Bošnjacima se historijsko utemeljenje ne može razvaliti: ”Nema pobožnijih ljudi od Bošnjaka”

Nama, Bošnjacima, naše  historijsko utemeljenje ne može se ničim pobrisati. Bez obzira kako nas tretiraju razni karadžići, mi posigurno znamo da nam je čast i ponos iznijeti sebe iz jednog ”Kovčežića”, znamo da nam je bitno da budemo u aprilu 2013. godine Bošnjaci i samo Bošnjaci, posigurno odabiremo  naš jezik bosanski i u kontinuitetu volimo našu vjeru islam.

Dragi Bog i ljudi na planeti Zemlji, koje je On stvorio sa sviješću i karakterom, znaju da je na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine izvršena agresija, posebno u onim mjestima  gdje su Bošnjaci prije rata bili dominantna većina. U Srebrenici i cijelom Podrinju desio se genocid nad Bošnjacima u mjesecu julu 1995.godine. Tu činjenicu nakratko ostavljam po strani, kao i sve laži s tim u vezi od strane onih koji genocid negiraju.Vraćanje toj činjenici i permanentno sjećanje na nju je ionako sveta dužnost bošnjačka.Časovita mi je namjera uporediti  neke druge laži koje su upravo dovele do notornih laži o počinjenom strašnom genocidu. Negirati nekoga kao narod, u našem slučaju negirati etničku bošnjačku pripadnost, znači truditi se svim mogućim sredstvima da tog naroda nema. S tim u vezi stoji i friška izjava Radovana Karadžića kada u Hagu tvrdi da su muslimani Srbi druge vjere. No, sav normalan svijet, svijet kojeg nije obuzeo šovinizam prema drugom i drugačijem, zna da da su rat u Bosni i Hercegovini počeli srpski akademski lažovi i da im je sav plan o velikoj i jedinstvenoj zemlji Srbiji zasnovan na lažima, svijet od karaktera zna da su Milošević, Karadžić, Plavšić, Krajišnik, Mladić i mnogi drugi srpski ideolozi, u BiH ratovali sa lažima i lažnim izjavama i da se ovih dana u Haškom tribunalu služe i brane notornim lažima. Teško je i pobrojati  sve njihove laži i grandiozni cinizam prema Bošnjacima.Lagati je najbolja srpska vrlina. Svojom izjavom da su muslimani Srbi druge neke vjere, Radovan Karadžić nit mijenja ćud niti ćurak. Isti, pa isti! Ponaša se isto kao za govornicom u Parlamentu RBiH pred samu agresiju. On i u Hagu prijeti. Ne brani se! Traži nagradu za svoje genocidne radnje. Prkosi cijelom svijetu. Kada laže, riga vatru mržnje, preuzete iz ćiverice Dobrice Ćosića. Kontinuirano vrijeđa žrtve.

Negirao  je u sudnici da je ikada imao plan za genocid nad muslimanima, koje je nazvao “Srbima druge vjere”. Tako, eto, Radovan Karadžić promišlja o nama Bošnjacima u godini 2012. On, očito, misli da zna ko mu je bio mentor  iz školskih i studentskih dana. Povukao je lažne misli od istog čokota, a njegov čokot je stari vuk – Vuk Stefanović Karadžić. Haški Radovan Karadžić se Vukom Karadžićem opeksinio u nadi da ima koji milion Srba više na Zapadnom Balkanu. Da svi Srbi i svugdje budu iz ”sva tri zakona”(vjere) u jednoj državi. I Vuk Stafanović Karadžić i Radovan Karadžić su misaono podudarni kada je riječ o vjerskom pravoslavnom fanatizmu i specijalnom slavljenju Boga putem pravoslavlja kao nekakvog svetog i božanskog originala na planeti Zemlji. Godine 1849. Vuk Stefanović Karadžić je u Beču objavio knjigu ”Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona” Iz samog naslova njegovog djela vidi se da su Srbi narod sa tri vjere (”zakona”)

Ovih dana korisno je citirati oba Karadžića, i umrlog i živog. Ovog živog i još neosuđenog sam već jednom citirao. Nije loše još koji put citirati njegove anomalije u haškoj sudnici. Dobro čitajte, o vi koji čitati znate! Citiram ga: ”Muslimani su Srbi druge vjere.” Ovo je izjavio haški Karadžić. Izjavio je ovo kezeći se u lice bošnjačkim žrtvama koje su,  u drugom redu sudnice,  pratile njegovo bezobrazno srbovanje.

