Mevlud je hvaljenom

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
29 Rebiu -l- ewel – 1440.H. / 07 Decembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Mevlud je hvaljenom

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s., Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar Vjecni i Plemeniti.
Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Njegovog miljenika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega.
Gospodaru moj rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrjesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovani dzemate,

Poslanik kaze: Meni pripada pet imena. Ja sam Muhamed – mnogo hvaljeni. Ja sam Ahmed – pohvaljeni. Ja sam Mahi – onaj pred kojim se brise kufr. Ja sam Hasir – oko kojeg ce se ljudi okupiti na danu prozivljenja. Ja sam Halim i Kerim – blagi i milostivi.
Poslanik takodjer kaze: Ja sam Muhamed, ja sam Ahmed, ja sam Mukafi – posljedni poslanik. Ja sam Poslanik Tewbe i Milosti.

Rebiu-l-ewwel je. Mevluda mjesec, jos danas. Mjesec i godina slona bijase, ona u kojoj je rodjen Poslanik covjecanstvu. Covjecanstvu poslan, ta osobina ga, u nizu drugih, cini izuzetnim, u odnosu na sve druge Poslanike. Kad on s.a.v.s. odredjuje cilj svoje Poslanicke misije, kaze da je to ODGOJ. Poslan sam da odgojim covjeka, da usavrsim MORAL kod ljudi, i zato sam poslan.
Iz Kurana znamo, da ga je Allah dz.s. poslao kao milost svijetovima. Da je dosao da nam rijec Boziju kazuje. Da nas ocisti. Knjizi mudrosti nauci. U Kuranu citamo, da je on covjek kojem se objavljuje, i kao takav uzor je ljudima do Dana Sudnjega.

Ono, s cime je on s.a.v.s. dosao, majka mu Amina je vidjela u obliku svjetla, koje je obasjalo krajeve daleke. Ono, s cime je on dosao Perzijski stanovnici su vidjeli, kad se vatra koju su obozavali, pred tim svjetlom ugasila. Kad je njihovo lazno bozanstvo iscezlo, krah dozivjelo.
Ono, s cime je dosao, i Kisrini savremenici i podanici, vidjeli su kad se dijelovi njegove palace srusise.
Nakon, dvadeset i tri godine njegove Poslanicke misije, Poslanik je na ahiret preselio. Ali ono sto je donio, ostalo je zauvijek. Ostalo je kao put, a sve druge pravce, sve druge puteve,

Poslanik je slikovito, stapom svojim, na pijesku prikazao, kao stranputicu.
Oni koji ga slijede, trebali bi biti mnogohvaljeni. Oni koji ga slijede, trebali bi zivotom svojim, biti takvi da pred njima iscezava kufr, nestaje licemjerstvo i biva protjeran grijeh.
Oni koji ga slijede, trebali bi znati, da je to sto je Pejgamber donio konacna rijec Bozija i da svako ko prema njoj uredi svoj zivot, zivjet ce srecno i biti na ahiretu spasen, jer je ta rijec, ta Objava koju je Poslanik donio FITRETELLAHILLETI FETERENNASE ALEJHA – prirodjena ljudskoj prirodi.

Danas, ovih dana kad Pejgamebrov rodjendan obiljezavamo, prilika je da se pitamo, da sebe kao zajednicu pitamo, sta to mi imamo, s cime se mozemo pohvaliti. Sta je to pri nama ima, radi cega bi nas drugi hvalili. Sta to mi imamo ponuditi drugima, svim ljudima na zemlji, jer Poslanik je dosao, ne samo tebi i meni, ne samo muslimanima, nego Poslanik je dosao covjecanstvu.
Mi ga, nismo upoznali. Mi ga nismo ocima vidjeli. Ali, to nas braco, upamtite, ne oslobadja obaveze da ga ne slijedimo jer smo u prilici svaku njegovu osobinu spoznati. U prilici smo o svakom koraku njegove Poslanicke misije citati.
Obavezni smo, to sto je on donio, zivjeti i drugima pokazati, jer Poslanik Muhamed a.s. je Poslanik covjecanstvu. Bicemo pitani jesmo li pokazali to svjetlo vjere, nacinom naseg zivota drugima. Bicemo odgovorni, ako nismo.

