Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
07 Ramazan – 1438.H. / 02 Juni 2017.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Ramazanu, bogobojaznost nam ojacaj
Hvala Allahu. Gospodaru naš, Tebi hvala zato što si nas stvorio, opskrbio, uputio, podučio, spasio i otklonio od nas nevolje. Tebi hvala na islamu i Kur’anu. Tebi hvala na porodici, imetku i zdravlju. Hvala Ti što si sigurnost nama dao, ujedinio naše skupine i učinio dobrim zdravlje naše. Tebi pripada hvala na svim blagodatima koje si nam dao prije i sada, tajno ili javno, posebno ili zajedno, u prisustvu ili odsustvu. Donosimo salawat i selam na Tvoga Miljenika, Muhameda a.s. njegove ashabe, porodicu, tabi’ ine, i nase sehide.
Postovane dzematlije, draga braco i omladino;
„O vi koji vjerujete, stalno Allaha na umu imajte i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha stalno na umu imajte jer On dobro zna šta radite“.(El-Hašr, 18)
U islamskim djelima se navodi da čovjek neće biti među onim koji su svjesni Boga sve dok se ne bude obračunavao sa sobom strožije od obračunavanja sa poslovnim partnerom, dok ne bude, vodeći tako računa, znao odakle je ono što jede, ono što pije i ono što oblači: iz dopuštenog ili iz zabranjenog.
Često čujemo savjete da trebamo svoditi račun sa sobom prije nego nama račun bude svođen, mjeriti sami sebi prije nego što nama bude mjereno, tj. mjera nama nasih cefina.
Ramazan je vec tu. Puno smo više nekada zabavljeni razmišljanjem kako ćemo nešto u životu nego li samom činjenicom hoćemo li to nešto ikako dočekati i šta ćemo ako ne dočekamo?
Mjesec ramazan je mjesec Božije milosti i prilika vjernicima da se očiste, no, ne bi trebalo da se ponašamo na način da ćemo u mubarek mjesecu ramazanu samo postiti od vode i hrane i postići čišćenje. Post je Allahov i On, Uzvišeni, za njeg posebno nagrađuje, no post ne podrazumijeva samo ostavljanje hrane i pića od zore do iftara. Post bi trebao da prožme sve kategorije naše ličnosti, fizičke i duhovne, vanjske i unutrašnje.
Hoćemo li bar tokom ramazan prestati lagati? Hoćemo li se tokom ramazana kanit ogovaranja i prenošenja tuđih riječi? Jer znate, mi kada ufatimo nekoga ogovarati, neznamo mu se sa grbace skinuti, neznamo prestati, sve dok ga ne ocerupamo ko kokos pred pecenje, tako dovodeci ustvari sebe spremne za lozivo dzehennemsko nedaj Boze. Hoćemo li izbaciti zavist iz naših srca? Hoćemo li prestati gledati mahane drugih a počet razmišljati o svojima? Hoćemo li tokom ramazana manje razmišljati o dunjaluku a više o onome što smo pripremili za ahiret? Hoćemo li se tokom gladi i žeđi fokusirati samo na čekanje iftara ili ćemo razmišljati o gladnim i žednim oko nas? Hoćemo li za vrućih ljetnih dana da razmislimo o vrućini džehenemske vatre? Hoćemo li tokom ramazana nastaviti voditi besplodne rasprave o mezhebima, sektama, strujama, partijama i još više sjeckati naše džemate i narušavati naše jedinstvo? Hoćemo li tokom ramazana tražiti mahane posta drugog ili ćemo obarati svoje poglede od svega što nas na najljepši način ne podsjeća na dragog Allaha? Hoćemo li provoditi vrijeme surfajući po internetu i pišući facebook statuse ili ćemo pročistiti svoje srce, dušu, um, vid, sluh učenjem Kur’ana i razmišljanjem o njegovim porukama?
