PREDSTAVLJAMO NASE ALIME – Dr. Sead ef. Seljubac u posjeti nasem dzematu

U petak (09.11.2012.god.) nas dzemat Braunau posjetio je ugledni prof. i zamjenik direktora Behram – begove medrese u Tuzli.
Dr. Sead Seljubac je imamio i odrzao hutbu govoreci – parafraziram – o dusi i njenom putovanju od stvaranja, kroz dunjaluk i vracanje na koncu ponovo njenom Gospodaru i Stvoritelju – Allahu dz.s. u vec poznato pristaniste zvano Berzah. Osvrnuvsi se posebno na pozitivnu dusu, tj. onu vjernicku dusu, izmedju ostalog naglasivsi sta to i koje sve ljepote cekaju dusu vjernika iza smrtnih vrata.
Dr. Sead ef. je naglasio da je svaka dusa u biti cista, stvorena od strane Stvoritelja kao cista, medjutim ulaskom u ljudsku formu, odnosno ljudsko tijelo ona je sklona pogreskama ukoliko nam nije iskren sehadet svjedocenja jedinstvenosti Boga – Allaha ds.s.
Dusi je tesko u ljudskome tijelu jer ono ima razne i velike prohtjeve i ukoliko nismo u stanju da kontrolisemo sopstvene prohtjeve, onda cemo zaprljati cistocu same duse i nedaj Boze skrenuti i krenuti krivim putem, putem koji vodi u dzehennem.
S tim u vezi je jako vazno cuvati cistocu duse od zaprljanosti grijesima i odrzavati i sustezati prohtjeve sopstvenog tijela, izmedju ostalog je kazao Dr. Sead ef. Seljubac.

U daljem tekstu slijedi zivotni put, skolovanje i djelovanje Dr. Seada Seljubca.

Sead Seljubac je rodjen 27. 04. 1958. godine, u Gornjoj Tuzli, općina Tuzla. Tu završava osnovnu školu, a potom Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1977. god. Otvaranjem Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu iste te godine postaje studentom prve generacije ovog Fakulteta. Redovni studij prekida zbog služenja vojnog roka i ženidbe a nastavlja ga kao vanredni student. Diplomira 1987. godine.
Otvaranjem postdiplomskog studija na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 1996. godine uključuje se u prvu generaciju postdiplomaca. Magistrirao je na tom Fakultetu, 2001. godine odbranivši tezu pod naslovom “Semantička razina filološke metodologije u Allamekovoj Glosi na Širvanijev komentar sure El-Feth”; a doktorirao na istom Fakultetu, 2008. godine, sa tezom “Allamekova kritika El-Bejdavijeve metodologije tumačenja Kur’ana”.
Svoj radni vijek započieo je školske 1981/82. godine kao odgajatelj u Gazi Husrev-begovoj medresi. Od 1982-1993. radi kao imam i vjersko-prosvjetni referent pri Odboru Islamske zajednice Gornja Tuzla.
Od 1993. radi prvo u Muftijstvu IZ Tuzla, a nakon otvaranja Behram-begove medrese, iste godine, radi kao njen sekretar i profesor. U početku predaje Arapski jezik i Imamet, a kasnije Akaid i Tefsir. Od školske 1997/98. god. na dužnosti je pomoćnika direktora u ovoj Medresi.
U periodu 1972-2010. godine objavljuje svoje radove u Preporodu, Zemzemu, Islamskoj misli, Hikmetu, Muallimu, Glasniku i Takvimu.
Objavljene knjige su:
1. Đačke duše raspjevane (55/III), 1975. (dio pjesama u zbirci koju je izdalo njegovo odjeljenje trećeg razreda Medrese);
2. Uči i proučavaj Kur’an-i Kerim, 1989. (prevedeni odlomak iz knjige Šerhu šeri’ati’l-islam) autora Sejjid Ali Zade;
3. Akidetu ’l-muslim – Vjerovanje jednog muslimana (prijevod) autora Muhammeda el-Gazalija, 1995. godine.
4. Mali musliman i Mladi musliman (2 serije knjižica za djecu – prijevod sa arapskog jezika), 1997-2000;
5. Terbijetuna er-ruhijje – Naš duhovni odgoj, (Prijevod knjige autora Seida Havve), 2003.
6. Ihja’u ‘ulumi ’d-din, Ebu Hamida el-Gazalija, (koprevodilac)
7. U štampi mu je i autorski rad Razumijevanje Kur’ana.
Bio je angaživan kao predavač na brojnim seminarima edukativno-odgojnog karaktera. Svojim hutbama i dersovima Seljubac je prisutan na području cijele Bosne i Hercegovine a najviše u džematima Muftiluka tuzlanskog. Ova knjiga je rezultat toga.
