Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
12 Redzep – 1436.H. / 01 Maj 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Vrijednosti Islama i Mustulukdzija radosne vijesti
Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših. Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, šehide i sve Allahove dobre robove.
Postovane dzematlije, draga braco i omladino;
إنَّ اللّهَ يَأْمُرُ بِالْعَدْلِ وَالإِحْسَانِ وَإِيتَاء ذِي الْقُرْبَى وَيَنْهَى عَنِ الْفَحْشَاء وَالْمُنكَرِ وَالْبَغْيِ يَعِظُكُمْ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ
„Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje“ (An-Nahl, 90)
U navedenom ajetu, Uzvišeni je spomenuo šest svojstava od kojih su tri pohvaljena a tri pokuđena. Pohvaljena svojstva su: pravednost el-‘adl, dobročinstvo el-ihsan i udjeljivanje rodbini ‘itau zil-kurba, a pokuđena svojstva su razvrat el-fahša’, odvratnosti el-munker´ i nasilje el-bagj´. Za ovaj ajet, Abdullah bin Mes’ud r.a. je rekao: „To je najuniverzalniji ajet u Kur’anu u pogledu animiranja na dobro i odvraćanja od zla“
Prenosi se da je Osman bin Maz’un takođe rakao: „Kada je objavljen ovaj ajet, proučio sam ga Aliji r.a. kojemu se izuzetno dopao, a potom je hazreti Alija rekao: „O porodico Galibova, slijedite ga i uspjet ćete, jer tako mi Allaha, Allah ga je poslao da bi vam naredio savršeno moralno ponašanje.
Zbog sveobuhvatnosti poruka ovog uzvišenog ajeta, hatibi, petkom na kraju hutbe, diljem islamskog svijeta, sa mimbera uče ovaj ajet potičući vjernike na provođenje ovih veličanstvenih principa.
Nalazimo se u jednom teškom vremenu. Govorim o Bosanskom drustvu. Naoko sve izgleda uobičajeno a opet, ja lično, ne mogu da ne osjetim tjeskobu i strepnju kad sumirma događaje u našem društvu. Često mi pri ovom sagledavanju na um pada kur’anski ajet: “Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se nered i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.” (Er-Rum, 41)
Uz ove ajete prisjetim se i predaje koju sam često slušao od svog rahmetli babe, a kasnije u životu i od mnogih alima: Kada jetim zaplače, Arš zadrhti, a Milostivi poviče: ‘’O Džibrile, ko je rasplakao ovoga? O meleki, uzimam vas za svjedoke da za onoga ko plač jetima zamijeni smijehom, nema druge nagrade osim Dženneta!’’
Dakle plač jetima uzrokuje drhtanje Arša a Allah zna šta se sve dešava s ovom planetom, kosmosom, nama, kad se Arš potrese. Pa drhti i Nepal ovih dana. A i nase drustvo djelima nekih pojedinaca koji jesu muslimani ali ne predstavljaju Islam.
U ovom kontekstu kad promislimo koliko je nepravde u ovom društvu, nepravde koju mi činimo ili je podržavamo, nepravde na koju ćutimo ili se njome u dunjalučke interese koristimo nije čudo da je ovaj nered i ovo naše stanje teže i hiljadu puta.
Da bi se naše stanje promijenilo moramo se mi, kao narod promjeniti.“Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe”. (Er-Ra’d, 11).
Dakle promjena mora krenuti od svakog od nas pojedinačno. Dajemo li pravo onom kome pripada ili gledamo samo sebe. Dajemo li pravo sebi, svojoj djeci, suprugama, roditeljima, komšijama ili samo gledamo da mi izganjamo ta prava.
Prenosi se kako je Alija r.a. prepoznao svoj štit kod nekog jevrejina, pa ga je tužio kod tadašanjeg kadije Šeriha b. el-Harisa el-Kindija. Kad su došli na sudsku raspravu, Kadija upita Aliju r.a. šta ima da kaže, a on reče: „Ono je moj štit, niti sam mu ga prodao niti poklonio„ Kadija se obrati jevrejinu i upita šta on ima da kaže, a on odgovori:„Moj štit i u mojim je rukama“.
Kadija je nakon ročišta presudio da štit ipak pripada jevrejinu. Kad je saslušao odluku jevrejin zapanjeno zavika: „Halifa me tužio i kadija donosi odluku u moju korist! Svjedočim da je ovaj din istina, svjedočim da nema drugog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik! Isto tako svjedočim i priznajem da je ovo tvoj štit, o vladaru vjernika. On ti je ispao u noći, ja sam ga našao i uzeo“. Jevrej je, prenosi se, kasnije na najljepši način potvrdio svoje riječi, jer se borio sa Alijom r.a. u jednoj bici i u njoj pao kao šehid!
