Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
16 Ramazan – 1436.H. / 03 Juli 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. On je Vladar svjetova, znanih i neznanih, vidljivih i nevidljivih. On je Gospodar života i smrti, slobode i pravde, mudrosti i znanja. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji čas.
Postovane dzematlije, draga braco i omladino;
Blago onome ko obavi nafilu u mjesecu ramazanu kao da je obavio farz izvan mjeseca ramazana, a onaj ko obavi farz kao da je obavio sedamdeset farzova izvan mjeseca ramazana. Blago onome ko je pripremio iftar postaču, ko je sadaku udijelio i siromaha nahranio. Blago onome ko je u ovom mubarek mjesecu svoj imetak očistio i osigurao, sebe i svoju porodicu od zla i nedaća zaštitio, svoj post od hrđavih riječi i djela očistio.
Ovo je treca džuma u mubarek mjesecu ramazanu. Smatramo da je ovo pravo vrijeme da podsjetimo vjernike na važne islamske imovinske ibadete i obaveze, od kojih se jedna, a to je zekjat, izvršava tokom cijele godine, najčešće tokom ramazana, dok je druga, sadekatul-fitr, vezana isključivo za mjesec ramazan. U ovoj hutbi ćemo govoriti o ovim, za muslimane i Islamsku zajednicu i dzemat, izuzetno važnim ibadetima, naglašavajući posebno obavezu organiziranog prikupljanja zekjata i sadekatul-fitra u fond Bejtul-mal.
O ovim dvjema islamskim obavezama moramo govoriti češće, a posebno tokom ramazana. Nažalost, još uvijek ima priličan broj muslimana koji ne izvršavaju ove važne islamske obaveze ili ih izvršavaju individualno, po svom nahođenju, na način da ih ne izdvajaju u Bejtul-mal. Također, među tumačima islama kod nas, zvanim i samozvanim, ima i onih koji se neoprezno upuštaju u tumačenje 60. ajeta sure Et-Tevbe u kojem se govori o raspodjeli zekjata, bez pravovremenog pojašnjenja uloge islamske vlasti, odnosno Islamske zajednice kod nas, u organizaciji prikupljanja zekjata, sugerirajući slušaocima da i sami mogu izdvojiti zekjat spomenutim korisnicima. Zanimljivo je da ti „samozvani tumači“ imaju veće povjerenje u idžtihad neukih pojedinaca, u smislu načina raspodjele zekjata, od nadležnih organa Islamske zajednice. Teško je povjerovati da nisu svjesni posljedica svoga tumačenja po Islamsku zajednicu, njen rad i razvoj. Organizirano prikupljanje zekjata i sadekatul-fitra kod nas pokazatelj je jedinstva, samostalnosti i suvereniteta naše Islamske zajednice.
Svi oni koji tumace spomenuti ajet moraju imati na umu da se upustaju u nesta za sto ljudi idu godinama u islamske skole izucavajuci do u detalje pravila vezane za neke propise. Tako npr. da bi neko mogao da tumaci odredjeni ajet mora znati Sebebi Nuzul – dakle povod objave nekog ajeta, mora poznavati ono sto je Poslanik rekao za doticni ajet, mora poznavati sta su ashabi rekli za doticni ajet, mora poznavati sta su Ta’abini rekli za doticni ajet i na kraju mora poznavati Idztihad, dakle sta je Ulema ili recimo u nasem slucaju Ebu Hanife kao osnivac mezheba kojeg slijedimo rekao za doticni ajet, nakon svega toga neko moze da kaze i nadje se za shodno da Zekat moze dati ovdje ili ondje.
To su opasne stvari. Zekjat je jedan od najvažanijih ibadeta u islamu. Spada u kategoriju islamskih šartova (uvjeta islama), kojima se iskazuje i potvrđuje pripadnost islamu i islamskoj zajednici – dzematu. I po svojoj formi i po svojoj suštini i cilju, izdvajanje zekjata je jedinstven ibadet. Možemo ga definirati kao imovinski ibadet koji se sastoji od izdvajanja precizno definiranog dijela određene vrste imovine u poseban fond Bejtul-mal iz kojeg se, prema prioritetima, koje određuje “ulul-emr – legitimna islamska vlast”, dijeli Kur’anom određenim korisnicima.
