Ko je bio Muhammed a.s.

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
22 Rebiu -l- ewel – 1440.H. / 30 Novembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Ko je bio Muhammed a.s.

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s., Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar vjecni i Plemeniti.
Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Njegovog miljenika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega.
Gospodaru moj rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odresi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovani dzemate,
U mjesecu smo Rebiu-l-ewwelu. Mjesecu kojeg tradicionalno, ne slavimo, vec dozivljavamo i obiljezavamo kao mjesec rodjenja Allahovog Poslanika Muhameda s.a.v.s. Ovo je dakle mjesec u kojem se tog Bozijeg roba i Njegovog Poslanika najcesce i najvise sjecamo.

Braco, nemam danas namjeru da govorim o tome, dakle o rodjenju, o historijskim datumima kada, sta i kako je rodjen Allahov Poslanik. Jer to su stvari koje se uce u Mektebu i predpostavljam da svi znamo te osnovne cinjenice o Bozijem Poslaniku. Dakle, nemam namjeru govoriti o Mevludu, o onome cime se sjecamo i obiljezavamo datum rodjenja Bozijeg Poslanika.
I oni koji me bolje poznaju, s kojima cesce razgovaram, znaju da sam i protiv jedne i druge te krajnosti kada je u pitanju Mevlud.

Protiv sam onih koji Mevlud obiljezavaju i dozivljavaju Bozijeg Poslanika samo kroz Mevlud i samo i iskljucivo u tom danu. Po njima rodjendan Poslanika nemoze proci bez Mevluda, a na istom tom Mevludu i nema ih. Nazalost, uvijek nas 10-15 bude na istom. Ne mogu ja ocekivati gore svoje fudbalere-omladinu na Mevludu, ali mogu vas iz prvih safova, vas hadzije, da vidim bar prisutne.
Protiv sam i onih koji tako gorljivo kazu da je Mevlud haram. Jer u tom Mevludu, o Bozijem Poslaniku, spjevu i poeziji, a u njegovu cast i slavu, nema braco nista sto je haram i sto je zabranjeno. U mojoj kuci se godisnje par puta ucio Mevlud, odrastao sam uz Mevlud. Cini mi se prije sam naucio Mevlud, nego Sufaru. I to je nasa tradicija, a narod bez tradicije izumire.
Vratit cu se tome kasnije, kroz jedan hadis Bozijeg Poslanika. Ali eto, posto je ovo mjesec Bozijeg Poslanika i dani u kojima ga se mnogo vise i mnogo cesce sjecamo, zelio sam danas ustvari da kazem nesto o jednoj drugoj, ali vaznoj stvari za nas.
Draga baco, mnogo puta sam cuo ljude, a cuo sam to bas i neki dan. I to mi je tad dalo motiv i podsjetilo me da danas govorim o tome.
Ja inace, cesto kroz cak i kratki razgovor sa vama dodjem na ideju ili temu o cemu bi mogao slijedeci petak da govorim. I tako kroz razgovor neko rece nesta kao konstataciju, pa Boziji Poslanik, a ovaj drugi rece, jest al on je bio Poslanik. To me je nagnalo da podjelim s vama danas ono sto sam pripremio.
Evo, jedna ogromna mana kod nas pojedinaca, jeste sto se Poslanika sjetimo samo jedan dan u godini, samo jedan dan, i to je primjetno i to se moze vidjeti i to je lahko primjetiti. Takvi ljudi cesto glorifikuju Bozijeg Poslanika, odnosno drugim rijecima, pravimo sveca od njega.
Dozivljavamo ga na nacin da je to bio Allahov Poslanik i da je daleko-daleko iznad nas, nedostizan. I toliko ga glorifikujemo, da na kraju ispada, da kada pricamo o njemu, da na kraju to nije bio covjek nikako.
Prigovarali su mu oni u dzahilijjetu – a to je vrijeme neznanja, oni koji nisu htjeli da mu povjeruju, zasto Gospodar svjetova, kako to stoji u Kuran i Kerimu, zasto nam nije poslao Meleka kao Bozijeg Poslanika.
Pa mogao je Gospodar svjetova da i to uradi, mogao je ljudima poslati Meleka umjesto Muhameda s.a.v.s. Ali sta bi bilo poslije braco. Odradio bi Melek tu misiju poslanstva, kako mu je Allah naredio, ali sta bi bilo poslije draga braco.
Kad god bi se sjetili tog Bozijeg Poslanika koji je bio Melek, pravdali bi smo svoje ne slijedjenje njega time sto ga nemozemo dostici jer je toboze bio Melek a nije bio covjek – insane kao i mi. I to je razlog zasto nam je Allah uvijek slao covjeka i zasto je poslao covjeka Muhameda a.s. Covjeka koji se smijao, koji je plakao, koji se radovao, koji je tugovao, koji se zalio, koji je bio bolestan kao i mi, koji je braco jednom rijecju bio covjek.

