Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
26 Zul Kadde – 1438.H. / 18 August 2017.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Pripremas li se za Hadzdz
Neka je hvala Allahu Milostivom Samilosnom, koji nam je islam darovao, koji je naša srca u bratskoj ljubavi ujedinio. Donosimo blagoslov i mir Njegovom miljeniku, Muhammedu, poslaniku koji nas je uputio na dobro a opomenuo nas da se klonimo zla. Neka je Allahov mir i blagoslov na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i tabiine kao i na naše šehide.
Postovane dzematlije, draga braco i omladino;
Nalazimo se u vremenu, u danima kada se mnogi hvala Allahu pripremaju za obavljanje krovne Islamske duznosti, duznost Hadzdza. Uskoro ce, ili su vec neki krenuli na to sveto putovanje.
Medjutim, onako razmisljajuci o Hadzdzu i slusajuci mnogo ljudi oko sebe, a prije svega nas dzematlije, stekao sam dojam, nama bar ovdje nije neki veci problem, materijalna strana, stekao sam dakle dojam da je Nijjet – ali iskreni Nijjet najvazniji za obavljanje ove pete islamske duznosti.
“A ko se Allaha boji, On će mu naći izlaz neki i odakle se i ne nada On će ga opskrbiti! I ko se osloni na Allaha, On mu je dosta!” (Et-Talak, 2-3)
Dakle, jedan od najznačajnijih događaja u životu svakog muslimana je obavljanje hadža. Da bi se ovaj obred obavio što lakše i potpunije, nužno je adekvatno se pripremiti materijalno, fizički i duhovno. Kada čovjek postane punoljetan, poželjno je da donese nijet/odluku da će hadž obaviti čim mogne. Nažalost, i pored materijalnih mogućnosti, mnogi odlažu obavljanje hadža za kasnije. No, to kasnije možda neće ni dočekati jer, Ibn Omer r. a. znao bi reći: “Kada omrkneš, ne očekuj da ćeš osvanuti, a kada osvaneš, ne očekuj da ćeš omrknuti.’’ (Buharija).
Ko ima želju i iskren nijet da obavi hadž, Uzvišeni Allah će mu, i pored slabih materijalnih mogućnosti, naći izlaz i olakšati obavljanje hadža. To potvrđuju Njegove riječi: “A ko se Allaha boji, On će mu naći izlaz neki i odakle se i ne nada On će ga opskrbiti! I ko se osloni na Allaha, On mu je dosta!” (Et-Talak, 2-3)
Da je Allah dž.š. Onaj koji daje opskrbu a ne čovjek, potvrđuje i sjajna priča koju smo preveli sa arapskog i engleskoj jezika. Ona je pravi eliksir za povećanje imana i želje za obavljanjem hadža. Pa, uživajte, da je poslusamo svi.
Šejh Habib Ali Džifri je iz loze Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i navodi priču o poznatom pobožnjaku Hatimu El-Esammu i njegovoj dobroj kćerki, čija je ubijeđenost u Allahovu, dž.š. opskrbu pomogla njezinom ocu da obavi hadž i spasila porodicu od gladi. Ovo je rijetko viđen primjer nepokolebljive ubijeđenosti u Allahovu dž.š. pomoć pa se isplati polahko pročitati i razmišljati.
O Hatimu El-Esammu, velikanu učenih i pobožnih ljudi, mnogi su pisali, pa i čuveni Ibnul-Dževzi u djelu “Sifetu safveh”.
Tu se spominju priče o njemu i njegovom životu. Hatimovo srce je godinama čeznulo da obavi hadž, no nije imao dovoljno sredstava ni za obavljanje hadža a ni za izdržavanje porodice u vrijeme njegove odsutnosti. Ako neko nema novca za izdržavanje porodice, nije ni dužan hadž obaviti, osim ako mu porodica ne dozvoli.
Kada se približilo vrijeme hadža, njegova kćerkica, koja je bila dobro dijete, vidjela ga je tužnog i uplakanog, pa ga je upitala: “Oče, što te rasplakuje?” On reče: “Hadž, evo ponovo dolazi i poziva.” Ona reče: “Pa, dobro, zašto ne obaviš hadž?”
Nemam dovoljno sredstava”, reče on. Ona reče: “Allah će te opskrbiti!” “Da”, reče on, “ali ja nemam sredstava ni za vas!” Ona reče: “I nas će Allah opskrbiti!”
On joj reče: “U tom slučaju, tvoja majka odluku mora donijeti.” Otišla je i podsjetila majku da je Allah dž.š. Opskrbitelj a ne otac. Ubijedila je majku, braću i sestre da mu kažu: “Idi, obavi hadž, a nas će Allah opskrbiti!”