Ima li danas ovakvih primjera. Ima li želje za njima? Sve počinje od nas, od spoznaje ljepote svoje vjere i usvajanja tih ljepota. Islam danas u svijetu ima ja mislim najviše propagatora jezikom. Svaki drugi musliman propagira islam i veliča ga, “zakiva u zvijezde”, što bi narod rekao. Ali, gdje su oni koji ga žive? Nudimo drugima dobru robu a sami je ne koristimo. Hoćete li uzeti i jesti jabuke koje ne jede onaj ko vam ih prodaje. Kako će drugi primiti islam i prihvatiti našu priču ako ne vide da je mi koristimo i u djela pretvaramo?
Zaista nije potrebno islamu da ga mi hvalimo. On je pohvaljen od Uzvišenog Gospodara. Ne treba da se toliko mučimo jedni drugima da pričamo šta znamo o islamu i njegovim ljepotama. Ima to u knjigama. No, ono što nam treba jeste da ga prikažemo kroz djelo, da ga ostvarimo, da kur’anske ajete poštujemo i o njihovom sadržaju razmišljamo. Pri tom ne bi trebali gubiti iz vida da smo spram kur’anskih ajeta odgovorni. Pitaće nas dragi Bog jesmo li poštovali tuđe pravo, jesmo li brinuli o nemoćnima, jesmo li brinuli kuda nam omladina i djeca odlaze, da li u Mekteb dolaze, ili smo samo na sebe mislili i svoja blaga gomilali.
Primjetio sam kod sebe a čuo sam i od drugih, da kada čitamo Kur’an uglavnom čitamo ajete o vjernicima, ne bi bilo loše da ponekad vidimo ima li nas u opisima licemjera, munafika, dvoličnjaka, zavidnika, neukih… i o njima Kur’an govori i o stanju njihovom objašnjava, možda bi lakše otkrili uzroke našeg današnjeg stanja u društvu kad bi smo propitali ovaj svoj stav spram Objave, spram islama općenito.
Ne vjerujem da može biti islama u jednom društvu a da njegov miris, svjetlo, ljepota i snaga ne postane vidljiva. Stoga kada opisujemo naše stanje, kada ga sagledavamo, sagledavajmo ga i iz pozicije naše lične vezanosti za islam i islamska načela.
Draga braco, Allah dž.š. neka mjesta ili stvari predstavlja kao Svoje svetinje na zemlji. Takvi subjekti dobivaju status svetosti. To su Allahova dž.š. znamenja na zemlji i tu su spušteni Njegova milost i Njegov blagoslov i bereket.
U tom smislu, kroz ajete Kur’ana Svemogući nam otkriva neke od tih svetinja, pa imamo: Sveti grad (Mekka), Svetu planinu (Sinajska planina), Svetu zemlju (područja današnje Palestine i dijelova Jordana, Sirije), Svetu dolinu (dolina Tuva), Sveto drvo (Maslina), Sveti kovčeg (zavjetni kovčeg Izraelćana, koji su meleki donijeli), Svetu kamilu (kamila poslata Salihovu a.s. narodu kao Allahov znak i zbog njezina klanja je taj narod bio i uništen), Svete Knjige. Hadis nam otkriva još dvije: Sveti grad Medinu sa Svetim mesdžidom Resulullaha Muhammeda a.s. te Sveti mesdžid El Aksa u Kudsu (Jerusalemu).
Od Poslanika a.s. je prenešeno u pogledu odabranosti da je od svih meleka kod Allaha najodabraniji melek Džibril, od vjerovjesnika Muhammed a.s. od dana petak, od mjeseci ramazan, a od noći Lejletul-kadr…“ U hadiskoj literaturi može se naći dosta naputaka o izuzetnosti određenih vremena tako se spominje zadnja trećina svake noći, posebno noći uoči petka, noći uoči bajrama i sl.
Draga braćo, mi smo danas u 12-tom danu mjeseca redžeba 1436.h.g. U Kur’anu kaže Allah dž. š: “Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kad je Nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite…“ (Et-Tevbe, 36.).
Na Oprosnom hadžu je Poslanik a.s. pojasnio koji su to sveti mjeseci kad je rekao: “O ljudi, vrijeme se okreće. Godina ima dvanaest mjeseci. Od njih su četiri sveta. Tri su jedan za drugim, zu-l-ka’de, zu-l-hidže i muharrem. Redžeb je sam i nalazi se izmedu dva džumadea i ša’bana”.
