Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
3 Zul – Kade – 1435.H. / 29 Avgust 2014.g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Neizmjerna hvala pripada Allahu koji nas je stvorio, dušu u nas udahnuo i koji dobro voli i za njega obilno nagrađuje. Salavat i selam neka su na Poslanika milosti koji voli svoj ummet i koji će se za njega zauzimati na Sudnjem danu. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu, ashabe, tabiine, šehide i sve Allahove dobre robove.
Postovane dzematlije, draga braco i omladino;
U svakom, pa i ovom proteklom Ramazanu smo obilježili datume pobjede i oslobađanja. Pobjeda bijaše 17. a oslobađanje 20. ramazanskog dana. Iz pobjede bedranske smo naučili mnogo. Spoznali smo da ona skupina koja je u vjeri čvrsto, koja Gospodara svjetova ima na svojoj strani, bez obzira na njenu brojnost, će pobijediti. Spoznali smo da su i muhadžiri i ensarije imali isti cilj i bili spremni žrtvovati se, a cilj bijaše da Allahova riječ bude gornja. Iako u karavani ne bijaše ensarijskog imetka spremni su se borili sa braćom muhadžirima, a sloga rezultira pobjedom. Spoznali smo da Poslanik uvijek poštuje znanje i struku, pa mu ne bijaše teško promjeniti plan i pri rasporedu vojske na bojištu odustati od svoga mišljenja.
Iz događaja oslobađanja Mekke, naučili smo da vođu uspješnog, a Poslanik je to bio, krasi osobina praštanja. Neprijatelju, progonitelju, onima koji su ih mučili i ubijali, Poslanik je kad je imao snage kazniti ih, oprostio im. Oprostio im je jer mu cilj bijaše jaka zajednica, snažna država i širenje vječne istine-Islama.
Ako smo u Ramazanu slavili pobjedu i oslobađanje, u Ševvalu se sjećamo poraza. U ovom mjesecu, nakon Ramazana, a koji je vec takodjer prosao, prema nekim izvorima šestog, a prema drugim, petnaestog njegovog dana, desila se bitka na Uhudu. Tu nadomak Medine, Poslanik i ashabi doživjeli su poraz. Iz tog događaja učimo da poraz dolazi zbog neposluha, zbog nepokornosti. Porazu su naši postupci uzrok. Da su ashabi od Poslanika raspoređeni ostali na brežuljku i štitili muslimane u boju, poraza ne bi bilo.
Zbog nepokornosti i kršenja pravila, te prekoračenja granica od Gospodara svjetova određenih, čovjek doživljava poraz i pogađa ga nesreća. Nakon što smo u Ramazanu, vjeri bili privrženi, i granice od Gospodara svjetova postavljene nismo prelazili, ne dopustimo šejtanu da nas zavede i da se sa dostignutih položaja povučemo i omogućimo prokletniku da slavi pobjedu. Dostignuto u ibadetu čuvajmo. Ne napuštajmo namaz, zikr, čuvajmo džema´at i budimo ustrajni u činjenju dobra kako bi Allahovu dž.š. milost i zadovoljstvo Njegovo zaslužili.
Ne samo kroz ibadet već kroz život čitav iskazujmo poslušnost i pokornost Allahu i Poslaniku, jer nepokornost je uzrok nesreći koja čovjeka zadesi. Poslanik je o nesrećama i belajima koje čovjeka zbog grijeha njegovih snađu govorio. Nagovijestio je da će sve one koji od propisa se udalje i granice prekorače nesreća pogoditi.
1.Ebu Hurejre prenosi: „Poslanik je rekao: „Zemljotresi, potonuća zemlje, izobličavanje lica, kamenje iz neba i slične druge nesreće će vam dolaziti, kada se privatna imovina od ljudi bude oduzimala“. Korupcija je oduzimanje od ljudi teškom mukom stečenog. Naše društvo u tom grijehu je ogrezlo, i zbog tog grijeha kušali smo kaznu.
