Blagoslovljeni mjesec – izmedju Rahmeta i Magfireta

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
14 Ramazan – 1438.H. / 09 Juni 2017.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Blagoslovljeni mjesec – izmedju Rahmeta i Magfireta

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji poklanja svojim robovima periode dobrota i koji nagradu za svako dobro djelo još više uvećava. Svjedočim da nema drugog boga osima Allaha koji nema sudruga i koji ima najljepša imena i najpotpunija svojstva. Svjedočim da je Muhammed a.s. Njegov rob i poslanik koji je najviše Allahu ibadet činio, koji Ga se najviše bojao i koji je imao najsavršeniji moral.

Postovane dzematlije, draga braco i omladino;

Put islama pokriva trase oba svijeta i dovodi do njihovih ciljeva. Univerzalan je i prirodan na oba svijeta. Veliki hazreti Omer r.a. je rekao: “Ne odrecite se dunjaluka radi ahireta, niti ahireta radi dunjaluka. Nastojte osvojiti oba svijeta!” Ovo je veličanstveno razumijevanje učenja islama. Časne genercije Poslanikovih ashaba su osvojile oba svijeta a robovali su i veličali samo Allaha dž.š. Oni su islam predstavili čovječanstvu u savršenom njegovom sjaju i izvornosti.
Uvodeći Kur’anom obavezu posta (El-Bekara, 183-187), islam izričito utvrđuje da je ova vjerska dužnost bila i u svim ranijim objavama sadržana kao dio obavezujućeg ibadeta sljedbenicima ranijih pejgambera. Mjenjanjem tekstova izvornih božanskih objava u drugim religijama izblijedila je ili nestala obligatnost ovoga propisa.

Međutim, ni jedna od tih vjerskih tradicija nije se odrekla posta, shvatajući da nema efikasnijeg puta za duhovno uzdizanje vjernika i odgajanje ljudi nego postom. U duhovnoj povjesti Istoka post je bio redovni pratilac svih mislilaca, mistika, a često i pjesnika i državnika, koji su se povlačili u samoću, pokušavajući da se oslobode profane sadašnjosti svagdanjeg života i uzdignu iznad svojih, napose tjelesnih potreba. Dublja filozofija posta teško je shvatljiva zapadnjacima utonulim u dunjalučka uživanja. Ona je sazdana, prije svega, na obavezi odricanja i samokontrole. Nema pobjede nad strastima i slabostima, ako to isto tijelo nije pokorno duši. Post i namaz su temeljni putevi za to.

U tome smislu su mnogobrojni hadisi što ih je Muhamed s.a. izrekao o postu. U predaji koju prenosi Ebu Hurejre r.a. navodi se da je Allahov Poslanik s.a. rekao:
“Mom ummetu je dato petero u ramazanu što nije dato nikome prije njih: dah iz usta postača ugodniji je Allahu od mirisa miska; za postače traži oprost i riba u moru sve dok ne prekinu svoj post; Allah svaki dan uljepšava džennet, a potom kaže: ‘Moji čestiti robovi samo što nisu zbacili sa sebe dunjaljučki teret i došli u tebe’; u ovom mjesecu zli šejtani bivaju stavljeni u okove tako da ne mogu činiti zla koja obično čine mimo ramazana; posljednje noći ramazana postačima biva oprošteno.” Nakon tog Poslanikovog govora ashabi upitaše: “O Allahov Poslaniče, je li ta posljednja noć Lejletu’l-kadr?” On im je odgovorio: “Ne! Radi se o tome da onaj ko je ulagao trud, svoju nagradu dobiva onda kada završi posao.” (Ahmed, El-Bezzar i El-Bejheki)

Post je toliko istaknut jer su njegove koristi neizbrojive, npr.: olakšava samokontrolu čovjeku nad njegovim strastima i slabostima; jača duh, čelići karakter i čini bistrom spoznaju; daje veću radost onima koji ibadet vrše iskrenošću svoga srca; osnažuje volju, odlučnost i umjerenost; snaži strpljivost i otpor grijesima i nastranim uživanjima; izgrađuje sistem života uz samodisciplinu svake jedinke ponaosob; unapređuje fizičko i mentalno zdravlje kod postača; ugrađuje saosjećanje i solidarnost prema ljudima u nevolji; iznad svega, učvršćuje vjeru kod ljudi i daje im radost zbog toga.
Bez obzira u koje godišnje doba dolazi ramazan, a raspoređen je tako da jednako tereti vjernike istočne, zapadne, sjeverne i južne hemisfere jer se pomjera svake godine za 10 dana unazad, post donosi mnoge koristi postačima. Neke od njih su iznimne, koje samo ramazan može donijeti, kao npr. odricanje od ružnih i haram navika. Nikakva druga terapija nije tako efikasno pomogla ljudima kao post. Otuda se sve više propisuje post kao lijek za širok krug somatskih ili mentalnih oboljenja od priznatih autoriteta koji nisu muslimani. Opća težnja za umjerenošću, najlakše se postiže disciplinom posta.
Dobri muslimani ne poste zbog navedenih koristi; oni to čine zbog dužnosti i pokornosti Bogu, a te koristi su samo posljedica i nagrada. Naravno, neizbrojivi su ramazanski darovi.
Vrlo slikovito mnoge od njih vidimo u sljedećoj predaji od ashaba Selmana el-Farisija r.a. koji prenosi da se zadnjeg dana mjeseca ša‘bana Allahov Poslanik obratio ashabima:
“O ljudi, dolazi vam velik, blagoslovljen mjesec. U njemu se nalazi noć vrjednija od hiljadu mjeseci. To je mjesec čije dane je Allah učinio obaveznim da se u njima posti, a klanjanje teravih-namaza u njegovim noćima je preporučeno. Onaj ko se u tom mjesecu približi Allahu činjenjem dobrog djela, makar bilo i neznatno, bit će nagrađen kao da je učinio farz u neko drugo vrijeme! A ko učini farz, bit će nagrađen kao da je učinio sedamdeset farzova kad nije ramazan! To je mjesec strpljivosti, a nagrada za istinsku strpljivost je džennet. Također, to je mjesec prisnosti sa svojim bližnjima. U tom mjesecu povećava se vjernikova nafaka. Ko pripremi postaču iftar, nagrada će mu biti oprost grijeha i spas od džehennemske vatre. I još će dobiti nagradu sličnu postačevoj, a da njemu ništa ne bude umanjeno.”

