Tragovi Allahove Milosti nasuprot nasoj nezahvalnosti i malodusnosti

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
14 Dzumade-l-Ula – 1435.H. / 14 Mart 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaTragovi Allahove Milosti nasuprot nasoj nezahvalnosti i malodusnosti

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima i raznovrsnim blagodatima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.

Draga braćo, draga omladino, postovani dzemate;

Prije par hutbi smo govorili o Sukru – zahvalnosti Allahu dz.s., a danas cemo – posto nastupa proljece za neki 5-6 dana, govoriti na temu: „Tragovi Allahove Milosti – nasuprot ljudskoj nezahvalnosti i malodušnosti prema Stvoritelju“. Prema mnogima, prolječe je najljepše godišnje doba, ali i najjasnije i najočiglednije svjedočanstvo Allahove svemoći. Blago i pažljivo spuštanje najsitnijih kapi kiše, oživljavanje zamrle zemlje, rast i cvjetanje raznih biljaka, behar na granama drveča, zeleno prirodno ruho kako prirodi daje novi sjaj…

Uzvišeni Allah, u Kur’an, u slijedečem ajetu, iznosi nam opis života na ovom svijetu, i opis zemlje u prolječe, kao svjedočanstvo Alla¬hove moći, pa kaže: ”Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka.