I ja se bojim, da smo tu ljudsku dimenziju Bozijeg Poslanika, toliko zapustili, da kad ga se sjetimo i spomenemo, mi uvijek kazemo na kraju, pravdajuci svoje ne slijedjenje toga, ali on je kaze bio Boziji Poslanik. Jeste, ali je bio covjek kao i mi. I ono sto ne volim, i sto je ruzno i sto me cini tuznim u krajnem slucaju jeste to sto ga se sjecamo samo u mjesecu Rebiu-l-ewwlu ili cak samo na dan njegova rodjenja, odredivsi mu nepravedno taj jedan dan u godini, kad ga se sjecamo, kad ga spominjemo, kad ga hvalimo, zanemarujuci ga ostalih tristo sezdeset i kusur dana u godini. On je Boziji Poslanik bio u svakom danu. Ako je i rodjen 12 Rebiu-l-ewwla, bio je Boziji Poslanik u svakom danu svog zivota. I nema ni jednog dana u nasem zivotu kad smijemo zanemariti tog Poslanika s.a.v.s.

Zasto, jer nema dana u kome nismo suprug svojim zenama, ko god je ozenjen ovdje, svaki dan si suprug svojoj zeni. Taj Poslanik je bio suprug. Svaki dan smo roditelji svojoj djeci. I on je bio roditelj svojoj djeci. Svaki dan smo komsije, sa kojima pricate i koje srecete. I on je bio komsija. Svaki dan smo prijatelji jedni drugima. I on je bio prijatelj.
Zanemarili smo ljudsku dimenziju Bozijeg Poslanika, obicnog covjeka, sa osjecajem za tugu i radost, sa osjecajem za zalost, sa osjecajem za bol, sa osjecajem empatije za drugim ljudima itd.
Hocu danas da vam ga priblizim kroz jednu izreku njehovog ashaba – druga. Da vam priblizim sta je bio taj Muhamed a.s. I koje je bio.
Kaze jedan od njegovih ashaba, molim vas upamtite ove njegove rijeci. Kaze: DZA LESTU NEBIJJE EKSERE MIN MI´ETIN MERRATI. Sjedio sam vise od stotinu puta sa Allahovim Poslanikom. DZA LESTU na arapskom jeziku znaci nije sjeo ono dvije minute, sta ima, kao si, Selam alejk, ja odoh dalje. To znaci ono kao kod nas, kad sjedite tri sata, pa pijete kafu, pa tefericite, Tako je kod njih prevod tog glagola.
Znaci druzio se vise od stotinu puta sa Bozijim Poslanikom, sjedio sa njim. Nije to malo braco za jednog ashaba. Vise od stotinu puta sjedio sa Bozijim Poslanikom.
Pa nam sad opisuje sta su radili. Sta mislite sta su radili s Bozijim Poslanikom. Kad su sjedili ashabi sa Poslaniko, sta su radili. Bog zna sta bi mi rekli. Ali odprilike mi imamo takvu predstavu o tom Poslaniku, kao da je on njima samo vazio, vazio, vazio, vazio, vazio o dzennetu i dzehenemu i nista drugo im nije pricao.
I kod nas je sto sam primjetio, a sto je onako pomalo zalosno, mi kad pricamo o vjeri, mi nasu lijepu vjeru, nas Islam svodimo samo na pricu o halalu i haramu, o dzennetu i dzehennemu, kao da je citav Islam samo halal i haram i dzennet i dzehennem. Mi pricamo samo o dzehennemu i buducem svijetu ponajvise, a neznamo ni dunjalukom hodati.
A nije bilo tako. Mozda bi neko rekao, samo su zikirili kad su sjedili zajedno. Nije ni to. Jer je on bio covjek. To hocu da danas ponesete odavde, da je bio covjek.
Pa kaze on: FE KANE ASHABUHU JETENASETU NESSIARE EV JETEZAKERUNE ESJA MINEL DZAHILLIJEH.
Kaze, sjedio sam vise od stotinu puta sa Bozijim Poslanikom, pa su kaze njegovi ashabi citirali poeziju – pjesme ili su se kaze sjecali nekih trenutaka iz dzahilijjeta, iz njihove proslosti. Zamislite, zamislite to braco. Vise od stotinu puta sjedio sa Bozijim Poslanikom gdje su svaki put, svaki put citirali poeziju – pjesme draga braco. Jer arapi su narod poezije. Najbolja poezija, i pjesme na djunaluku su nastale na arapskom jeziku. I oni se time ponose. Pa ti covjece kad slusas arapsku muziku, da ti suze same idu, kakav Saban Saulic. Ponosili su se u vrijeme Bozijeg Poslanika i ponose se i dan danas time. Zamislite ih, sjede svi zajedno sa Bozijim Poslanikom, ko sto kaze ovaj ashab, sjedio sam vise od stotinu puta sa Poslanikom, citirali smo kaze poeziju, pjesme na arapskom jeziku. Nisu zikirili braco. Ili su se kaze sjecali nekih trenutaka iz proslosti, pa su se tome smijali braco. Kao sto kaze Omer r.a. sjedili sa Bozijim Poslanikom, pa se sjetimo u dzahilijjetu, kaze kako smo sebi pravili Bogove od hurmi – kipove, od hurmi, jer je hurma onako mekana, moze se sa njom radit sta hoces, lijepi se lahko jedna za drugu, pravili kipove od hurmi, pa bi ih kaze nosili sa sobom na put, pa kaze kad nam bude nesta tesko mi dovimo tim hurmama, tim kipovima, trazimo da nam pomognu, a kaze kad ogladnimo, onda ih ono odjednom smazemo za rucak. Pa se oni u Islamu toga sjecaju, pa se smiju tome kakvi su bili…do koje mjere covjek moze da zaluta. I na kraju im to bilo smjesno braco. Bili ljudi. S Bozijim Poslanikom citirali poeziju. Taj covjek imena Muhamed s.a.v.s. bio je covjek.
Vidite ovo, sjedio sam sa Bozijim Poslanikom…najvaznija komponenta Bozijeg Poslanika je da se on s tim ljudima konstantno druzio, sjelio sa ashabima, brinuo njihove obicne ljudske brige…jer mi ga zamisljamo samo kao covjeka koji im je samo vazio, vazio do beskonacnosti. Nije bilo takao braco.