Postoji neka neobjašnjiva pojava kod nas muslimana koja se očituje u određenom stavu da će se nešto promijeniti nako od sebe. Mi moramo planirati i djelovati i mjenjati se na bolje i teziti uvijek ka boljem. “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe”. (Er-Raad, 11).
Onaj koji svodi račun sa samim sobom i radi za ono poslije smrti označen je kao najpametniji među pametnima dok je onaj ko slijedi svoju strast i od Boga očekuje da mu ispuni kojekakve želje označen kao nesretnik.
Koliko smo svjesni obaveze jedinstva među vjernicima, koliko činimo da smanjimo međusobne razmirice i koliko vremena trošimo na poboljšanju a koliko na razgradnji našeg islamskog bića?
Mubarek mjesec ramazan bi trebao da bude u pravom smislu te riječi mjesec trezvenosti, mjesec apstinencije od svih navika koje nisu dobre. Bez svjesnosti o sebi nema ni svjesnosti Boga, bez svjesnosti svojih slabosti nema ni načina da iste ispravimo.
Razmišljajmo zato u ovom danu i noći njegovoj u danima narednim i noćima njihovim o sebi radi sebe. Problemi neće nestati i stanje se neće samo od sebe popraviti dok se njima ne zabavimo a Allah je uz one koji ga traže, odaziva se onima koji ga dozivaju. U mjesecu ramazanu sapet će djelovanje šejtana, lanetullahi alejhi, i pružit svakom tragaču za hajrom uvećanu milost Svoju.
Draga braco,
Dosao nam je Ramazan. Donosi darova mnogo, a jedan je poseban. Ramazan je mjesec posta, a postu je cilj da nam bogobojaznost ojača. Allah dž.š. kaže: „O vjernici, propisuje vam se post kao što je i onima prije vas propisan bio da biste bogobojazni bili“./Bekare,183./.
Bogobojaznost krasi vjernika, ona ga na dobročinstvo podstiče i od grijeha štiti. Kroz aktivnosti ramazanske, Allah dž.š. od nas očekuje da tu bogobojaznost uvećamo i sebe u svakom smislu mijenjamo. Da se mijenjamo, tako što ćemo biti spremniji na više žrtve na putu dobra i biti odlučniji u borbi sa šejtanom i od grijeha dalje.
Hoće li se naše, u Ramazanu, vrijeme provedeno svesti samo na ustaljene ramazanske aktivnosti bez ikakve promjene u nama? To je pitanje koje postavljamo danas, kad Ramazan, taj blagodatima ispunjen mjesec, vec tece. Znam, to je i do sada praksa bila, bit će nas više i zurit ćemo u taj posebni ramazanski, teravijski džemat i bit ćemo spremni za njega se žrtvovati makar bio i kasno. Postit ćemo, od jela, pića i drugih tjelesnih užitaka ćemo se u ovim vrelim, dugim, ljetnim danima ustezati. Ali pravo je pitanje; hoće li naše društvo poslije Ramazan ostati isto? Hoćemo li ti i ja poslije Ramazana biti isti kao i prije njega? Hoće li naše ponašanje, ramazanskim sadržajima potaknuto, biti promijenjeno i hoćemo li Ramazanu zahvaljujući biti, Allahu dž.š. i Poslaniku Njegovu bliže?
Naš veliki mislilac, učenjak i alim, razmišljajući o ljudima, o vjeri i vjernicima, o našem stanju piše: „Kad je riječ o vjeri, ljude obično dijelimo na one koji vjeruju i one koji ne vjeruju. Primjećujemo da je ova podjela površna i odveć pojednostavljena. U njoj je izostala treća, daleko najbrojnija skupina. To su oni koji sebe smatraju muslimanima, tako se deklariraju, a koji ustvari ne pripadaju vjeri. Oni čak klanjaju, praznuju praznike, pridržavaju se pojedinih vjerskih adeta i simbola, ali oni su isti oni koji iz straha prvi bježe sa bojnog polja, sasvim hladnokrvo varaju u trgovini, čiste savjesti žive na račun tuđega rada, piju i provode se, strašljivo čuvaju svoje živote, imetke i položaje kao da će hiljadu godina živjeti, ili se ropski i podanički uvlače pod kožu moćnijem od sebe. Strah je dominirajuća karakteristika ovih ljudi, strah za svoj život, za imetak, za položaj, mjesto ili naklonost vlasti ili nekog moćnika. Među svim ovim strahovima samo je jedan strah odsutan; strah od Boga. U tom duhu i u toj i takvoj neodređenoj i dvoličnoj atmosferi, podižu oni svoje potomstvo“. /Alija Izetbegović/.
