoji Bog, zna da je On Svemoćan i Silan i ne pomišlja činiti nasilje ni nad sobom ni drugima. Vjernik, ako je to stvarno a ne samo deklarativno, on vjeru svoju potvrđuje udaljavajući se od grijeha i bezkompromisnom borbom protiv nasilja. Poslanik nam zapovijeda da se protiv nasilja borimo.

Vjernik vjeruje u Božiju odredbu, ali uprkos čvrstom vjerovanju u Kader i sudbinu, vjernik se ne koleba, ne dvoumi, ne čeka. Poslanik govori Ibn Abbasu r.a.: „Poučit ću te nekoliko stvari pa ih upamti. Čuvaj Allaha i On će tebe čuvati. Čuvaj Allaha naći ćeš Ga pred sobom. Kad tražiš pomoć, od Allaha traži, a kad utočište tražiš, kod Njega traži i znaj, kada bi se cijelo čovječanstvo sastalo da ti neku korist donesu, ne mogu ti donijeti ništa osim ono što je Allah odredio, i kada bi se svi sastali da ti štetu kakvu učinu, ne mogu ti naštetiti ništa osim ono što je Bog odredio. Pera su uzdignuta i stranice osušene“. /Muslim/
Mi u te ispisane stranice ne možemo zaviriti, to su stranice naše sudbine. Vjernik se ne koleba kada nastupi namaz, ne koleba se kad treba dobro djelo učiniti, ne koleba se kada zlo u društvu vidi hoće li se protiv njega boriti, jer vjernik zna da se vjera djelom potvrđuje.

Vjernik vjeruje da Allah nad svim bdije, zna vjernik da Allah zna šta tajimo i šta javno iznosimo. U popisne listove smo upisali da smo vjernici, a vjernici ne lažu, ne varaju, ne kradu, ne kockaju, ne narušavaju red u društvu niti ravnotežu u prirodi. Vjernik, ako je to stvarno, on ni tajno ne čini ono što ne bi činio javno.
S obzirom na raširenost svih nabrojanih i mnogih drugih grijeha u našem društvu, pitam se zajedno s vama, gdje su vjernici?

Vjernik vjeruje da Allah opskrbu daje. Allah dž.š. kaže: „Na zemlji nema ni jednog živog bića a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj knjizi“./Hud,6./. Vjernik iz riječi Božijih uči da je razumom odlikovan i da je Allah dž.š. stvarajući ga, prilagodio ga radu i privređivanju. Vjernik zna da se ne treba odreći dobara ovosvjetskih i jednako zna da im ne smije robovati.
Vjernik, ako je to stvarno, on pošteno radi da bi sebe i porodicu izdržavao i uvijek mu je na umu da je stvarno njegovo samo ono što će pred Boga nositi. Ta spoznaja ga drži daleko od pohlepe i svakog sukoba i svađe zbog prolaznih dobara. Vjernik ne može biti pohlepan, a s obzirom na stanje u našem društvu, s pravom se pitamo, gdje su vjernici? Brat s bratom ili sestrom ne govori zbog nezadovoljstva oko podjele miraza. Zar nismo svi rekli da smo vjernici, a vjernici su braća, a nije baš tako rijetko i da brat bratu ni dženazu ne klanja. Pa gdje su ti vjernici???

Vjernik vjeruje da će doći dan konačne i apsolutne pravde i da će se tu, u tom času posebno vrijednovati čovjekova borba za pravdu i dobro. Gotovo svi smo se u društvu izjasnili da smo vjernici a društvo nam je puno i nepravde i socijalne neravnoteže. Kakva je to korist društvu od naše vjere? Nikakva ili vrlo slaba jer smo mi samo deklarativno vjernici iako znamo da bez djela, bez vjere u praksi, vjere nema. Naše društvo bi s obzirom da smo svi ili gotovo svi u popisne listove upisali da smo vjernici, trebalo biti prepoznatljivo po skladnim društvenim odnosima, po poštivanju procedura, po redu i poštenju. To, da smo vjernici, nažalost se ne prepoznaje po našim djelima već samo po našim simbolima. Nije visoka munara već djelo, nije monumentalna i raskošna džamija već djelo, nije spomenik na mezarju već djelo, potvrda naše vjere.

Vjernik vjeruje u Božije obećanje, a On obećava i Džennet i Džehennem. Džennet za one koji vjeruju i vjeru žive, a Džehennem za griješnike, licemjere i nevjernike. Nije svejedno gdje će biti tvoje boravište. Vjernik to zna i zato mu nije svejedno hoće li biti na strani dobra ili grijeha. Vjernik vjeruje u Allahovu prijetnju i zato ne čini grijeh.
Allah dž.š. nama ne prijeti smrću, već životom u vječnosti koji za griješnike, licemjere i nevjernike, nije ni život ni smrt. Na kraju se pitamo, vjeruju li oni koji su se kao vjernici izjasnili u ovu prijetnju Božiju?

I zato je privilegija biti u skupini koju Stvoritelj svjetova voli. Nije teško tu privilegiju sebi priuštiti. Potrebno je osobinama, koje je Svevišnji vjernicima pravim pripisao, okititi se.

