Kao i pred svaki Ramazan, ljudi se i psihički i svakako drugačije pripremaju za Ramazan. Pa i oni koji ne poste i kojima Ramazan ništa ne znači, i oni barem komentarišu
dolazak tog najodabranijeg mjeseca u godini i najposebnijeg perioda u kome se kroz razne aktivnosti i djela slavi Allah, dž.š. Tako je bilo i ove 1434. hidžretske godine. Najviše komentara je izazvala činjenica da je dan dug, da je ljetni period i da će se teško postiti. Isto tako, dobar dio klanjača je priželjkivao mišljenje Rijaseta IZ-e da se teravija i zvanično klanja osam rekata.
Piše: Nazif Horozović
Sa druge strane, sa neopisivom sjetom sam promatrao obilježavanje Ramazana u Turskoj i nekim arapskim zemljama. Posebno me fascinirao primjer iz jednog turskog grada gdje se kompletna glavna gradska ulica bila prostrta stolovima i stolicama u jedan red, gdje su stanovnici tog grada i ulice iftarili zajedno da bi se bolje upoznali i da bi proveli zajedno mubarek trenutke iftara. Policija je u tom istom gradu umjesto kazni i klasičnih kontrola, što je njen posao, u kasne sate dijelila sehure vozačima, koji nisu krili svoje oduševljenje i zadovoljstvo.
Na samom početku mjeseca Ramazana Bošnjaci su stidljivo pokazivali svoj vjerski identitet i kao da su se prepali Ramazana i šejtanovih došaptavanja prije Ramazana da će biti veoma teško i postiti i klanjati i biti pokoran ove godine. Međutim, odjednom je nešto „puklo“ među Bošnjacima i sve je zaživjelo. Ramazanski dani su bili osvježavajući za mnoge postače, osim onih postača koji su radili veoma teške i iscrpne poslove, a noći su bile blagoslovljene i posebno inspirativne. Odjednom su naši trgovi i javna mjesta postali poprište iftara, namaza i javnih okupljanja poslije teravih namaza. Mnogim turistima je Ramazan u Bosni i Hercegovini postao pravi merak i lijepo su se osjećali posmatrajući razne aktivnosti bh. muslimana.
Ramazanski namaz i učenje Kur’ana
Bilo je primjetno da se u skoro u svim džamijama u BiH broj klanjača u dnevnim namazima i teravih-namazima povećao i da je broj vjernika na mukabelama bio u porastu u poređenju sa prošlim godinama. Razloga je mnogo; godišnji odmori, školski raspusti, dolazak bh. dijaspore… ali i pored ovoga, ja duboko vjerujem i imam za to dokaze da su i Bošnjaci koji žive u svojoj domovini ove godine bili aktivniji na namazima i mukabelama. Neke džamije i mukabele koje sam posjećivao nisam gledao samo ona ista lica od prošle godine, već i neka nova lica koja su posebno zračila. Na teravih-namazima je bio lijep odziv, pogotovo u većim gradovima. Mukabela je bosanski duhovni proizvod kojeg ne nalazimo u drugim muslimanskim zemljama na ovakav način ili barem meni nije poznato. Pogotovo je pozitivno u svemu ovome da se svake godine inovira i čini zanimljivijim sve što se nudi vjernicima za vrijeme mukabele. Tako imamo gradske mukabele; travnička, sarajevska, zenička… Imamo hafiske mukabele koju uče samo hafizi Časnog Kur’ana u skoro svakom većem gradu u BiH od Bihaća preko Travnika, Zenice, Tuzle, Sarajeva, Mostara i drugih gradova. Imamo tzv. ženske mukabele na kojima samo prisustvuju žene; žene uče i slušaju učenje Kur’ana. Isto tako postoje mukabele nakon tri namaska vakta; sabahska mukabela (najpoznatija je u Begovoj džamiji u Sarajevu), podnevska i ikindijska mukabela. Ono što, također, zaživljava jeste tzv. dječija mukabela gdje su učesnici te mukabele djeca i polaznici mekteba. Za mene lično, najljepši doživljaj mukabele je ona kod hafiza Sulejmana Bugarija u Bijeloj džamiji u Sarajevu, koji proučene ajete iz Kur’ana protumači i objasni na sebi svojstven način. Te mukabele su pune pozitivizma, poleta, iskrenosti, vjere, elana, energije i svega što nama danas treba. Da, one traju nekada i po dva sata, ali su odmor za dušu u svakom smislu. Zadnji dan mukabele je i dova koja posebno razgaljuje srca i duše.