O KNJIZI KAŽU:
Dr. Amir Karić, (doktor političkih znanosti)
„Ovo je knjiga koja meĎu svojim koricama smiruje bezmalo sedamdeset tekstova koje je dr. Sead ef. Seljubac izlagao u posljednjih deset godina.
Prvi tekst pod naslovom „Slovo o Kur’anu“, svojevrsna je prolegomena kojom se čitaoca želi pripremiti za čitanje tekstova ispisanih na skoro 400 stranica. Iako izričito ne naglašava, Sead-ef. hoće kazati da će njegove tekstove čitalac razumjeti u onolikoj mjeri koliko je svoj um i srce kao središte spoznajne moći, otvorio za njihovo značenje, i u skladu sa motivima s kojima im pristupa.
Za razliku od danas veoma popularnog poimanja znanja, koje se zaustavlja na granicama diskurzivnog, logički rašlanjivog mišljenja, odnosno znanja kao zbira usvojenih spekulativnih ili praktičnih vještina čiji se učinak želi po svaku cijenu mjeriti, sadržaj ovih tekstova svjedoči o znanju kao procesu traganja za univerzalnim smislom i značenjem života.
On nastoji svojim tekstovima kod čitaoca raspiriti žar vjere, podgrijati nadu i probuditi optimizam. Svom snagom želi pokrenuti čitaoce ka dobročinstvu i služenju zajednici. On govori:
„Naučimo se, braćo dinska, čitati znake Gospodara našeg, razasute i razastrte duž cijele Zemlje ove i čitavog kosmosa. I nemojmo mnogo u nebeska prostranstva zuriti. Ovdje na Zemlji je mnogo jasnije. I bliže.
(…) U radu je lijek za naše bolesti. Ukoliko budemo marljivo radili imat ćemo rezultate. Rezultati će biti dobri, ukoliko rad bude ispravan. Plodovi našeg rada postat će lijekom za mnoge savremene probleme i dileme naših Bošnjaka.“(str. 25)
Ovo su riječi iz teksta pod naslovom „Pčela“, a jedna se sura Kur’ana zove „Pčele“. U ovom tekstu Sead-ef. kazuje kako u rano jutro promatra fenomenalnu organizaciju
pčelinjeg društva, i razmišlja o tome kao jednom od Božijih znakova, ljudima datih u formi stvorenog svijeta, dok se prisjeća kur’anskih ajeta o pčeli. Kroz jedne i kroz druge, i preko stvorenoga svijeta i sa stranica Kur’ana Uzvišeni upućuje poruku ljudima, a vidimo da Sead-ef. te poruke istovremeno iščitava kao smjerokaze vječne mudrosti i priziva njeno tkanje u neizbrojive mustre životne realnosti.
Sead-ef. svojim tekstovima nastoji razvijati osobine koje su preduslov meĎusobnom povjerenju, ono što društvene nauke nazivaju društvenim kapitalom, odnosno sve neformalne vrijednosti ili norme koje važe meĎu pripadnicima zajednice i omogućavaju im da meĎusobno uspješno saraĎuju. Ukoliko jedni mogu očekivati da će ponašanje drugih u zajednici ili društvu biti pouzdano i pošteno, onda će oni početi gajiti meĎusobno povjerenje, koje će služiti kao vezivo koje omogućava svima da djeluju efikasnije. Služiti zajednici znači dati osobni doprinos u razvijanju tih vrijednosti.
Istovremeno, dok poziva na predan i sitematičan rad, kao misiju služenja zajednici, u svojim tekstovima čitaoca misaono vodi, odnosno njegov duhovni potencijal usmjerava ka metafizičkoj realnosti. Tako u tekstu pod naslovom „Perivoji“ možemo čitati ekstatičan opis dženneta, ne kao puku deskripciju, već kao kondenziranu sliku metaživota:
„Pod drvetom mu’min. Kraj njega njegova žena mu’minka. Sjede na šiltetima, mehkim jastucima popunjenim, naslonjeni i veseli. Okruženi su svojom djecom, koja su im se pridružila u imanu. U podnožju im rijeka teče, do nje druga: med i mlijeko. Obala je ukrašena svjetlucavim, zlatnim i srebrnim, maštrafama. Mu’minska porodica jede one plodove i pije med i mlijeko. (…) Gore visoko vidi mjesto gdje Pejgamber sjedi, okružen drugim pejgamberima, iskrenima, šehidima i dobrima. Čuje njihov dobri razgovor i uživa u njemu. (…) Od svih ljepota u kojima uživa mu’minskoj duši je najdraži osjećaj da je u blizini Rabba Dragovga.“ (str. 51-52)
Ovaj ushićeni opis Dženneta, s jedne, i posvješćivanje da se samo radom može poboljšati današnjica s druge strane, zatvaraju krug islamskog razumijevanja cjeline života, koje se nudi u tekstovima dr. Seada Seljubca. Ovako imaginabilan opis odlika je mnogih
njegovih tekstova, a istovremeno je njegova distinktivna kararakteristika, diferentia specifica, u odnosu na druge tekstove.