„Allah dž.š. voli strpljive“ (Ali-Imran 146.) Allah dž.š. nas poziva da sebi namazom i strpljivošću pomognemo. Objašnjava nam da je On na strani strpljivih i da će takve bez računa nagraditi. A šta je ustvari sabur? Sabur je, u dobru ustrajnost. Vjernika krasi ta osobina jer u izvršavanju neredbi Božijih ustrajava i u neprekidnoj je borbi sa neprijateljem svojim otvorenim, šejtanom. Budan je vjernik ustrajno kako ne bi u grijeh i porok zaglibio. Strpljivost je osobina vjernika, jer bez nje nema ustrajnosti u namazu, u postu, u dobročinstvu uopće. Ustrajan je vjernik, svjestan da je ustrajnost najbolja osobina kojom se može okititi. „Reci, vjerujem i u tome ustraj“, poručio je Poslanik sljedbenicima kad je upitan, šta je za vjernika najbolje.

„Allah dž.š. voli dobročinitelje (Maide 13.)“. Vjernik je obavezan da iz imana i islama mu, iz uvjerenja i obredske prakse kojoj je odgoj cilj, dosegne granicu dobročinstva, ihsana. Na toj granici vjernik postaje svjestan Allahove sveprisutnosti i tad ni tajno ne čini ono što ne bi činio javno. Ko je najbolji među nama? Najbolji je onaj koji koristi ljudima. Po ovoj poslanikovoj uputi, obaveza nam je svugdje i uvijek biti od koristi okolini i drugima.
Vjernik koji je u skupini onih koje Allah voli, čini dobro i na dobro podstiče. Primjerom ponaprije druge na dobro podstiče, a i savjetom i riječju lijepom. U ovoj skupini su oni od čijeg jezika i ruku su mirni drugi ljudi. U ovoj skupini su oni koji se pomažu u dobročinstvu i bogojaznosti a ne u grijehu i neprijateljstvu. U ovoj skupini su oni koje krasi lijep odgoj, poniznost, skromnost, iskrenost, susretljivost. U ovoj skupini su oni koji su svjesni, stalno svjesni da svaki korak može biti posljednji dunjalučki, te se neprekidno čineći dobro pripremaju za taj tren.

„Allah dž.š. voli pravedne“ (Maide 43.). Pravdi teži Islam. Na njoj insistira i stalno podstiče ljude da načine društvo koje će pravedno biti. „Na pravdi počiva i nebo i zemlja“, govorio je Poslanik. Vjerniku koji želi u skupinu koju Allah voli, Poslanik savjetuje: „Jedan sahat pravde vrijedniji je od sedamdeset godina provedenih u dobrovoljnom ibadetu“. Borba za pravdu je u vjeri našoj izuzetno vrijednovana. Suprostaviti se nepravdi, uči nas Poslanik, je najveći džihad. Svi smo pozvani da se borimo za društvo u kojem će svako uživati svoje pravo i imati ono što mu pripada. Nema sreće u zajednici u kojoj mala skupina uživa u zadovoljstvu, a većina traga za srećom. Kao vjernici, ozbiljno shvatimo našu obavezu da se za bolje društvo borimo, pogotovo zbog činjenice da sve više mladih, ne samo mladih, odlazi iz Domovine. U prošloj godini, šezdeset osam hiljada našin sugrađana je otišlo. Niko od dobra ne bježi.

„Allah dž.š. voli one koji se u Njega uzdaju“ (Ali- Imran 159.) Vjernik nikad ne gubi pouzdanje u svog Gospodara, ali zna da se pouzdati treba i može tek kada iscrpi sve svoje mogućnosti.
Danas, ummet očekuje da Allah dž.š. riješi nagomilane probleme mu. Moli pomoć da se nevolja otkloni, a nevolja kroz koje ummet prolazi je mnogo. Uprkos molbi, nevolja ne prolazi, ne jenjava, kao da dova ne nailazi na otvorena vrata. Da bi iz njevolje izašli, i sami moramo učiniti ono što Gospodar od nas traži. On, Uzvišeni od nas traži da budemo braća.
Pa budimo i bratski se ponašajmo i kao braća živimo pa neće biti kolone očajnika koja mir, sigurnost i koru kruha traži prelazeći hiljade kilometara kako bi do Evrope stigli. Allah dž.š. od nas traži da promovišemo mir, pogotovo mir među sobom. Znamo li mi da je Poslanik rekao da u sukobu dvojice muslimana, oba će u Džehenem. Iz takvog sukoba u kojem obje strane Džehennemu koračaju proizašla je ta kolona očajnih emigranata koji za pomoći vape. Ako želimo u skupinu koju Allah dž.š. voli, mi ćemo tada biti pravi trudbenici na Božijem putu i oni koji se istinski na Allaha oslanjaju.

„Allah dž.š. voli one koji se čiste“ (Tewbe 108.) Islam u svim životnim sferama na čistoći insistira. Zahtijeva čistoću tijela, odijela, duše. Insistira na čistoći mjesta na čišćenju imetka od tuđega prava i traži od nas da se tewbom od grijeha čistimo. Želiš li u skupinu koju Allah voli, ti tewbu žurno iskoristi i od grijha se očisti, potom se saburom okiti, dobročinistvu se okreni, za pravdu i bolje društvo se bori i na Allaha dž.š. se iskreno osloni.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da što više vjernika istinskih, pravih, susrećemo, te da budemo od onih koje Allah voli. Amin!