Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
20 Sa´aban – 1437.H./27 Mai 2016. g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Zahvala pripada Allahu dž.š. salavat i selam neka su na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, sljedbenike i šehide njegovog ummeta, a posebno na šehide BiH.
Postovane dzematlije, draga omladino;
Svi smo bar jednom čuli hadis koji kaže da u ljudskom tijelu ima jedan organ koji, kada je zdrav, zdravo je i tijelo, a kada je bolestan, bolesni su i ostali organi. Naravno, riječ je o srcu. Srce je osnova i središte čovjeka. Ono je polazna tačka od koje bitno zavisi ostatak našeg puta.
Dolaskom na ovaj svijet, u amanet smo dobili čisto i neukaljano srce. Zadaća nam je da ga čuvamo čistim. S druge strane, zadaća nam je da se međusobno upoznajemo, a to, opet, bitno zavisi od srca. Kada Allah dž.š. govori o tome kako je ujedinio prvu generaciju muslimana, On kaže ovako: ‘’ I On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio, – On je zaista silan i mudar’’ (Enfal – 83)
Dakle, jedinstvo i sloga među ljudima znači jedinstvo ljudskih srca. Nećemo otkriti nikakvu tajnu ako ustvrdimo da među ljudima općenito, pa i među nama, muslimanima, danas nema željenog jedinstva i sloge. Ali, imajući na umu gore kazano, nameće se jednostavan zaključak – srca su nam daleko jedna od drugih.
Istina je, srca su nam udaljena, uprljana i zaključana. Prema tome, na nama je da potražimo ključ, očistimo i otključamo svoja srca i pokušamo se ponovo zbližiti jedni drugima. Poslušajmo rečenicu koju je napisao uvaženi Aid el-Karni i zadržimo se na njoj: ‘’Ako želiš unutrašnji rahatluk i društveni mir, uvijek uza se drži tri ključa: osmijeh, lijepu riječ i šutnju!’’
Dakle, ukoliko želimo da smo rahat sa sobom ali i sa drugim ljudima, moramo otključati svoja srca i to uz pomoć jednog od tri navedena ključa. Osmijeh ima čudesnu moć. On kroti ljude jače od bilo čega drugog. Muhammed a.s. je uvijek na svom licu imao osmijeh, pa je i nama preporučio da budemo takvi. Čak je kazao i to da je osmijeh sadaka. Sami se zapitajte da li vam je draže sresti nasmijanu ili namrgođenu osobu, onako koju vidis da stalno nesta rezi, smjera, fitneluka je puna, nesta petlja?
Lijepa riječ je drugi ključ srca. Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara. Uistinu, nekada nas lijepa riječ i besjeda razgale bolje od bilo čega drugog. Sigurno ste nekada čuli uzdah čovjeka kome je Allah dao sve od dunjaluka ali mu je uskratio blagodat razgovora s nekim. Zanimljivo je i to da mi za razgovor često puta koristimo riječ muhabet, jer, muhabet je razgovor sa ljubavlju i pažnjom a ne šupalj i prazan govor. Na muhabet se nikada ne može odnositi naša poznata fraza ‘’šuplja priča’’. Konačno, i kad smo najbolesniji, pa nam se doktor obrati lijepim riječima, odmah nam je nekako lakše. Eto, to je lijepa riječ, drugi ključ naših srca.
Šutnja je treći ključ. Ponekad, da bismo dosegnuli do nečijeg srca, jednostavno treba šutiti, jer, ako bilo šta progovorimo, samo ćemo pogoršati stvari.
Muhammed a.s. bi nerijetko prešutio uvrede i ružne riječi koje bi mu pojedinci uputili. Isti ti pojedinci bi kasnije bili impresionirani time što im Poslanik ne uzvraća na uvrede nego jednostavno kaže da čovjek, svojim govorom, govori o sebi a ne o drugima. U takvim situacijama šutnja je zlatni ključ ljudskih srca.
Dakle, evo nam ključeva za naša srca. Sad ih znamo i na nama je da tražimo najbolju kombinaciju. Jasno, nisu ovo jedini ali jesu najbolji ključevi. Probajmo i vidjećemo kako, pomoću osmijeha, lijepe riječi ili šutnje spadaju katanci sa naših srca, ruše se barijere između nas a naši međusobni odnosi postaju ljepši, lakši i jednostavniji. Naravno, tragajmo i za drugim ključevima ali najprije očistimo svoje srce jer ono je ogledalo a na prljavom ogledalu se malo šta vidi.
