Reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine (IZBiH) održao je danas hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu u kojoj je govorio o ličnosti Alije Izetbegovića, koji je umro na današnji dan prije devet godina, te, posebno, o neslaganjima muslimana u svijetu oko datuma Kurban-bajrama, javio je izvještač agencije Anadolija.
Reisu-l-ulema Cerić je kazao da su Bošnjaci dužni sjetiti se čovjeka “koji nas je toliko zadužio za sve ono što je uradio on sam i sa onima koji su ga podržavali”.
“Mi se sjećamo predsjednika Alije Izetbegovića. Sa ovog časnog mjesta osjećam posebnu obavezu da vas i sebe podsjetim da je predsjednik Izetbegović živio život koji je postao urnek i pouka za buduće generacije. U najtežim vremenima za naš narod i zemlju predsjednik Izetbegović je znao da održi naš ponos i nije popustio nikad pred pritiscima. Zato ako bi mogli kazati koja je najvažnija karakteristika predsjednika Alije Izetbegovića trebamo kazati da Alija Izetbegović nikada nije znao izdati i nije izdao”, rekao je reis Cerić.
Osvrnuo se o na one koji “su ga naslijedili ili misle da su ga naslijedili”.
“Ako bi samo ovu njegovu karakteristiku zadržali, usadili je u duboko sjećanje i primijenili u praksi, naš narod, naša zemlja i država ne bi se trebali bojati budućnosti. Nisam siguran da oni koji su ga formalno naslijedili imaju baš takvu karakteristiku. Njihova uloga bi trebala biti još uvjerljivija. On bi morali potvrditi da ćemo ići putem kojeg nam je rahmetli Alija pokazao, putem na kojem su mnoga naša braća i prijatelji dali svoje živote i osigurali nam da mirne duše, glasno i jasno, možemo kazati ko smo i šta smo. A ne da govorimo u njedra, već da bez straha živimo u ovoj našoj zemlji”, dodao je on.
Nažalost, podvukao je Cerić, ostalo je mnogo nedovršenih stvari koji su započete za vrijeme predsjednika Izetbegovića.
“Jer, još nismo sigurni da nam se neće ponoviti genocid i još nismo sigurni da nam iznad glave ne prijeti ta opasnost. Stoga sjećajući se Alije Izetbegovića, na godišnjicu njegove smrti, hoću da vam kažem ono što osjećam, ono što mi dolazi iz daleka, kao da stiže od svih naših šehida. Kao da nam oni kažu da smo obavezni, da je ova generacija dužna da učini sve što je u njenoj moći, od domaćice, studenta, političara, intelektualca, radnika, rudara, pa do imama i hatiba, dakle, svi, da nam se ne ponovi genocid. Svi moramo raditi ono što je u našoj moći da spriječimo, odnosno da se borimo protiv genocida koji nam još uvijek prijeti iznad naših glava”, rekao je Cerić.
Upozorio je da se u gradovima Republike Srpske, poput Prijedora, još uvijek dešava da bošnjačku djecu u porodilištima po svom nahođenju upisuju kao srpsku i pravoslavce, ne pitajući koje su ta djeca vjere i nacije.
“To se događa sada, dok smo mi ovdje u Sarajevu. Nastavlja se genocid samo drugim metodama. Prema tome, draga braćo, ako ćete slijediti bilo koga od nas Bošnjaka, ma kakvu funkciju obnašao i šta radio, samo ga gledajte po tome šta radi da osigura da naša djeca ne žive u strahu od mogućeg budućeg genocida. To je mjera! Sve je drugo nevažno. Ovo je najvažnije. Jer, opasnost od genocida nije prestala. Baš zato što se ove 2012. godine sjećamo genocida koji je prije 100 godina počinjen u Plavu i Gusinju, pa se praktično niko nije smio oglasiti ili osuditi taj genocid, a kamoli da klanja dženazu ubijenima”, apostrofirao je Cerić.
Morate, dodao je, djecu učiti da budu najbolji sportaši, studenti i radnici, ali da se bore protiv genocida.
“Vidite, koliko ima muškaraca ovdje u džamiji, ali mi 1992. godine nismo mogli spriječiti silovanje naših majki, sestara i kćeri. Nismo bili u stanju da ih zaštitimo. Ne smijemo sebi dozvoliti da hodamo ovom zemljom, a da više nismo u stanju da zaštitimo svoje žene, sestre, majke i kćeri. To je sramota i sa tom sramotom ne možemo da živimo. Sjećajući se Alije Izetbegovića želim poručiti onima koji bi trebali naslijediti njegov put: “Ne silazite s njegovog puta, ne udaljavajte se od njega i ne mijenjajte ono što je on zapisao”. Žao mi je što na ovu godišnjicu nisam vidio okrugle stolove, da se proučava Alijina misao, pa da se na tome odgajaju nove genracije. Nadam se da će i to biti jednog dana”, poručio je Cerić.
Mnogo više kritike reis Cerić je uputio na račun onih, koji, po njegovom mišljenju, dijele muslimane u svijetu.
“Sa ovog mjesta govorili su brojni veliki alimi, pa i ja mnogo puta. Ali, danas mi je obraćanje najteže i najtužnije. Prvo smo se sjetili godišnjice smrti Alije Izetbegovića.
