VJERNIK NE NAGLAŠAVA U ŽRTVU ULOŽENO VEĆ OD ŽRTVE DOBIVENO

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
09 Zul – Hidzdze – 1435.H. / 03 Oktobar 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaVJERNIK NE NAGLAŠAVA U ŽRTVU ULOŽENO VEĆ OD ŽRTVE DOBIVENO

Hvala Allahu koji je Ismaila velikim kurbanom zamijenio i svakoj vjerskoj zajednici klanje kurbana naredio. Salavat i selam na poslanika Muhammeda a.s., koji nas je svime, pa i propisima kurbana podučio. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu, ashabe i tabiine. Neka je Boziji rahmet na nase uzorite šehide i sve Allahove dobre robove.

Postovane dzematlije, draga braco i omladino;

Pred nama su dani žrtve, Kurban bajramski dani. Kao i narodima svim i nama je Uzvišeni prinošenje žrtve naredio. „Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje“./Hadž,34./ Poslanik primjerom ličnim svemu pa i propisu kurbana sljedbenike uči. Lično je svoj kurban klao govoreći: „Gospodaru, primi od mene i porodice moje“. U najkraćoj suri Kur’anskoj, suri Kevser, Allah dž.š, klanje kurbana naređuje a cilj naredbe je korist ljudima i dunjalučka i ahiretska, a vjernik ne gleda šta je u žrtvu uložio, već šta iz žrtvovanog dobiva. To i jest na neki nacin tema danasnje hutbe, dakle VJERNIK NE GLEDA STA JE U ZRTVU ULOZIO, VEC STA IZ ZRTVOVANOG DOBIVA.