Kako kaze jedan od njegovih ashaba, kad bi klanjao sabah namaz, okrene se Poslanik prema dzematu, kao sto se Imam evo poslije namaza okrene prema dzematu. Pa ima i u tome neka simbolika koju je radio Poslanik. Okrene se, zavrsi sa zikrom pa kaze pita svoje ashabe, jel ima neko da je sinoc umro od nasih ljudi, pa da idemo da ga gasulimo, pa da mu klanjamo dzenazu. Pa mu oni kazu nije Poslanice. Pa ih on pita, ima li ko da je se sinoc mozda razbolio, pa da idemo da ga obidjemo danas. Pa kazu, nema Poslanice, svi su dobro elhamdulilah. Pa pita Poslanik, ima li neko od vas da je mozda nesta ruzno sanjao sinoc. Vidite kako, kakav je bio taj Poslanik. Jel neko umro, jel se neko razbolio, jel neko nesta ruzno sanjao, treba li nekome nesta od vas.
To je bio Muhamed a.s. Obican covjek. I da ga se sjetimo, kad ga se sjetimo kao obicnog covjeka, da ga ne glorifikujemo, da ne pravimo sveca od njega kao sto je Crkva od svojih ljudi napravila razne svece. Pa im dala jedan dan u godini i tada ih se sjecaju. On nama treba svaki dan, jer bez njega ne mozemo da zivimo. Ne mozes biti najbolji suprug, ako se ne ugledas na njega. A on je bio najbolji suprug. On je volio da se sali sa svojim suprugama, da se smije s njima. Kako kaze Aisa r.a. njegova supruga. Kaze, cesto se Poslanik utrkivao sa njom, trkali se po putu, pa joj kaze Poslanik pusti namjerno da ona pobjedi, da bude brza od njega, pa njoj bude drago. Pa mozete li vi zamisliti Bozijeg Poslanika koji se putem utrkuje sa svojom suprugom. Zamislite evo nas sada da neko vidi, evo ovdje kroz Bahnhofstrasse da se utrkujemo sa svojom suprugom, zamislite mene kao Imama da me vidite kako se trkam sa svojom hanumom, mislili bi ovaj pobudalio, rekli bi kako hodza moze ovako, kako smjesno rasudjivanje onih kojima razum je ogranicen, odmah bi rekli, ma nije ovaj za hodze. Eto kakak je bio Poslanik, utrkivao se sa svojom suprugom. Volio da se sali sa svojim ashabima. Poslanik se puno salio i bio je uvijek nasmijan covjek.
Kako kaze Dzerir r.a. Od kako sam primio Islam, tako mi Allaha, nikada me nije sreo Boziji Poslanik a da mi se nije nasmijao. Volio je da se sali s tim ljudima, da zivi s njima. Zato su ga voljeli. Voljeli su tu njegovu ljudsku dimenziju.