Ovih sedamdeset tekstova predstavljaju široku lepezu tema. Ipak, sve one imaju konstantu koja se ogleda u nastojanju da se čitaoca motivira za samopropitivanje. (…) Cilj koji Sead-ef. želi postići je da navede slušaoca da izoštri duhovnu dioptriju i da zagledan u ogledalo vlastite duše, neumorno je glačajući, u njemu vidi bolji odsjaj, e da bi i drugima više i bolje koristio.
Dr. Seljubac nigdje eksplicitno ne kaže, ali idejna vertikala njegovih tekstova je da moralno napredovanje ili propadanje društva, dešava se samo u onolikoj mjeri koliko se poboljšava ili erodira moral svakog člana tog društva, odnosno da se ne može desiti moralna obnova društva bez obnove pojedinca.
Bez obzira što ovi tekstovi, općenito uzevši, nude univerzalnu poruku vjere, Dr. Sead ef. Seljubac u njima oslikava i bosanska zavičajnost. U tekastu pod naslovom „Lijepa Bosna“, svojim slušaocima i čitaocima hutbi kazuje:
„Lijepa je ova naša zemlja Bosna. Lijepa je zemlja u ovoj našoj zemlji Bosni, plodna i rodna. Ta zemlja voli vodu i sunce, a ima ih dovoljno i jednog i drugog. Ta zemlja voli vrijednu ruku bosansku, koja s nje korov skida, koja je hrani i njeguje, koja je cijeni i poštuje. Zemlja u ovoj našoj zemlji Bosni najviše voli one koji nju vole.
(…) Zemlja hoće dobre ljude, hoće one vrijedne koji je vole, koji joj poklanjaju pažnju, koji joj s ljubavlju prilaze, koji joj daju ono što joj je potrebno. Ona takvima uzvraća svojim rodom, svojim plodom.
Zemlja ima svoje prijatelje i svoje dušmane. Prijatelji su joj oni koji je ne ostavljaju samu, koji s njom žive,koji je od korova štite. Dušmani su joj oni koji bi da je imaju, a da joj ništa od sebe ne daju…“
U ovom, pasažu, koji svjedoči njegovan literarni izraz dr. Sead-ef. Seljubca, na posredan, ali veoma jasan način razvija domoljubni sentiment čitalaca svojih tekstova, kao nužnu odrednicu perspektive, štaviše egzistencijalne perspektive Bošnjaka.
Zbog svega rečenoga, a i mnogo više toga što nisam rekao ovom prilikom, vrijedi čitati tekstove dr. Sead-ef. Seljubca.“
Ahmed Hatunić (profesor islamskih znanosti)
„Tekstovi ove knjige iskazani su posebnim stilom i pjesničkim jezikom čovjeka velikoga iskustva u imamsko-hatibskom pozivu i istinskoga znalca islamskoga mišljenja. Prožeti su ajetima, hadisima i njihovim tumačenjima koji predstavljaju okosnicu izraza doktora Seljubca koji ih tumači u duhu vremena i okruženja u kojem živi, shodno povodima i situacijama koje su ga nagnale na odabir dotične teme. Seljubac iz svoga imamskoga opusa za ovu knjigu bira aktuelne i važne teme od kojih ćemo pomenuti: miradž, istikamet, Habil i Kabil, edeb, pčela, znanje, pouzdanost, zulum, poruke sure Kehf, obrazovanje, mizan, smrt kao nijemi vaiz, ramazanski kandilji, lijepa riječ, bereket, duhovni odgoj, sedžda, dove i dovišta, Nuhova i naša laĎa, brak i moral, Kur’an i ramazan, uspjeh, namaz, hafiz, medresa, hidžra…
O svakoj od zadatih tema ove knjige autor govori znanstvenim, ali, u isto vrijeme, prihvatljivim jezikom za sve kategorije ljudi – znalce u oblasti islamskoga mišljenja, ali i ljude drugih naučnih i radnih opredjeljenja. Svima njima se autor podjednako obraća i sviju ih se tiču upute, savjeti i smjernice koje su iskazane na hutbama ili ispisane na stranicama knjige.