Kroz kazivanje o kurbanu sinova Ademovih, dobivamo spoznaju da je svakom djelu nijjet najvažniji, jer: „Allah prima od bogobojaznih“./Maide,27/. Iz istog kazivanja spoznajemo da je zavidnost snažan pokretač na zlo i nesreću jer bijaše uzrokom prvog grijeha na zemlji kad brat ubi brata.
Iz Kur’ana se posve jasno vidi da je kurban bio propisan prvom čovjeku na Zemlji Ademu a.s., i njegovoj porodici. U suri El-Maide, 27. ajet čitamo riječi Gospodara našega: “Istinski im ispričaj događaj dvojice sinova Ademovih. Obojica su kurban žrtvovali. Od jednog je kurban bio primljen, a od drugog nije. Tada ovaj reče drugom: Tebe ću ubiti, a ovaj odgovori: Allah prima samo od dobrih i bogobojaznih.
U ovom časnom ajetu nalazimo potvrdu da kurban kao praksa ne potječe tek od Ibrahima, a.s. kako mnogi misle i kako se često, pogrešno, prezentira. Ovaj nam ajet daje još jednu bitnu dimenziju kurbana, a to je da u instituciji kurbana glavnu ulogu ne igra žrtva-kurban, nego iskrenost srca koje žrtvu prinosi.
Kako je kurban bio propisan prvom čovjeku i poslaniku, Ademu, a.s., i njegovim sinovima tako je bio propisan i svim poslanicima poslije njega.
Kroz kazivanje o Ibrahimu a.s. i sina mu Ismaila a.s. dobivamo spoznaju da ljubav prema Gospodaru biva obilno nagrađena. Spoznajemo da žrtvovanjem onog što je i nama drago ostavljamo trag na Dunjaluku. „Spomen je na Ibrahima“./Saffat,109./, i gradimo sebi kuću u Džennetu „Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine“./Saffat, 110./ Gospodar je svom miljeniku Ibrahimu sagradio kucu u Dzennetu i zbog njegovog razumom obdarenog pristupa shvatanja Gospodara, kada je prvo rekao da mu je Bog Sunce pa ono zaslo, pa kada je rekao da mu je Bog mjesec pa on nestao da bi na kraju zakljucio da mora neko da postoji ko svime upravlja, dokucivsi tako spoznaju da je Allah samo jedan i jedini koji sve stvara i odrzava, zbog njegovog iskrenog vjerovanja nas i njegov Gopodar ga naziva kao nikog drugog HILALULLAH – dakle svojim prijateljem.
Allahu dž.š., ne treba ono što mi žrtvujemo „Do Njega neće dostići niti njihova krv niti njihovo meso“./Hadždž, 37./. Ono što žrtvujemo treba nama „Do Njega će stići naša bogobojaznost“./Hadždž, 37./ To znači da ono što žrtvujemo ima smisla samo ako bude djelovalo na onog ko žrtvu prinosi, ako nas bude mijenjalo. Nema smisla prinositi žrtvu Bogu ako nosimo mržnju prema čovjeku, ako zavidimo drugom i drugacijem, uspjesnijem i boljem. To je vidljivo iz slučaja Kabilova.
Sve je ovo, jasno, vezano za općepoznatu kušnju kojom je Allah iskušao odanost svog roba Ibrahima, a.s., naredivši mu u snu da kao kurban zakolje svoje prvo djete, svoga sina Ismaila a.s. kojeg je dobio tek u 60-oj godini svoga zivota: “Pa pošto je dostigao s njim (dob) privređivanja, reče: “O sinčiću moj! Uistinu, ja sam u snu vidio da te ja koljem, pa gledaj, šta vidiš?” Reče: “O oče moj! Učini šta ti se naređuje. Naći ćeš – ako Bog da – da sam ja od strpljivih.
Pa pošto se oba pokoriše, i položi ga na čelo. Mi ga pozvasmo: “O Ibrahime! Već si ispunio snoviđenje. Uistinu, mi tako nagrađujemo dobročinitelje. Uistinu, ovo je to, kušnja očita.” I iskupismo ga žrtvom golemom, i ostavismo među kasnijim (pokoljenjima). “Selam Ibrahimu! Tako nagrađujemo dobročinitelje! Uistinu, on je bio od vjernika – robova Naših.“ (Es Saffat-102-111)
Nadam se da svi znamo ovo kur’ansko kazivanje. Kada je Ibrahim položio na čelo, kako Kur’an kaže, sina Ismaila Allah je poslao meleka sa ovnom. Kada se pojavio ovan – kurban od Allaha dž.š. kao zamjena za Ismail a.s. prisutni melek uči tekbir: ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER. Ibrahim a.s. također, uči: LA ILAHE ILLALLAHU VALLAHU EKBER. Na kraju Ismail a.s. kao dječak donosi tekbir i čini zahvalu Allahu dž.š. riječima: ALLAHU EKBER VE LILLAHIL-HAMD. Ovo je u stvari tekst tekbiri-tešrika koji učimo i trebamo da znamo na koji događaj se podsjećamo njihovim učenjem kao što trebamo da pojmimo i veličinu veličanja, slavljenja i hvaljenja koju izričemo njihovim učenjem. Mi smo učenjem tekbiri-tešrika više okrenuti melodičnosti i zajedničkom izgovaranju ovih riječi, no kada vidimo nakon kakva događaja su izgovorene ove riječi i ko ih je i u kakvom stanju izgovorio, vjerujem da će upamtimo li ovo naše učenje tekbira ubuduće biti duhovno sadržajnije.
Ovaj događaj iz Ibrahimovog a.s. i Ismailovog a.s. života ne govori o muci i patnji ljudskog roda, već nas upućuje u perfekciju čovječanstva, slobodu iz zatvora instinkta i sebičnosti, uzdizanje duha.
Klanje kurbana potvrđeno je objavljivanjem Kur’ana direktnom Ismailovom potomku, Resulullahu, Muhammedu, s.a.v.a., tako da kurban ostaje kao propisana forma žrtve u islamu sve do Sudnjeg Dana.
Poslanik nam obećava nagradu ahiretsku za naš kurban, za našu spremnost na žrtvu. „Kurbani će vas“, veli Poslanik, „prenijeti preko Sirat ćuprije“.(Ahmed). „Sa kapanjem prvih kapi krvi na zemlju od vašeg kurbana čistite se od grijeha“.(Muslim), podučavao je Poslanik. Ta nagrada, bit će dostignuta samo ako kurban bude imao stvarni uticaj na nas, ako bude žrtva sa sadržajem.
Žrtva sa sadržajem bit će ako iz kurbana naučimo da samo ono što je dobro, ono što je i nama drago, žrtva je stvarno. U kurban ne može; sakato, hromo, slabo. Iz kurbana također učimo da u dijeljenju, žrtvovanju ne smije biti nikakvog dunjalučkog interesa, niti ikakvog profita iz žrtve. Poslanik je rekao: „Ko proda kožu svoga kurbana, on nema kurbana“.

