Škola nas zove

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –21  Muharrem –  1441.H. / 20 Septembar 2019.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s. Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i na zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar Vjecni i Plemeniti. Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega.

Gospodaru moj, rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrijesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovani dzemate,

Vec smo u jeku pocetka Skolske i Mektebske godine. Prosli put smo govorili o tome kako nas Mekteb zove i vaznost Mektebskog odgoja, a danas govorimo o vaznosti skole – obrazovanja i Mekteba takodjer, kao mjesta odgoja nase djece.

Djeca su za roditelje velika blagodat, ali i veliko iskušenje i velika obaveza. Slanjem djeteta u mekteb roditelj izvršava emanet obaveze prenošenja islama kao što se to u Kur’anu na primjeru namaza jasno očituje kada Allah veli: Naredi svojoj porodici da klanjaju namaz i ustraj u tome!” (Ta-Ha, 132. aje).

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 12. ajetu Sure Lukman: 

                وَلَقَدْ آتَيْنَا لُقْمَانَ الْحِكْمَةَ أَنِ اشْكُرْ  ِلِلَّهِ وَمَنْ  يَشْكُرْ فإِنَّمَا يَشْكُرُ لِنَفْسِهِ وَمَنْ كَفَرَ فَإِنَّ اللهَ غَنِىٌّ حَمِيدٌ

A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: “Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista neovisan i hvale dostojan!”

Kur’an nas, preko primjera mudrog Lukmana, uči kako treba odgajati svoju djecu. Savjeti mudrog Lukmana sinu, satkani kroz Kur’anske ajete iz Sure Lukman su do kraja jasni, životni i dovoljni za roditelje i djecu koji znaju razlikovati trajne od prolaznih  vrijednosti. Zato neka savjeti mudrog Lukmana nađu mjesta u našim srcima i životima i neka savjeti našoj djeci budu za njihovo i naše dobro!

وَإِذْ قَالَ لُقْمَانُ لِابْنِهِ وَهُوَ يَعِظُهُ يَا بُنَىَّ لَا تُشْرِكْ بِاللهِ إِنَّ الشِّرْكَ لَظُلْمٌ عَظِيمٌ

“O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.” (Lukman, 13)

يَا ُبَنىَّ إِنَّهَا إِنْ تَكُ مِثْقَالُ حَبَّةٍ مِنْ خَرْدَلٍ فَتَكُنْ فِى صَخْرَةٍ أَوْ فِى السَّمَوَاتِ أَوْ فِى الَأرْضِ يَأْتِ بِهَا اللهُ إِنَّ اللهَ لَطِيفٌ خَبِيرٌ

“O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući. (Lukman, 16)

يَا بُنَيَّ أَقِمِ الصَّلَاةَ وَأْمُرْ بِاْلْمَعْرُوفِ وَانْهَ عَنِ الْمُنْكَرِ وَاصْبِرْ عَلىَ مَا أَصَاَبَكَ إِنَّ ذَلِكَ مِنْ عَظْمِ اْلأُمُوِر

“O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od rđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti. (Lukman, 17)

                وَلاَ تُصَعِّرْ خَدَّكَ لِلنَّاسِ وَلَا تَمْشِ فىِ الْأَرْضِ مَرَحاً إِنَّ اللهَ لَا يُحِبُّ كُلَّ مُخْتَالٍ فَخُورٍ

I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. (Lukman, 18)

وَاقْصِدْ فِى مَشْيِكَ وَاغْضُضْ مِنْ صَوْتِكَ إِنَّ أَنْكَرَ الْأَصْوَاتِ لَصَوْتُ الْحَمِيِر

U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!” (Lukman, 19)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Kada čujete pjevanje horoza, zamolite Allaha da vam podari od Svoga dobra, a kada čujete revanje magarca, utječite se Allahu od šejtana, jer je on (magarac) vidio šejtana!“ (Muttefek alejh)

Na nama je braćo da iz ovih mudrih Lukmanovih savjeta sinu izvučemo pouke, te da savjeti našoj djeci i drugima budu savjeti koji će imati «trajnu» vrijednost!

Draga braco, Poslanik upozorava sve nas da ćemo kad pred Gospodara našeg stanemo pitani biti: Kako si mladost proveo? Ta mladost, to je značajan, rekao bih najznačajniji period života našeg, jer od proljeća, od sjetve zavisi jesen. Ako se proljeće iskoristi i u zemlju sjeme baci, nadati je se plodu u jesen i mirnoj, spokojnoj zimi. Ako se mladost protrati, ako to vrijeme prođe u ništa, čemu se nadati u životu, i u kakvu budućnost koračati?

Na početku smo školske godine. To je izuzetna prilika da se ove Poslanikove opomene o odgovornosti za mladost prisjetimo i da se prisjetimo uputa i savjeta iz izvora naše vjere koje nas tjeraju da budemo aktivni, da učimo i radimo kako bi i sebi i društvu i ummetu sreću i napredak donijeli. Allah dž.š. je prvim riječima upućenim Poslaniku, a preko njega čovječanstvu, naredio da učimo i to u ime Gospodara koji stvara. Naredio nam je da stičemo znanje, ne samo radi bolje plate i života ugodnijeg koji bismo eventualno zahvaljujući tom obrazovanju imali, već da bi bili bolji vjernici i na Božijem putu stabilniji. Allah dž.š. to objašnjava u ajetu kao što je: „Allaha se najviše boje učeni ljudi.“ (Fatir 28). Zatim u pitanju: „Reci, jesu li isti oni koji znaju i oni koji ne znaju.“ (Zummer 9). I u obećanju: „Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.“ (Mudžadele 11).

