Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
05 Redzep – 1436.H. / 24 April 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Ajetima se naoruzaj
Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših. Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, šehide i sve Allahove dobre robove.
Postovane dzematlije, draga braco i omladino;
Farzovi, vadžibi i harami, Allahove dž.š. naredbe i zabrane, to su granice koje vjernik ne smije preći. Tim propisima omeđen je naš dunjalučki hod i djelovanje. Naše življenje na dunjaluku omeđeno je rađanjem i smrću. Rađanje i smrt nisu naš izbor niti naše volje produkt. Stvoreni smo bez nas. Allah dž.š. nas je stvorio kad je i kako je htio. Učinio je to bez nas. Neće nas spasiti bez nas.
Naredbe i zabrane koje objavljuje i po Poslaniku šalje, šalje nam kako bismo se od svakog zla i nesreće udaljili. Kada bi upitao predislamske stanovnike Mekke, poluotoka Arabijskog, ko je stvorio Nebesa i Zemlju, rekli bi Allah. Oni su znali da On, Uzvišeni postoji. Vjerovali su da je Stvoritelj. Uprkos tom znanju i spoznaji, drugima su se klanjali. Činili su ono što vodi propasti i ovdje i tamo. Oni su vjerovali. Pa ipak im je došao Poslanik da ih izvede na svjetlo. Došao im je Poslanik da im pokaže put spasa.
Danas, u nas, ima takvih mnogo. Vjeruju i svoju vjeru naglašavaju. Tu vjeru kojom se hvale, ne žive. Ona ne daje plod koji se dobra djela zove. Oni govore, ja sam vjernik u srcu. Oni tvrde, bolji sam vjernik od tebe koji džamiju posjećuješ, od tebe koji se na putu dobra zalažeš. Govore, vjera mi je u srcu i to je dovoljno.
Zamislite, studenta ili učenika koji na ispitu preda čist, prazan papir i kaže, moje je znanje u glavi. Šta će se desiti takvome na ispitu? Znamo svi, past će. Znanje iz glave treba pretočiti na papir, treba ga pokazati. To znanje treba biti od znanijeg-ucitelja potvrđeno. Ono sto pricamo – a pricamo puno, trebamo na djelu pokazati.
Svi ka ispitu idemo. Šta će biti na ispitu s tobom, čija je vjera u srcu, a papir, knjiga dobrih djela koju na desnom ramenu ispisuje Kiramen Katibin, prazna? Past ćeš, jer vaga toga dana bit će tačna. Prevagnuće tvoja loša djela, a loše djelo je i kad ne izvršavaš dobro, a možeš. Ostaviti namaz je grijeh. Ostaviti post je grijeh. Vjera se tvoja iz srca nije pretočila na papir knjige tvojih djela. Njen tok do ušća, do listova knjige djela, je tvoje tijelo. Tok vjeri je tvoj život.
Vjera u srcu je stvarna i živa, ako na dobro podstiče i od grijeha štiti. Allah dž.š. kaže: „A ko zlo djelo učini, takvima će lica u vatru gurnuta biti. Pa zar se vi za drugo kažnjavate osim za ono što ste radili“. /En-Neml,90./. Kakva je vjera u srcu, ako te od grijeha ne udaljava, ne spašava te od poroka koji te u poniženje na dunjaluku vodi i ponor ahiretski gura? Allah dž.š. te stvorio bez tebe, ali da bi se spasio, sam moraš reći: ne drogi, ne kocki, ne razvratu, ne bludu… Da bi se spasio, sam moraš reći; ne mržnji, ne zavidnosti, ne umisljenosti, ne potvori, ne zluradosti… Da bi se spasio, sam moraš reći; ne ljenosti, ne škrtosti, ne laži, ne prevari… Allah dž.š. upozorava: „I bojte se dana u kojem ćete se Allahu vratiti, zatim će se svakom čovjeku šta je uradio namiriti i ljudima nepravda neće nanesena biti“./Bekare,281./. U ovom ajetu se naglašava riječ rad. Svako će za ono što je radio dobiti plaću i neće biti nepravde pri isplati.
Istinski vjernik radi ono što je Allah dž.š. naredio. Njegova ga vjera budi na namaz. Vjera ga ka džamiji vodi i ka Kibli okreće. Njegova ga vjera na sehur budi i iftarsku mu radost priređuje. Vjeri u srcu zahvaljujući, on se odriče i na putu svog moralnog zrijenja uzdiže. Njegova ga vjera podstiče da od imetka mu podarenog dijeli siromahu i nevoljniku. Kroz to djelo sebe spasu vodi. Vjera ga na dalek i iscrpljujući put hadždža usmjerava. Vjera ga čini poštenim, odgovornim, iskrenim…
Allah dž.š. nas je stvorio bez nas, ali nas neće spasiti bez nas. Kad knjigu djela dobiješ na ahiretu i kad ti bude naređeno da čitaš iz nje, ti koji se samo vjerom u srcu hvališ a djelima je ne potvrđuješ, vidjećeš papir prazan. A ko je došao praznog papira na ispit, ispit nije položio.
