Lejletu-l-Bedr_2015

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
16 Ramazan – 1436.H. / 03 Juli 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Kuran_mekka-287x300BITKA NA BEDRU / 2. H. – 1436. H.

Braćo i sestre u islamu! Veceras je mubarek noc Lejletu-l- Bedr – Bitka na Bedru. Sa Poslanikom, a.s. je na ovaj put, put Bedra, krenulo 317 ashaba, od kojih je bilo 82 muhadžira. Muslimanska vojska je bila slabo opremljena i na raspolaganju je imala samo dva konja i sedamdeset deva.

Sufjan je preko svojih izviđača dobio informaciju da se muslimanska vojska priprema da presretne karavanu, pa je poslao vijest u Meku da mu se pošalje pojačanje. Na tu vijest, svi prvaci Mekke (osim Ebu Leheba, koji je poslao zamjenu) su se iskupili i krenuli u susret karavani. Usput su pokrenuli još neka arapska plemena. Njihov broj je bio oko 1300 boraca. Pridružio im se i prokleti Iblis. Na raspolaganju su imali: stotinu konja, 600 oklopa, i veliki broj deva (da im se tačan broj i ne zna). Mušricima je komandovao Ebu Džehl bin Hišam, dok je logističko obezbjeđenje bilo briga devet najuglednijih Mekelija. Svaki dan se klalo devet ili deset, deva. Pošto je Sufjan izbjegao zasjedu, poručuje Ebu Džehlu da se vrati i da je karavana bezbjedna. On to ne prihvati, već reče: “Arapi trebaju čuti za naš pohod i za našu snagu, pa da nikada i ne pomisle da nas napadnu!” Pleme Zehra (300 boraca) se ipak samovoljno vratilo u Meku, tako da je ostalo oko 1000 mušrika.

Muhammed, a.s. saznaje za pokret mušričke vojske i da je karavana uspjela izbjeći zasjedu, dok su bili u mjestu Zafran. Nakon dogovora sa ashabima i spremnosti za borbu, koju iskazuju i muhadžiri i ensarije, muslimanska vojska kreće prema Bedru.

Potom Poslanik, a.s. sa ashabima dolazi na Bedr, nakon čega lično sa Ebu Bekrom, r.a. ide u izviđanje. Tom prilikom dobija određene informacije od jednog starca na kojeg su naišli. Te noći, 16. ramazana, Muhammed, a.s. šalje u dodatno izviđanje trojicu vojskovođa, muhadžira: Aliju ibn Ebi Taliba, r.a. Zubejra ibn Avvama, r.a. i Sa’da ibn Ebi Vekkasa, r.a. koji su priveli dvojicu dječaka dok su točili vodu za Mekelije. Od njih je Resulullah, a.s. dobio nove značajne informacije.
Muhammed, a.s. odlučuje da zauzme položaj, koji po mišljenju Hababa ibn Munzira, r.a. nije pogodan, te predlaže da se krene još naprijed, zatrpa najbliži bunar spram Mekelija a potom iskopa kanal kojim će se muslimanska vojska snabdjeti vodom. Njegov prijedlog je Muhammed, a.s. prihvatio kao razumno rješenje.

Sa’d bin Muaz, r.a. predlaže da se Poslaniku, a.s. napravi i obezbijedi komandno mjesto, na obližnjem brežuljku, što je i učinjeno. Određena je i grupa mladića za obezbjeđenje komandnog mjesta. Muhammed, a.s. obilazi mjesto buduće borbe i govori: “Ovdje će inša-Allah sutra poginuti taj i taj, a ovdje taj i taj.” Ostatak noći je Muhammed, a.s. proveo u ibadetu, kao i njegovi ashabi. Uveče je Allah, subhanehu ve te’ala, učino da ashabe obuzme san i spustio je kišu, koja je bila milost njima, a tegoba nevjernicima.

Sutradan, kada se primaklo vrijeme obračuna, dvije vojske su zauzele borbene linije. Prva žrtva je bio El-Esved El-Mahzumi, koji se zavjetovao da će se napiti vode sa bunara Bedra, pa ga je Hamza, r.a. ubio. Potom iz reda mušrika istupiše tri najsnažnija mušrička mladića: Utbe i Šejbe sinovi Rebie i Velid sin Utbe. Sa strane ashaba izađoše trojica ensarija: Avf i Muavvez sinovi Harisovi, radijallahu anhuma, te Abdullah ibn Revvaha, radijallahu anhu. Kurejšije se ne složiše s time da se bore protiv onih koje ne poznaju, nego zatražiše od Muhammeda, a.s. da im odredi one koji su njima dorasli (misleći na nekog od muhadžira).