U slijedečem ajetu Uzvišeni Allah ističe, paralelu između stvaranja iz neživog u živo i oživljavanje zemlje i ljudi iz mrtvila njihova. ”Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, – i predveče i u podne! On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo.
On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina, isto tako ćete i vi biti oživljeni.” (Er-Rum, 17-19)
”I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno, zato što Allah postoji, i što je On kadar da mrtve oživi, i što On sve može. I što će čas oživljenja, u to nema sumnje doći i što će Allah one u grobovima oživjeti. (El-Hadž, 5-7)
Pa, zar, ove istinite riječi nisu znakovi i svjedočanstvo Allahove svemoći, pa zar nije tek rođena beba, pa i sam čovjek znak i svjedočanstvo Allahove svemoći. Pa, zar nije zemlja u prolječe ukra¬šena ruhom svojim, zelenilom, beharima, mirisnim cvječima i prirodom u cjelosti, znak i svjedočanstvo Allahove milosti i svemoći…
”Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije najakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi; On stvara što hoće; On sve zna i sve može.” (Er-Rum, 54) ”Eto tako! A Allah smjenjuje noć danom, a dan noću, i Allah je Onaj koji sve čuje i sve vidi.” (El-Hadz, 61)
”Jedan od dokaza njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda ima razasutih; i jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju; i jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu, i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, pouke za ljude koji čuju..
„Jedan od dokaza Njegovih je to što On šalje vjetrove kao nosioce radosnih vijesti da vam daa, da milost Njegovu osjetite i da lađe voljom Njegovom plove i da iz obilja Njegova stičete, i da biste zahvalni bili. Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune, iako su bili očajni prije nego što se spustila na njih. Zato pogledaj tragove Allahove milosti – kako On oživi zemlju nakom mrtvila njezina! On će, uistinu, i mrtve oživjeti, On sve može.” (Er-Rum, 20-27; 46, 48-50)
Draga braćo, riječ je ovdje o teorijskim dokazima, znakovima i svjedočanstvu Allahove svemoći, dokazima za ljude koji razmišljaju, dokazima koje iz dana u noć, iz hefte u mjesec, iz godine u godinu, u životu prolaznome susrečemo, pa koju blagodat Gospodara svoga da poričemo, pa zašto zahvalni da ne budemo…
Uzvišeni Allah je stvorio zemlju i na zemlji ljude. Zemlju je prilagodio za život ljudima i drugim stvorenjima koja su, opet, kao i zemlja, na korist čovjeku. Brojne su blagodati i ni’meti, koristi i bogatstva u zemlji, na njenoj površini i iznad zemlje, koje mi, ljudi, vidimo i neke nevidimo, a bez kojih nema života ljudima.
O tome Uzvišeni Allah, nadalje, kazuje u Kur’anu: „On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio…” (El-Beqare, 29) „Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu; Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde, i činimo da iz nje izvori izviru, – da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njegove privrijede…”(Ja’sin, 33-35)
Dalje, u suri El-Vakia’ Uzvišeni Allah pita: ”Kažite vi Meni: šta biva sa onim što posijete? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo? Ako hoćemo možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se zaprepastili.” (El-Vakia’, 63-65)
Mi znamo da smo prvobitno od zemlje stvoreni, da život održavomo koristeći plodove zemlje, da će se nase tijelo ponovo u zemlju vratiti i da ćemo, opet, od zemlje stvoreni i oživljeni biti.
Zato, zasijavati i obrađivati zemlju, djelo je svake pohvale u našoj vjeri, kulturi i tradiciji. Tako su radili naši vrijedni preci, preplanuli na mubarek suncu, ali svojom vrijednom rukom, svojom mudrom glavom uporno i ustrajno su mislili, planirali i radili, porodice prerhranjivali i djecu skolovali. Poslanik a.s. je kazivao: „Koji god musliman zasije neki usijev ili posadi neku sadnicu (vočku), pa od toga budu jeli ptica, insan ili hajvan, sve to što (oni) pojedu računat će se njemu u sadaku.” (Muttefekun alejhi)
Cak – kaze boziji Poslanik:„Ako bi se u rukama nekog od vas našla sadnica u trenutku nastupanja Sudnjeg dana, – i ako bi imao vremena da je posadi prije nego Sudnji dan nastupi – neka je posadi.” Mi ovdje nemamo malo ili skoro nikako zemlje, ali imamo svoja dvorista. Allah kad u Kur´anu kaze ..”I takmicite se u dobru” ne misli samo sa i izmedju vjernika – muslimana, nego takmicite se i sa ostalim u dobru. Dobro je i lijepo, Islamski je imati lijepo i uredjeno kucno dvoriste, s toga ga uredimo – naravno sukladno svojim mogucnostima – kada i sta mozemo ali ga uredimo kako treba i kako je lijepo jer “prikuca je ogledalo kuce”.
Nasuprot svemu ovome, svim ovim dokazima i tragovima Allahove milosti, medju nama ima onih koji su nezahvalni i malodusni. Allah, dž.š., kaže u Kur`anu:“ Inne-l-insane hulika helua. Iza messehuššerru džezua. Ve iza messehu-l-hajru menua. Illel musallun. Ellezine hum ala salatihim daimun. Vellezine fi emvalihim hakkun ma`lum. Lissaili ve-l-mahrum. „ Čovjek je doista stvoren malodušan. Kada ga nevolja snađe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je, osim vjernika, koji namaze svoje budu trajno obavljali. I oni u čijim imecima bude određeni dio, za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi“ ( Sura El- Mearidž, 19-25)