Ljudsko savršenstvo se upotpunjava u zajednici – dzematu, gdje jedni druge pomažemo u ostvarenju svojih potreba. Kada vidite covjeka koji nije u dzematu – zajednici on hoda al nezna kud je posao, on se krece al nezna kud je krenuo. Upravo ova potreba i nužda je ta koja je čovjeka natjerala na formiranje zajednice i da se pokori običajima, propisima i zakonima koji uspostavljaju red, a otklanjaju nered.
Kur’an nas uči da vjernike treba da krasi bogobojaznost a ona se ostvaruje na tri načina ili kroz tri puta: strahom, nadom i ljubavlju. Sve ovo je sažeto u ajetu: „A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; a život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje”. (Hadid, 20)
Većina nas odgojena je i dan danas se odgaja u bogobojaznosti strahom od Božije kazne i srdžbe. Uzdržavamo se od grijeha i kršenja zakona jer smo naučeni da ćemo biti kažnjeni ne budemo li tako činili. Sama riječ BOGOBOJAZNOST – arapski TAKVA kroz ovu najčešću varijantu prevoda u našem jeziku sugeriše strah. No ima vjernika koji se pridržavaju Božijih propisa ne što se boje kazne nego što žele nagradu. U jednoj predaji od hazreti Alije prvi su nazvani vjernici-robovi a ovi drugi vjernici-trgovci. Uz ove dvije skupine postoji treća skupina ljudi čiji cilj je mnogo uzvišeniji. Oni ne robuju i ne štuju Uzvišenog niti iz straha niti iz želje za dobiti. Oni su pokorni Gospodaru jer Njemu dostoji da se robuje, iz čiste ljubavi i njihov primjer i ibadet je u spomenutoj predaji nazvan ibadetom slobodnih. Osoba na ovom stupnju voli ono što voli Gospodar i mrzi ono što mrzi Gospodar. Ova ljubav postaje svjetlost koja mu osvjetljava put djelovanja. Svaki od ovih puteva je naravno put vjernika.
Kao što je rečeno u hadisi-kudsiji, kada se rob približi Allahu svojim robovanjem onda Allah postaje okom koji rob gleda, uho kojim cuje, ruka kojom dodiruje itd.
Mi smo danas bombardovani islamom strogoće, skidanjem glava, bolje reći izloženi smo zapadnom pokušaju stvaranja nasilnog islama kojem nažalost neki vjernici počinju služiti, smatrajući ga ispravnim i jedinim dobrim islamom.
Zato imam potrebu danas spomenuti i islam kao put ljubavi. Jer islam to jeste. Uzvišeni Allah je Sebe u Kur’anu opisao lijepim imenima koja oplemenjuju i raduju čovjeka kada ih čita. Milostivi, Samilosni, Blagi, Koji daje sigurnost, Koji mnogo poklanja, Plemeniti, Koji čuva, Veličanstveni, Koji prašta, Koji molbe prima, Koji voli, Moćni, Zaštitnik,…. Mi smo robovi Gospodara Koji je Lijep i voli ljepotu. Zato pogledaj brata do sebe i budi blag, plemenit, milostiv, koji prašta i pomaže. Pokazujmo jedni drugima kroz ove plemenite osobine da smo muslimani, pustimo za čas riječi i retoriku. Učimo od svoje djece u kojima još nije izlapila priroda koju im Bog daruje (fitra). Nekad ne upitaju jedno drugo ni za ime a iskreno se smiju, pričaju, igraju se. Kad odbijaju igru i susret, s kakvim djetetom? Prgavim, koje psuje, pljuje, galami, viče, udara. Zašto, jer to nije prirodno i dijete to osjeća.
Draga braćo, kod nas je ljubav još uvijek tabu tema a mi više nego ikad trebamo da se volimo. Allah traži od nas da se volimo i da jedni drugima to govorimo. Allah voli da pokazujemo ljubav. Allah piše sevab za svaki poljubac i zagrljaj koji date svom djetetu, iako vi dijete grlite iz ličnog osjećaja, Allah to piše u dobra djela jer je to manifestacija dobra i ljubavi.