Bezobrazluku u srbovanju i notornim izmišljotinama nigdje kraja! U  prvoj polovini 19. Stoljeća (1849) Vuk Stefanović Karadžić, filolog u Srba i otimač jezičkog blaga od drugih naroda u njihovu korist, nafilovao je sljedeće: ”Iz istorije znamo i vidimo da su se u Bosni iznajprije isturčila najviše gospoda, od koje su gdjekoji i do danas stara prezimena svoja sačuvali, kao npr. Kulini, Vidajići, Ljubovići, Brankovići, Todorovići, Filipovići itd. Kad su se gospoda prije razlikovala od svoga prostoga naroda, s kojim su u jednu crkvu išla i iz jedne se čaše pričešćivala, šta je prirodnije nego da se sad, primivši i zakon ne samo sasvijem drukčiji od njihovoga nego i na drugome jeziku i s drugijem pismom, postaraju još većma razlikovati se.”

Ovaj  stari vuk – Vuk Karadžić – očito je i umro sa promišljanjem  da je njegov ”zakon” samo i jedino sveti božanski original na planeti Zemlji i da mnoštvo ljudi trebaju biti Srbi u ”tri zakona”. Previše je zinuo i previše je ”zakona” želio  utopiti u  srpsku naciju. Govoreći o tri zakona (vjere) čak je i Hrvate nazvao Srbima sa ”rimskim zakonom”. U svemu ovome o čemu se šovinistički pokazuje ima i nešto što posigurno ne godi haškom Karadžiću. Naime, starom vuku – Vuku Karadžiću – u njegov misaoni i šovinistički perom napunjeni ”Kovčežić” uletjeli su pobožni Bošnjaci, jer ”i danas može biti da u cijelome zakonu Muhamedovu nema pobožnijih ljudi od Bošnjaka”.

Da bi se vidjelo da u ovom ”Kovčežiću” ima svega i svačega, nužno ga je otvoriti: ”Tako oni dojakošnje svoje ime Srbi, koje je sa zakonom hrišćanskijem i s pređašnjijem žvotom njihovijem vrlo skopčano bilo, ne samo odbace nego im žao budne i raja njihova da se njime diči, i nazovu je vlasima. Kao što su ovi poturčenici prije u hrišćanskome zakonu bili pobožni, tako isto postanu i u turskome, i danas može biti da u cijelome zakonu Muhamedovu nema pobožnijih ljudi od Bošnjaka. To pokazuje i današnja njihova nepokornost Sultan-Mahmutu i mrzost na nj i na njegove nove uredbe i premjene.”(Vuk Stefanović Karadžić, Srbi svi i svuda – Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona, Beč, 1849. godine)

Eto, dobri Bošnjaci, bečki ”Kovčežić” vam nacionalnu svijest podupire i  dobrano ohrabruje. Na taj čin vas ohrabruje i glavom, i bradom i srpskim perom, i to niko drugi doli Vuk Stefanović Karadžić. Poslušajte filologa! Poslušajte čoj’ka na popisu 2013. godine! Red vam je. Jedino vas ovdje  i samo ovdje filolog Vuk Karadžić nije slagao. Budite  ”prisutni”  i  vrhunski disciplinirani pri ovoj njegovoj jedinoj istini. Bitno je na popisu biti Bošnjak! Čuvajte se i najmanjih pukotina s tim u vezi. Jer, i najmanja pukotina može potopiti naš brod bošnjački. Spoznajte da je bitno biti Bošnjak u aprilu 2013. godine. Makar Radovan Karadžić, koji nas i u haškoj sudnici trpa u ”Srbe druge vjere”, ”škiknuo” (izraz R. Vasića) od muke zbog ”izvlačenja”  nas Bošnjaka iz historijskog kovčega, napunjenog u Beču davne 1849. godine.

Piše: Enver Alić

(Cik.ba)