Pored navedenog ajeta, Allah, dž.š., nam na još dosta mjesta u Kur`anu, na ilustrativan način kazuje o čovjekovoj naravi i njegovim sklonostima. Čovjek je: „Zalumun keffar – nepravedan i nezahvalan“ ili u sljedećem ajetu gdje kaže Uzvišeni:“ Uzbjesti se ćim se neovisnim učini.“
Zaborav je, također, jedna od bitnih čovjekovih odrednica, posebno onaj zaborav u izvršavanju datih obećanja i obaveza prema Bogu, dž.š. Ljudska malodušnost objedinjuje sve nabrojano. Mi insani smo skloni dozivati Boga kada smo u nevolji, kada se osjetimo bespomočnim, molimo ponizno i pokorno Stvoritelja za pomoć. Allah, dž.š., kaže u Kur`anu.” Kada čovjeka nevolja snađe, Gospodaru svome se moli, Njemu se obrača, a onda, pošto mu Allah milost svoju daruje, zaboravi Onoga kome se prije molio, i druge Njemu jednake smatra, da bi s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: Uživaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bićeš, sigurno, stanovnik u vatri.“ ( Sura Ez-Zumer, 8)
U našu malodušnost smo se mogli uvjeriti u protekloj agresiji koja je trajala četri godine na našu domovinu. Četri godine raznovrsnih iskušenja ili kazni. Patnje koje su se obrušile na naše glave pokazale su sve naše slabosti, što nas je kao rijetko kad pokrenulo da molimo Svemogučeg i Milostivog Allaha za naše izbavljenje. Vojska je tražila džepne Kur`ane i kitila se tespihima, djeca su pod kišom granata hrlila na vjeronauku u Mekteb, a stariji u džamiju, te učili više Kur`an i upučivali dove, a sve uz nastojanje da Allah, dž.š., bude na našoj strani i da nam pomogne, jer se istinska pomoč ni od kuda nije nazirala. Nevolje su otklonjene i milost je darovana. i umjesto da intezitet naše poslušnosti i pokornosti i zahvalnosti Bogu bude još veča, uočava se, da se sve više udaljujemo od svoje vjere, pogotovo mi u dijaspori. Sve više se vračamo predratnom stilu življenja kojeg karakterizira neislamski način življenja. Posljedice toga je sigurno skretanje sa puta istine, što neminovno navlači Allahovu srdžbu i gnjev.
No bez obzira na našu neposlušnost i zaboravljanje onoga što je bilo, Allah, dž.š., nam pušta do roka određenog očekujući naše pokajanje i istrajnost na putu onoga s čime je Allah zadovoljan i što On voli. Allah, dž.š., kaže u Kur`anu:“Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kada traže dobro, oni bi, uistinu, stradali. A Mi ipak ostavljamo da u zabludi svojoj lutaju oni koji nevjeruju da će pred Nas stati.“ ( Sura Junus, 11)
Odsustvo osječaja odgovornosti prema Allahu, dž.š., kao i trajne pomisli na Njega, ljude dovodi u poziciju nepopravljivih grješnika. Uzvišeni Allah u Kur`anu kaže:“ O vjernici, Allah se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte, jer On dobro zna šta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je Allah učinio da oni sami sebe zaborave; to su pravi grješnici.“ ( Sura El-Hašr, 18, 19)
Kako smo tako brzo zaboravili hiljade ubijene braće i sestara, hijade protjeranih, osakačenih, silovanih muslimanki, toliko porušenih džamija, porušenih i opljačkana imanja itd. Zar smo se uzoholili, braćo, nakon što smo bili toliko malehni, nejaki, razbijeni, malobrojni i prestrašeni nad svojom sudbinom.
Nikakvim racionalnim dokazom se ne može objasniti naš opstanak pred silnim naoružanjem i hiljadama tona bačenog željeza i eksploziva na nas. Samo je mazlumu i objesnom i oholom grješniku nemoguće dokazati da je naš opstanak skriveni znak Allahove milosti. Pa kuda se onda odmećemo? Za kime se povodimo? Za rad koga se svoga odrićemo? Ne prilići vjerniku da se boljeg odriće u korist lošijeg. Allah, dž.š., u Kur`anu kaže:“ O vjernici, ako se budete pokoravali onima koji ne vjeruju, vratiće vas stopama vašim i bićete izgubljeni, samo je Allah zaštitinik vaš i On je najbolji pomagač.“ ( Sura Ali- Imran, 149, 150)
Oni koji misle nakon svega proživljenog da su Allaha prevarili. „Oni sami sebe varaju ali to ne osječaju“, kako kaže Svevišnji Allah u Kur`anu. Misle takvi da Svemogući Bog ne vidi njihovu malodušnost i nezahvalnost, da ne prati njihova ponašanja, i da u određenom trenutku neće intervenisati, nakon njihove dokazane pokvarenosti. Allah, dž.š., u Kur`anu kaže:“ A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.“ A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih naša kazna neće snaći noću dok budu spavali. Ili zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih naša kazna neće snaći danju dok se budu zabavljali.“ Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.“ ( El-A`raf, 96-99)
Imajući sve ovo u vidu, mi Allahovi robovi koji razum i pamet imamo, a sigurno ga imamo jer smo evo vec tu na dzumi, i to je jedan dokaz, samo ga trebamo – nas razum dakle istrenirati – razmišljajmo i čitajmo dokaze, tragove, znakove i svjedočanstva Allahove svemoći. Dok se priroda budi, (pro) budimo i mi, našu svijest, naš iman, i neka sve to skupa behara i cvijeta, kao što sva druga priroda dolaskom proljeca cvjeta.
Gospodaru naš, pomozi nam da spoznamo i razumijemo znakove Tvoje svemoći, da Ti zahvalni budemo, da mi i naše potomstvo samo Tebi sedždu činimo. Amin!

Check Also

Je li zivot tezak

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 28 Saffer – …

Pazi, snima se

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 21 Saffer – …