Gledah neki dan video na kojem mladoženja na svojoj svadbi dočekuje majku i ljubi joj stopala. Suze mi krenuše. Odakle su mi krenule te suze. Iz istine koja je u nama, istine koja nam govori da je pod majčinim nogama džennet. A šta je majka? Majka je simbol ljubavi, s majčinom ljubavi se u jednom hadisu uspoređuje Božija milost da bi se kazalo da je Bog mnogo milostiviji od majke, dakle Božije je neograničeno al ako bi zemaljski htjeli da to primjerom pokažemo ukazuje se na majku, jer njen primjer je vrhunac primjera ljubavi i milosti prema djetetu.
Džennet je dakle pod ljubavlju i milošću. Ako je on time okarakterisan kako mislimo da ćemo bez tih osobina ući u njeg? Volimo Allaha i volimo se u ime Allaha. Ljubav nije rezervisana samo za momke i cure, ona je rezervisana za svakog iskrenog vjernika i usudio bih se reći da je bez ljubavi nemoguće ispuniti srce imanom.
Kako god danas teškim pridjevima drugi pisali o našoj vjeri, draga braćo, moramo znati jedno, islam je put ljubavi na kom vjernici odgajaju sebe u duhu lijepih Božijih imena, kojima je Uzvišeni Allah opisao sebe i sunneta kojim je to praktički pokazao naš voljeni Poslanik.
Gledamo putem TV-a vjernike oko Kabe ili širom svijeta na namazima i predavanjima. Neki plaču, plaču kada im se Božije ime spominje, Poslanikovo ime i imena njegovih bliskih, kada se mevlud zauci. Plaču srca jer je u njima ljubav, čežnja… jer je u njima VJERA.
Allah dž.š. kaže: „Vjernici su braća“ (el-Hudžurat, 10.) Poslanik a.s. je rekao: „…Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša nećete biti vjernici sve dok se međusobno ne budete voljeli…“ (Ahmed, Tirmizi)
Društvu najvišu koristi donosi lijep primjer. Opis hljeba će gladnom samo glad povećati dok će mu hljeb utrobu nahraniti, a danas je naše društvo gladno primjera ahlakli, pouzdanih, čestitih insana i nadasve je gladno čiste ljubavi. Okrenimo se u safu bratu do sebe pružimo mu ruku i pokažimo mu tako da ga volimo u ime Boga, bez obzira na sve, mozda bez obzira na neke nase tako sicusnje razmirice, koje su glupe. Poslanik je preporučio da ako nekog voliš to mu i kažeš. Zato govorimo to, nemojmo misliti, jer sve dok mislimo ne znamo, kad posvjedočimo onda smo sigurni i šejtan je pao. Ja vas volim braćo. Ne zato da biste me hvalili, ne zato što mi dajete platu, iako sam na svemu ovom zahavlan, volim vas jer ste mi vi od ljudi najbliži. Nit sam ja idealan a možda niste ni vi, no koga drugog imam voljet na ovom parčetu zemlje što ga Braunau-om zovemo. Ko mi ima bliži. Da nije vas kako bih ja mogao biti, da nije mene, kako bi vi bili, kako bi danas Dzumu klanjali, naša ljubav međusobna, ovdje gdje jesmo, nije više ni stvar slobode, ona je nužda. Mi smo jedni drugima ovdje Adem i Hava, nema oko nas nikog drugog. Osvjedočili smo se u to prije 20 godina, ne zazivajmo nemarom da nas Allah ponovo odgaja “šipkom”. Kad odemo kući poljubimo svoje majke, očeve, djecu, supruge… Nemoj da nas je stid onoga što Bog voli kad nas nije stid činit toliko stvari koje ne voli. Volimo se u ime Boga i bicemo u Njegovom Hladu na Sudnjeme Danu kada svima ostalima sunce bude tik iznad glava njihovih. Volimo se u ime Boga inače ćemo se mrziti u ime vraga, leanetullahi alejhi!
Neka nas Uzvišeni pomogne u našim dobrim nastojanjima, sjedini nasa srca, ispuni ih ljubavlju jednih prema drugima i oprosti nam naše grijehe. Amin!
