Predavanje za Lejletu-l-Bedr 2017 – Izmedju Bedra i Fetha

Predavanje za Lejletu-l-Bedr 2017 – Izmedju Bedra i Fetha

Veceras se dakle sjecamo bitke na Bedru, jer bitka na Bedru nas uči.
Prije nego što bilo šta kažem na zadatu temu molim Allaha dž.š. da pomogne da se tenzije između Saudijske Arabije i Katara riješe što prije i da iz toga svi muslimanski vladari izvuku pouke i nikada sebi ne dozvole da bespotrebno međusobno troše energiju i jedni drugima prijete i prekidaju diplomatske odnose, puštajući u isto vrijeme Cioniste da na njihove oči, tu u njihovu komšiluku uzurpiraju nove palestinske teritorije i ubijaju i ponižavaju našu braću i sestre u Palestini, ali puštajući i Baššarov zločinački režim da i dalje uništava Siriju i unesrećuje dobri sirijski narod!

Danas – veceras 16-og dana, a 17-e noci mubarek Ramazana sjecamo se bitke na Bedru. Sedamnaesti ramazanski dan je bio kad se ta odsudna bitka desila koja je muslimanima donijela ne samo pobjedu, donijela im je slavu. Bio je to 17 dan dakle Ramazana 624 po Isa a.s. a druge godine po Hidzri. Vec u srijedu nastupa 20 dan Ramazana. U tom danu, a u historiji šest godina kasnije u odnosu na Bedr, dakle, 630 god. po Isa a.s. odnosno 8 godine po Hidzri dogodio se Feth, oslobođena je Mekka, a koje se malo kada sjecamo ili znamo, u odnosu na dvije posebne noci Ramazana kojih se inace sjecamo a to su Lejletu-l-Bedr i Lejletu-l-Kadr. Dakle, ima i ona treca mubarec, a to se zove FETH ili oslobodjenje Mekke. Ona slava zadobijena na Bedru, sad je oslobodnjenjem Mekke postala potpuna. Allahovo svjetlo koje je dvadeset godina ranije obasjalo pećinu Hira, sad obasjava gotovo cijelu Arabiju.

Muhammed a.s. noc prije Bedra obilazi mjesto buduće borbe i govori: »Ovdje će inša-Allah sutra poginuti taj i taj, a ovdje taj i taj.« Ostatak noći je Muhammed a.s. proveo u ibadetu, kao i njegovi ashabi. Uveče je Allah dz.s. učino da ashabe obuzme san i spustio je kišu, koja je bila milost njima, a tegoba nevjernicima.
Kada je Poslanik a.s. pogledao mušričku vojsku, koja je brojala oko hiljadu boraca i muslimansku vojsku koja je imala 317 mudžahida, okrenuo se prema Kibli (bio je ogrnut ogrtačem) učeći dovu: Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao! Ako ova skupina koja pripada islamu, bude uništena, neće se Tebi više robovati na Zemlji!

Poslanik a.s. je neprekidno učio dove i toliko se zanio u dovi Allahu dž.š. da mu je spao ogrtač s’ ramena, pa mu je prišao Ebu Bekr r.a. podigao ogrtač i vratio ga na njegova mubarek leđa, govoreći mu: »Poslaniče, dovoljno si tražio od svoga Gospodara, On će ti dati ono što ti je obećao!« Allah, dž.š. šalje hiljadu meleka, koji su dolazili jedni za drugima. Resulullah a.s. govori Ebu Bekru Es-Siddiku r.a.: »Raduj se Ebu Bekre, imam radosnu vijest! Došao mi je Džibril, na konju, a na krilima je bila prašina.« Potom je uzeo šaku prašine i bacio je prema mušricima, govoreći: »Lica vam se unakazila!« Svakog mušrika je pijesak pogodio u lice, oko, nos ili usta.

