Dzemat Braunau
ِ
Islamska zajednica u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
– 16. RAMAZAN 1433.H. / 04. avgust 2012.g.
TRIBINA – NOC POBJEDE – „LEJLETU-L-BEDR“
Veceras je zajedno sa akšam namazom nastupila noć Lejletu-l-Bedr. Noć Lejletu-l-Bedr je sjećanje na bitku na Bedru koja se dogodila 17.-og dana Ramazana 624. Godine po Isa a.s., ili druge godine po Hidžri. Ova bitka imala je presudan značaj za muslimane jer su poslije nje dobili svoju punu prepoznatiljovost kao zajednica Ummeta. Ona je pokazala da se čvrstom vjerom u Plemenitog Allaha i Djelitelja pobjede mogu postići neočekivani rezultati i poraziti daleko jači, opremljeniji i brojniji neprijatelj!
Ramazan nije samo mjesec posta i ibadeta. On je i mjesec pobjede. Prije svega, pobjede nad samim sobom, a onda nad svim drugim. Zbog toga Allah Plemeniti i kaže: „Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni – zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni“.
Međutim, do te pobjede se nije moglo doći, dok nije došlo do pobjede na poprištu ljudske duše i na planu stvarnog života. Kada se nefs oslobodi sebe – radi sebe, od svojih želja i svojih strasti, od svojih prljavština i svojih mržnji, od svojih okova i svojih lanaca, kada požuri u okrilje Allahove milosti i oprosta i Njemu se prepusti, onda on postaje oslobođen svih tereta i omči, i, kako veli Sejjid Kutb, dolazi do pobjede: stvarne pobjede!
Historijski fakti borbe
Povod bitke na Bedru bio je presretanje kurejševićke karavane od strane ashaba, koja se vraćala u Mekku iz pravca Šama. Nije bio planiran sukob većih razmjera. Saznavši za taj plan, Ebu Sufjan, koji je predvodio karavanu, pošalje po pomoć u Mekku, na čiji zahtjev se odazvalo oko hiljadu ratnika. Od hiljadu ratnika, pet stotina je bilo sa pancirima, sa stotinu konjanika i sedam stotina deva, a uz njih su išle robinje i pjevačice, koje su, uz pjesmu i defove, podrile ratnike i pjevale rugalice kojim su ponižavale islam i muslimane.
Muslimani su, na drugoj strani, imali daleko slabije naoružane borce. Uz to, bilo ih je triput manje. Historičari navode brojku od 313 ili 314 mudžahida. Imali su sedamdeset deva i samo dva ili tri konja.
Nešto više od osamdeset mudžahida bilo je iz reda muhadžira i njima je komandovao Alijj b. ebi Talib, r.a, a ostali, veći dio, sačinjavale su ensarije, 61 iz plemena Ews a 170 iz plemena Hazredž,koje je predvodio Sa’d b. Mu’az, r.a. Otuda je veoma ohrabrujuće djelovao nastup Sa’d b. Mu’aza, r.a, zapovjednika ensarija, koji je, u zanosu, izjavio: Allahov Poslaniče, obavezali smo se da ćemo te slušati i pokorni ti biti! Kuda god želiš ti kreni, mi ćemo s tobom! Tako mi onoga koji te je s Istinom poslao, kada bi nas preko mora poveo, mi bismo za tobom krenuli i niko od nas ne bi izostao… Povedi nas uz Allahov blagoslov!!!
Nakon takvog odlučnog postupka zapovjednika ensarija, Allahov Poslanik, s.a.v.s, predlaže mjesto gdje će neprijatelji biti dočekani. Međutim, Vjerovjesnik, s.a.v.s, mijenja prijedlog, nakon još ljepšeg prijedloga Habbab b. Munzira, r.a, i tada muslimani zauzimaju položaj koji će im omogućiti da presjeku dotok vode mušricima.
Ubrzo počinje žestoka borba, čiji je bilans sljedeći: sedamdeset ubijenih idolopoklonika, među njima i najveći neprijatelj islama Ebu Džehl, ali i drugi kurejševićki prvaci, te sedamdeset zarobljenih. Među muslimanima bilo je četrnaest šehida, i to šest muhadžira i osam ensarija.
