Karikaturisanje Poslanika Muhameda a.s.

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
02 Rebiu – l – Ahir – 1436.H. / 23 Januar 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Karikaturisanje Poslanika Muhameda a.s.

Hvala Allahu Milostivom na milosti ljubavi i bratstva u vjeri i moralu. Neka je slavljen i hvaljen Allah Svemogući koji je poslao vjerovjesnika da nam donese radosnu vijest Dženneta i da nas upozori na opasnost Džehennema, da nam približi brata kao prijatelja i da nas udalji od šejtana kao neprijatelja. Hvala Allahu Sveznajućem koji nas je poučio da se svi zajedno, kao braća, držimo za jedno uže koje nam donosi sreću, radost i slobodu. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji čas!

Postovane dzematlije, draga braco i omladino,

U jeku godisnji odmora, karikatura jednog od Bozijih Poslanika, stravicnih nasilnih i zlocinacki poduhvata onih koji sebe nazivaju pripadnicima casne vjere Islama prodje nam i treci mjesec po Islamskom kalendaru – Rebiu-l-evvel – mjesec Mevluda – rodjenja najboljeg Bozijeg stvorenja Muhameda a.s. a da nismo nista progovorili o njemu, njegovoj misiji i o tome koji bi njegovi eventualni odgovori bili na danasnje stanje Ummeta. Kao prvo, moramo znati, da ako moja sloboda ponižava drugog, to nije sloboda. Moj način djelovanja i moje slobodno djelovanje ne smiju da uznemiravaju druge po bilo kojoj osnovi. Svakom muslimanu je zabranjeno da skrnavi bilo čiju svetost. Gospodar u Kur’anu je rekao – nemojte vrijeđati, napadati i grditi one koji obožavaju nešto drugo mimo Allaha dz.s.

Da bismo ponudili lijek, jako je bitno da pronađemo dijagnozu – koji su uzroci toga da mi sami sebe dovedemo u ovakvu situaciju. Po meni, glavni uzrok ovoga jeste neznanje i nedostatak želje za upoznavanjem i dijalogom.

“Gospodar kaže – ‘Stvorili smo vas od jednog čovjeka i jedne žene i podijelili vas u plemena i različite narode da biste se upoznali“. Svi mi imamo ljudsku zadaću da se upoznamo, no nažalost, kad su vjera i običaji u pitanju, živimo u naslijeđenom mentalnom sklopu. Smatramo da je to što mi jesmo jedini ispravan način, a sve drugo je niže, nevaljalo i pokvareno. To je pogrešno učenje, to je pogrešno odgajanje, pogrešan metod prenošenja znanja djeci. Drugu i tudju vjeru nesmijemo nikada nipodistavati.

Mišljenja sam da, kad promišljamo o ovakvim situacijama, u zablude dolazimo iz razloga jer ne umijemo da lociramo problem, te na pogrešan način lociramo zlo.

Ukoliko čovjek uradi nešto loše, mi odmah pretpostavimo da je on pokvaren čovjek. On je potpuno čist, a mi trebamo da razmislimo o tome šta se to njemu desilo, pa je došlo do toga da se on isprlja? Ko je to prouzrokovao? Da li mu mozemo kako pomoci?

Božijeg poslanika Muhameda s.a.v.s. nisu vrijeđale kojekakve etikete dok je bio živ. Govorili su mu da je luđak, da je opsihren… on je svojom dobrotom to odbijao od ljudi. Razumijevao je srž i odakle ljudima takav odnos prema njemu. Shvatao je da je to iz neznanja i to je taj mentalni sklop koji sam spominjao. Nije napadima i nedaj Boze na sva ta vrijedjanja odgovarao i sirio cistu vjeru Islam ubijanjem, vrijedjanjem i cak sebi kao Bozijem Poslaniku nije davao za pravo da sudi. A ko smo mi da sudimo, a kamo li da ubijamo zbog karikatura.
Mi treba da osudimo, prije svega perom, srcem, lijepom rijecju, ali ne i da sudimo.

Pokazao je Poslanik kako je jedini način na koji se ljudi trebaju nositi sa provokacijama upravo miran, dostojanstven i ljudski pristup u kojem ćemo se truditi shvatiti koji su to uzroci koji su doveli do toga i zašto smo dopustili da se nađemo u neljudskom odnosu.