Poslanik je lično, i primjerom i riječju stalno podsticao ljude da napreduju, da uče, da stiču znanje i da se u dobru natječu. Još u Mekki, u Erkamovoj kući, od samog početka objave podučavao je ashabe vjeri i njenim propisima. Podučiti se vjeri i propisima njenim je važno, vrlo važno jer vjera dolazi radi oba svijeta.

Propisima nam uređuje život i vodi nas spasu. Poslanik kaže: „Kome Allah dž.š. želi dobro, omogući mu razumijevanje vjere.“ (Mutefekun alejhi).

U Medini je Poslanik na sofi džamijskoj otvorio školu i podučavali su se tu sljedbenici njegovi, ne samo vjeri, već naukama svim. Bila je to škola u kojoj će i zarobljenici Bedra, mušrici mekkanski biti učitelji. Musliman je obavezan, to nam Poslanik kazuje, učiti od svakog i svugdje. „Mudrost, znanje je izgubljena stvar muslimana i gdje god je nađe, uzme je.“ (Muslim). To znanje treba ići i u Kinu tražiti govorio je Poslanik i naređivao svakom muslimanu i muslimanki da znanje traži.

Nauka, znanje nam omogućava da resurse ovosvjetske ispravno koristimo, da snažni budemo i da nikom osim Stvoritelju ne robujemo. Toliko insistiranja na obrazovanju i toliko pohvala znanju u izvorima vjere nam i jest zato da bi ummet bio ono što treba biti, da bi bio najbolja zajednica ljudi koja naređuje dobro a od zla odvraća. Sad kad u novu školsku godinu ulazimo, nužno je osvrnuti se oko sebe i vidjeti da još uvijek drugi upravljaju s nama i resursima našim raspolažu i da mi za račun tih drugih krv našu proljevamo. Ti, dječače i djevojčice, ti mladiću i djevojko, ne možeš otići i riješiti izbjegličku krizu i zbrinuti stotine hiljada emigranata koji traže spas bježeći iz Sirije, Iraka…Dug ti je prema njima i obaveza prema Bogu i Poslaniku Njegovu prihvatiti se knjige, prihvatiti se posla i biti u svemu dobar, ako je moguće, biti najbolji.

Osim dunjalučke ugode ima tu, u sticanju znanja i ahiretske nagrade. Ona treba da nas motivira i vuče naprijed, da nas usmjerava ka knjizi i školi. Poslanik obećava: „Ko krene stazom sticanja znanja, Allah će mu olakšati put u Džennet. Meleki prostiru svoja krila milosti tražiocu znanja, zadovoljni onim što čini. Učenu čovjeku oprost traže i stanovnici zemlje i stanovnici nebesa, čak riba u vodi i mrav u svome skloništu. Prednost učenog vjernika nad neukim pobožnjakom je kao prednost moja nad jednim od vas. Učeni su poslanicima nasljednici. Poslanici nisu iza sebe ostavili ni dinare ni dirheme. Ostavili su znanje, pa ko ga uzme, uzeo je najbolje.“(Ebu Davud,Tirmizi)

Mi vjerujemo i znamo da Poslanik govori istinu. Potpuno smo ubjeđeni da ćemo za mladost, kako smo je proveli i u šta iskoristili, odgovarati. Za vjernika nema prostora očaju, beznađu, bezvoljnosti. Ne smije vjernik pomisliti da on nije vrijedan, da ne može ništa učiniti i da je nemoćan bilo šta promijeniti. Nikako ne smije sebi dopustiti da neko drugi o njemu brine i da čeka da neko drugi njegove probleme riješava. A mnogo je mladih u redovima našim koji upravo tako razmišljaju i druge krive za svoj neuspjeh. Treba znati da je vjerniku obaveza pobjeći od ljenosti, bezvoljnosti, obaveza mu je pobjeći od čekanja, beskonačnog čekanja rješenja i stalnog nadanja boljim vremenima.

Jedan je sudija koji sudi na sudu za maloljetnike napisao: „Mi stalno slušamo plač i jadikovke mladih koji pitaju:’Šta da radimo, kuda da idemo? ‘Moj odgovor njima je sljedeći:’Idi kući, pokosi travnjak, operi prozore, nauči da kuhaš, napravi splav, nađi neki posao, posjeti bolesnika, uči školske lekcije, a kad sve to završiš, čitaj neku knjigu.

Grad u kojem živiš ne duguje ti rekreativno-sportske sadržaje i objekte, a tvoji roditelji nisu dužni da te zabavljaju. Svijet nije dužan da te izdržava, ti si ponešto dužan svijetu. Drugim riječima, odrasti, prestani biti plačljiva beba, probudi se iz svog svijeta snova i maštanja i razvijaj snagu volje a ne snagu želje. Počni se ponašati kao odgovorna osoba. Ti si važan i ti si potreban nekome. Prekasno je da samo sjediš i čekaš na nekoga da uradi nešto, nekad. Nekad je sad, ovaj tren, a taj neko si ti.“

Čuvajmo se grijeha u ovom mubarek mjesecu, mjesecu muharemu, jer je on jedan od četiri „sveta mjeseca“ i natječimo se u dobru, kako bi postigli sreću na obadva svijeta!

Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim važnosti svakog dana kojeg si nam podario. Učini nas svjesnim da ćemo za svaki tren proživljeni odgovarati i biti pitani u šta smo ga iskoristili. AMIN!

Check Also

Odgovornost

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –16 Rebiu-l-ahir – 1440.H. …

Koja su djela koja dzennetu vode

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –09 Rebiu-l-ahir – 1440.H. …