Bilježi se u jednoj predaji da je Allahov Poslanik, a.s., došao i vidio grupu ashaba okupljenih u džamiji, pa ih upita: Zašto ste se okupili? Da spominjemo Allaha i zahvaljujemo Mu! – odgovoriše. Muhammed, a.s., im na to reče: „Sada mi je došao Džibril, a.s., i obavijestio me da se Allah, dž.š., s vama ponosi pred melekima.“ Oni koji uče Kur’an i koji ga ne uče, razlika između njih je kao razlika između živog i mrtvog čovjeka, a učenje Kur’ana u našim kućama je poput svjetiljki na nebesima. Sve su ovo različite predaje o vrijednostima učenja Kur’ana. Ono što mene posebno zadivljuje i raduje jeste da je naša velika kuća zvana Bosna i Hercegovina u mjesecu Ramazanu svijetlila Kur’anom, mirisala na Kur’an i bila živa s Kur’anom. Allah, dž.š., neće zaboraviti ni kuću ni ukućane koji se druže s Kur’anom, a u ovom slučaju je to ova zemlja i njeni stanovnici. Zar nismo primijetili koliko je zlo negativizma i podjele bilo manje u Ramazanu? Nekako je jačina i snaga Kur’ana ušutila brbljivce i one koji su možda i htjeli vjernicima pokvariti ugodne trenutke učenja i slušanja Kur’ana.
Bošnjački iftari
Ova godina Ramazana je bila prepoznatljiva po iftarima na kojima su se ljudi sretali, družili i posebno ugodno osjećali. To su uglavnom bili iftari na otvorenom i sa velikim brojem ljudi. Od iftara koji su bili na ulicama gradova, javnim trgovima, dvorištima džamija i drugih privatnih i javnih ustanova. Gradovi sa većinskim Bošnjačkim življem bi zanijemili u vrijeme iftara.
Iftari koje su priređivale nevladine organizacije i Bošnjački pokreti. Svjetski Bošnjački kongres (SBK) i Bošnjačka nacionalna fondacija (BNF) su organizirali veoma posjećene i ugodne iftare u biranim gradovima gdje Bošnjaci žive. Zagreb, Bihać, Srebrenica, Sarajevo, Plav, Prizren, Skoplje, Sjenica, Novi Pazar i dr. posebno je bilo lijepo pratiti dešavanja među Bošnjacima na Kosovu i Makedoniji…
Naša braća iz Turske, tačnije općina Bajrampaša je i ove godine u sklopu projekta „Ramazan na Balkanu“ organizirala konvoj koji je putovao od općine do općine u nekoliko gradova BiH i susjednih zemalja i priredio nekoliko nezaboravnih iftara. Jedan od tih je i iftar pred zgradom Vijećnice u Sarajevu gdje je prema pisanjima medija bilo oko tri hiljade ljudi. Isto tako, ambasada Kraljevine Saudijske Arabije je organizira nekoliko omladinskih iftara po BiH.
Omladinski iftari su bili posebno dragocjeni u ovom Ramazanu. Slike sa tih iftara su bile tako upečatljive i jake da su svakog dobronamjernog čovjeka ostavljale bez komentara. Ta mlada, neiskvarena, neuprljana lica su sa osmjehom i licima punim nade i optimizma dočekivali iftare zajedno. Omladinski iftar u dvorištu Istiklal džamije u Sarajevu, u Bosanskoj Dubici, na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću, Behram-begovoj medresi u Tuzli, Ilijašu, u haremu Bijele Džamije u Visokom, u Tešnju, Prozoru, Mostaru i drugim bh gradovima. Takvi iftari bi bili popraćeni prigodnim vaz-i-nasihatima, sportskim aktivnostima, učenjem Kur’ana, izvođenjem ilahija itd. druženja bi se završavala uz zajedničko klanjanje sabah namaza.