Ostavio im je opskrbu samo za tri dana i otišao na hadž. Budući da nije imao dovoljno novca da ide sa karavanom, išao je iza njih. Na početku puta razboli se vođa hadžija pa su tražili nekoga da mu nešto prouči da ga izliječi, te su pronašli Hatima. Hatim El-Esamm mu je nešto proučio i vođa je istog momenta ustao i, znajući za Hatimovo slabo materijalno stanje, rekao: “Troškove Hatimovog odlaska na hadž i povratka ja snosim!” Hatim tada reče: “Moj Allahu, ovako si riješio moje pitanje, pa Te molim da riješiš i pitanje moje porodice.”
Nakon tri dana je nestalo opskrbe za porodicu. Pošto je hrane već nestalo, obuzela ih je glad, pa su svi počeli kritikovati onu kćerku: “Ti si kriva, ti si nas ubijedila da mu dozvolimo da ide! Pogledaj sada, šta ćemo jesti?!” A kćerka, iako je i ona gladna bila, smijala se. “Zar ti je do smijeha a mi skapajemo od gladi?!”
Ona reče: “Mamice moja, sestrice, brate, da li je naš babo opskrbitelj ili je on neko ko jede opskrbu?” “Babo je onaj koji jede opskrbu, a Opskrbitelj je Allah”, rekoše. Ona reče: “E, pa, otišao je onaj koji jede opskrbu, a ostao je Opskrbitelj!”
Dok im je ona tako govorila, začulo se kucanje na vratima. “Ko je?”, upitaše. Otuda se začu glas: “Vođa pravovjernih traži da ga napojite!” Halifa je, vraćajući se iz lova, dobro ožednio, ali nisu imali vode, pa je slugama rekao da pokucaju na vrata i zatraže vode.
Majka je ustala i napunila im posudu vode, govoreći: “Subhanallah, tri dana ništa ne jedemo, a evo sada vođa pravovjernih od nas traži da ga napojimo.
Halifa se napio vode koja mu nikada slađa nije bila. Upitao je sluge: “Od koga ste donijeli ovu vodu?” “Iz Hatimove kuće”, rekoše. “Pozovite ga da ga nagradim.” Obavijestili su ga da je Hatim otišao na hadž. Tada je halifa skinuo svoj opasač, ukrašen skupocjenim ukrasima, i rekao: “Ko mene voli i poštuje, neka skine svoj opasač.” Tada su svi veziri, trgovci i bogataši skinuli svoje opasače. Jer, kada ljudi vide da vođe nešto rade, pohrle i oni da isto rade. Subhanallah! Ljudske duše su u svakom vremenu iste!
Kada su pokupili sve opasače, došao je trgovac koji ih je otkupio od Hatimove porodice za toliko zlata da se kuća napunila da im je moglo biti do kraja života. Potom je sve te opasače, iz poštovanja prema njima, vratio halifi i njegovoj pratnji.
Kupili su potrebne namirnice, pripremili jelo i smijući se jeli, jedino je kćerka plakala. Majka ju je upitala: “Moja kćerkice, tvoje ponašanje je čudno. Dok smo maloprije skapavali od gladi i plakali, ti si se smijala, pa zašto sada, kad nas je Allah spasio, ti plačeš?!” Ona reče: “Ovaj halifa je samo stvorenje koje sebi ne može dobro priskrbiti, ni zlo odagnati. Pogledao nas je pogledom sažaljenja i od smrti nas spasio. A kako je tek kad nas pogleda naš Stvoritelj!” Allahu ekber!
Pogledajte snagu kojom je živjela ova djevojčica. Subhanallah! Odakle je došla ova snaga, ovakav iman, ovako duboko i zrelo razmišljanje?! Nije je pokolebala i obeshrabrila ni glad ni siromaštvo u kojem su živjeli. Čak ni sredina, koja je vrlo važan i moćan faktor, nije na nju utjecala. Zar ne kažu da je čovjek produkt svoje sredine?
Nije je promijenilo ni pokolebalo ni kuđenje majke, sestara ni braće! Ništa je nije promijenilo. Ostala je čvrsta i postojana. Zbog njezinog čvrstog i nepokolebljivog imana Uzvišeni Allah joj je i pomogao. Allah dž.š. kaže: “A ko se Allaha boji, On će mu naći izlaz neki i odakle se i ne nada On će ga opskrbiti! I ko se osloni na Allaha, On mu je dosta!” (Et-Talak, 2-3)
Tako je ona koju su svi kritikovali i okrivljavali postala njihov ponos. Ko se boji Boga, ne hrani sebe i porodicu haramom, može očekivati dobro i izlaz iz teških stanja i kušnji. Ko ima ispravan odnos prema Bogu, njegovo ophođenje s ljudima će biti u svrhu općih interesa i nestat će problema.
Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, nagradi one koji su je slušali, čitali i drugima prenijeli, povećaj naš iman i želju za obavljanjem hadža, oprosti nam gijehe i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.