Poslanik, a.s. reče: “Ustani Ebu Ubejde! I ti Hamza! I ti Alija!” Hamza i Alija, radijallahu anhuma, su brzo savladali svoje protivnike, dok je Ebu Ubejde, radijallahu anhu, bio teško ranjen (Utbe mu je odsjekao nogu), pa su mu oni pritekli u pomoć i zajedno su savladali Utbu. Ebu Ubejde, r.a. je peti ili šesti dan preselio, prilikom povratka muslimana sa Bedra. Započeo je opći napad mušrika, koji su bili teško pogođeni smrću trojice najhrabrija borca i prije početka pravog obračuna.
Kada je Poslanik, a.s. pogledao mušričku vojsku, koja je brojala oko hiljadu boraca i muslimansku vojsku koja je imala 317 mudžahida, okrenuo se prema Kibli (bio je ogrnut ogrtačem) učeći dovu:
Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao! Ako ova skupina koja pripada islamu, bude uništena, neće se Tebi više robovati na Zemlji!
Poslanik, a.s. je neprekidno učio dove i toliko se zanio u dovi Allahu, dželle še’nuhu, da mu je spao ogrtač s’ ramena, pa mu je prišao Ebu Bekr, r.a. podigao ogrtač i vratio ga na njegova mubarek leđa, govoreći mu: “Poslaniče, dovoljno si tražio od svoga Gospodara, On će ti dati ono što ti je obećao!” Allah, dželle še’nuhu, šalje hiljadu meleka, koji su dolazili jedni za drugima. Resulullah, a.s. govori Ebu Bekru, r.a: “Raduj se Ebu Bekre, imam radosnu vijest! Došao mi je Džibril, na konju, a na krilima je bila prašina.” Potom je uzeo šaku prašine i bacio je prema mušricima, govoreći: “Lica vam se unakazila!” Svakog mušrika je pijesak pogodio u lice, oko, nos ili usta.

Iblis, la’netullahi alejhi, koji je bio u liku Surake bin Malika, se prepao i pobjegao s’ bojnog polja. Bježao je sve do mora i zaronio u njega, govoreći: “Vi ne znate ono što ja znam!” Mušrici počinju bježati. Kada je Poslanik, a.s. poslije bitke ugledao tijelo ubijenog Ebu Džehla, rekao je: “Ovo je faraon ovog naroda!”

Na Bedru je šehadet postiglo 14 ashaba (6 muhadžira i 8 ensarija). Mušrika je poginulo sedamdeset, a sedamdeset ih je bilo zarobljeno. Poslanik, a.s. je naredio da se svi mušrici zajedno zakopaju u jedan ozidani bunar Bedra.
Zabilježen je human odnos ashaba prema zarobljenicima, koji su oslobođeni na jedan od tri načina: a) otkupninom (4000, 3000 ili 2000 drahmi), b) podučavanjem čitanju i pisanju 10 muslimana, c) dok su najsiromašniji zarobljenici bezuvjetno oslobođeni.