Za mene je veoma pozitivna pojava da su neke političke stranke organizirale iftare za velike mase. Da, nećemo ulaziti u namjere organizatora, ali smatram da sve što je dobro i pohvalno treba podržati i poticati, bez obzira ko to radio iskreno, a ko u ime nekih ovosvjetskih motiva. Fascinirajući je iftar na centralnom trgu u Visokom, gdje je prisustvovalo skoro tri hiljade ljudi, iftar u Cazinu na kome je bilo oko dvije hiljade ljudi, u Sarajevu, Travniku, Zenici, Mostaru, Tuzli i drugim gradovima.
Iftari za posebne zvanice i za obične ljude bili su dio naše Bošnjačke svakodnevnice, hvala Allahu. Ono što me je zadivilo jeste da je prvi čovjek Islamske zajednice reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović imao dva iftara koja je želio posebno istaći. To su iftari u Banjaluci i Foči. Ta dva hrama Bošnjačke kulture gdje su usljed agresije postali manjinski gradovi u kojima žive Bošnjaci. To je primjer hvale vrijedan, jer organizirati iftar u Sarajevu, Tuzli, Zenici ili Bihaću za reisu-l-ulemu nije nikakav poseban događaj. Poseban događaj je napravio upravo u ova dva grada da pošalje jasnu i nedvosmislenu poruku: Bošnjaci nisu odustali ni od Banjaluke i njene Ferhadije, ni od Foče i njene Aladže.
Pozivam vas da se samo zamislite i sebi predstavite količinu koncentracije Božije milosti na iftarima širom Bosne i Hercegovine. Koliko je se hair-dova proučilo, iskrenih selama nazvalo, lijepih emocija razmijenilo. Zar stvarno mislite da su ovogodišnji Bošnjački iftari kod Allaha besmisleni i nevažni?! Da li neko ima hrabrosti da tako misli?!
Noćni namazi i mubarek noći
Ono što u posljednjim godinama prerasta u tradiciju i bh muslimana jesu noćni namazi u vrijeme Ramazanskih noći i mimo njih. Posebno se to ističe u zadnjih deset noći. Ove godine je to bilo posebno lijepo. Prizori sa raznih zajedničkih namaza koji su zabilježeni su fascinantni.
Posebno je bilo lijepo za 27. noć kada su i prolazni putevi ispred džamija bili blokirani klanjačima. Kroz Baščaršiju se nije moglo proći, jer džamija i harem Begove džamije su bili premali da prime sve one koji su tu noć došli na teravih-namaz i program upriličen povodom te noći, pa je jedan dio vjernika klanjao na ulici ispred Begove džamije. Svaku večer je jedan broj turista stajao ispred džamije i promatrao namaz u toj džamiji, a bilo je i primjera kada se ljudi nisu mogli oteti tom prelijepom dojmu, pa su pristupali namazu, iako prethodno nisu imali namjeru obaviti namaz niti su ikada prije obavljali bilo kakav namaz osim bajrama.
Fascinantno je bilo i u Novom Pazaru, gdje je nekoliko desetina hiljada ljudi ispunilo trg Gazi Isa-beg Ishaković i klanjali noćni namaz. Slike sa tog noćnog namaza su obišle svijet, ali i dale jedan snažan pečat snazi vjere koja vlada među Bošnjacima u Sandžaku.
U Bihaću je sedmu godinu za redom upriličen cijelonoćni program u dvorištu Islamskog pedagoškog fakulteta gdje je veliki broj, do ove godine nezapamćen, prisustvovao cijelonoćnom programu kroz noćni namaz, učenje Kur’ana i zikr.
Nema gdje nije bilo puno, radosno i lijepo. Učenje Kur’ana, prigodni vaz-i-nasihati, ilahije, zikr, namaz i druženja su obilježile ovaj Ramazan, a posebno 27. noć. „Namaz je nur – svjetlost“ kako kaže naš Miljenik, a.s., pa vas sviju pozivam da razmislite, dragi čitatelji, koliko je nura ovaj Ramazan unio u naša srca, duše, lica, pa i naše ulice, trgove, dvorišta i džamije?! S koliko je nura obasjao ovu našu zemlju u kojoj živimo. Zar mislite da je to beznačajno ili potpuno nebitno? Nemojte tako misliti, jer je nur dar Božiji darovan posebnim Njegovim stvorenjima, a ove godine, ubijeđen sam, Bošnjaci su bili posebno darivani ovim nurom, jer se to osjetilo u svakom uzdahu, pogledu i treptaju oka.
