Bedr i 20 godina Srebrenice

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
23 Ramazan – 1436.H. / 10 Juli 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Bedr i 20 Godina Srebrenice

Slava i zahvala pripadaju jedino Allahu dž.š. Gospodaru svih svjetova, Koji nam je u mjesecu ramazanu propisao post kako bi se očistili od grijeha i kako bi bili bogobojazni, Koji nam je također dao da pamtimo najznačajnije događaje iz historije islama i historije Bošnjaka, Njega hvalimo od njega pomoć i uputu tražimo. Svjedočimo da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed a.s. Božiji rob i Božiji Poslanik, Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika, na njegovu porodicu i ashabe. Neka je spas na sve nas i neka je Allahov rahmet na sve bosanske uzorite šehide i nevine zrtve.

hutbaPostovane dzematlije, draga omladino i uvazeni gosti;

Kaže Allah, dž.s.u 32. ajetu Sure El-Maide: Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.
Sutra je najtužniji dan u BiH, sutra je 11.juli, 20-a godišnjica obilježavanja genocida u Srebrenici. U prosli petak navečer smo obilježiti 17. noć kadase prisjećamo bitke na Bedru. S obzirom da se sve dešava sa razlogom i da su svuda oko nas ajeti koji nam nešto poručuju i uputu nam šalju, valja nam razmisliti o svim ovim događajima.
U jednoj kasidi lijepo je rečeno: Bosna, to je Bedr islama! Tako su se u Bosni protiv nas borili samo zato što smo muslimani, ali nisu se mogli izboriti…već su kukavički izvjerski uz prisustvo međunarodne zajednice ubijali muslimane Bošnjake, za samo 10 dana u Srebrenici je ubijeno 8.372 Bošnjaka, koji postaše šehidi genocida.
Riječ šehid znači, onaj koji je prisutan, onaj koji svjedoči, žrtva… Zato Allah, dž.š. kaže:“i ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: ‘Mrtvi su!’ Ne, oni su živi, ali vi ne znate!“ (El-Bekare; 154)
Srebrenica je grad u kojem je jula 1995. godine bilo dopušteno da se razoružan i nemoćan čovjek protjera iz svoje kuće, da se nevin čovjek ubije samo zato što je musliman, da devetogodišnja srebrenička djevojčica bude silovana, da srebrenička ljepotica bude obeščašćena na oči roditelja, rođaka i komšija i da tek rođeno dijete bude zgaženo nogom divljaka!!! Zašto su nakon genocida u Srebrenici u tajnosti puni mjesec dana čuvani satelitski snimci muškaraca, koji kleče u poljima blizu Srebrenice, čekajući strijeljanje, a isti su mogli biti spašeni,
I zaboravili su zločinci i zaboravila je međunarodna zajednica da su za sve te zločine ostali živi svjedoci; na prvom mjestu šehidi koji proganjaju i koji će sve do Sudnjega dana proganjati zločince. Imaju i zivi svjedoci, ljudi koji mogu i trebaju da svjedoče, ima kao svjedok ucvijeljena majka i nena i preplašena djeca i puštana krava sa lanca da je dušmani ne zapale i bosanska zemlja i kamen i bosanska ovca i kokoš i horoz koji je od tuge za domaćinima prestao pjevati, i mrav i crv; sve su to svjedoci, a nad njima su meleki, vjerni pisari, a povrh svega Allah, dž.š, koji će pravedno presuditi i u vječnoj vatri kazniti sve zločince, njihove mentore i pomagače, a nagradiće vječno u džennetu bosanske šehide i njihove strpljive porodice.