Kad čovjek priča to što priča, to je samo slika njegovog osjećanja, njegovog mentalnog i duhovnog stanja, nekog nezadovoljstva sa životom u kojem traži krivca u bilo kome. Kad su Isa a. s. napadali i vrijeđali, njegovi učenici su mu govorili kako se treba odbraniti i odgovoriti im da griješe. On je na to samo rekao: ‘Neka iz njih izlazi ono što je u njima, a iz nas ono što je u nama.
Uvjerenja sam da je karikatura Poslanika a. s. apriori nemoguća! Tako je i postupak francuskog magazina Charlie Hebdo-a više tužan i očajan nego uvredljiv. Ona ustvari više karikira savremenu zapadnu civilizaciju, koja je pristala na logiku terorista i koja im daje dodatne argumente da nastave zloupotrebljavati islam i časnog Poslanika, stvarajuci tako islamofobiju, jer to njima i ide u prilog.
“Poslanik nas je učio toleranciji, poštovanju, jednakosti, pravdi, praštanju, poštenju, zahvalnosti, velikodušnosti, jednostavnosti, skromnosti i strpljenju. Učio je da se prema svim ophodimo sa dobrim namjerama, bez obzira na to jesu li prijatelji ili neprijatelij, kao ni koje su rase, religije i spola”, da je “najjača osoba ona koja uspije obuzdati vlastiti gnjev “, kao i da su ” tolerancija i strpljenje jedini odgovori”…

U spoju svoje poslaničke i ljudske misije, Muhammed a.s. pored toga što je donio Kur’an – Allahovu riječ, bio je njen prvi ljudski sprovoditelj i prvi koji se osvjedočio u njeno ispunjenje. Dakle, svojim životom on je Uputu pokazao u praksi. Kroz svoj život je iskusio sve ono o čemu Sveti spisi govore o iskušenjima ranijih vjesnika Božije riječi. I po tome je Muhammed a.s. Pečat. Po tome i jeste Poslanik svim svjetovima, generacijama i ljudima, cijelom čovječanstvu.

Iskusio je Ademovu a.s. zbunjenost i zatečenost svijetom u kojem se našao. Pozivao je ljude, kao što je to Nuh a.s. činio da se ukrcaju u Lađu spasa i budu spašeni od ponora u koji je hrlio svijet njegovog vremena.
Bio je istinski borac za vjeru u jednog Boga, poput Ibrahima a.s. pa ga je njegov narod koji je kipove poštovao htio ubiti. Iskusio je sudbinu plemenitog potomka plemenitih, Jusufa a.s. koga su njegovi protjerali, i pobjedonosno im se vratio i velikodušno oprostio.

Ustao je protiv Faraona svog vremena, i poput Musa’a a.s. svijetu donio i potvrdio Božije zapovijedi – šta trebaju činiti, a čega se trebaju kloniti.
Govorio je iste riječi koje je govorio i njegov prethodnik, Isa sin Merjemin, da se treba kaniti grubog odnosa prema siročadima, oholog odnosa spram siromašnih i ugnjetavanih, nemoćnih i potlačenih. Ta, zar Zlatno pravilo koje je Isa ponovio sinovima Israilovim riječima: “Činite drugima ono što biste da bude učinjeno i vama!” nije isto što i izreka poslanika Muhammeda: “Neće vjerovati nijedan od vas sve dok svom bratu ne bude želio ono što želi samom sebi”!
Prema svemu ovome Muhammed a.s. jeste Pečat Vjerovjesnika, ali i vjerovjesništva. Dvije su, ipak, karakteristike koje Muhammeda a.s. kao ljudsku i poslaničku ličnost odlikuju, a koje mu upravo zbog toga daju oreol “svevremenske” (u dunjalučkom smislu) ličnosti:- Za trajanja svog života je u potpunosti prenio i osvjedočio Objavu koju mu je Svevišnji poslao i ona je kao takva zapisana i sačuvana.

Njegova poruka nije vezana za jednu zemlju, jedan narod ili jedan jezik. Već je za cijeli ljudski rod, za sve narode ma kojim jezikom govorili. “Svi ste djeca Ademova, a Adem je od zemlje. Nema prednosti Arap nad nearapom niti nearap nad Arapom, osim po čistoti duše i dobroti djela”.

Muhammed s.a.v.s. nije dozvolio da na bilo koji način bude uzdignut mimo onoga statusa kojeg mu je dao dragi Bog. Njegove ikone nema, ali se danas salavati na njega donose od Istoka do Zapada, od Sjevera do Juga. Zato je i nemoguće, ma koliko to pokušavali zli umovi današnjice, muslimanima, a i općenito, stvoriti negativnu sliku o Muhammedu a.s. Jer, njegova “ikona” je njegov svevremenski primjer koji je smiraj našao u srcima svih istinskih vjernika. On je vjecna zvijezda koja sija.

