Dzemat Braunau
Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
16 Rebiu-l-evvel – 1435.H. / 17 Januar 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Tanka je nit izmedju Zivota i Smrti_2
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova koji nas je upozorio na strahote Sudnjega dana, i koji je naredio insanu da se sprema za te nastupajuće događaje. Svjedočim da nema istinskog božanstva mimo Allaha Jedinoga koji nema suparnika, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik koga je poslao kao milost svim svjetovima, i putem njega obznanio stazu kojom kroče istinski putnici, Poslanik, koji je dokaz protiv svih inadžija.. Neka su Allahovi salavati i selami, na njega, ali i na njegovu porodicu, te ashabe koji su ga slijedili. A potom…
Postovani dzemate, draga braco,
“Svako živo biće smrt će okusit, zatim ćete se Nama vi vratiti.” (El-‘Ankebut, 57) Danas, nastavljamo govoriti na temu Tanka je nit izmedju zivota i smrti.
Nedavno pročitah priču nastalu na temelju istinitog događaja, a u svakom slučaju je vrlo zanimljiva. Radi se o četverici vidno pijanih mladića koji su ušli u automobil želeći nastaviti noćni provod. Svratili su do kuće jednog od njih, a njegova majka, zabrinuta zbog stanja u kojem su bili, kazala je: „Draga djeco, pazite se i neka vas Bog čuva!“ Pijani mladići su se na ovo nasmijali, a jedan od njih je rekao: „Nemamo mjesta za Boga, puno nas je auto. Možemo Ga smjestiti jedino u gepeku, neka Ga tamo.“
Ubrzo se dogodila strašna nesreća. Sva četverica pijanih mladića su poginuli u smrskanom autu. Došla je policija, hitna pomoć, vatrogasci, ali mladićima nije bilo spasa. No, sve je šokiralo ono što su vidjeli u gepeku uništenog vozila. Tamo je bila „školjka“ jaja i ni jedno jaje nije bilo razbijeno! Subhanallah! Pouka je ovo za one koji razmišljaju. Čovjek, koji je slabo biće, ne smije se oholiti i Stvoritelja izrugivati i provocirati! Niko ne može Gospodaru svjetova nauditi. Samo mi možemo biti gubitnici. Neka Uzvišeni uputi sve one koji su u zabludi.
Kad smo već kod „školjke“, nedavno procitah u Dnevnom avazu da je Visočanka Jasmina Memić u prodavnici kupila školjku jaja, među kojim je bilo jedno jaje neobičnog i čudnog izgleda. To jaje je imalo čudne bore i ispupčenja koja su formirala vrlo jasan natpis „ALLAH“, na arapskom jeziku. „Pokazivat ćemo im Mi Znake Naše u prostranstvima svemirskim, i u njima samim, sve dok im ne bude jasno da je Kur’an Istina.“ (Fussilet, 53)
Jasno je da će svako živo biće smrt okusiti, ali niko ne zna kada, gdje i kako. To znanje pripada samo Sveznajućem Gospodaru svjetova. Za trenutak odlaska s dunjaluka moramo biti uvijek spremni. A bit ćemo spremni jedino ako budemo permanentno živjeli u okviru Božjih propisa.
“Ma gdje vi bili – smrt će vas stići, pa makar i u tvrđavama visokim!” (En-Nisa’, 78)
Da, istina je da ćemo napustiti sve dunjalučko, da će nas spustiti i ostaviti same u kaburu, da će se kućama vratiti naši najbliži, prijatelji i poznanici, i da je i pomisao na to jeziva, ali Uzvišeni Allah nas obavještava da nema straha za one koji su vjerovali, dobra djela činili i pripremali se za Vječni život. Kabur jeste tijesan, ali će biti za prave mu’mine, in ša Allah, prostran, osvijetljen i u njemu se neće osjećati samoća. Za vjernika će u kaburu njegov namaz biti svjetlo, njegov Kur’an koji je učio, kao i sva njegova dobra djela koja je činio Allaha radi.
Na jednom nišanu u Pruscu blizu Zenice – odnosno Travnika sam pročitao na arapskom riječi kojima se stanovnik kabura obraća svome posjetiocu: “Jedino Allah vječno živi! O ti koji stojiš nad mojim mezarom, razmisli o mome stanju: juče sam bio živ kao ti, a tebe će sutra moja sudbina zadesiti!”
Smrt je pouka za sve koji pameti imaju, pa, sjećajmo se smrti i naših tijela koja će u prah biti pretvorena. A šta je to čovjek, koji oholo umišlja da je neko i nešto?! Kao što je za ljudsko oko atom nevidljiv, tako je i čovjek nevidljiv u odnosu na Zemlju! A šta je tek u poređenju sa silnim kosmosom? Šta je, pak, sve postojeće u odnosu na Svemoćnog, Stvoritelja svega?!
