O porukama Hidžre

Objavljeno petak, 09 Novembar 2012 10:54

hidzraPunih 1433 godine hidžra je vječita inspiracija mnogih i neiscrpna tema o kojoj se konstantno govori i piše. Uza sve to, hidžra opet ne gubi na aktualnosti i vrijedi joj se iznova vraćati i u njoj tražiti okrjepu i novu snagu, posebice kako se bliži mjesec muharrem, čiji početak odjeljuje dvije muslimanske lunarne godine.

Kontekst hidžre, iseljenja muslimana zajedno sa Muhammedom a.s., iz Mekke u Medinu, manje-više je poznat. Posljedica je to permanentnog izlijeva neprijateljstva i mržnje od strane mušrika ka muslimanima koji je otišao do te mjere da je normalan i civilizovan život muslimana u Mekki izgubio svaku šansu i mogućnost. U talasima su se smjenjivali verbalni i fizički nasrtaji neznabožaca dok je i psihičko potlačivanje, koje je vjerovatno bilo i najteže za podnijeti, postala svakodnevnica.

Otuda i kur’anski ajeti objavljeni u tom periodu obiluju porukama koje pozivaju na potrebu vjere i duhovnog jačanja, što su zapravo i primarni preduslovi opstanka u toj i takvoj Mekki.

Ipak, po direktnoj Božijoj direktivi, Muhammed a.s., se zajedno sa svim ostalim muslimanima odlučuju za promjenu i to u vidu prelaska u bolju, humaniju i po svemu normalniju sredinu – Medinu, odnosno tadašnji Jesrib. Cijeli proces je bio dugotrajan i iscrpljujući ali je okončan na opću radost i dobrobit tadašnje, a i svih kasnijih generacija muslimana. Muhammed a.s., je sa svojim sljedbenicima u Medini našao sve ono što nije imao u Mekki te je pred njima trajno trasiran put širenja istine i uzdizanja Allahove riječi.

Naravno, muslimani će se kasnije mirno ali trijumfalno i graciozno vratiti svojoj Mekki, ali je tim činom grad Medina trajno zacementirao posebno mjesto koje će u konačnici postati i ostati vječito počivalište našeg Poslanika nakon njegove smrti.

Svjesno i namjerno ispuštam ostale detalje vezane za događaj hidžre prvenstveno zbog toga što želim ustupiti malo prostora nekim od njenih ključnih poruka. Izdvojio bih tri, iako ih je, jasno, puno više.

Musliman u svakoj situaciji i uvijek može, treba i, rekao bih, mora računati na Božiju intervenciju. Dakle, za muslimana nema bezizlazne situacije. Tako i kur’anske riječi: ”A onome ko se Allaha iskreno boji, Allah će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada”, jednu od svojih faktičkih potvrda nalaze u hidžri. Šta je spriječilo ozlojeđene mušrike da ne vide izlazak Muhammeda a.s., iz kuće i lijeganje Alije r.a., u njegovu postelju, premda su se uredno okupili i rasporedili oko iste te kuće? Šta je spriječilo nevjernike da se ne sagnu i u pećini ugledaju časnog Poslanika a.s., i usplahirenog i zabrinutog mu prijatelja Ebu Bekra r.a.? spriječila ih je direktna Božija intervencija proistekla iz dove vjerom napojenih i osnaženih srca. Dakle, uz vjeru, čisto srce i iskreno pouzdanje izlaz je tu, nadohvat ruke. Ovo treba dobro upamtiti i nikada ne gubiti iz vida.

Musliman u svakoj situaciji i okruženju koji su teški, nepodnošljivi i štetni po njega i njegovu vjeru mora računati na promjenu, odnosno akciju. Preciznije, mora računati na hidžru. Iako, etimološki, hidžra označava seobu, na nju treba gledati i kao na napuštanje svega onog što je ružno, griješno, štetno i nedolično. Prema tome, hidžra nije samo seoba muslimana koja se desila u prvoj polovini sedmog stoljeća nego uobičajeni, svakodnevni život svakog muslimana oličen kroz izbjegavanje i napuštanje grijeha, lošeg mišljenja te svakog drugog destruktivnog ponašanja i djelovanja. Dakle, hidžra je konstantna borba sa samim sobom i okretanje leđa negativnostima koje nas okružuju.

Musliman se u svakoj situaciji i uvijek, posebno u vremenu teškoća i iskušenja, pored svoga Stvoritelja neizostavno i neupitno okreće i oslanja na muslimana. Brojni su hadisi i kur’anski ajeti koji plediraju u tom smjeru. Ipak, hidžra je i u ovom slučaju praktična potvrda važnosti i efektivnosti iskrene i nepatvorene bratske ljubavi koja rezultira samo uspjehom. Zahvaljujući vrhunskom potezu bratimljenja, među muslimanima su izbrisane sve moguće razlike te je stvoren i iskorišten idealan prostor za uspostavu klime u kojoj je tadašnja zajednica muslimana mogla ići samo naprijed.

P.S.

Uzvišeni Allah me ove godine počastio time da obavim hadž. S posebnom pažnjom sam pratio put nas, hodočasnika, od Medine ka Mekki i razmišljao o hidžri, spoznavši da o tom velikom događaju znam tek suhoparne informacije. Međutim, preći razdaljinu između ova dva grada, a ona je oko 420km, čak i u udobnom autobusu je popriličan zamor. Tek tada je jasnije o koliko napornom poduhvatu je bilo riječ u vrijeme Muhammeda a.s.. Tek tada je jasnije koliko teška i mučna je morala biti ta Mekka da bi se muslimani opredijelili da utočište potraže u toj dalekoj Medini. I tek tada se na hidžru gleda nekim drugim, rekao bih, objektivnijim očima.

Safet Pozder

(Rijaset.ba)