Kao jedan od temelja vjere, zekjat je uz namaz, svjedočenje Allahove jednoće i Muhammedova poslanstva, posta i hadždža, naglašen kao ključni uvjet ulaska u islam i muslimansku zajednicu:,,Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekjat davali, braća su vam po vjeri.” (Et-Tevbe, 12)
Nijekanje ove obaveze izvodi osobu iz islama, a njeno neizvršavanje, tretira se teškim grijehom. Dovoljno je kao ilustraciju navesti primjer prvog halife Ebu Bekra koji je primijenio mjere državne prinude protiv onih koji su odbili izdvajanje zekjata u Bejtul-mal. Tom prilikom je izgovorio poznate riječi: ,,Tako mi Allaha, boriću se protiv onoga ko pravi razliku između namaza i zekjata. Allaha mi, ko odbije samo jedno davanje (tj. jednu devu ili ovcu na ime zekjata) koje je činio u vrijeme Poslanika ja ću se boriti protiv njega.” Glavni smisao ustanove zekjata jeste iskazivanje pokornosti Uzvišenom u vršenju ovog ibadeta. Ibadetom zekjata ostvaruje se čistoća imovine i čistota duše. Imovina se čisti od tuđeg hakka, a duša od pokuđenih osobina škrtosti, sebičnosti i pohlepe za dunjalukom. Zekjatom se štiti i uvećava imetak. Uzvišeni kaže:,,…što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje“.(Sebe’,39) ,,A za milostinju koju udijelite da biste se Allahu umilili – takvi će dobra djela Svoja umnogostručiti.”(Er-Rum, 39) Poslanik s.a.v.s. kaže: ,,Kada izdvojiš zekjat, iz svog imetka si odstranio njegovo zlo.“ (El-Hakim) Zabilježeno je da je Muhammed a.s. rekao: ,,Zaštitite svoj imetak davanjem zekjata. “ (Ebu Davud) Ovi ciljevi su jasno naznačeni u 103. ajetu iz sure Et-Tevba „da ih njime očistiš i blagoslovljenim učiniš“. Pored naznačenog, zekjatom izrazavamo društvenu solidarnost, osjećaj odgovornosti za zajednicu, njezin razvoj, te smanjenje jaza između bogatih i siromašnih.
Od Enesa ibn Malika se prenosi da je neki čovjek iz Beni Temima došao Poslaniku s.a.v.s. govoreći: ,,O Božji Poslaniče, ja posjedujem veliki imetak i veliku porodicu, pa me uputi kako da postupam sa tom imovinom? Poslanik s.a.v.s. je rekao: ,,Izdvoji zekjat iz tvog imetka jer te on čisti, pazi svoju rodbinu, ne zaboravi pravo siromašnoga, komšije i onoga ko prosi!” (Ahmed) U citiranom hadisu se apostrofiraju tri obaveze: prva je izdvajanja zekjata, potom briga o rodbini te na koncu pravo koje imaju siromašni, komšije i prosjaci. Poslanik a.s. je jasno razdvojio obavezu zekjata od obaveze individualnog pomaganja rodbine i sirotinje.
Sadekatu-l-fitr, koji je propisan 2. godine po hidžri kada je propisan i post, kao obaveza po osobi a ne imovini, pored navedenoga, ima za cilj čišćenje posta od eventualnih manjkavosti kako bi, tako očišćen, bio primljen od Uzvišenoga Allaha.
Ulema je saglasna da je izdvajanje zekjata u Bejtul-mal obaveza imućnih vjernika ukoliko vlast na organiziran način prikuplja i raspodjeljuje zekjat, što jeste slučaj s našom Islamskom zajednicom.
Na obavezu organiziranog prikupljanja zekjata ukazuju kur’anski ajeti, sunnet Allahovog poslanika i praksa hulefai-rašidina.
Uzvišeni Allah u Kur’anu naređuje Poslaniku a.s. kao predstavniku islamske vlasti: „Uzmi iz imovine njihove zekjat da ih njime očistiš i blagoslovljenim učiniš“. Adresat ove naredbe je izravno Vjerovjesnik a.s. koji je predstavljao islamsku vlast, što znači da se odnosi i na sve one koji budu u sličnoj situaciji kasnije.
Ajet ovlašćuje i zadužuje Vjerovjesnika a.s. a poslije njega sve one koji budu u njegovoj poziciji predvođenja Zajednice, da organizira prikupljanje zekjata. Istodobno, implicitno se obaveznici zadužuju da svoj zekjat predaju prikupljačima ovlaštenim od islamske vlasti, a to su dzemati u nasem slucaju.
Samo ova činjenica bi bila dovoljna da ukaže na obavezu organiziranog prikupljanja zekjata, a ne da svako po svom nahodjenju daje Zekat kome hoce. Spomenuti ajet sadrži: pojašnjenje korisnika, ovlaštenje islamskoj vlasti da organizira službu za prikupljanje i raspodjelu zekjata te ograničenje u raspodjeli na definirane korisnike. Adresat ovog zaduženja, pojašnjenja i ograničenja jeste legitimna islamska vlast koja se brine o interesima Ummeta/zajednice. Ona je ta koja određuje prioritete u raspodjeli, sukladno sunnetu Muhammeda a.s. a ne pojedinci individualno.