Allah dž.š. je sjeme i zemlju stvorio. Učinio je to bez nas, ali za nas. Neće sjeme postati hrana naša, bez našeg rada. Neće sjeme niknuti ako ga mi u zemlju ne bacimo. Neće plod do hambara doći ako ga mi ne budemo obrađivali i nad njegovim rastom i zrijenjem bdjeli.
Vjernici su, Allah dž.š. to često ponavlja: „Oni koji vjeruju i dobra djela čine“. Vjera bez djela, to je sjeme koje je ostalo bez pripremljene lijehe. To je sjeme koje je ostalo bez prilike da proklija i svojim cvatom ukrasi zemlju a plodom svojim donese korist svima. Tvrditi da si vjernik a vjeru djelima ne potvrditi, isprazna je priča, slična tvrdnji učenikovoj, da on znanje ima, ono je u glavi ali je ispit ostao nepoložen jer je papir ostao neispisan.
Čovjek je počašćen sedždom meleka. Počast je ta čovjeku ukazana jer je on stvorenje Božije s mogućnošću izbora. Onaj koji izabere pravi put, pokornost ko izabere, te sedžde je dostojan. Iblis je odbio sedždu čovjeku učiniti, odbio se pokoriti Stvoritelju i zakleo se da će čovjeka presretati i sa svih strana mu prilaziti, a sve sa ciljem da što manji broj ljudi bude Allahu zahvalan i pokoran. Allah dž.š. nas upozorava na tu opasnost: „O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo“./Al-A’raf,27/.
Allah dž.š. nam ukazuje da je šejtan neprijatelj čovjekov i da mu je cilj čovjeka zavesti i sebi ga u društvo džehennemsko pridobiti. Razumom obdaren čovjek bi trebao biti u stalnoj borbi protiv šejtana kako bi se krivog puta i patnje spasio. Osim šejtana, vjernika vreba još neprijatelja. Poslanik kaže: „Vjerniku prijeti i zasijeda ga pet neprijatelja; vjernik koji mu zavidi, munafik koji ga mrzi, neprijatelj koji se bori protiv njega i ubija ga, šejtan koji ga odvodi na stranputicu i strast-požuda koja ga zavodi“./Tenbihul gafilin/.
Šejtan je čovjekov najveći neprijatelj. Na to ukazuje i Stvoritelj kada kaže: „Šejtan je uistinu vaš neprijatelj pa ga takvim i držite“. /Fatir,6./. On se koristi svim raspoloživim sredstvima i svim dostupnim metodama kako bi nas u mrežu grijeha upleo i s pravog puta odveo.
Dolazi nam preko pohlepe i nezadovoljstva. Vjernik ga tu dočeka uvjerenjem da Allah dž.š. nafaku daje i razdjeljuje i na umu je vjerniku uvijek ajet: „A onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiti ga odakle se i ne nada“./Talak, 2-3/.
Dolazi kroz zaljubljenost u Dunjaluk i obmanjuje nas nadom u dug život. Vjernik ga tu dočeka strahom od iznenadne smrti i na umu mu je ajet: „I ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti, i ne zna čovjek šta će raditi sutra“./Lukman,34./. I tu Sejtana covjek doceka sa izrekom poslanika kada kaze da vjernik uvijek zivi za dunjaluk kao da ce vjecno zivjeti i za ahiret kao da ce sutra umrijeti.
U čovjeku šejtan pobuđuje želju za luksuznim životom i uživanjem. Vjernik ga tu dočeka sviješću o prolaznosti svega, svih dunjalučkih uživanja i dobara i stalnom brigom o polaganju računa. Vjernik zna Kur’anski ajet: „Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada, znaće oni“./El-Hidžr,3./. I tu covjek doceka Sejtana izrekom Poslanika kada kaze da vjernik zivi izmedju nade u Allahovu milost i straha od Allahove kazne.
Šejtan nastoji u čovjeku oživjeti i u njemu ukorijeniti samoopčinjenost i samodopadnost. Čovjek od šejtana zaveden, sebe počne uzdizati i hvaliti i oholiti se. Vjernik se šejtanu suprostavi sviješću, spoznajom o prolaznosti dunjalučkog života i istinom da su na Ahiretu dva mjesta za vječni boravak. U jednom će boraviti sretni a u drugom nesretni. Vjernik zna ajet: „A među njima bit će nesretnih i sretnih“./Hud,105./.