Iblis, la’netullahi alejhi, koji je bio u liku Surake bin Malika, se prepao i pobjegao s’ bojnog polja. Bježao je sve do mora i zaronio u njega, govoreći: »Vi ne znate ono što ja znam!« Mušrici počinju bježati. Kada je Poslanik a.s. poslije bitke ugledao tijelo ubijenog Ebu Džehla, vlastitog amidze rekao je: »Ovo je faraon ovog naroda!«
Iz ove važne bitke možemo izvući mnoge pouke:
1. Da oni koji pobijede svoj nefs (strasti) i koji čvrsto u Gospodara vjeruju, uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć mogu pobijediti daleko mnogobrojnije skupine, što potvrđuje 249. ajet sure El-Bekare:كَمْ مِنْ فِئَةٍ قَلِيلَةٍ غَلَبَتْ فِئَةً كَثِيرَةً بِإِذْنِ اللّهِ وَاللّهُ مَعَ الصَّابِرِينَ … Koliko su puta malobrojne skupine, Allahovom voljom pobijedile mnogobrojne skupine.
2. Da se vojska mora pokoravati svojoj komandi, ali i nadređeni treba uvažiti prijedloge boraca, kada su razumni, kao što je slučaj Hababa, koji predlaže Poslaniku a.s. da promijeni položaj ako mu to nije vahj. (Koliko je naših komandanata bilo spremno poslušati svoje podređene?!) 3. Dova Allahu, subhanehu ve te’ala, za pomoć, nakon što se preduzelo sve što se može preduzeti od ratne taktike. 4. Određivanje zamjenika u mjestima iz kojih se ide – u vjerskom i političkom smislu – kao što je to uradio Poslanik a.s.

5. Muhammed a.s. zajedno sa ashabima dijeli težinu puta korišteći jednu devu sa još dvojicom ashaba. (Gdje smo mi u tome? Dok je vojska pješačila satima, veliki broj nas se vozio udobnim džipovima i ne osvrćući se na one pored kojih su prolazili!) 6. Šura – savjetovanje sa borcima. 7. Lično izviđanje od strane Poslanika a.s. i prikupljanje informacija. 8. Slanje dodatne izvidnice. 9. Na dvoboj mušricima se javljaju trojica ensarija, radijallahu anhum, među kojima su bila dvojica braće. (Da li bi mi kao ensarije, pomagači – domaći bili spremni za sličnu stvar ili smo bili spremni da se borimo i do posljednjeg muhadžira?) 10. Poslanik a.s. nakon primjedbe mušrika za dvoboj određuje svoju dvojicu bližih rođaka: Hamzu r.a. (amidžu) i Aliju r.a. (amidžića), iz čega imamo pouku da se svoji bližnji ne smiju štedjeti. (Radi usporedbe, zapitajmo se: Gdje su u toku oružane agresije bile naše amidže, amidžići, daidže, daidžići i sl. nasih predpostavljenih?) 11. Lijep postupak sa zarobljenicima i njihovo puštanje na jedan od tri načina. 12. Ravnopravna podjela ratnog plijena…

Za tih šest godina između Bedra i Fetha, mala skupina koja je na Bedru odbranila Istinu, postala je velika koja slavodobitno ulazi u Mekku. Na Bedru ih bijaše nešto više od tri stotine, a sad kad Kabu od kufra čiste i Mekki slobodu i svjetlo istine donose, ima ih preko deset hiljada. Dakle, za sest godina izmedju Bedra i Fetha, broj Muslimana se povecao sa tri stotine na njih preko deset hiljada. Na Bedr su izašli da presretnu karavanu, nisu računali na borbu, a u Mekku su krenuli spremni da se bore. U prvom slučaju kad nisu računali na borbu, bili su primorani na istu, a u drugom kad su u borbu krenuli, pobjedu su bez oružja izvojevali. Neprijatelj ih je druge hidžretske godine smatrao slabim pa je svakako računao na pobjedu u borbi, ali, Allah je vjerne robove Svoje pomogao. Šest godina kasnije, neprijatelj je bio svjestan njihove snage i nije se u borbu smio upustiti jer je poraz kufra i džahilijjeta bio očit.

