Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
28 Ramazan – 1435.H. / 25 Juli 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Hutba Reisu-l-uleme u Carevoj dzamiji
Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših. Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.
Ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a ko se – Njemu i Njegovom Poslaniku – ne pokorava, u velikoj je zabludi. Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među Njegove i Njegova Poslanika pokorne sljedbenike, koji teže Njegovom zadovoljstvu i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Njegovi i Njemu pripadamo.
Živimo u vremenu u kojem su mnogi ljudi izgubili pravac u svom u životu. Koji je smisao života ne postavlja se više kao važno pitanje. Čovjek nije sam na svijetu, već je dio velike kosmičke barke koja plovi od stvaranja do smrti.
Allah je u Svojoj Mudroj knjizi objavio: Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje. On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se koristite rijekama; i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom; i daje vam od svega onoga što od Njega trazite, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali,– čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan. (Ibrahim, 32-34)
Allahove blagodati, i one pobrojane u ovim ajetima, i one koje nisu, ljudima su darovane u neizmjerenim količinama i vrijednostima. Bez te dobrote Gospodara svjetova ne bi bilo života, a ni ljudi. U Svojoj velikoj milosti prema svjetovima i prema ljudima, On traži tek malo: da slijedimo Njegove upute i da Mu budemo zahvalni.
Nas muslimane je počastio jedinstvenom prilikom za to. Među dvanaest Njegovih mjeseci u godini odabrao je jedan kao poseban. Ramazan je to jedinstveno godišnje vrijeme u kojem se naše duše mogu smireno i smjerno zahvaliti Stvoritelju na blagodatima kojima ih je obasuo.
U ovome mjesecu osjećamo Allahovu pomoć u svakom trenutku našeg ramazanskog dana, baš onako kako nam je i obećano u riječima Poslanika, a.s: „Kada dođe ramazan, vrata Dženneta se otvore, a Džehennema zatvore, a šejtani budu okovani.“
Ramazan unosi svjetlo i radost u naše živote, oplemenjuje ih i uljepšava. U tome mjesecu osjećamo više bliskosti, milosti i saosjećanja jedni prema drugima. Naša zajednica dobije novu živost, obnovi se i osnaži.
Namazom i postom, koji počivaju na osnovama najdublje ljudske pobožnosti (takvaluka) prema uzvišenom Allahu (dž.š) čovjek može prodrijeti u tajnu vlastitog postojanja.
Namazom i postom iznova otkrivamo svijet oko sebe, i prirodu i ljude vidimo drukčije, potpunije i dublje. Postaju nam jasniji znakovi (ajeti) koji nas okružuju, putokazi koji nam pokazuju pravce našega kretanja prema dobru.
U ramazanu nam se jasnije otkriva i jedno od najvažnijih umijeća naših života: post će izoštriti i očistiti naš srčani pogled, naše duhovno oko će ojačati, pa će nam se istina ukazivati kao jasna i zaokružena stvarnost, a za laž ćemo znati da je obmana i da nam je se valja kloniti.
Draga braćo,
Allah Uzvišeni je obznanio ljudima:ولا تستوي الحسنة و لا السيئة „Dobro i zlo nisu isto“.
Ova poruka u mjesecu našega jačeg pokušavanja da se približimo obiljima Njegove milosti i zadovoljstva nekako nam se jasnije i bistrije otkriva, a naša čula su usmjerenija ka potpunom njenom značenju. Braćo, naš je svojevrsni poziv, kao vjernika, da se dobru uvijek prikučujemo i borimo za njega. Što se mi više budemo borili za njega, manje ćemo prostora ostavljati zlu i njegovim protagonistima da dominiraju. Nije nam dozvoljeno da sjedimo u prikrajku i očekujemo da će se drugi boriti za dobro i iscrtavati tu liniju razdvajanja dobra od zla. Nije nam dopušteno da iz ruku ispuštamo sredstva kojima možemo osnažiti dobro i učiniti ga dominantnim u našem društvu i u zajednici u kojoj živimo. Što prije to shvatimo i prihvatimo naši će životi poprimiti drukčiji smisao i upotpunjenje.