Slušajući ovaj opis treće, najbrojnije skupine ljudi, sa žaljenjem konstatujemo da nas baš ovoj skupini najvise pripada. Muslimanima se zovemo.
Pridržavamo se određenih vjerskih propisa i adeta. Simboli vjere nam vise i u autu, i na zidovima kuća, često i na vratu, ali istinske vjere, one koja bi se u ponašanju i djelu očitovala, nema.
Evo nam Ramazana kao izuzetne prilike. Donosi nam u svojim propisima i aktivnostima put koji vodi povećanju u našim srcima onog straha koji nam nedostaje. Ramazan nas vodi povećanju bogobojaznosti, jer post je naređen da bismo bogobojazni bili.
Ramazan omasovi naše džemate. Klanja se i ibadeti, pa i pojačano dijeli, ali on nažalost ništa u našem životu ne promijeni. A to treba nama biti zadaća i cilj da se ramazanskim blagodatima oplemenjeni, mijenjamo. Hoće li poslije Ramzana biti više požrtvovnosti na putu dobra, hoće li biti manje poroka i grijeha??? Hoće li Ramazan uliti u naša srca imansku snagu i od Boga strah pa da se odmaknemo od poroka, laži, korupcije, kocke…???
Hoće li ramazanski namazi, pobožno slušanje Kur’anskih ajeta, hoće li post ramazanski, od nas načiniti bolje i poslušnije sinove i kćeri, uzoritije i na žrtvu da djecu u islamu odgojimo, spremnije roditelje??? Hoće li ovi ramazanski sadržaji od nas načiniti bolje komšije, savjesnije učenike i studente, bolje i poslu predanije radnike, pravednije i osjetljivije poslodavce??? Hoće li naš dolazak u ramazanski džemat od nas načiniti ljude koji se neće poslije Ramazana vratiti u zagrljaj poroka alkohola i kocke i koji neće više prekoračivati prag kladionice i lutrije???
Ako se ništa od ovoga ne desi, ako sav naš ramazanski trud bude sveden na džamijski ibadet i okupljanje te na post koji se samo ograničava na ustezanje od tjelesnog užitka i koji na nas uopće ne utiče i bogobojaznost nam ne pojačava, od tog ibadeta i nema neke fajde. Allah dž.š. post propisuje da bismo se mijenjali, strah od Njega pojačali, da bismo bolji ljudi postali, zajednici – dzematu korisniji bili.
Ramazan dolazi da nas učvrsti na bojnom polju u borbi sa šejtanom. Dolazi da nas nauči da ne smijemo varati i da nije dopušteno na tuđi račun živjeti. Ramazan dolazi da nas nauči kako da svoj život na putu istine žrtvujemo, kako da svoj imetak na Božijem putu ne žalimo i da se za položaj i poziciju ne molimo nikome već da je svojim trudom i moralom zaslužimo. Svemu ovome nas Ramazan uči tako što nam donosi i pokazuje put na kojem ćemo svoju bogobojaznost, od Boga strah, povećati.
Molim Ga da nam se smiluje i na dobro nas naputi! Uzvišeni Bože, pomozi nam, srca naša otvori da ih Ramazan blagodatima svojim dotakne i bogobojaznost u njih natoči. Amin!