Zbog neograničene pohlepe za dunjalukom i odavanja užicima i ovosvjetskim čarima, mnogi ljudi skoro da su zaboravili da će umrijeti. Uzvišeni Allah se obraća Poslaniku, s.a.v.s., a i svima nama: “Ti ćeš, doista, umrijeti, a umrijet će i oni!” (Ez-Zumer, 30) Allah, dz.s., kada govori o fazama čovjekovog stvaranja, podsjeća nas i na smrt, da bismo radili za ono što slijedi poslije smrti: “A Mi čovjeka od suštine zemlje stvaramo, potom ga kao kaplju sjemena na sigurno mjesto stavljamo, potom kaplju sjemena zametkom učinimo, pa zametak grudom mesa učinimo, potom grudu mesa kostima učinimo, pa kosti mesom zaodijemo, a potom ga kao stvorenje drugo oživimo, pa nek’ je slavljen Allah, stvoritelj najljepši! A potom ćete vi, nakon toga, pomrijeti, zatim ćete na Sudnjem Danu proživljeni biti!” (El-Mu’minun, 12-16)
Mnogi smrt ne niječu riječima, jer su svjesni da će umrijeti, ali čineći loša djela, kao da je i niječu. Pa, kao da im se Uzvišeni Allah obraća na ovaj način: “Da vi, doista, vjerujete da ćete umrijeti, ne biste se prema sebi ogriješili i ne biste nepokorni bili.”
Stvoritelj svjetova nas jasno poziva da činimo dobra djela prije nego nas zadesi smrt, pa kaže: “I od onoga čime smo vas Mi opskrbili dijelite, prije negoli nekome od vas smrt dođe, pa da onda rekne: ‘Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da i ja udjeljujem i među dobrim ljudima budem!’ A Allah doista neće nijednoj duši odgoditi kad joj smrtni čas njezin dođe! I Allah je obaviješten o svemu što vi činite!” (El-Munafikun, 10-11) Ovaj ajet sadrži pažnju i brigu, samilost i upozorenje čovjeku. Zato, požurimo sa činjenjem dobrih djela dok možemo raditi i dok nam djela mogu koristiti, jer nam smrt dolazi. Pred nama je!
A kada smrt dođe neće se ništa moći uraditi, a tada čak ni tevba/pokajanje neće koristiti. Uzvišeni Allah kaže: “Ali, nema pokajanja za one koji ogavna djela rade, pa kad jednom takvom smrt dođe, on poviče: ‘Ja se sada uistinu kajem!’ Niti ima pokajanja za one koji umru kao nevjernici! Takvima smo Mi bolnu patnju pripremili!” (En-Nisa’, 18)
Sa životom, koji je kratkotrajan, i smrću, koja je početak vječnog života, Allah, dž.š., nas stavlja na kušnju: “Slavljen neka je Onaj u Čijoj Ruci je sva vlast, On je svemogući, Koji stvori i smrt i život da bi tako iskušao vas – ko će od vas biti ljepšeg djela. A On je silni, Onaj Koji prašta.” (El-Mulk, 1-2)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao ashabima: “Stidite se Allaha istinskim stidom!” Oni rekoše: “Allahu hvala, mi se stidimo, o Allahov Poslaniče!” Poslanik reče: “Ma, ne tako! Ko se istinski stidi Allaha, neka čuva glavu svoju i ono što je u njoj, stomak od harama, i neka se sjeća smrti i tjelesnog raspadanja, jer onaj ko žudi za Ahiretom, ostavit će dunjalučke ukrase. Ko tako radi, on se istinski stidi Allaha.” (Tirmizi)
Stid od Allaha, dakle, zahtijeva od čovjeka da se sjeća smrti, što će mu pomoći da zaštiti glavu svoju od zlih misli, da ne sluša ono što ga se ne tiče i ne koristi mu, da obara pogled svoj, da govori samo što je korisno ili da šuti. Život u okviru Allahovih propisa je dokaz da se neko istinski stidi Allaha. O stidu se ne govori! Stid se djelima potvrđuje.
Za smrt treba biti uvijek spreman, jer niko ne zna kada će mu doći. Ona ne pravi razliku između dječaka, mladića, odraslog čovjeka i starca. Kada dođe, odgađanja nema! Zamisli koliko je mlađih od mene i tebe već pod zemljom. Ljudsko tijelo je slabo. Uništiti ga može mikrob koji se ne može vidjeti golim okom, može poginuti od malenog metka, od udara auta, od srčanog ili moždanog udara itd. Zato neka se niko ne zanosi snagom i mladošću, jer smrt ne bira. “A svaki narod svoje vrijeme (kraj) ima, i kad mu ono dođe, oni ga ne mogu ni koliko tren jedan odgoditi niti ubrzati!” (Junus, 49)
Smrti se treba sjećati ne radi toga da bi čovjek strahovao i prestao djelovati. Naprotiv! Razmišljanje o smrti treba da podstiče na rad i činjenje što više dobrih djela, da se korigujemo i popravimo, da eliminišemo svoje nedostatke i pripremimo se za putovanje.