Šta možemo naučiti iz Bitke na Bedru
Najznačajnija i najkorisnija lekcija koju današnji muslimani mogu naučiti iz ove slavne bitke jeste, čvrsto ubjeđenje vjernika i sigurnost u Allahovu pomoć, bez obzira na snagu, spremnost i složnost neprijatelja ove vjere. Kaže Allah dželle šanuhu, opisujući Poslanika i ashabe: One kojima je, kada su im ljudi rekli: „Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!” -to je samo povećalo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan nam je Allah i divan je On oslonac”. (Ali Imran,173.)
Naravno, uz to ubjeđenje i sigurnost, nužno je ispuniti još niz uslova kako bi se došlo do sigurne i jasne pobjede. Nimalo slučajno ti uslovi su upravo spomenuti u suri El-Enfal, koja je objavljena povodom Bitke na Bedru.
Radi se,ukratko, o sljedećim uslovima:
1)Iskrenost
Kaže Allah dželle šanuhu: “I ne budite kao oni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izišli da bi od Allahova puta odvraćali. Allah zna ono što oni rade.” (El-Enfal, 47.)
Iskrenost je, kako kažu neki učenjaci, izjednačavanje unutrine i vanjštine, a vrhunac iskrenosti je da unutrina bude bolja od vanjštine. Nažalost, nerijetko se iz usta onih koji rade za Allahovu vjeru može čuti: “Ja radim, a taj i taj ne radi. Ja prenosim istinu, a taj i taj je skriva. Ja pomažem muslimane, a taj i taj ih ostavio na cjedilu…”, itd., što jasno ukazuje na pomanjkanje ili potpuni gubitak iskrenosti (da nas Allah sačuva od toga).
Kaže Imam Ibnu-l-Kajjim: “Nužno je se čuvati izraza kao što su: “Ja”, „Imam“, ili “Kod mene” jer su njima iskušani Iblis, Faraon i Karun.” Iblis je rekao: “Ja sam bolji od njega (Adema, a. s.).
Faraon je rekao: “Imam vlast u cijelom Egiptu.” Karun je rekao: “Ovo što imam stekao sam znanjem koje posjedujem.”
Najbolje mjesto na koje je stavljeno “Ja” jesu riječi čovjeka: “Ja sam griješni Allahov rob koji priznaje grijeh i traži od Allaha oprost.”
Najbolje mjesto na koje je stavljeno “imam” jesu riječi čovjeka: “Imam puno grijeha, imam puno pogrešaka.”
Najbolje mjesto na koje stavljeno “kod mene” jesu riječi Poslanika, salallahu alejhi ve selem, u hadisu kojeg bilježi Imam Buhari: “Oprosti mi i onda kada sam ozbiljan i kada nisam, kada nešto iz pogreške ili namjerno uradim. Sve to nalazi se kod mene.” (Zadu-l-Mead:2/37).
2)Sloga i jedinstvo
Kaže Allah, dželle šanuhu: “O vjernici, kada se sa kakvom skupinom sukobite… ” (El- Enfal, 45.) “I on je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio,- On je, zaista, silan i mudar.” (El Enfal,63)
Interesantno je primijetiti da Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu nikada ne doziva pojedinca, radi naredbe ili zabrane, nego doziva kolektiv: “O vjernici”, “O ljudi”, kako bi, prema mišljenju nekih učenjaka, ukazao na bitnost zajednice-dzema’ata i kolektivnog rada i upozorio na to da je djelo onoga koji dijeli i frakcioniše muslimane, manjakavo, slabo i neznatno.
3)Pokoravanje Allahu i Njegovom Poslaniku
Kaže Allah, dželle šanuhu: “Pokoravajte se Allahu i njegovom Poslaniku.” (El-Enfal, 46.) “O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu u ono što ce vam život dati.” (El-Enfal, 24.) U radu za Allahovu vjeru nije bitna količina i mnoštvo, nego je bitno da ono što bude urađeno, bude u skladu sa Kur’anom i sunnetom Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve seleme. Rekao je Poslanik trojici ashaba, koji su se zavjetovali da će neprestano ibadetiti i da će potpuno odbaciti ovosvjetske užitke: “Ja sam najbogobojazniji među vama a i pored toga i postim i ostavljam post, klanjam i spavam i ženim se. Onaj ko odstupi od moga sunneta nije od mene (tj. nije na mojoj uputi).” (Bilježe ga Buharija i Muslim)
4)Izbjegavanje rasprave i svađe
Kaže Allah, dželle šanuhu: “I ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali”(El-Enfal, 46.) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve seleme: “Nijednom narodu nije data rasprava a da nije zalutao.”