Obavezni smo zivjeti ono sto je Poslanik zivio. Obavezni smo to drugima pokazati, a jedini nacin da to pokazemo je vlastitim primjerom i djelom sto je najvaznije. Sta ja to pokazujem? To brate mora biti pitanje koje te progoni, opterecuje. Kako je obaveza zivjeti ga svojim zivotom, na svoj nacin, kroz svoj primjer, u svom vlastitom sebi i svojoj porodici i svome dvoristu. Isti stepen je, rekao bih obaveze, drugima ga kao takvog predstavljati, cistog, saburli, jednostavnog, blagog, milostivog, olaksavajuceg, ahlakli itd. itd.
Svjetlo koje majka mu Amina je vidjela kako obasjava krajeve daleke. Svjetlo pred kojim se ugasila vatra u Perziji i iscezla, pred tim svjetlom, bozanstva lazna, mora isijavati iz nas i mi kao muslimani trebamo biti drugima putokaz. Orijentir na putu i stalna im opomena da ne zablude stranputicom.

Hvale li te ljudi zbog tvoga postenja. Hvale li te ljudi zbog tvoje iskrenosti, zbog tvoje borbe za pravdu u drustvu. Zele li ljudi biti u drustvu s tobom jer si lijepe rijeci, jer si susretljiv i s osmjehom uvijek. ?
Jesam li ja, pitas ti sada sebe, jesam li ja sljedbenik hvaljenog i pohvaljenog Ahmeda – Muhameda. Dakako, u ovom mjesecu kada obiljezavamo Pejgamberov rodjendan, prilika je da se zajednica nasa, ummet Poslanikov pita, hvale li nas drugi zbog nase sloge i jedinstva, zbog nase, tako duboko u nas usadjene potrebe da pomazemo jedni drugima. Dive li nam se zbog urednosti nase, zbog zakona nasih i procedura koje postujemo.

Voljeni Poslanice, nas dragi Ahmede – Muhamede, nit nas hvale, nit nam se dive. Vec zbog dubokih podjela u nama, medju nama, zbog razdora koji nas unistavaju, zbog tako snaznih sukoba u redovima ummeta tvog Poslanice i sam pridjev Islamski je postao onaj kojeg mi izbjegavamo, jer kad se izrekne, on negativnu konotaciju ima. A rijec dzihad Poslanice, e ona danas kada se izgovori, svi ljudi osjecaju samo strah i nelagodu, htjeli mi to priznati ili ne, budimo iskreni i samokriticni jednom zauvijek. Danas u Siriji, sest vojski se i dan danas sukobljava, i sve su muslimanske, pita se jedan, nas veliki alim danasnji, na kojoj strani su mudzahidi i ko su u tom sukobu sehidi, s pravom se pita i pita nas. Zakljucio je, mudzahidi i sehidi su oni koji bjeze da nikog ne ubiju.
Dosao nam Pejgamberov rodjendan. On s.a.v.s. svake godine nam sa Rebiu-l-ewwelskim zracima dolazi. Dolazi nam Ahmed – Muhamed, hvaljeni i pohvaljeni. Zasto.???
LIU TEMMIME MEKARIMEL AHLAK – da odgojim covjeka, dolazim. Dolazi da od nas nacini ljude koji ce biti, po osobinama koje u sebi imaju, po nacinu zivota svoga, hvaljeni i pohvaljeni, koji ce biti istinski sljedbenici onoga puta kojeg je on stapom na pjesku odredio pravim i jedinim ispravni, a sve druge kraj njega nazvao stranputicom.
U mjesecu, u kojem evo obiljezavamo Poslaniku rodjendan, pitamo se jesmo li mi dostojni sljedbenici onog koji je rijecu svojom, korakom svojim, zivotom svojim, djelima svojim, brisao kufr, eliminisao licemjerstvo i progonio grijeh.
On to s.a.v.s. nije cinio braco silom. Mi smo jos u Mektebu ucili, da je on s.a.v.s. sa deset hiljada ashaba svojih bez oruzja usao u Mekku, Kabu od kufra i licemjerstva ocistio bez oruzja. Allah dz.s. mu kaze, da si ti bio osoran i grub prema njima, oni bi se od tebe razbjezali.

Ko ste vi, ko smo mi, koji danas pozivate putu, a ono sto cinite daleko je od tog puta kojim je hodio Poslanik. Ko ste vi, koji za sebe kazete da ste islamski, a svakoga dana ubijate djecu Pejgamberovu, djecu Pejgamberovog ummeta, i to tamo gdje ono svjetlo Amine mu majke pred ocima bijase, tadasnjeg Sa´ama a danasnje Sirije, pa i u Iraku i Afganistanu, danasnjem holokaustu, danasnjoj Srebrenici zvanog Jemena, diljem svijeta.
Kakva je to vasa borba protiv kufra, protiv licemjerstva i grijeha, kad to sto vi cinitie je djelo radi kojeg cete sigurno pitani biti. Bog Uzviseni kaze: Ko ubije covjeka namjerno (a posebno vjernika namjerno), kakve su to vojske. Ko ubije covjeka namjerno, njegovo mjesto je dzehennem, i u njemu ce, znate sta – HALIDINE FIHA – vjecno boraviti. Ja se nisam usudio da im presudim, niti bilo kome, neuzubillah, ali im ovo Bog Uzviseni porucuje.