Mediji kroz Ramazan
Ove godine je i Ramazanski program bio veoma šarolik, interesantan i koristan. Da, bilo je ponavljanja, iritantnih nastupa, neprofesionalizma… ali je bilo dosta ljubavi, ljepote i dobrote u Ramazanskom programu. Gotovo sam siguran da je kod većine domaćinstava prije samog iftara i u toku njega bio upaljen radio ili televizija, gdje su se slušali i gledali Ramazanski programi.
Posebno su bili značajni i hvale vrijedni prilozi o Ramazanu u Sarajevu i BiH iz perspektive stranih novinskih kuća i agencija. Posebno mi se dojmilo predstavljanje Ramazana u Sarajevu agencije Tanjug, gdje naši istočni susjedi veoma pozitivno i afirmativno govore o Ramazanskom duhu u Sarajevu. Isto tako, agencija Anadolija je obišla rudare postače, povratničke džemate i pravila priče o običajima muslimana u BiH u Ramazanu.
Ramazanski savjeti, vaz-i-nasihati, ilahije, recitali, životna iskustva, kulinarski recepti i drugi detalji su obilježili Ramazanski program na medijima u BiH. Kao i svake godine, Javni servisi su bili ti koji su najmanje vodili brigu o Ramazanu. FTV je imala sehurski program od sat i nešto prije sabaha i to su bile samo reprizni prilozi i reportaže od prethodnih godina, dok državna BHT1 i RTRS nisu imali apsolutno nikakvog Ramazanskog programa izuzmemo li prijenos programa 27. noći iz Begove džamije u Sarajevu.
A povratnici?
Ono što ove godine nismo položili u Ramazanu jeste sinhronizovana i planirana masovna posjeta našim povratničkim džematima. Ako smo imali prilike posjetiti povratničke džemate, posebno po RS-u, primijetili smo da odudaraju od onih u F BiH. Mali broj ljudi, uglavnom starijih, nikakvi posebni programi, sivilo i tamnina se nadvila na našim povratničkim džematima. Posebno ih je obasjavala radost kada im u goste dođe nekoliko ljudi i napuni im prvi saff. Tada su se osjećali posebno važno i značajno. Smatram da bi muftijstva IZ-e sa sjedištem u F BiH trebali pripremiti poseban program posjeta džematima i medžlisima sa velikim brojem gostiju, da se ode u povratničke džemate, da se naprave zajednički iftari i postiftarski programi, da ti ljudi osjete da mislimo na njih i u ovom lijepo mjesecu. Prelijep ambijent ove godine je priredio Medžlis IZ-e Sarajevu u Kolobari-hanu sa hafizom Sulejmanom Bugarijem i njegovim gostima. Međutim, zamislite da deset takvih programa organizujemo u Foči, Višegradu, Rogatici, Srebrenici, Doboju, Prijedoru, Kozarcu, Livnu, Stocu i drugim gradovima u kojima su Bošnjaci manjina, kakvu bi radost priredili našoj braći i sestrama u povratničkim džematima.
To su ti mravi…
Ovim tekstom želim samo potvrditi osjećaj, da je ovo jedan od najljepših Ramazana u mom životu i ni malo ne sumnjam da će idući, ako Bog da, biti još ljepši. Ono što čini Ramazan lijepim su namazi u džematu, učenje Kur’ana i mukabele, noćni namazi, zajednički iftari i pozitivna atmosfera koja dominira tim aktivnostima. Posebno mi je značajno promatrati Bošnjake koji su poput vrijednih mrava marljivo radili i koristili blagodati ovog blagoslovljenog mjeseca. Kada bi nam se omogućilo da se uzdignemo iznad BiH, mogli bi se u to i uvjeriti. Neko trči i priprema iftar, neko hiti na namaz, neko uči i sluša učenje Kur’ana, neko sluša vaz, neko pomaže nekome… kako li je lijep taj rad u ime Allaha, koji je, barem privremeno, u sjenu stavio sve naše razlike, podjele i nesuglasice, te sve naše anomalije i probleme sa kojima živimo. Kako li je samo srcu drago kada se uvjeri u prisutnost Božije milosti i Njegove nepregledne dobrote na koju nam ukazuje i dariva nas njome.
Bošnjaci su u ovom Ramazanu položili ispit, a da je tako dokazat će u oktobru, ako Bog da.