Imam Gazali je podijelio postače u tri grupe: prosječne, posebne i izvanredne. Prvi se, uglavnom, odriču jela, pića i strasti kroz post, drugi se odriču i loših postupaka i riječi, a treći i loših misli. Većina postača su u prvoj grupi ili između prve i druge, pa je prirodno da ne doživljavaju sve radosti savršenog posta.
Kao i namaz, često post obavljamo sa sporošću, mehanički i blijedo, bez unošenja osjećanja, doživljaja i volje, što podsjeća na hadis Muhamed s.a.: “Dobra je mnogo, ali je malo onih koji ga vrše.”
Ramazan mora biti mjesec svjetla i preporoda, što će ga ukućani dočekati u uređenoj kući, miru i raspoloženju, pripravni da okrenu lice Svemogućem Allahu i da mu se potpuno predaju.
U ramazanu su muslimani izvojevali velike pobjede, one koje su okrenule historiju ljudskoga roda: pobjeda na Bedru, osvojenje Mekke i dr. Divni li su to bili vjernici i postači koji su posteći iznijeli pobjede na najtežim mejdanima!
Ramazan je i mjesec uzajamne brige. On traži od muslimana da osjete potrebe drugih i Zajednice.

Ovo je mjesec brige za da‘vetske/misijske zadatke Islamske zajednice koji se razvijaju kroz Fond “Bejtu’l-mala” u kojeg se slijevaju sredstva sadekatu’l-fitra i zekata, a koja daju savjesni vjernici vršeći svoj imovinski ibadet kroz čišćenje svog posta i imovine.
Opomena hazreti Omera treba da uvijek stoji pred očima svakoga muslimana: “Neka vas ne zavara skrušenost čovjeka u namazu i njegova strepnja, već pogledajte kako se drži nad svojim novcem i zlatom.”

Nastojmo post učiniti sadržajnim. Idimo sa svojim ukućanima u džamije i teravije itd. U radosti i raspoloženju dočekujmo sehure, a na našim iftarima pored roditelja i rodbine neka bude komšija i siromaha. Zahvalni budimo Allahu koji nam je sve ovo dao.
Post je naš štit, uz ramazan i kasnije, od bolesti, grijeha i slabosti. Njegovi rezultati nas vode sreći na oba svijeta. To je krajnja svrha našega ponašanja u ovome prolaznom životu.

Draga braco,
Cetrnaesti je Ramazan. Uveliko smo iskoračili iz prve u drugu ramazansku trećinu. Iz Rahmeta – Milosti Bozije u Magfiret – Oprost Boziji. I jedno i drugo, i milost Božiju i oprost Njegov, čovjek treba. Milost Božija obuhvata sva stvorenja. On Uzvišeni kaže: „A milost Moja obuhvaća sve, daću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali“./Al –A’raf,156./.
Milost Svoju, Uzvišeni je podijelio na stotinu dijelova. Samo je jedan dio spustio na Dunjaluk. Iz tog jednog dijela milosti Božije, sva je samilost i pažnja među stvorenjima Njegovim. Ostale dijelove milosti Svoje, On je Uzvišeni ostavio za Ahiret. Tamo će je dati onima koji se grijeha klonu, zekat daju i u dokaze Njegove vjeruju.
U ramazanu, prvih deset dana su rahmetom Božijim ispunjeni. Taj rahmet Božiji potrebuju svi ljudi a posebno će za njim žuditi na Ahiretu jer se samo milošću Božijom može u Džennet ući. Neki je pobožnjak, bilježi se, na pustom ostrvu u pokornosti živio pet stotina godina. Molio je Stvoritelja da na sedždi umre i umro je. Kad je pred Gospodara svjetova došao, presuđeno mu je da u Džennet uđe milošću Njegovom. Čovjek kakav jeste „ZALUMEN DŽEHULA“, nasilan prema sebi i neznalica, odbi i zatraži da se u Džennet zaslugama svojim nastani. A kad mu izvagaše zasluge i uporediše sa blagodatima koje uživa ni za očni vid se ne bješe odužio.