Sutra će 136 svjedoka cijelom svijetu posvjedočiti da je bio genocid u Srebrenici 95. god. A vec je takvih svjedoka ukopano 6.241, a jedan od svjedoka, šehida je i 14-godišnji dječak čije je tijelo pronađeno u četiri različite masovne grobnice. Upravo zbog toga smatram da je Allahova mudrost i želja da ove dane tuge i bola obilježavamo u ramazanu baš ovih godina kada najviše šehida imamo u Prijedoru zbog otkrivanja i iskopavanja najveće masovne grobnice u Tomašici, kako bi još bolje zapamtili ove događaje i generacije poslije nas! Allah nam je dao da pamtimo bitku na Bedru, molim Allaha dž.š. da isto tako pamtimo i nikad ne zaboravimo 11. juli ’95 i 20. juli ’92.
Zapamtimo tužnu priču Džemile Delalić iz sela Dobrak, kod Srebrenice: Dok je jedna mlada ženica porodila bebu, i kad htjede da mu zaveže pupak, kad četnik naredi: “Spusti to dijete dolje!”, veli. Ja ga popustih na dimije, fino dijete, kao da je okupano…četnik priđe, nogom stade djetetu na vrat… Crijeva izletiše…” Zapamtimo, tek rođeno dijete je u Potočarima, 11. jula 1995. Godine ubijeno, na oči njegove majke, koja ga nije uspjela ni zadojiti, pa ni ime mu dati!!!
Zato moramo znati, kako se u jednim stihovima kaze: Da je istina naša snaga, Da je pravda naša sudbina, Da je ljubav naša nada,Da je mir naša poruka, Da je Bosna naša domovina, Da je Srebrenica zvijezda, Koja budi savjest, Onih koji dadoše mač, Nasilniku da ubije, Nevina čovjeka, Koji je kroz plač govorio: “Stvoritelju moj kome me povjeravaš? Strancu koji ima dušu, ali ništa nezna, Ili komšiji koji sve zna, ali dušu nema?”
Allahu Milostivi. Podari majkama Srebrenice i Prijedora sabur, Našoj Havi koja ukopa šest sinova i muža podari sabura, Prijateljima našim volju i snagu, Da nasilnicima oduzmu mač, Jer plač nevinog djeteta, Je grijeh kojeg nemože podnijet, Plemenita savjest čovječanstva.
Isto kao sto trebamo osuditi zlocin u Srebrenici, zaleci sto u srijedu nije usvojena rezolucija o genocidu u Ujedinjenim narodima, u lijepom mjesecu ramazanu svijetom su proparale i tri ružne vijesti, umorstva turista u Tunisu, atentat na džamiju u Kuvajtu i napad u Francuskoj. Tu je i užas Sirije, Iraka… Sva ta užasna djela treba osuditi, treba ih vjerničkim srcem prezreti! Svi ti ogavni događaji unose zebnju u srca miroljubivih ljudi diljem svijeta.
Ljudi okrutna srca uzeli su zapravo da govore u ime islama, štaviše, da u ime te nama drage vjere ubijaju, pale, ruše, protjeruju, teroriziraju… Njihova djela treba osuditi s gađenjem. Ona nemaju ništa s islamom, vjerom koja je divna utjeha za gotovo milijardu i petstotina miliona ljudi danas. Taj terorizam nema ništa s dobročinstvom u ime islama.
U ramazanu još jednom se osvjedočavamo da je pravi test vjere svakog čovjeka onaj kada srce ustrepti u nježnost i na spomen dragoga Boga. Bog nam treba kao nada, kao izvor dobra, kao utjeha, kao ozarenje, kao ohrabrenje na moralne korake. Jednako tako I džamije jesu hramovi dobra, plemenitosti, i nade koja oplemenjuje ljude.“(EnesKaric)