Bilježi ibn ebi-Talha od Ibn-Abasa, r.a. da je rekao: “Allah dž.š. učinio je posebnim četiri mjeseca. Učinio ih je svetim i velikim. Grijeh je u njima učinio velikim, a i nagrade za dobra djela velike.
Dakle, Uzvišeni je iz svoje milosti i mudrosti neke mjesece učinio vrednijima od drugih te je u tim mjesecima nagrada za dobra djela veća od nagrada u drugim mjesecima kao što je i kazna za grijeh počinjen u njima znatno veća nego u drugim mjesecima.
Kada spomenemo mjesec redžeb, naše misli su usmjerene prema mjesecu ramazanu. Dakle, prva asocijacija na spomen redžeba jeste ramazan i upravo zato mjesec redžeb je prvi vjesnik, nagovjestitelj dolaska najdražeg i nablagoslovljenijeg mjeseca u godini, mubarek mjeseca ramazana. Do njega nas dijeli manje od dva mjeseca.
U našoj bošnjačkoj tradiciji ima običaj muštuluka. To je onaj koji prvi donosi lijepu vijest nekome. Onaj kome se ta lijepa vijest – muštuluk – donosi nagrađuje prigodnim darom onoga ko mu muštuluk donese.
Sveti mjesec redžeb sam po sebi je na određeni način muštulukdžija mjeseca ramazana. I kako je običaj u našoj tradiciji donosiocu muštuluka treba posvetiti dužnu pažnju.
U ovom mjesecu je, po našoj tradicji poslana radosna vijest čovječanstvu, nagovjest dolaska Poslanika Muhammeda a.s. što predstavlja i odziv na dovu Ibrahima a.s.
Ibrahim a.s. je dovio Allahu: Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!” (Bekare 129)
A Allah je dovu ispunio: „Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči. Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti! (Bekare, 151-152)
Na određeni način kada pogledate ove kur’anske ajete, Ibrahimovu dovu i Božiju obavijest o njenom ispunjenju vidimo da je identična.
Bog nas uz ove ajete, u nastavku, obavještava o zakonu (uzroka i posljedica) : “Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!”
Dakle, ako želimo da nas se Allah sjeti sjetimo se mi Njega i zahvaljujmo mu i nemojmo biti slijepi na darove kojima nas je obasuo: dar vjere, dar poslanja Poslanika Muhammeda a.s. dar pripadnosti njegovom ummetu, koji je kao što su dani, mjesta i vremena koja smo prije naveli odabranija od drugih isto tako odabran nad drugim ummetima…
„O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje.“ (El-Ahzab, 45)
Ovaj i naredna dva mjeseca mozemo slobodno nazvati mjesecima radosti u iščekivanju Božije milosti i praštanja grijeha što je obećano na dan ramazanskog bajrama onima koji mjesec ramazan dočekaju i provedu u ibadetima propisanim.
U našoj tradiciji se ovo vrijeme u koje smo ušli naziva i „Učajluci“. Ovaj naziv je nastao od turskih riječi: UČ što znači TRI i riječi AJLUK što znači mjesečna plata ili dohodak. Učajluci su termin pod kojim se misli na tri hidžretska mjeseca (Redžeb, Š’aban i Ramazan) u kojima se vrijednost dobrih djela i ibadeta od posta i mubarek noći posebna, kao i sama nagrada.
Neka nam ovi dani budu u ozračju dobra, ispunjeni lijepim djelom i lijepom riječju, istinskom zahvalom Allahu što nas je učinio posjednicima ovih radosti, vjernicima muslimanima. Čistimo svoja srca zikrullahom i međusobnim zbližavanjem u ljubavi prema Allahu a naše dane i noći ispunjavajmo dovom Allahu ne zaboravljajući u toj dovi ni one prije nas ni one koji će nas na ovim prostorima, inšaAllah, u dinu i imanu naslijediti.
Temelji svakog napretka vjernika su u znanju, planiranju i istrajnosti u radu a potpora je naša u strpljivosti i namazu.
„O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih. (Bekare, 153))
“ALLAHUMME BARIK LENA FI REDŽEBE VE ŠA’BANE VE BELLIGNA RAMADAN“
„Moj Gospodaru, blagoslovi nas u mjesecu redžebu i ša’banu i daj nam da dočekamo ramazan“ Amin!!!