Šejtan, ne samo da nas nagovara i podstiče da budemo sobom opčinjeni, već i da druge nipodaštavamo i braću svoju ne uvažavamo, nagovara nas. Vjernik zna kako se u ovoj prilici šejtanu suprostaviti. On zna da je svaki čovjek stvorenje Božije i da sud o ljudima nije u ljudima. Sud o svima nama je kod Gospodara našeg pa kako onda da druge nipodaštavamo i manje vrijednim smatramo kad Allah dž.š. kaže: „A snaga je u Allaha, i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju“./Munafikun,8/. Zavist je put kojim nas šejtan često želi povesti. Vjernik mu se suprostavi spoznajom da je Allah dž.š. blagodati i dobra među ljudima razdijelio i da je to pravično učinio. Allah dž.š. kaže: „Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovome svijetu“ /Zuhruf, 32./.
Šejtan nas pokušava i u širk gurnuti. Poslanik je govorio da se za sljedbenike svoje, malog širka plaši, a upitan šta je to mali širk rekao je: „To je kad djela činiš da bi se pred ljudima pokazao“. Kad čovjek čini djela da ih ljudi vide i teži ljudskoj pohvali, to je mali širk. Vjernik šejtana ovdje dočeka Ihlasom, potpunom predanošću i iskrenošću. Ajet koji vjerniku pomaže da se šejtanu odupre kad ga prokletnik nagovara da mu je važnije da se dopadne ljudima nego Stvoritelju je: „Ko želi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje“. /Kehf,10/.
Šejtan nas želi od pravog puta udaljiti, na škrtost nagovarajući nas i plašeći nas siromaštvom i neimaštinom. Vjernik mu se suprostavi nezainteresiranošću za ono što posjeduju ljudi, svjestan da je sve to, ma koliko ga bilo, prolazno i sve će to propasti i nestati. Ajet koji će vjernikovo ubjeđenje ojačati je: „Što je u vas prolazno je, a što je u Allaha vječno je“. /Nahl,96./ Ohološću nas šejtan želi zaokupiti, hoće da se nad drugima uzdižemo i veličamo, a vjernik mu se suprostavi skromnošću i skrušenošću. Da bi šejtana savladao neka ti je uvijek na umu ajet: „Najbolji između vas je onaj koji se Allaha najviše boji“. /Hudžurat,13./.
Strah od Allaha, bogobojaznost se kroz namaz gradi i učvršćuje i zato je šejtanu prioritet od namaza nas udaljiti. U predaji se kaže: „Kada nastupi vrijeme namaza, Iblis naredi svojim vojnicima da se raziđu po svijetu i da ljude od namaza odvraćaju. Šejtan dođe čovjeku koji se odlučio klanjati i nastoji ga nečim zauzeti kako bi namaz odgodio. Ako to ne uspije, onda ga nagovara da u namazu požuri i ne upotpuni ruku’, sedždu, učenje Kur’ana, tesbih i dove. Ako ni to ne uspije, onda nastoji da čovjekovu pažnju u namazu ka dunjalučkim stvarima usmjeri. Ako ni to ne uspije, Iblis naredi da se taj neuspješni njegov vojnik sveže i baci u more. Ako uspije u bilo čemu od spomenutog on ga počasti i nagradi“./Tenbihul gafilin/.
Napomena: Draga braco, nalazimo se vec u mjesecu Redžepu koji je jedan od svetih mjeseci. To je mjesec u kojem se dobra djela posebno vrednuju i nagrađuju. Muhammed a.s. je u mjesecu redžebu mnogo postio ukazujući nam na taj način na njegovu važnost. To je mjesec u kojem je Muslimanima zabranjeno ratovati, osim ako su napadnuti, a posebno izmedju sebe, sto nazalost gledamo danas sirom islamskom svijeta. To je mjesec koji svojim dolaskom najavljuje mubarek-mjesec ramazan. Allahov Poslanik a.s. molio je Allaha početkom mjeseca da mu podari bereket u mjesecu redžebu i šabanu, te da mu podari da dočeka ramazan.
“Allahumme barik lena fi redžebe ve šabane, ve belligna ramadane.”
Allahu naš, podari nam bereket u redžebu i šabanu i podari nam da dočekamo ramazan
Uzvišeni Bože, ojačaj nas na pravom putu i pomozi nam da se ajetima Knjige Tvoje naoružamo, kako bi se šejtanu uvijek i svugdje suprostavili. Uzvišeni Bože, pomozi nam da listovi naše knjige nebudu prazni, nego da budu ispisani dobrim djelima na Sudnjeme Danu. Amin!