Iz ove važne bitke možemo izvući mnoge pouke:
1. Da oni koji pobijede svoj nefs (strasti) i koji čvrsto u Gospodara vjeruju, uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć mogu pobijediti daleko mnogobrojnije skupine, što potvrđuje 249. ajet sure El-Bekare: … Koliko su puta malobrojne skupine, Allahovom voljom pobijedile mnogobrojne skupine.
2. Da se vojska mora pokoravati svojoj komandi, ali i nadređeni treba uvažiti prijedloge boraca, kada su razumni, kao što je slučaj Hababa, koji predlaže Poslaniku, a.s. da promijeni položaj ako mu to nije vahj.
3. Dova Allahu, dz.s. za pomoć, nakon što se preduzelo sve što se može preduzeti od ratne taktike.
4. Određivanje zamjenika u mjestima iz kojih se ide – u vjerskom i političkom smislu – kao što je to uradio Poslanik, a.s.
5. Muhammed, a.s. zajedno sa ashabima dijeli težinu puta korišteći jednu devu sa još dvojicom ashaba. (Gdje smo mi u tome? Dok je vojska pješačila satima, veliki broj nas se tokom rata vozio udobnim džipovima i ne osvrćući se na one pored kojih su prolazili!)
6. Šura – savjetovanje sa borcima. 7. Lično izviđanje od strane Poslanika, a.s. i prikupljanje informacija. 8. Na dvoboj mušricima se javljaju trojica ensarija, radijallahu anhum, među kojima su bila dvojica braće. (Da li bi mi kao ensarije, pomagači – domaći bili spremni za sličnu stvar ili smo bili spremni da se borimo i do posljednjeg muhadžira?) 9. Poslanik, a.s. nakon primjedbe mušrika za dvoboj određuje svoju dvojicu bližih rođaka: Hamzu, radijallahu anhu, (amidžu) i Aliju, radijallahu anhu, (amidžića), iz čega imamo pouku da se svoji bližnji ne smiju štedjeti. (Radi usporedbe, zapitajmo se: Gdje su bile naše amidže, amidžići, daidže, daidžići i sl.?) 10. Lijep postupak sa zarobljenicima i njihovo puštanje na jedan od tri načina. 11. Podjela ratnog plijena…
Braćo i sestre! Neka nam Bedr bude pouka i lekcija koju ne smijemo zaboraviti, jer su ashabi Muhammeda, a.s. za samo trinaest mjeseci doživjeli Uhud, koji označava pobjedu pretvorenu u poraz radi neizvršenja datog im zadatka. Neka sve naše borbe budu Bedr i Feth!
Draga braco i cijenjene sesetre, danas se divimo slozi mu’minskoj u pobjedi velikoj, kako na Bedru sedamnaestog tako i oslobađajući Mekku dvadesetog dana ramazanskog. Bedr bijaše 624. a Feth 630. godine. Od tih velikih slavnih događaja prošlo je četrnaest vijekova. Kroz sva ta stoljeća ummet koji se Bedrom i Fethom ponosi doživljavao je i uspone i padove. Imao je svoje slavne epohe ali i periode pada i poraza.
Danas, kada velike poslanikove pobjede obilježavamo, ne znamo koliko naše braće u svijetu dnevno gine. Ginu uglavnom od bratske, muslimanske ruke. Ko zna koliko je ljudi danas poginulo u Iraku? I ubice i ubijeni, muslimani su. Ko zna koliko je ljudi danas poginulo u Siriji? I ubice i ubijeni, muslimani su. Ko zna koliko je hiljada ljudi bez suda i presude u Egiptu zatvoreno? Zatvoreni su jer su muslimani, a zatvoriše ih muslimani. Ko zna koliko je ljudi danas u Afganistanu ubijeno? I ubice i ubijeni su muslimani. Ko zna koliko je ubijeno braće naše u Gazi? Zbog sukoba međusobnih, ummet nije sposoban zaštititi ih od dušmana. Ko zna koliko je ubijeno i koliko pate naša braća u Mijanmaru? Ummet zbog sukoba međusobnih nema snagu pružiti im zaštitu i probuditi nadu. Ko zna koliko naše braće i sestara živi poniženo u dijelovima Domovine nam u kojima su povratnici? Džamije im se skrnave, njih se vrijeđa i na vlastitom ognjištu provjerava jesu li svoji na svome. Ummet i mi kao njegov dio nismo sposobni pružiti im sigurnost.
Zbog svega nabrojanog, pitamo se kako danas čitati poruke Bedra i Fetha? Šta nam danas poručuje Poslanik i ashabi sa bedranskih izvora i iz Harema kabenskog? Osnovna, temeljna bedranska poruka je, da Bedr traje. Neprekidna je borba sa samim sobom. I Kur’an je neprekidna, vječna poruka. On je naš put i oružje naše u borbi za sigurnost i dostojanstvo. U njemu je naša snaga i slava.
Boriti se Kur’anom, znači izgraditi sebe na temeljnim principima njegovim. Kur’anom se boriti znači, odgojiti se u okviru Kur’anskih poruka i nepokolebljivo i bezkompromisno ići stazom Poslanikovom.