Opće poznata je činjenica u sunnetu da je Vjerovjesnik a.s. organizirao službu čiji su službenici (su’at) imali zadatak da prikupljaju zekjat u Bejtul-mal.
Praksa Hulefai-rašidina, također, potvrđuje princip organiziranog prikupljanja zekjata u Bejtul-mal. Već smo spomenuli riječi hazreti Ebu Bekra upućene odmetnicima koji su bili umislili da ova obaveza više ne vrijedi nakon smrti Allahovog Poslanika: „Tako mi Allaha, ako mi uskrate jednu devu koju su davali Allahovom Poslaniku na ime zekjata, borit ću se protiv njih zbog tog odbijanja“.
Isti propis primjenjujemo i na sadekatul-fitr na temelju analogije – kao cetvrtog izvora Seriata. Allahov Poslanik s.a.v.s. u jednom hadisu podstiče ljude da, nakon što im se desi da učine kakvo loše, ružno djelo, a znajući da je svaki insan grješan, požure sa činjenjem nekog lijepog, dobrog djela koje će prethodno ružno djelo izbrisati. Tako Uzvišeni Allah iz milosti prema svojim robovima, znajući da su slabi i da će griješiti tokom posta, propisao da se krajem mjeseca ramazana podijeli i sadekatu-l-fitr, kojim će oni očistiti svoj post od ružnih riječi i dijela, skrivenih i javnih. Čišćenje posta je nužno, jer Uzvišeni Allah prima samo ona djela koja su čista i u ime Njega urađena. A Allahov Poslanik, s.a.v.s. nas upozorava da će tek nakon što udijelimo sadekatu-l-fitr naš post biti podignut Uzvišenom Gospodaru. Sadekatu-l-fitr se daje na svakog člana porodice, bilo da se radi o odraslom ili malodobnom, mušku ili žensku, i spada u kategoriju vadžiba.
Muslimani, članovi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i dijaspori, dužni su uključiti se u jedinstvenu akciju prikupljanja zekjata i sadekatul-fitra koju vodi Rijaset Islamske zajednice. Izvršavajući ove svoje vjerske obaveze na spomenuti način oni potvrđuju svoju pripadnost i lojalnost Zajednici. Prema tome, izdvajajući zekjat i sadekatul-fitr u Bejtul-mal, vjernici time izvršavaju svoju obavezu, a nadležni organi Islamske zajednice preuzimaju odgovornost za pravilnu raspodjelu prikupljenih sredstava na način kako je to Kur’an časni definirao. Podsjećamo da je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, u svojstvu vrhovnog muftije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, prošle godine (u ramazanu) donio fetvu kojom se potvrđuje princip organiziranog prikupljanja zekjata i sadekatul-fitra, te sukladno tome, naglašava obaveza svih muslimana koji pripadaju našoj Zajednici da zekjat i sadekatul-fitr uplaćuju isključivo u fond Bejtul-mal putem odgovarajućih blokova koji se salju na adrese svakog dzemata ponaosob. Svevišnji u Kur’anu zapovijeda: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim…“ (En-Nisa‘,59)
Poštovani džema’ate,
Kad god se spominje spas, džennet, sreća i radost spominju se i oni koji svoje imetke čiste zekatom i sadakom, a kad god se spominju stanovnici džehennema, vatra, kažnjavanje, tuga, jad i bol skoro neminovno ukazuje da se radi o onima koji su, pored ostalog, odbili da daju zekat i sadaku.
Gospodar naš nam ništa zabranio nije, a da nije štetno za nas, niti nam je nešto naredio, a da to, nije korisno i dobro za nas, za naš dunjaluk i ahiret. Zato se odazovimo Gospodaru Plemenitom koji nas dariva svim Svojim blagodatima, Koji nam je podario život i svo obilje u kojem živimo. Odazovimo se Onome koji nas želi uvesti u bašče džennetske, koji nam nudi sreću i smiraj, dunjaluka i ahireta, Koji nas iz milosti Svoje počasti da budemo muslimani. Odazovimo se i udjelimo zekat i sadekatu-l-fitr, očistimo svoj imetak kojeg nam je On iz obilja svoga darovao, očistimo svoj post kojim nas je On počastio i za kojeg će nas On nagraditi, budimo Mu odani robovi za koje straha ni tuge, na dunjaluku niti ahiretu, neće biti!
Milostivi Allahu, smiluj nam se u ovom mubarek mjesecu, oprosti nam grijehe i zaštiti nas od vatre džehennemske. Podari nam imetak i bereket u njemu, učini nas od onih koji pomažu druge i koji koriste svojoj Zajednici. Pomozi nas u činjenju dobra i uvećaj naša dobra djela. Oplemeni naše duše. Primi naše namaze, naš post, naš zekat i sadekatul-fitr i uvedi nas u Džennet, tako ti Tvoje milosti. Amin, ja Rabbel-alemin!