Naravno, ovdje mislimo na raspravu koja ne zadovoljava kriterije islamske rasprave (što je danas osnova u raspravi) kao što su: temeljno poznavanje pitanja oko kojeg se vodi rasprava, međusobno poštovanje i uvažavanje učesnika u raspravi, čuvanje časti i ugleda i lijepo mišljenje o bratu, iako se u toku rasprave ne složi sa nama i sl. Svjedoci smo mnogih rasprava koje donose štetne rezultate, udaljavaju i tako udaljene muslimane jedne od drugih, stvaraju pogrešnu predstavu o islamu kod onih koji ga slabo poznaju, tako da misle da islam razjedinjuje a ne da spaja. Time otvaraju vrata neznalicama da pričaju o stvarima oko kojih zasjedaju najveći učenjaci ummeta i dr.
Kaže Allah, dželle šanuhu: “I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da bi ste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje.”(El-Enfal, 60.)
Kaže šejh Sa’di u komentaru ovog ajeta: “Tj. pripremite protiv vaših neprijatelja, koji ulažu maksimalne napore na putu vašeg uništenja i zatiranju vaše vjere, sve što ste u mogućnosti. Pripremite se fizički, psihički i materijalno. Koristite se idejama i politikom koja ce muslimane povesti naprijed i udaljiti od njih zlo nevjernika. Naučite se gađanju i odvažnosti. U vrijeme Poslanika, salallahu alejhi ve seleme, najjača snaga kojom je mogao biti zastrašen neprijatelj jeste jaka konjica i precizni strijelci, tako da je njemu i njegovim ashabima upravo takva vrsta pripreme bila naređena. Na osnovu šerijatskog pravila koje glasi: “Propis važi kada za njega postoji povod”, možemo reci da smo mi obavezni pripremiti ono što u današnjem vremenu najviše plaši naše neprijatelje.
A to je edukacija-skolovanje. I takvo nešto nije moguće osim izučavanjem određenih disciplina, vještina i zanata, i sve to postaje obavezom, na što upucuje šerijatsko pravilo: “Ono bez čega se ne može ispuniti vadžib (obaveza) i samo postaje vadžibom.”, dakle ako je vadzib prouciti Kunut dovu na Vitr namazu, onda ti je i ta skola da naucis tu Kunut dovu obaveza-vadzib. (Tefsir Sa’di, 285., 286. str.)
Na kraju možemo konstatovati, da, ako muslimani žele ostvariti ono što su ostvarili muslimani Bedra moraju ispuniti uslove o kojima govori sura El-Enfal (posvećena Bici na Bedru) koje smo mi ukratko izložili.
Znate, hutbe nisu dovoljne da vam Imam i hatib stignu o svemu da pricaju,da objasne itd. A na posebne tribine je tesko nas ljude dovuci, tesko ih od dunjaluka izvuci. Nevezano, dakle za ovu temu Bedr-a, kosristim ovu priliku da vam u sto kracim crtama al ipak ono najznacajnije kazem-prenesem-objasnim o „Svetosti Ezana“.
Jednostavno, ezan je svet. To je živi poziv, živom čovjeku na živu konverzaciju sa Onim koji je Živi (El-Hajj). Dakle, ezan nije puka prezentacija glasa i melodije niti natjecanje u što boljoj i ljepšoj interpretaciji. To je sveti ton živog insana drugim insanima. Naravno, mogao je Muhammed a.s., usvojiti neki od prijedloga (zvono, truba i sl.) da se namasko vrijeme oglašava upotrebom određenih ”mrtvih” pomagala ali je, ne – slucajno, odabrao ljudski glas. U njegovim hadisima jasno su naglašeni i razlozi. Tako se naglašava da učenje ezana čuju svi, ne samo ljudi nego i životinje, biljke i sve ostalo, i svi oni će svjedočiti u korist mujezina. Učačima ezana zagarantovana je posebna nagrada a Muhammed a.s., želivši razviti određenu vrstu natjecateljskog duha među muslimanima, naglašava da, kada bi znali istinsku vrijednost učenja ezana i klanjanja u prvom saffu, bacali bi kocku ako već ne bi mogli odlučiti kome da pripadnu te privilegije.