2.„Nesreća će doći kada se emanet, funkcije u društvu, budu dijelile kao ratni plijen“. Baš tako se dijele. Ne pita se ko je sposoban, ko zna, ko ima iskustva i ko je spreman biti žrtva za opće dobro. Plijen ćeš dobiti ako si poslušan vođi, ako nemaš stav i mišljenje već uvijek misliš ono što misli vođa, a to znači, podoban si. Takav odnos prema preuzetom emanetu, put je u poraz.
3.„Nesreće će vas pogađati kada se zekat i dijeljenje na putu dobra bude doživljavalo kao kazna“. Nesreća nas je pogodila jer kad se traži da se pomogne unesrećene, oni koji bi mogli, čast malobrojnim izuzecima, to smatraju teretom i zatvaraju oči pred mukom nevoljnika. Zato otvorite oci i budite dio naseg dzematskog humanitarnog konta kojeg smo skoro osnovali. Podrzite mlade i dobre ljude voljne pomoci i siriti dobro.
4.„Nesreću ćete doživljavati kad iz znanja bude odstranjena vjera“. Ne može se reći da nemamo učenih, školovanih, obrazovanih ljudi. U našoj povijesti ih nikad nije bilo više, ali nikad više i nepoštenja, lopovluka, prevare….Danas imamo puno i veliki broj doktora, ali malo Imama – hodza. Svi zele udobne fotelje, zamjenuti svetim mihrabom. Pitamo se, čemu toliko znanje a kao društvo propadamo. Nema vjere, nema odgoja, nema morala a jasno nam je da je nauka bez vjere nehumana. Kako na nepravdi graditi sreću i kako egoizmom i pohlepom vojevati pobjede. Onima koji čin dobra smatraju teretom ne slijedi ništa do poraz.
5.„Nesreće će vam dolaziti u obliku vjetra, propadanja zemlje, kamenja iz neba, leda, kad budete poslušni ženama a neposlušni majkama. Kad čovjeku bude bliži prijatelj nego otac. Kad se po džamijama bude povisivao ton“. Čujemo li mi svoju galamu u džamiji kad se uči Ezan, kad se uči Kur’an? Dopiru li do naših ušiju uzdasi majki i olovna šutnja očeva što zapostavljeni su? U kakve pobjede može ići čovjek koji nepoštuje riječ Božiju i zaboravlja naredbu Njegovu?
6.„Nesreća će doći kada onaj koji krši vjerske propise i širi nemoral bude prvak u svojoj zajednici“. Od kuda poplava, klizišta, kamenje u kućama? Zar nam prvaci u društvu nisu upravo oni koje Poslanik spominje. Oni propise krše, svojim se lopovlukom ponose i s onim što su nemoralno stekli ohole se.
7.„Najprezreniji među vama, bit će vama vođe, a najpoštovaniji među vama, bit će oni od čijeg zla se treba bojati“. Vođa naroda mora biti od naroda voljen. Činjenica je da slabi u našem društvu nisu zaštićeni, niti postoji neko ko bi ih zaštitio, oni moraju poštivati one od čijeg zla strahuju. Ko štiti obespravljene radnike u nasoj primjera radi zemlji? Mi ćemo nastaviti koračati iz poraza u poraz, iz nesreće u nesreću jer dova tih obespravljenih ljudi nema nikakvu prepreku na putu do Gospodara svjetova.
8.„Kad vas preplave pjevačice i muzika, te kad se opojna pića budu javno konzumirala, eto vam nesreće“: veli Poslanik. (Hadis prenosi Tirmizi).
Citam skoro slogan. Ceca – Raznjatovic Arkan se netreba plasiti za publiku dok je Bosnjaka. Ona danas hara i pjeva Bosnom, zaradzuje bogatstvo na gluposti Bosnjaka a posebno njenje omladine. A do jucer je sa svojim pokojinim Arkanom obilazila logore Bosnjaka iz krvavog rata, iz kojeg izgleda nista nismo naucili.
Naposluh je uzrok porazu na Uhudu. Naš neposluh, naša nepokornost i prekoračenje granica od Gospodara određenih, uzrok je naših poraza i nesreća.