Dr. Seljubac u ovim svojim tekstovima, svjedoči o vremenu u kojem živi prenoseći nam njegove aktualnosti i probleme koji su se u njemu pojavljivali. Njegov izraz je aktualan i obojen bojama njegovoga vremena, uz prisustvo stalnih i univerzalnih Božijih poruka koje su ljudi dužni slijediti, gdje god se nalazili i ma kada živjeli. Na taj način on nastoji islamsku poruku približiti ovovremenom čovjeku, izgubljenom u materijaliziranom društvu današnjice.“
Sevret Mehmedćehajić (profesor bosanskog jezika)
Opus knjige je širok na tematskom planu. Jedan ciklus govori o pitanjima vjere i vjerovanja (Allah, Sedžda i sl.), drugi o pitanjima duhovnih uspona i posrnuća (Uspravni put, Dove i dovišta), a značajan opus pripada pitanjima kvalitetnog znanja i obrazovanja (Znalac, Znanje, ciklus o Behram-begovoj medresi). Autoru nisu mrske ni prigodne teme (ramazan, bajram, hidžra, miradž i sl.), no on se nije dobrovoljno
podvrgnuo tome klišeu. Jer, meĎu temama, moglo bi se kazati, nedostaje čitav set onih kojima se autori bave stoljećima (zekat, sadaka, sabur i dr.) i za koje je bilo i očekivati da će se naći u jednoj ovakvoj zbirci. No, autor je pratio drugu vrstu idejnosti i motivacije.
Kada čitate sadržaje ove knjige, zaključujete da je dr. Seljubac jednostavno pratio stvarnost oko sebe, pokušavao shvatiti njene tokove i zakonitosti i dati, uvijek vjerski, odgovor na brojna pitanja koja ona otvara. Tome zadatku se pokušavao dovijati na razne načine, različitim izražajnim i stilskim sredstvima. Stvarnost nikada nije do te mjere bahanalna da bi joj se pojednostavljeno prilazilo. Autor to čini svestrano, naučno i u tim pokušajima doseže i do briljantnih tekstualnih ostvarenja. Njegov govor odaje autora koji je izdignut iznad stvarnosti, no samo do granice na kojoj je može objektivno i cjelovito sagledavati. Upravo zbog toga se ona doima realnom i konkretnom.
Tekstovi u ovoj zbirci su, naravno, propovjednički, sugestivni, s precizno odreĎenim ciljevima do kojih bi se trebalo stići. Ako bismo ih pokušali razložiti i po islamskom naučnom pojmovnom aparatu, lahko je zamijetiti eklatantan utjecaj tefsira u njima. To je i prirodno, s obzirom na autorovu naučnu vokaciju. No, i akaidske i obredoslovne i društveno-političke i ine teme našle su se u zbirci. Neki od tekstovai imaju konture omanjih naučnih rasprava (istikamet, primjerice), neki su u stilu eseja (Pčela), treći su poput svojevrsne „elifnice“… Na stranicama ove knjige čitalac će se susresti i sa svojevrsnim lirsko-teološkim ostvarenjima (Slovo o Kur’anu), ali i sa istinskom intelektualnom pridikom vlastima i općenito ljudima na javnim funkcijama (Edeba nam treba, Savjesno vladanje).
Ideja-vodilja ove zbirke i stožerna njezina tema jesu dobro, zagovaranje dobra, činjenje dobra, podsticanje drugih na dobro i sl. Izvor toga dobra je u vjeri i ono može biti samo takvoga, božanskog, porijekla. Kao takvo, ono je dato od Boga i upravo zbog toga njegova backgrounda mi, kao majušna ovozemna stvorenja, stalno smo u obavezi zahvaljivanja Gospodaru. Otuda ovaj zbornik i nosi naziv Stazama dobrih i zahvalnih, sintagmom koja je najcjelovitije obuhvatila sve one dijelove u ovome, odista, uspjelom djelu.
Čitaoci Staza dobrih i zahvalnih moći će na stranicama ove knjige pronaći baš te i takve staze, koje će im posvijetliti njihovo ovodunjalučko putovanje.
Prikaz sačinio: dipl. ing. Dževad Jogunčić