Kur’an nas vodi snažnoj, dubokoj vjeri, vodi nas ubjeđenju u Božije postojanje, proživljenje i Sudnji dan. Ko se tim spoznjama naoruža, ne žali truda i žrtve na Božijem putu. Ko vjeruje, zna da za svaki trun dobra nagrada neće izostati. I Bedr i Feth, a to znači Kur’an, poručuju nam da bez takve žrtve nema uspjeha. Svako pojedinačno mora se osloboditi stanja u kojem lični i interesi malih grupa dominiraju nad zajedničkim, ummetskim. Kad bi tako bilo, kad bi interes nam zajednički bio iznad ličnog, imao bi ko zaštititi braću u Gazi, imao bi ko stati pred nas i objasniti nam da Islam nije nasilje, da nije Poslanikov put ono što danas žive muslimani Iraka, Sirije, jer kako bi mogao biti put Islama, sukob među nama.
Kur’an nas snažno želi povesti stazom na kojoj se obrazujemo i znanje stičemo. Prve i brojne riječi kur’anske na znanju insistiraju. Bedr i Feth su rezultat takvog puta i snažan poticaj na tom putu. Šta reći danas o Bedru poslije kojeg se sloboda sticala opismenjavajući druge? Iz tog čina čitamo da bez obrazovanja nema slobode. Ne možeš biti slobodan ako sebi hranu ne proizvodiš, odjeću ne šiješ, a to bez znanja nije moguće. Kur’an je naše oružje koje nas snazi i dostojanstvu vodi a on na znanju insistira. Kako zaustaviti nasilje među muslismanima kad je u tim sredinama gdje se nasilje događa velik broj nepismenih i neobrazovanih. Idealan su teren za sve manipulacije i odlična lijeha u koju se sije razdor i neprijateljsvo. Bilo bi zanimljivo vidjeti sve te sljedbenike Poslanikove koji se nad zapadnim obrazovanjem zgražavaju, koriste li mobitel, voze li auto, koriste li internet, itd. Zamislite da je Poslanik okrenuo leđa Perzijskom iskustvu, ko bi na Hendeku pobijedio?
Kur’an, u kojem je snaga naša, vodi nas, snažno nas vuče, uređenoj zajednici. Vodi nas državi u kojoj vlada red, urednost, poštenje, pravda, procedura… Baštinici Bedra i Fetha, kako je moguće imati Kur’an, imati vječnu mu’džizu i neprolaznu istinu a živjeti u neuređenom društvu u kojem jači tlači slabijeg? Moguće je, jer Kur’an kao uputu i savjet, kao svjetlo i putokaz ne koristimo na pravi način. Nas se uglavnom ne tiče ono što nam Uzvišeni u Knjizi govori. Proberemo ajete koji su u skladu s našim ponašanjem, ne nastojimo mi naše ponašanje uskladiti sa ajetima. Šta vrijedi bilo kojoj vojsci, makar je bilo i preko milijardu ako oružje ne koristi?. To je brojna ali beskorisna vojska, nemoćna da zaštiti samu sebe. Beskorisni smo i ne možemo pomoći braći u Gazi i drugdje u svijetu jer ne uzimamo oružje koje nam je dato u ruke, a to je Kur’an i nasa cista vjera, praksa vjere, zivot vjere u svakodnevnici.
Tuga i jad je o baštinici Bedra i Fetha da toliko sirotinje živi u redovima ummeta a takvo bogatsvo Allah Uzvišeni ummetu dao. Tuga i jad je o baštinici velikih ramazanskih pobjeda, da će u Ramazanu Kur’an toliko puta biti proučen a mi ništa od toga u život nećemo unijeti i ni malo jači iz Ramazana nećemo izaći. Na ulicama Iraka, Sirije ništa se neće promijeniti. Nesložna muslimanska braća ubijat će jedni druge. Ništa poslije ovog Ramazana u kojem je Kur’an čovječanstvu došao, neće biti lakše palestinskoj braći u Gazi. I dalje će lični i interesi u korupciji ogrezlih elita dominirati nad zajedničkim. Ostaršćeni svojom vlašću i duboko ušuškani u privilegije koje uživaju predsjednici i kraljevi naši neće čuti plač djeteta iz Gaze, krik muslimana iz Mijanmara, muku povratnika iz Srebrenice, a slušat će Kur’an, i divit mu se kako ga neko lijepo uci, ko da je u tome poenta.
Poruke sa bedranskih izvora i iz Harema kabenskog su jasne. Kur’anom se bori, a to znači sebe kur’anom odgoji, društvo na principima njegovim gradi i svima pravedno sudi. Baštiniče Bedra i Fetha, imanom se osnaži i na veću žrtvu pripremi, znanjem i moralom naoružaj. Svaki drugi put kojim kreneš oružje je protiv tebe i nas. Sve što nije put Kur’ana vodi nas potlačenosti i poniženju. Allah dž.š. kaže: „Objavio sam vam Knjigu u kojoj je slava vaša, zašto ne razmislitite“./Enbija,10./ Još kaže: „Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu“. /Isra,9/. Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da pomogne svim ugroženim muslimanima, a posebno muslimanima Palestine, Sirije i Iraka, da nas učini od onih koji samo Njemu na ruku i sedždu padaju i samo se Njega boje, da od nas u ovom mubarek mjesecu primi sve naše ibadete i oslobodi nas od grijeha, da oprosti našim umrlim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo islama, da uputi našu djecu i potomke i da oni inša-Allah budu bolji čuvari vjere od nas, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u džennetu nas počasti društvom: poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!!!