On nije samo u svom poslaničkom ogrtaču bio primjer, već i u svom svakodnevnom životu. Naučio je ljude kako da ispravno vjeruju u svog Gospodara. Počašćen je puninom riječi kojom je svoje savjete kazao. Bio je siroče, ali je bio poslušan svome amidži koji ga je hranio, nije bio siroče koje je trebalo žaliti. Bio je mladić, ali ne mladić kojem se ljudi ustručavaju povjerenje ukazati, već je bio povjerljivi el-Emin. Bio je muž, ali nije bio neodgovorni muž kao što su to današnji muževi koji su spremni na sve, pa i na prevaru, laganje i obmanjivanje svojih žena, uz to nastojeći do maksimuma da pokažu svoj mačoizam. Bio je biznismen, ali ne onaj koji vara, već pošteno zarađuje svoju nafaku, koji svojim radnicima ne zakida, već im isplaćuje zaradu “prije nego što se znoj od njihovog rada osuši”. Bio je otac, pun ljubavi i saosjećanja spram svoje djece koju je odgajao svojim primjerom, a ne silom i nasiljem u porodici, što je danas opća pojava. Bio je vođa, pravedni i odgovorni vođa, nije tu poziciju koristio radi privilegije ili bogaćenja. Bio je prijatelj, pravi i iskreni, a ne onaj koji prijatelja ostavlja na cjedilu nakon što ga iskoristi, ili u prijateljstvu vidi samo materijalnu korist. Cijenio je čovjeka, bio on slijepac ili bogataš, čoban ili obrazovani pjesnik. Ovakav je živio i prije Poslaničkog ogrtača kojeg je obukao u četrdesetoj godini života. Zbog toga i jeste mogao ponijeti tako tešku misiju i u potpunosti prenijeti Objavu i pokazati njenu primjenu u svakodnevnom životu.

O ličnosti posljednjeg Božijeg vjerovjesnika Muhammeda a.s. napisane su stotine biografija i knjiga, od onih u kojima su iskazane simpatije prema njegovoj ličnosti i misiji do onih koji su u njegovoj pojavi vidjeli prvo duhovnu, a potom i civilizacijsku prijetnju. Autorica najtiražnije biografije Muhammeda a.s. (a izuzev Kur’ana i najtiražnijeg naslova o islamu općenito) na Zapadu Karen Armstrong ovako govori o ličnosti koju je biografski pokušala približiti čitaocima Zapada:

“Kao paradigmatična ličnost, Muhammed nosi važne poruke, ne samo za muslimane, već također i za ljude na Zapadu. Njegov život je bio džihad… ova riječ ne znači “sveti rat”, ona označava “borbu”. Muhammed se doslovce znojio u naporima da donese mir ratom rastrganoj Arabiji, a mi trebamo ljude koji su spremni da ovo učine danas. Njegov život je bio marljivo djelovanje protiv pohote, nepravde i arogancije. On je shvatio da je Arabija na prekretnici i da stari način razmišljanja više neće biti dovoljan… Čudno, događaji koji su se desili u Arabiji u sedmom stoljeću mogu mnogo toga da nas nauče o događajima u našem vremenu i njihovom osnovnom značenju – mnogo više, ustvari, od uglađenih izjava političara.
Muhammed nije pokušavao nametnuti slijepo i nekritično podržavanje religije – njega nije mnogo interesirala metafizika – već promjena ljudskih srca i umova. Duh koji je preovladavao u njegovom vremenu on je nazvao – džahilijjet. Obično muslimani ovo razumijevaju kao “vrijeme neznanja”, to jest, predislamski period u Arabiji. Međutim, kako skorija istraživanja pokazuju, Muhammed nije koristio termin džahilijjet da njim označi historijsku eru već stanje duha i uma uzrokovano nasiljem i terorom u Arabiji u sedmom stoljeću.Jer je dzahilijjet u to vrijeme bilo i ubijanje zenske djece. To je bilo nasilje i terorizam tog vremena. On je dosao da to promjeni. On je dao zenskom uhu pravdu i donio prava. A mnogi Islam optuzuju da zeni ne daje prava. To je pogresno. Džahilijjet je, ustvrdila bih, također danas vrlo prisutan na Zapadu, kao što je prisutan i u muslimanskom svijetu…Ne možemo razumjeti ono što je postigao ako ne shvatimo ono protiv čega je ustao…”

Dakle, njegova historijska i poslanička pojava nisu misterija. O njemu se sve zna od njegovog ljudskog rođenja, ljudskog života do ljudske smrti. Njegova pak “poslanička” dimenzija je označila ulazak čovječanstva u svoje punoljetno doba – upravo zbog prirode njegove ljudske i poslaničke ličnosti, zbog spoja “svjetovnog” i “duhovnog” Muhammed a.s. je danas paradigma svijetu koji traži spoj ova dva rastrgnuta pola.

Neka je salavat i selam njemu, njegovoj časnoj porodici i ashabima, njegovim zvjezdama a nasim vodiljama. Molimo Allaha da nam on bude vodilja na ovom svijetu, a sefadzija na buducem. Amin.