Reis Kavazovic nama Bosnjacima porucuje: „Mržnji – ne. Mržnja je isti put koji je doveo do ovoga zla u Srebrenici. Bošnjaci ako krenu tim putem, bilo kad i bilo koja generacija muslimana Bošnjaka, ako krene tim putem, završit ćemo u ovome kao što smo završili u Srebrenici, a to je džehenem. To je, dakle pakao. Pakao, u kojem su sada oni koji su to počinili. Srebrenica je, kao što sam to već jednom rekao, po meni važnija za Srbe nego za nas, ovo će naši ljudi dobro razumjeti zašto govorim. Srebrenica je jako važna za Srbe i treba da bude lijek za Srbe, otrežnjenje, izlječenje. Bošnjaci trebaju poticati na pokajanje one koji su zlo činili. Ukoliko bude snage da se prizna zlo koje je počinjeno, to je najbolji način, najbolji signal da se krenulo ka ozdravljenju. Moram kazati da je Srebrenica za nauk svima nama, a ne samo Bošnjacima. Bošnjaci imaju bol od onoga što se dogodilo u Srebrenici, ali lakše je bol nositi, nego nositi zlo, odnosno ne priznati ga kao takvog.
Citao sam nekada kako Srebrenicu nazivaju našom pećinom, nisam čuo i pojašnjenje toga, ali… Kada kažete pećina, neko će razmišljati pozitivno, a neko negativno. Hvala Allahu, koji je u Kur’anu objavio suru Kehf ili suru Pećina i smjestio je u sredinu Mushafa. Sura počinje: Hvaljen neka je Allah, koji Svome robu objavljuje Knjigu, i to ne iskrivljenu, nego ispravnu, da teškom kaznom, koju će On dati opomene, a da vjernike koji čine dobra djela divnom nagradom obraduje, (SuraKehf, 1-2).
U suri se spominju mladići koji su ostali u pećini 300 i još 9 godina da bi sačuvali svoju vjeru. Pećina je za njih bila spas, sklonište i niko ih nije našao, toliko godina jer Allah nije htio da ih neko nađe. Muhammedu a.s. i Ebu Bekru prilikom Hidžre pećina je, također, bila spas. „ La tahzen, innallahe me’ana. – Ne boj se, zaista, je Allah s nama!“ I mnogim Bošnjacima pećine su bile spas, sklonište… Muslimanu je pećina džamija, porodica… I ovo i sva druga, a posebno šehidska mezarja su Pecine. Upravo u pećini na brdu Hira, u tami iste, Muhammed a.s. je dobio svjetlo Kur’ana, Uputu, Jasni put, Objašnjenje, Lijek… Ako ćemo dobiti samo trun svjetla onda Srebrenica jeste naša Pećina. Pećina iz koje svjetlo treba obasjati mnogo više od Bosne i Hercegovine, iz koje poruka treba stići u sve dijelove svijeta da se genocid zaista ne ponovi nigdje i ni za kakve ciljeve… Kako će ona to postati?
Među muslimanima dobro je poznata priča o trojici zarobljenih u pećini: kada su ušli da se sklone od oluje, Allah dade i na ulaz se svali stijena i zatvori ga. Nisu mogli izaći, ali su je pokušavali pomaći, nisu mogli, ni pojedinačno ni zajedno. Šta sad? Razmišljanje! Prijedlozi! Jedan reče: Jedino da molimo Allaha da nam pomogne, pa neka svako od nas spomene svoje najvrijednije djelo koje je učinio i zamoli Allaha da nam pomogne, tj. da se stijena pomakne. Kako je koji spominjao svoje djelo stijena je pomalo klizila i kada je treći završio mogli su izaći. Svako od nas pojedinačno treba da popravi svoj odnos prema Allahu i automatski i odnos prema ljudima.
Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, upiši među šehide ubijene nedužne Bošnjake Srebrenice, Žepe i Goražda i ostale nevino ubijene Bošnjake, kazni zločince još na ovome svijetu, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, oprosti grijehe nama i nasim dobrim precima, djedovima, nanama i roditeljima. Amin.!!!

Check Also

Mi’radžske Poruke

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 04 Sa´aban – …

Gdje su i skim nasa djeca???

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 26 Redzep – …