Muhammed a.s. koristio je svaku moguću priliku da svoje ashabe, a time i nas, poduči onome što je vrijedno i korisno za život jednog vjernika. Na kraju zelim spomenuti poduzi hadis koji govori o djelima koja brisu nasa losa djela, odnosno grijehe, kao i djelima koja podizu nase deredze – stepene kod naseg Gospodara.
Hadis nam prenosi Muaz ibn Džebel. A on veli: ”Allahov Poslanik nam je jednog jutra kasnio na sabah tako da smo skoro ugledali sunce. Izišao je brzo. Proučen je ikamet. Vjerovjesnik je klanjao skrativši učenje. Kada je predao selam povikao je: ”Ostanite u svojim saffovima kako ste i bili!”. Zatim se okrenuo prema nama i rekao:
”Ispričaću vam šta me je jutros zadržalo. Probudio sam se, uzeo abdest i klanjao ono što mi je određeno. Obuzeo me je drijemež i kada sam otežao, bio sam pred svojim Gospodarom. Pozvao me je: ”Muhammede!”, a ja sam odgovorio: ”Odazivam se, moj Gospodaru”. Pitao je:
”O čemu raspravlja najuzvišeniji skup meleka (meleu-l-e’ala – skup meleka koji po odredbi Allahovoj povremeno razgovara na nebu o budućnosti i onome što im je Allah dž.š., dopustio da znaju)?” odgovorio sam: ”Ne znam”.
Tri puta me to pitao a onda sam osjetio hladnoću na sredini mojih prsa. Tada mi se otkrila svaka stvar i spoznaja. Ponovo me je dozvao:
”Muhammede!”.
Odgovorio sam: ”Odazivam se, moj Gospodaru”. Rekao je: ”O čemu raspravlja najuzvišeniji skup meleka?”. Rekao sam: ”Raspravljaju o postupcima koji brišu grijehe!”. Pitao je: ”Koji su to postupci?”. Rekao sam: ”To je hod nogu prema džamiji, sjedenje u džamiji nakon namaza i uzimanje abdesta u otežanim okolnostima”. Pitao je: ”O čemu još raspravljaju?”. Rekao sam: ”O djelima kojima se podižu stepeni (deredže)”. Pitao je: ”Koja su to djela?”. Rekao sam: ”Hranjenje gladnog, blagi govor i klanjanje namaza noću dok ljudi spavaju!”. Rekao je: ”Traži od Mene šta hoćeš”. Rekao sam: ”Allahu moj, tražim od Tebe da činim dobra djela a da ostavljam loša, da volim siromašne, da mi oprostiš, da mi se smiluješ, da me sacuvas iskusenja koja ne mogu podnjeti. Tražim od tebe da te volim, da volim onoga koji Tebe voli i da volim djela koja će me približiti prema Tvojoj ljubavi!” Poslanik a.s., je tada rekao: Uistinu je ovo (ovaj san) istina, pa učite ovu dovu!”.
Iz ove prelijepe predaje možemo naučiti puno. Međutim, dva najvažnija detalja bez sumnje su dvije situacije o kojima raspravljaju časni meleki. Najprije je rečeno da raspravljaju o djelima koja brišu grijehe a zanimljivo je da su sva ta djela vezana za namaz. To su hod prema džamiji, sjedenje u džamiji poslije namaza i abdest u teškim uslovima. Ove tri situacije posebno brišu grijehe.
Konačno, tu su i tri momenta koji podižu naš ugled i naše deredže kod Allaha dž.š., a to su: hranjenje gladnog, blag i lijep govor i opet namaz ali namaz koji se obavlja u momentima kada većina ljudi spava, dakle nocni namaz.
Konačno, tu je i dova koju nam je preporučeno naučiti i što češće učiti. Zato nemojmo biti nemarni spram ovog hadisa i okoristimo se njegovim savjetima i porukama.
Uzvišeni Bože pomozi nam, da se poučimo iskustvom drugih, kako ne bi kaznu i poraze doživljavali. Pomozi nam da uzmemo pouku sa Uhuda i da cinimo ona djela s kojima si Ti zadovoljan