Od bedranske bitke je prošlo 1438 godina, od oslobađanja Mekke 1432. Za toliko vjekova se ispunilo Poslanikovo obećanje i Islam je stigao i na istok i na zapad. Skupina vjernička se danas ne broji u hiljadama, ni milionima. Ima nas skoro dvije milijarde.
Iako nas je toliko, danas svjedočimo da nizamo poraz za porazom i da među nama nema onakvih kakvi su s Poslanikom na Bedr izašli. Iako nas je toliko, mi danas nismo sposobni, ni borbom, ni bez nje, ući u gradove i sela širom Sirije, Iraka, Afganistana, Sudana, širom svijeta islamskog i braći i sestrama donijeti slobodu.
Iako nas je toliko, mi nismo sposobni roditeljima i djeci u polovini naše domovine olakšati i omogućiti im da se slobodno zovu kako žele, da svoj jezik zovu Bosanski.
Zašto si Ummete toliko slab? Kako je moguće da se Bedra sjećamo i obilježavamo ga, a opet smo tako slabi? Kako je moguće da se sjećaš Fetha i obilježavaš ga, a opet si slab? Kako je moguće, o Ummete, da imaš Objavu, Uputu, Svjetlo, a opet si slab i nemoćan? Upozorio nas je Poslanik da bi nam se to moglo desiti. Govorio je: „Doći će vrijeme kada će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu“. Ashabi upitaše: „Hoće li nas u to vrijeme biti malo“? Poslanik reče: „Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi.
Allah će iščupati iz srca vaših neprijatelja strah, a u vaša će ubaciti vehn“. „A šta je to vehn“? Poslanik reče: „Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti“.
Sad, kad se nalazimo između Bedra i Fetha i kad nas poruke ovih velikih pobjeda u ovim danima blagoslova i bereketa prožimaju, recimo sebi, priznajmo:
Slab si Ummete jer tvoji uglednici, vladari, odabranici i ulema vole Dunjaluk i sve su tom cilju podčinili. Oni svoje narode, a sljedbenike tvoje Poslaniče, tlače, obespravljuju, bez elementarnih prava ostavljaju, pa taj naš dobri narod, ta naša braća muslimanska umjesto da su spremni uvijek na borbu protiv onih koji neće biti s nama zadovoljni sve dok vjeru ne ostavimo, primorani su se boriti protiv nepravde, protiv tiranije u svojoj zemlji. Najsvijeziji primjer je Sirija, pa i Egipat ako hocete, vec godinama. Primorani su na borbu protiv svojih vladara. Oni koji bi tu borbu predvodili i Ummetu snaga bili, u zatvorima su, u progonstvu.

Slab si Ummete, jer sva tvoja društva od magriba do mašrika su preplavljena korupcijom. Cesto iz neznanja usporedjujemo neke arapske zemlje, poput primjera radi Libije i Sirije. Ja slobodno mogu reci da ono sto je bio Gadafi kojeg su zapadnjaci na svirep i nama omalovazavajuci nacin, na ocigled cijeloga svijeta koji je gledao njegovo smaknuce, ubili, nije bio tiranin. Nije bio tiranin. Zasto? Kome je zasmetao. Kakva je bila Libija prije i kavu je gledamo sada.
Draga braco, ako malo vise citamo i historijske cinjenice pogledamo, Libija za vrijeme Gadafija je zivila u blagostanju, svaki njen student je imao placeno, odnosno potpuno besplatno skolovanje bilo u zemlji, bilo cak u inozemstvu. Libija, draga braco je bila od rijetkih zemalja koja nije imala duga kao drzava niti jedan jedini cent. Cak sta vise, imala je u plusu 150 milijardi dolara rezervi. Zato su ga smakli. Svaki napredak je njima poraz.

Medjutim, s druga strane imamo Islamske drzave koje su preplavljene siromaštvom kojem se ne vidi kraj. Niko od zaduženih, niko od onih koji su preuzeli brigu ne čini dovoljno da se to zlo iskorijeni i muslimanu vrati dostojanstvo. Kako će na Bedru pobijediti, kako će bez borbe a sa strahom u srcima neprijatelja našeg, ući u sela i gradove i donijeti slobodu i slavu onaj ko bezpravno uzima iz našeg zajedničkog dobra. Govorim sada o nama, nasoj domovini. Onaj koji uzima novac koji pripada našim putevima, našim školama, našim bolnicama, našim invalidima, našim penzionerima i gradi sebi dvore i palače, ne može narodu svom donijeti ništa, osim propast. Oni što su na Bedru, druge hidžretske godine izvojevali pobjedu i slavu nam donijeli, njima je smrt bila draža od života, isto kao sto je nasem obicnom narodu za vrijeme agresije na nasu domovinu bila. Oni su, i vjerovali i znali da čovjeku na tabutu neće biti važno ništa osim dobra djela. Mi ćemo i dalje bježati iz zemalja naših preko mora i pustinja gdje će nam djeca umirati jer u srcima našim je VEHN. U njima se duboko ukorijenila ljubav prema dunjaluku i strah od smrti. Pitaj sebe, o sljedbeniče Muhammedov, gdje je bogatstvo Karunovo? Upitaj se i zašto je Poslanik, Ebu Bekr, Omer, i ta generacija, slavni? Oni nisu nikakvo bogatstvo iza sebe ostavili. Ostavili su čistu stazu odbranjenu na Bedru. Ostavili su Svjetlo upotpunjeno Fethom. U tome je njihova slava.