Poslanice, svjetlo koje je majka tvoja vidjela, kad te je radjala, a ono Sa´am – Siriju, i te krajev daleke obasjalo, ne sija u zivotu sljedbenika tvojih danas.
To svjetlo, pred kojim se vatra bozanstva u Perziji ugasila i pred kojim su bozanstva lazna iscezla, danas je ustuknulo pred vatrom oruzja od kojega u svakome danu, i u onom danu tvog rodjenja, ginu neduzni sljedbenici tvoji, djeca, zene, starci Gine tvoj ummet koji bi trebao biti hvaljen i pohvaljen.

A ti si HASIR – onaj oko kojeg ce se ljudi okupiti, kad budu prozivljeni. Oni koji su vidjeli svjetlo koje si rodjenjem svojim u Rebiu-l-ewwelskom mjesecu donio pred oci majke ti Amine, i to svjetlo na dunjaluku slijedili, oni ce vidjeti svjetlo tvog Sefa´ata, kad iz mezara ustanu. Hocu li vidjeti to svjetlo, pitam se. Ili cu zbog grijeha, u kojima sam ogrezao, iz kabura se probuditi, Allahovom voljom ponovo ozivljen biti, lica potamljenog i biti zbunjen i dezorjentisan, kao poslije duboke anestezije.
Mi Poslanice, sljedbenici tvoji, kad abdestimo, u Mektebu smo to naucili, neki od nas, ucimo dove, jedna od njih kaze: Gospodaru daj mi knjigu djela moju u desnu ruku. To, da knjigu svoju djela primis u desnu ruku, moci ces samo ako si tu knjigu ispisao dobrim djelima svojim. A najbolje djelo je, ucio nas je Poslanik voljeni, Ahmed – Muhamed, ponasanje – ahlak. Rekao si nam Poslanice, VJERA JE AHLAK. Dosao si, da nas odgojis. Da taj odgoj, koracajuci zemljom tvojom, pokazemo svim ljudima, a nama se evo posebno ovdje prilika ukazala i pokazala, da pokazemo svim ljudima, jer ti si svima poslan. Mi smo, kao tvoja braca, za kojima si plakao i nakon posjete mezarlucima Uhudskim i placuci na smrtnoj tvojoj postelji, mi kao muslimani, mi kao sljedbenici tvoji Poslanice, mi smo obavezni tvoj zivot kroz nas pokazati drugima.
Ti si AKIB – posljedni. Poslije tebe Poslanika nema. Ljudi na zemlji samo znaju, od svih Poslanika, a bilo ih je stotinu dvadeset cetri hiljade, ljudi znaju samo kad je tvoj rodjendan. I znaju, to sto si ti donio, posljednje od Boga ljudima poslano. Nece, Allah dz.s. nece vise nikada ljudima govoriti na zemlji. Sve sto im je imao reci, preko tebe Ahmede – Muhamede rekao nam je, opomenuo si nas, da je to tako.

TEREKTU FIKUM MA ´INDE MESEKTUM BIHI WE ENTE ZILLU BA´DI EBEDEN – kad si nam rekao, ostavljm vam dvije stvari, kojih ako se budete drzali, necete nikad zalutati. Allahovu Knjigu – Kuran i moju praksu – Sunnet.
Rebiu-l-ewwel je. Ima smisla obiljeziti Pejgamberov rodjendan, samo ako ce on u nama potaknuti, u srcima nasim roditi zelju da se vratimo putu, a ostavimo stranputicu. Zelju da ucimo, naucimo i slijedimo Kuran i Poslanikov Sunnet. Ako u nama probudi zelju da se promjenimo. A prostora za promjenu ima, vjerujte mi. Jer je Muhamed a.s. poslanik TEWBE i MILOSTI.
I zato braco moja mila, pokajmo se Allahu iskreno. I odlucnim korakom krenimo u okrilje Bozije milosti, a ti si nas voljeni Ahmede – Muhamede poslan kao MILOST svjetovima

Pomozi nam Svevisnji Boze da vidimo svjetlo koje nam donese tvoj Miljenik Ahmed – Muhame. Amin.