Sjećanjem na smrt smekšavaju se okrutna srca, odustaje od nasilja, nepravde i zuluma svih vrsta, a vjernici se udaljavaju od grijeha. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ostavite ono što sam vam zabranio, a uradite koliko možete od onoga što sam vam naredio!” Sve što su Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., zabranili treba ostaviti. To svako može, ako hoće. A što se tiče naređenja, čovjek ih treba izvršiti u okviru svojih mogućnosti. Uzvišeni Allah kaže: “Allah nijednog čovjeka ne zadužuje iznad njegove mogućnosti!” (El-Bekare, 286)
Poslanik, s.a.v.s., ugledao je skupinu ljudi koji kopaju kabur, pa je zaplakao i rekao: “Braćo moja, za ovo se pripremite!” Poslanik je plakao, a mi često prilikom ukopa pričamo, smijemo se, pušimo, čak i viceve pričamo i totalno bezbrižno se ponašamo, baš kao da smrt nije za nas. Subhanallah! Šta kraljevima znače palače, obilne gozbe, sva blaga dunjaluka kada ih polože u kabure?! “A koliko smo samo Mi prije njih pokoljenja uništili! Pa, da li ikog od njih osjećaš ili čuješ od njih ikakav glas?!” (Merjem, 98) Palače su još tu ili su postale ruine, a oni su danas u palačama jednakim za sve ljude. Dobro se sjećam kada je kralj Fejsal ukopan u pustinji, u kaburu bez ikakvih obilježja. Eto, to su naše palače, privremene. Da nam Allah podari one prave, i vječne, u Džennetu.
Sjećajmo se riječi Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: “Budi na svijetu kao da si stranac ili putnik.” A stranac se nikada ne odaje uživanjima, dok je putnik uvijek spreman za putovanje. Ibn Omer bi govorio: “Kada omrkneš, ne očekuj da ćeš živ osvanuti, a kada osvaneš, ne očekuj da ćeš živ omrknuti; iskoristi zdravlje prije bolesti a život prije smrti.” Neki ljudi ne vole da slušaju o smrti i bježe od takvih razgovora, no, gdje da se sakriju! Ti reci: “Zbilja, smrt od koje vi bježite vas će stići, a zatim ćete biti vraćeni Znalcu svijeta nevidljivoga i svijeta vidljivoga, i On će vas izvijestiti o svemu što ste vi radili!” (El-Džumu’a, 8)
Danas, kada neko umre, njegova smrt se oglašava učenjem salle sa munare. Čim bi se začulo učenje salle, svi muslimani bi znali da je neko umro i da mu treba otići klanjati dženaze-namaz. Salla jeste oglašavanje nečije smrti, ali ona ima istinitu i vrlo snažnu poruku za one koji je slušaju – za žive. Jer, umrli je završio svoju dunjalučku misiju i riječi salle mu baš ništa ne znače. Ona se uči na arapskom jeziku i znači, Poslusajte pazljivo:
Požurite sa namazom, prije isteka vremena,
i požurite sa tevbom/pokajanjem prije smrti.
O Gospodaru naš! O Allahu!
Smrt je šerbe/piće koje će svi ljudi ispiti,
a ćefini su odjeća koju će svi ljudi obući.
O Gospodaru naš! O Allahu!
Tabut je lađa na koju će se svi ljudi ukrcati,
a kabur je kuća u koju će svi ljudi ući.
O Gospodaru naš! O Allahu!
Neka čovjek traži jedno od dvoga: Džennet ili Džehennem.
Jedna skupina će u Džennet, a jedna skupina u Vatru.
O Gospodaru naš! O Allahu!
Svako živo biće smrt će okusiti,
zatim ćete se Nama vi vratiti.
O Gospodaru naš! O Allahu!
Sve što je na Zemlji – prolazno je,
a Lice Gospodara tvoga, Veličanstvenoga i Plemenitoga, ostaje!
O Gospodaru naš! O Allahu!
I vidjet ćeš meleke kako lebde oko Prijestolja/Arša,
slaveći hvalom svoga Gospodara!
A njima će se po Pravdi presuditi i reći će se:
“Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!”
Ostaje samo da nas drugi ogasule, umotaju u bijele ćefine, odnesu u mezarje, polože u kabur i ostave nas same, a drugi se vraćaju kućama bezbrižni, kao da smrt nije za njih, pa zaborave na Allaha, na namaze, na džemat, na odgoj djece, na smrt, na Ahiret i polaganje računa za svoja djela! A to čeka sve nas. I sutra je to! Razmišljajmo o tome svakog momenta. Naravno, dunjaluk je nama potreban, ali ne bez Boga, već dunjaluk u kojem će biti zastupljen Uzvišeni Bog i Njegov Poslanik, s.a.v.s. Takav dunjaluk je nama nasušno potreban.
Uzvišeni Allahu, omogući nam da Te se uvijek sjećamo, a i Ti nas ne zaboravi, oprosti nam grijehe, obaspi nas Svojom milošću, učini nas uspješnim i prosperitetnim u svim sferama života i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima. Amin!!!