Slab si Ummete jer neobrazovanost je obilježje tvoje, danas. Nepismenost u redovima tvojim vlada. Gdje je bila snaga ashaba? Između ostalog i u nauci. Zar nisu poslije Bedra i od neprijatelja svojih učili? Kako ćeš ti, o sljedbeniče Muhammedov, danas na Bedr kad nemaš nijednu ozbiljnu fabriku u kojoj se proizvodi. Ti nemaš ni fabriku za telefon, ni za kompjuter ni za …, o Ummete, ti samo iz zemlje crpiš bogatsvo koje ti je Allah dao, prodaješ, i umjesto da poput tvojih slavnih prethodnika ulažeš u obrazovanje, ti kupuješ fudbalske klubove po Evropi i trošiš na kratkotrajni dunjalučki užitak, kao sto nasi Sejhovi rade po Evropi.
Zašto ćemo Poslaniče biti tako lahak plijen neprijatelju, upitali su ashabi: “Neće vas biti malo, bit će vas puno, mnogobrojni ćete biti ali od istine daleko i slabe vjere u srcu“. Možete li zamisliti, o ashabi, da mi danas kad obilježavamo Bedr i Feth brojimo na stotine mrtvih u Faludži, u Halepu, u Damasku, u Gazi, u Jerusalimu, u Mijanmaru…? Možete li zamisliti, o vi koji ste na Bedru sedždu odbranili, da danas pripadnici Ummeta našeg spavaju po ulicama Minhena, Berlina, Pariza, …? Možete li zamisliti, da nas ima dvije milijarde a niko nas ništa ne pita? Vi ste, o ashabi na Bedr stigli prije neprijatelja i zauzeli izvore. Nama ste ih ostavili čiste. Vi ste u Mekku ušli dostojanstveno, pobjednički, Kabu ste od kufra i džahilijjeta očistili. Ti si Poslaniče rekao nama: „Ostavljam vam dvije stvari kojih, ako se budete držali nećete zalutati, Allahovu knjigu i moj sunnet“.

Do nas je braćo, uzmimo pouku iz Bedra i Fetha i odlučno krenimo u borbu sa sobom i protiv svih zala u našem društvu, ne bi li se osposobili da dostojanstvo i slobodu sebi vratimo. Braćo i sestre! Neka nam Bedr bude pouka i lekcija koju ne smijemo zaboraviti, jer su ashabi Muhammeda a.s. za samo trinaest mjeseci doživjeli Uhud, koji označava pobjedu pretvorenu u poraz radi neizvršenja datog im zadatka. Neka sve naše borbe budu Bedr i Feth!

Allahu, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama ma gdje da bili i radili i djelovali, prije svega vlastitim i lijepim primjerom. Pomozi nam da sa lahkoćom ispostimo mubarek ramazan i postignemo Tvoju milost i oprost! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli cisto svjetlo islama! Uputi i učvrsti našu djecu i naše potomke i učini ih prvacima ummeta, radostima naših očiju i srca i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas! Budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin.

Check Also

PREDAVANJE – LEJLETU-L-KADR 17.06.2017. god.

PREDAVANJE – LEJLETU-L-KADR 17.06.2017. god. Hvala Allahu dž.š. Gospodaru svjetova, u čijem se stvaranju nebesa …

Predavanje za Lejletu-l-Qadr 2016

Predavanje za Lejletu-l-Qadr 2016 Zahvala pripada Allahu dž.š. salavat i selam neka su na Allahovog …