Dosla mu jedne prilike kaze jedna starica i kaze. Boziji Poslanice molim te moli svojom dovom Allaha da udjem u dzennet. Kaze joj Boziji Poslanik, ni jedna starica nece uci u dzennet. Pa se kaze zena okrenula i pocela da place i krenula da ide od njega. Pa kaze Poslanik ashabima zovnite je i recite joj da ni jedna zena koja udje u dzennet, nece uci kao starica. Allah ce svakog covjeka, svaku zenu uvesti u dzenet mladom i lijepom. Vidite, nasalio se sa njom, ali nije joj nista slagao. Nije to ono ko kod nas, nesta slazemo, pa na kraju kazemo, ma nije to, ja se samo salio. Nije Poslanik lagao ni u sali, ali jeste se salio onako kako je dozvoljeno. Evo kako se lijepo i divno nasalio sa ovom staricom.
I zato, ako zanemarimo tu njegovu ljudsku dimenziju, necemo ga moci zavoljeti braco, onako kao treba.
A to je problem onako s druge strane sto je rekao: Necete biti pravi vjernici dok vam ja ne budem drazi od samog sebe. Pa de evo posteno, jel ti drazi Boziji Poslanik od samog sebe, evo posteni da budemo, jel meni drazi Boziji Poslanik od mene samog, da Bog da.
Ali ako ga budemo upoznali kao covjeka u pravom svjetlu, siguran sam, zavolit cemo ga. Evo zamislite da ga vidimo utrkuje se sa svojom suprugom. Kako bi to bilo lijepo vidjeti. Nemozes a da ga ne zavolis nakon toga. Kako se sa ovom staricom lijepo i inteligentno nasalio. Nemozes, a da ga ne zavolis nakon toga. E takav je bio covjek, takav je bio otac, takav je bio suprug, takav je bio komsija Poslanik braco.

Poslanik je bio covjek. Covjek koji je plakao. Kad mu je preselio sin ibrahim. Poslanik je puno plakao, jer ga je to potreslo kao covjeka, koji je najubjedjeniji bio u buduci svijet, koji je isao da vidi dzennet i dzehennem, zamislite, ali je plakao jer je bio covjek, bilo mu zao svoga djeteta. Koji je zatrazio pred svoju smrt, da ga odvedu, da posjeti mezarje sehida jos jednom Uhuda, pa kada se kaze vracao kuci Poslanik je jako zaplakao. Pa ga pitaju Boziji Poslanice zasto places. Kaze placem za svojom bracom. Pa kazu mu, mi smo tvoja braca. A Poslanik kaze. Nije. Viste moji drugovi. A moja braca su oni koji ce doci poslije mene, koji me nisu vidjeli, a koji ce povjerovat u mene. Mi evo koji sjedimo ovdje, smo njegova braca elhamdulillah, mi smo ti za kojima je Poslanik plakao, svoje suze niz nurli lice lijo.
I zakljucujem, zamaptimo ga kao covjeka. Sa svim ljudskim osobinama, osjecajima radosti i tuge. I kad god ga se sjetimo, sjetimo ga se kao covjeka prije svega, ne kao sveca, ne kao supermena, ne kao nadcovjeka. Jer upravo ta njegova ljudska dimenzija je najljepsa pored Poslanstva, sto mu je Bog podario.

Gospodaru ucini da se ogledamo na naseg Poslanika, a Tvoga Miljenika. Amin, Amin. Amin.