Zato, ispunimo ove dane ramazana, koji su još pred nama, našim trudom i nastojanjima da učinimo što više dobra. Neka ono bude usmjereno prema nama samima, a da bismo ga mogli onda činiti i prema porodici i bližnjima. Nemojmo u tome nikako zaboraviti ni naše nevoljnike. Neka i oni osjete ljepotu i snagu dobra i zajedništva u dobru.
Vjernik uči da služenjem Bogu, sarađuje sa svojim bratom i sestrom, u interesu dobrote i jačanja pobožnosti. Tako jači pomaže slabijem, a bogatiji dijeli siromasima od onoga što mu je Allah dao od imetka. Živo vjerovanje znači lojalnost Allahu i njegovoj odredbi, solidarnost s ljudima i bratstvo s vjernicima.
Činiti više od onoga što je zekatom odeđeno predstavlja vrhunsko milosrđe.
Naši uzoriti alimi su uočili da Kur’an na mnogo mjesta pridružuje obavezu zekata namazu, a Poslanik a.s ga je ubrojao u pet stubova vjere. U časnom Kur’anu se kaže: Oni koji vjeruju i koji čine dobra djela, i koji namaz obavljaju i koji zekat daju – njima pripada nagrada njihova kod Gospodara njihova. Nema njima straha, niti će oni tugovati. (Al-Baqarah, 277)
Namaz obavljajte i zekat dajite, i u namazu ruku činite s onima koji ruku čine. (Al-Baqarah, 43)
Poslušajmo kako se Allah obraća Poslaniku u vezi s onim koji zanemari milosrđe – sadaku: Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče? Pa to je onaj koji grubo odbija siroče, i koji da se nahrani siromah – ne podstiče. A teško onima koji, kad molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju i nikome ništa u naruč ne daju! (Al- Ma’un, 1-7)
A ti obraduj poslušne, one čija srca zatrepere kada se ime Allahovo spomene, i one strpljive na sve što ih zadesi, i one koji namaz obavljaju i iz onoga čime smo ih Mi opskrbili dijele. (Al-Hajj, 34-35)
Između zekata, kao obaveze, i milosrđa, kao unutarnjeg poticaja na dobro, Allah je želio odrediti razliku, tako što je zekat učinio Svojim pravom – farzom, ne ostavljajući ga na ljudsku dobru volju.
On (subhanehu we te’ala) sam određuje kategorije ljudi i društvenih potreba kojima pripada i u koje se on ima trošiti pa kaže:
Zekat pripada samo siromasima, i bijednicima, i onima koji ga sakupljaju, i da se srca ljudi pridobiju, i za oslobađanje robova, i ljudima dugom savladanim, i na Allahovom putu, i putniku-namjerniku! Tako je odredio Allah! A Allah sve zna i mudar je! (Al-Tawbah, 60)
Zekat smanjuje mržnju, i ublažava žestinu sukoba između imućnih i siromašnih. Tome je bila svjedok historija islamskog društva kroz sve generacije koje su poštovale ovu obavezu. Islamsko društvo je bilo zaštićeno od bijede i siromaštva. Svaki pojedinac je u njemu živio dostojno i plemenito, bez sramote i poniženja. Danas to zivi drzava Malezija, a zasto vidjet cemo iz slijedeceg.
U ramazanu izdvajamo sredstva za zekat i sadekatu-l-fitr. To su prvorazredne obaveze, prva farz, a druga vadžib, svakom imućnom muslimanu i muslimanki. Njihovim neispunjavanjem imućni obaveznik sam podriva temelje svoje vjere. Zekat je materijalna obaveza koja se povezuje s osnovama imana (vjere) i jedan je od temeljnih ibadeta. To je vrlo jasno istaknuto u Časnom Kur’anu:
A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju i da zekat udjeljuju: a to je – ispravna vjera. (Al-Bayyinah, 5)
U našim imecima ima hakka – prava onih koje je Allah pomenuo u Svojoj Knjizi, a koji su naša kušnja i naša odgovornost.
I danas, kao i prije, život naše zajednice određen je mjerom solidarnosti imućnih i njihovom sviješću da život u zajednici osigurava i svačiji život pojedinačno. U ovogodišnjim poplavama je ta istina potvrđena, kada je organizirana Islamska zajednica u BiH i njen fond tzv. Bejtu-l-mal, zajedno s drugima, pravovremeno pritekla u pomoć životno ugroženim ljudima.