Ali, ima nešto što me čini nespokojnim, kao i vas. Žao mi je što se naš muslimanski Ummet razilazi oko stvari oko koji se ne bi trebao razilaziti. Oko Arefata i Bajrama. Draga braćo, ja sam jako tužan što se razilazimo oko nečeg oko čega se ne bi trebali razilaziti, kao što se ne razilazimo oko Kible, Kur’ana, Pejganbera a. s. i drugih stvari”, ocijenio je Cerić.
Podsjetio je da smo mi “ovdje ostavljeni više od jednog stoljeća” i da se “sami organiziramo kroz Šerijat, kao zajednica, i, kao društvo, kroz Hilafet.
“Sve ovo se muslimanima dešava zbog nedogovrnih ljudi koji odlučuju o tome kakav će naš muslimanski imidž biti u svijetu, i zbog nepostojanja institucije Hilafeta. A ta institucija ne postoji jer se ne mogu dogovoriti sujete i zato što su oni, kojima je smetao, ukinuli Hilafet 1924. godine. I sada bi neki htjeli da, nakon što su ga ukinuli, ponovo imaju prerogative Hilafeta. Nažalost, to ne može! Zbog tog nedostatka institucije Hilafeta, koja je ukinuta 1924. godine, mi nailazimo na različite poteškoće i probleme. Mi ovdje na Balkanu, odnosno u BiH, dobro znamo kako je živjeti bez jednog globalnog centra iz kojeg bi mogli crpiti vlastitu snagu. To se najbolje pokazuje ovih dana”, tvrdi on.
Nadalje, istakao je da je sa svoje strane u proteklih nekoliko dana učinio sve da objedini Ankaru i Rijad i da dan Arefata i Kurban-bajrama za sve muslimane bude isti.
“Nisam u tome uspio. Ali, samo u ime vas poslao poruku duhovnom muftiji u Saudijskoj Arabiji i predsjedniku Dijaneta Mehmedu Gormezu i kazao im: “Vi ste odgovorni za nejedinstvo muslimana, a posebno nas muslimana u Evropi”. Mi ne pripadamo samo jednoj naciji, nismo samo Turci, Arapi i Perzijanci. Mi smo različitih nacija, ali nas uvezuje jedna vjera – islam. Sad će se muslimani u Evropi podijeliti po tome ko je ovog, a ko od onoga. To je haram! Zbog naše djece, zbog budućnosti….
Žalimo se da nas drugi vrijeđaju i napadaju, a mi (muslimani) sami sebi pravimo takve gluposti koje niko ne može opravdati”, upozorio je Cerić.
Reis Cerić je dodatno objasnio svoj stav:
“Draga braćo, možemo se pozivati na kakvu god hoćemo nauku, ali jedno je izvjesno. Dan Arefata je dan Arefata i to niko ne može promijeniti. Samo je jedan dan Arefata i samo je jedan Arefat, kao područje na zemlji. Ne mogu biti dva Arefata. Ne može istovremeno biti i Bajram i Arefat. Svi koji pokušavaju reći da je to odvojeno, žele da razbiju taj osjećaj da mi pripadamo univerzalnoj zajednici. Islam je poslan cijelom svijetu, islam nije poslan jednoj naciji, jednom mjestu, već svim rasama.
Prema tome niko nema pravo monopola nad ovom vjerom. Ona je Allahova i vjera svih nas. Vidite, zbog političkih neslaganja i nemogućnosti da se riješe te male svađe nanosi nam se duševna bol”, rekao je Cerić.
Osvrnuo se i na ponašanje arapskog svijeta u ovom slučaju.
“Nadam se da će oni koji su tvrdoglavi i još uvijek idu na brdo da vide ima li mjeseca, ili ga nema, a obično ne vide dobro, u Meki napraviti opservatoriji, sazvati sve muslimane i ulemu, te napraviti globalni kalendar koji će važiti za sve muslimane svijeta. Da imamo dan Arefata i da se osjećamo kao dio globalne zajednice.
Dok svijet na Zapadu prati uspjehe svojih tenisera, muslimani u Siriji ubijaju jedni druge. A onda se pitamo zašto nam je takvo stanje. I sve to samo zbog sitnih prohtjeva koje mi ne možemo odobriti. Zbog nedostatka Halife i Halifeta imamo pravo da zastupamo ove stavove. Pozivamo vas na jedinstvo i da i održimo svoje dostojanstvo među nama samima”, zaključio je Cerić.
Reis Cerić se prisjetio kako je svojim očima 80-tih godina prošlog stoljeća vidio kako na Mini u Saudijskoj Arabiji gore plastovi kurbana.
“A mi smo ovdje u medresi u frižidere stavljali meso i djeca su se po čitavu godinu hranila. Kad smo mi to govorili ulemi u Saudijskoj Arabiji, znate kakav je njihov odgovor bio: “Krubani su za fukaru Meke”. Odbijali su da to urade. To je trajalo godinama sve dok nisu shvatili da su kurbani za gladne u Africi. Sada se meso kurbana dijeli diljem svijeta”.
(Rijaset.ba)