Tekst ezana sadrži osnovne postulate islama ali i upute neophodne za život vjernika. Tako se, najprije, ističe Allahova moć i veličina, jasno stavljajući do znanja da je On najveći i da je sve ostalo podređeno samo Njemu. Slijedi šehadet, odnosno, jasno i glasno očitovanje da je samo On istinsko božanstvo te da je Muhammed Njegov glasnik, poslat da nam prosvijetli put. Slijede dva ponavljajuća poziva; na namaz i spas. Namaz je kruna predanosti Allahu dž.š., a spas je kruna svih vjerničkih želja. Jedno s drugim su neraskidivo povezani i jedno drugo neizostavno nadopunjuju. Namaza bez osjećaja spasa (sreće, radosti, zadovoljstva) nema, i obratno. Otuda je Muhammed a.s., sa zanosom isticao da je radost njegovog srca u namazu a Kur’an je na desetine mjesta pozvao da održavamo namaz (ekimus-salate), tražimo pomoć i potporu u namazu (veste’inu bis-sabri ves-salati), ukućanima naređujemo namaz (ve’mur ehleke bis-salati) i budemo krajnje ustrajni u izvršavanju namaza (vestabir ‘alejha). Dakle, kroz dvije kratke rečenice se najprije pozivamo na namaz a potom i podsjećamo na njegove dugoročne plodove. Na kraju se još jednom opetuje Allahova veličina i božanstvenost.
Rekoh, učača ezana, ili mujezina, čekaju brojne nagrade. No, nijem neće ostati ni onaj koji sluša njegovo učenje. Takvom se preporučuje da, tokom ezana, prekine sve druge aktivnosti i da ponavlja mujezinove riječi, s tim da će već spomenute riječi poziva na namaz i spas preinačiti u riječi divljenja ”Nema snage i moći do Allahove” (La havle ve la kuvvete illa billah). Po okončanju ezana lijepo je da i mujezin i onaj koji je čuo ezan prouči posebnu dovu kojom će za Muhammeda a.s., zatražiti Vesilet, najodabranije mjesto u Džennetu i tako sebi priskrbiti njegov šefa’at, zagovorništvo na Sudnjem danu.
Ljudi su precizno računali i zabilježili da na zemaljskoj kugli nema niti jednog jedinog trenutka a da se negdje ne uče ezani koji, kružeći dunjalukom, stalno i iznova zovu, podsjećaju i upozoravaju sa stotina hiljada munara širom svijeta. Tako je izračunato da nakon hiljada sabahskih ezana u Indoneziji slijede ezani u Maleziji i već po njihovom završetku počinju oni u Burmi. Slijede ih sabahski ezani u Indiji, pa u Pakistanu i Afganistanu. Slijede Mekka i Medina pa Jemen, Emirati, Kuvajt, Irak, Egipat i tako u nedogled.. sabahske naslijede podnevski ezani koji zajedno za ikindijskim, akšamskim i jacijskim čine jednu istinsku dunjalučku simfoniju svetosti.
Bezbroj ljudskih grla konstantno je upregnuto a milozvučne riječi struje vazduhom i raznose sa sobom najuzvišenije istine. Dakako, istina je uvijek saveznik dobra i Allahovog bereketa. Tako je i sa ezanom. Mnogo puta sam čuo kako je jedne prilike hadž hafiz Ismet Spahić bio u posjeti jednom povratničkom džematu koji još uvijek nije imao uslova da angažuje stalnog imama. Razgovarajući o svakodnevnim problemima, jedan džematlija mu se požalio da voće posljednjih godina slabo rađa te da ne zna šta je uzrok tome. Na to mu je hafiz kratko odgovorio: ”Ne čuje ti ezana. Eto u čemu je problem”.
Neka istrazivanja cak govore, da ljudi imaju respekt prema ezanu, ljudi koji redovno čuju ezan su pitomiji i voće čije pupoljke miluju zvuci ezana rađa bolje iz prostog razloga što je ezan svet. Uostalom, iz istog razloga se ezan uči sa munara jer, kako primijeti jedan naš alim i romanopisac, ezani i crkvena zvona su svetinje koje zovu ka Bogu a svetinjama ne priliči niskost i prizemnost – zato se i odašilju s visina, sa munara i zvonika, naravno gdje je to moguce.
Abdulah ef. Cajlakovic