Allah je naredio uzimanje zekata iz naše imovine: “Uzmi iz imetka njihova zekat, da ih zekatom očistiš i blagoslovljenim učiniš, i dovu im čini, uistinu je tvoja dova smiraj za njih”. (Tevbe, 103)
Zekat nije olahko shvaćeno dobrovoljno davanje imućnog za potrebe ugroženih u zajednici! To je stroga – farz obaveza, kojom se legitimira pripadnost zajednici muslimana.
Ebu Hurejre prenosi da je Ebu Bekr rekao: „Tako mi Allaha, ja ću se boriti protiv onoga ko bude pravio razliku između namaza i zekata, jer je zekat imovinska obaveza. Tako mi Allaha, dž.š., kada mi ne bi dostavili samo jedan povodac (jednu devu) koju su davali Božijem Poslaniku ja bih se protiv njih borio.“ (Muslim, Iman, 15)
Zekat, koji je propisan i naređen imućnim muslimanima, stavljen je u obavezu kao zaduženje prema potrebama zajednice (umme). Poslanik, a.s., rekao je: “Kada daš zekat na svoj imetak, ispunio si obavezu.“ (Tirmizi i Ibn Madže)
Draga braćo,
Vođen nedvosmislenim kur’anskim ajetima o obavezi zekata, sunetom Allahova Poslanika te postupcima njegovog prvog halife Ebu Bekra, u svojstvu poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini po ovlastima iz Menšure, a prema Ustavu Islamske zajednice po kojem su muslimani u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji te muslimani izvan domovine – dijaspore, članovi jedne zajednice, obznanjujem da je izdvajanje zekata i sadekatu-l-fitra u fond Bejtu-l-mal Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obaveza svakog muslimana i muslimanke, proistekla iz Kur’ana, sunneta i idžma’a (koncenzusa) naše Zajednice.
U tim sredstvima je pravo siromaha i slabih, kao i pravo ispunjavanja potreba očuvanja, funkcioniranja i unapređenja rada institucija i ustanova Islamske zajednice u BiH, koje iziskuju vrijeme i mjesto.
Ovom hutbom u Fatihovoj (Carevoj) džamiji u Sarajevu, izvršavam svoju obavezu da, kao reisul-l-ulema, braći i sestrama, muslimanima i muslimankama, skrenem pažnju na dužnost i obavezu izdvajanja zekata i sadekatu-l-fitra u Bejtu-l-mal Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Činim to ponukan Allahovim riječima:
A milost Moja obuhvata sve: dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze naše budu vjerovali. (Al-A’raf, 156)
Upućujem dovu Allahu, dž.š., za bereket u našim životima i poslovima. Bereket dolazi s iskrenošću i predanim izvršavanjem obaveza. Okrenimo se Allahu i pojačajmo naše ibadete. Održavajmo međusobne odnose u ljubavi i pažnji prema roditeljima, rodbini, komšijama i prijateljima.
Među njima ima sigurno onih kojima je potrebna naša pažnja, makar i u lijepoj riječi iskazana. Ne zaboravimo da je i naš Poslanik a.s. bio jedan od njih.
On nas je mudro uputio svojim riječima: „O ljudi, vi imate putokaze, pa ih slijedite. Vi imate svoj cilj; stoga, idite tom cilju. Vjernik živi između dva straha: prošlosti, za koju ne zna šta je Allah s njom uradio, i budućnosti, za koju ne zna šta mu je Allah u njoj odredio. Zato, neka svako od vas uzme od sebe za sebe. Od dunjaluka svog za Ahiret svoj. Od mladosti za starost. Od života za smrt. Tako mi Allaha, u Čijoj ruci je Muhammedov život, poslije smrti nema pokajanja, poslije dunjaluka nema staništa, osim Dženneta ili Džehenema. Kažem vam ovo i molim Allaha da nam oprosti.“
Allahu naš.
Spasi od patnji i progona muslimane i sve dobre ljude u svijetu.
Smiluj se ovoj zajednici Tvojih pokornika.
Podari nam mir i napredak na ovoj našoj rodnoj grudi i ma gdje god bili.
Ojačaj nas i daruj nam zajedništvo.
Obraduj nas blagodatima Tvoga blagotvornog mjeseca Ramazana.
Smiluj nam se, o Najmilostiviji, i uputi nas Svojim putem.