Ramazan je prava prilika da se prenemo iz sna, da se opomenemo i na djelo potaknemo. U ramazanu je ljudima objava dolazila, ne samo Kur’an. Iz izvora vjere znamo da su i Tevrat i Zebur i Indžil u ramazanu ljudima došli. Ramazan je posebno vrijeme i prilika kad se ljudske duše otvaraju i bivaju spremnije ajete kur’anske slušati i znakove Božije čitati. Iz tih ajeta čitamo da čovjek u svakom danu svoga života treba za milošću Božijom tragati i truditi se da je stekne. Čovjek, vjernik ne bi smio gubiti vrijeme jer ko zna kad je edžel? Ne bi smio ogdađati činjenje dobrih djela jer ko zna kad će Azrail po dušu našu doći? Ne bi smio življenje vjere svoditi samo na neke godišnje periode kakav je Ramazan. I ramazanskim danima, i danima svim u godini i životu našem, Uzvišeni se kune i opominje nas da je čovjek na gubitku ako ne vjeruje i dobra djela ne čini. Snagom i ljepotom Ramazana nadahnuti i osnaženi, budimo odlučni u traganju za milošću Božijom i držimo se namaza, poruka posta se držimo, iz imetaka naših dijelimo i na svakom mjestu nastojmo dobro djelo učiniti jer je to jedini put koji vodi na sigurno mjesto, u hlad Božije milosti.

Iz prve, rahmetove trećine, ukoračujemo u drugu, magfiretovu. Oprost, i to čovjek treba jer griješnik je on. Svaki je čovjek griješnik i svaki se treba tewbi okrenuti i od Gospodara svoga oprost tražiti. Naš voljeni Poslanik je, tako se bilježi, i po stotinu puta dnevno istigfar molio. Nama se obratio riječima: „O ljudi, pokajte se i oprost tražite. Ja se svaki dan kajem Gospodaru svome i po stotinu puta“. /Muslim/. Allah dž.š. čeka tvoju tewbu, obećava da će oprostiti svima koji Mu se iskreno povjere i obrate. On Uzvišeni kaže: „O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost. Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista mnogo prašta i On je milostiv“./Zumer,53./.
Kako obećava oprost onima koji se na vrijeme i iskreno Njemu obrate, On Uzvišeni opominje da nema oprosta onima koji zadnje trenutke životne čekaju i koji u znakove Njegove ne vjeruju.
Kaže: „Uzaludno je kajanje onih koji grijehe čine, a koji kad se nekom od njih smrt približi govore: ‘Sad se zaista kajem’, a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili“./Nisa,18/.

Deset ramazanskih dana u kojima sada jesmo, posebna su prilika za tewbu. Za razliku od ostalih dana u godini, oni su magfiretom, spremnosti našeg Gospodara na oprost, ispunjeni potpuno. Svedi račun sa sobom i iskreno se pokaj. Ovi poslanikovi hadisi snažno nas podstiču na to. On s.a.v.s. kaže: „Pokajnik za grijehe je kao onaj koji nema grijehe“. /Taberani/. Zatim kaže: „Svaki je čovjek griješnik, a najbolji su oni koji se kaju“./Daremi/. Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik rekao: „Allah dž.š. se više obraduje tewbi pokajnika, nego što se vi obradujete kada nađete izgubljenu devu u pustinji“./Muttefekun alejhi/.
Tewbom iskrenom, istigfarom iz srca, obradujmo Gospodara našeg u ovoj Njegovim oprostom ispunjenoj ramazanskoj trećini, kako bi On Uzvišeni obradovao nas milošću Svojom kad se s Njim na Ahiretu susretnemo. Sve jedno je, robe Božiji koliko si duboko u grijeh zagazio. Nisi bez nade. Zar ne kaže Svevišnji: „Ne gubite nadu u Božiju milost“.

Nemoj poslije ramazana smotati sedžadu u seharu i eto ti milosti Božije. Nemoj poslije ramazana zaboraviti put ka džamiji i eto ti milosti Božije. Nemoj poslije ramazana zaboraviti braću i sestre u nevolji i eto ti milosti Božije. Ne vraćaj se grijehu od kojeg te ramazan udaljio i eto ti milosti Božije.

Molim Allaha da usavrši naš post i učini nas iskrenim muslimanima! Uzvišeni Bože, otvori nam vrata Svog oprosta i obaspi nas Tvojom neizmjernom milošću. Amin!

Check Also

RAMAZAN-BAJRAMSKA HUTBA–PORUKA_2017

RAMAZAN-BAJRAMSKA HUTBA – PORUKA Imam: Abdulah ef. Čajlaković 25. Juni 2017 g.. MESDZID BIKC BRAUNAU …