Vjernik nikad ne stavlja težište na cijenu žrtve, ne naglašava u žrtvu uloženo, već korist dobivenu. U nizu koristi, kurban nam donosi i naputak kako poredati prioritete u našoj svakodnevnici. Kroz propis raspodjele kurbanskog mesa razaznajemo te prioritete. U kurbanskoj cjelini, propis kaže, postoje tri trećine, a to znači postoje tri važne oblasti kojima se čovjek u svakodnevnici mora posvetiti.

Porodica je na prvom mjestu. Obaveza je svakom brinuti za svoje stado. Kao što iz kurbanske cjeline prvu trećinu odvajamo za porodicu, tako u raspodjeli vremena dnevnog prvo se porodici posvećujemo. Nju nikad ne smijemo zaposataviti, ona je naš prioritet. Neće nam kurban pomoći da preko Sirat ćuprije pređemo ako nas djeca naša budu vukla za noge i usporavala, optužujući nas da nismo brinuli za njih, da ih nismo u mekteb slali, klanjati naučili… Kad prođu dani žrtve, bajramski dani kad prođu, ne prestaje naša obaveza žrtvovanja jer vjernik težište stavlja na ono čemu nas žrtva uči, a kurban nam spoznaju daruje da se za porodicu čovjek svakodnevno žrtvuje.

U kurbanskoj cjelini druga trećina je rodbini propisana. Na obavezu prema rodbini podsjeća i prvi ajet sure En-Nisa: „Allaha se bojte i rodbinske veze ne kidajte“. Ta briga o rodbini koliko je važna najbolje nam svjedoče riječi Poslanikove:„Ko u redovima rodbine svoje ima siromaha pa ne bude dobročinitelj prema njemu i sadaku koja njemu pripada usmjeri drugom, Allah mu tu sadaku neće primiti i neće ga na Ahiretu ni pogledati“.(Tirmizi). Obavezni smo se pomagati. I kad prođu dani žrtve, kad se završe dani bajramski ne prestaje naša obaveza da se jedni za druge žrtvujemo. Ako i nakon zaklanih kurbana, odnosi među nama budu opet hladni, i budemo opet jedni od drugih udaljeni, kurban naš nikakav smisao nema jer Bogu ne treba meso već naša promjena, bogobojaznost naša Mu treba. Poslanik upozorava: „ Ne silazi, ne spušta se milost Božija na onaj narod koji ne održava veze rodbinske“. (Malik).

U kurbanskoj cjelini jedna se trećina, siromašnima izdvaja. Ebu Zerr r.a., Poslanika moli: „Oporuči mi nešto, što će mi u životu biti važno“. Poslanik reče: „Voli siromaha i druži se s njim“. (Dejlemi) Poslanik kaže: „Allah dž.š., je na pomoći svome robu sve dok je on na pomoći svome bratu“.(Buhari). Želiš pomoć Božiju? Ima put, pomozi brata! Kada prođu dani žrtve, ne prestaje obaveza našeg žrtvovanja, žrtvovanja za opće dobro.

Našim kurbanima možemo i trebamo snažiti i našu zajednicu, našu Islamsku zajednicu. Dalekovidni ljudi, naši vrli predhodnici, poput H.Dzoze su razumijevajući moderni način života, život u gradskim četvrtima i soliterima, a danas i po dijaspori, omogućili da se o kurbanima brine Zajednica. Omogućila nam je Zajednica da ispunimo svoju obavezu, upotpunimo propis i postignemo veliko dobro. Našim kurbanima koje kroz Islamsku zajednicu realiziramo doprinosimo njenom jačanju i istovremeno brinemo za veliki broj ljudi i ustanova od općeg, javnog značaja. Meso od našeg kurbana uplaćenog u Islamsku zajednicu će osim do naših medresa stići do bolničkih restorana, dječijih i studentskih domova, domova za nezbrinutu i sa posebnim potrebama djecu, povratničkih naselja, javnih kuhinja…a svi ce kao i ove godine biti otkupljeni od ljudi iz pretezno RS – povratnickih dakle mjesta.

Kurbanima, koje kroz Islamsku zajednicu realiziramo, ekonomski jačamo našu Domovinu i velika smo podrška razvoju stočarstva. Rijaset će ove godine od naših povratnika u manji BiH entitet otkupiti hiljadu i petstotina kurbana. Povratnici će tako biti pomognuti jer će svoj proizvod prodati a u istim tim povratničkim mjestima, kurbani će biti zaklani i povratnicima podijeljeni. Tako da itekako ima smisla i uplata u nasu Islamsku Zajednicu i mnoge prednosti, za one koji nisu u mogucnosti zaklati Kurban u tudjini.

Brojne su braćo koristi od kurbana. Nama koji nemamo priliku u svojoj avliji, u duhu naše vjekovne tradicije kurban zaklati i radost bajramsku s rodbinom i komšijama dijeliti, Islamska zajednica je alternativa. Ne dvoumimo se, naše kurbane u Rijaset Islamske zajednice uplatimo i svu tu korist i nagradu koju nam kurban donosi u knjigu naših dobrih djela uknjižimo.
Dani koji su pred nama, dani kurban-bajrama, dani hadža puni su simbolike i poruke koja se ne može pravilno i potpuno razumiti ukoliko se ne poznaje život Ibrahima, a.s. U narednim danima pored klanja kurbana muslimani počašćeni odlaskom na hadž ponavljat će mnoge pokrete i radnje Ibrahima a.s. njegova sina Ismaila a.s. i njegove supruge Hadžere. Obilaziće oko Kabe koju je on podigao sa svojim sinom Ismailom, trčaće od Safe i Merve opetujući pokrete njegove supruge Hadžere koja trči tražeći vodu, bacaće kamenčiće na Mini opetujući njegovo bacanje kamenčića na šejtana. U jednoj predaji sam našao zabilježeno da se pored Kabe nalazi i mezar hazreti Hadžere, crne žene Etiopljanke, robinje, koja je po svom društvenom staležu u vremenu kad je živjela vjerovatno bila na dnu društvene ljestvice, hem žena, hem crna, hem robinja a Allah je dao da zbog njene bogobojaznosti danas najveći velikani čovječanstva obilazeći Božiju kuću, obilaze i njen mezar i opetuju njene korake. Velike su bile njene riječi kad je ostavljena u neplodnoj pustinji: Je li ovo naredba Gospodara? Kada je dobila odgovor da jeste, nije više zapitkivala.
U islamu inace ne treba puno ni zapitkivati. To vidimo i kroz mnoge primjere u zivotu naseg Pejgambera Muhameda a.s., kao onaj hadis kojeg smo prosle hutbe spomenuli, kada je poslanik rekao da nam je hadzdz u zivotu propisan, pa jedan od ashaba upita jel svake godine Boziji Poslanice, a Poslanik mu odgovara ostro – da jeste, rekao bi.
Uzvišeni Bože, molimo Te da kurbane naše primiš, da iz srca nasih zavist iscupas kako bi nasa dobra djela bila primljena i kako bi medju nama harmonija, ljubav i samilost vladala. Amin!

Check Also

Dova je srz Ibadeta

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 23 Sa’aban – …