Proslo vrijeme je proslo zauvijek – Znacaj Vremena

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
01 Safer – 1437.H. / 13 Novembar 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Proslo vrijeme je proslo zauvijek – Znacaj Vremena

Neka je hvala Uzvišenom Allahu, Milostivom i Samilosnom na mnoštvu blagodati kojima nas svakog trenutka obasipa! Neka je salavat i selam na Muhammeda a.s. njegovu časnu porodicu, časne ashabe i sve one koji časno slijede put Istine do Sudnjeg dana.

hutbaPostovane dzematlije, draga omladino;

Čovjeku bi, pogleda li oko sebe, trebalo biti jasno da je prolazan i smrtan. Tu oko nas, naša su mezarja koja nas opominju i na prolaznost podsjećaju, a tu je i stalno nastajanje i nestajanje života u svjetovima koji s nama životni prostor dijele. Bilje raste i suši se, a ima životinja čiji je životni vijek od jednog dana kraći. Sve to čovjek posmatra, vidi, a k tomu još Kur’an ga jasno opominje prolaskom, iščeznućem vremena i smrtnošću svega.
Tema današnje hutbe je Proslo vrijeme je proslo zauvijek i znacaj Vremena u islamu. Allah dž.š. ima pravo da se zaklinje čime hoće, dok se mi, Njegova stvorenja možemo zaklinjati samo Allahom, azze ve dželle.
Allah dz.s. se čovjeku, Svome robu i sićušnom stvorenju, u Suri El-Asr zaklinje vremenom: Tako mi vremena!(1) Doista je čovjek na gubitku.(2) Osim onih koji vjeruju i čine dobra djela i koji međusobno preporučuju istinu i međusobno preporučuju strpljivost.(3)

Allah dž.š. nakon zakletve vremenom, u citiranoj Suri potvrđuje da su svi ljudi na gubitku, a potom izuzima one koji imaju četiri svojstva: 1) vjerovanje u Allaha dž.s. koje je temelj svega, 2) činjenje dobrih djela, u ime Allaha, subhanehu ve te’ala, 3) koji jedni drugima preporučuju istinu i 4) koji jedni drugima preporučuju strpljivost.
U ovoj kratkoj Suri, u tri kratka ajeta Allah dž.s. donosi pravila, kojih ako se vjernici budu pridržavali, biće spašeni i biće od onih koji su sretni, na obadva svijeta. Imam Šafija, za Suru El-Asr kaže: „Da Allah dž.s. ljudima nije objavio niti jednu drugu suru osim ove, bila bi im dovoljna.“

Vrijeme je, Allahovom dž.š. voljom čovjeku stavljeno na raspolaganje kao i sva vidljiva i nevidljiva dobra. Kao što čovjek koristi vodu, hranu, prostor za kretanje i svoje življenje, tako koristi i vrijeme, tu nevidljivu i neopipljivu blagodat. Vjernici su dužni da taj Allahov ni’met koriste u skladu sa Njegovim propisima i zakonima.

Jedan od predznaka Sudnjeg dana je da će ljudi osjećati da vrijeme prolazi sve brže i u tom smislu je hadis, koji bilježi imam Tirmizija: Prenosi Enes ibn Malik r.a. da je Poslanik a.s. rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne približi vrijeme, pa godina bude trajala kao mjesec, mjesec kao sedmica, sedmica kao dan, dan kao sat, a sat kao varnica.” (Tirmizija)
Komentatori hadisa kazu da se time misli na smanjivanje bereketa u vremenu.

Ahmed ibn Ali ibn Hadžer El-Askalani kaže: “Ovo smo doživjeli u našem vremenu, jer osjećamo da nam dani sada tako brzo prolaze, što nije bio slučaj ranije.” (Fethu-l-Bari)

Kada je ovo bio slučaj sa Ahmedom El-Askalanijem, koji je živio u devetom hidžretskom stoljeću i koji je napisao toliko tomova knjiga, komentarišući i ocjenjujući hadise Allahova Poslanika a.s. šta je sa nama koji živimo u ovom vremenu, u kojem su životi ljudi prepuni besposlica?

I pored svega pomenutog i ubjeđenja da ćemo za svaki trenutak svoga vremena biti pitani na Sudnjem danu, žalosna je činjenica da ima mnogo pojedinaca, koji trače svoje vrijeme u razne beskorisne ili bolje reći štetne stvari i sjela. Kada bi svi mi na kraju dana sa sobom sveli račun, na koji način smo u njemu vrijeme potrošili, uhvatio bi nas strah, koliko smo nemarni u tom pogledu!?

Poslanik a.s. upućuje dovu Allahu dz.s. da njegovu ummetu podari bereket u ranim jutarnjim satima, pa u predaji koju bilježi imam Tirmizija stoji: Prenosi Sahr El-Gamidi, r.a. da je Poslanik a.s. rekao: “Dragi Allahu, Ti učini bereket mome ummetu u ranim satima dana!” Poslanik a.s. bi slao ashabe u pohod, ujutro i Sahr koji je bio trgovac bi svoje radnike slao na posao samo ujutro, tako da mu se uvećao imetak, da nije znao gdje će ga ostavljati.» (Ahmed) Iz ovog hadisa se zaključuje da je najbereketnije vrijeme za rad i sticanje nafake u ranim jutarnjim satima.

Nema niti jedne vjere, ideologije ili pokreta, koji više pažnje posvećuje vremenu, Allahovom dž.š. daru, a da na drugoj strani njihovi nosioci više ljenčare i da su nemarniji u pogledu izvršavanja svojih obaveza, od „muslimana“. U islamu se svi ibadeti i sve obaveze vežu za određeno vrijeme, tako da islam od nas traži preciznost. Žalosno je da su muslimani danas došli u poziciju da se sa njima navodi primjer neodgovornosti i lijenosti. Iskreno se nadam da će buduće generacije muslimana u tom pogledu imati mnogo više osjećaja, te da će se govoriti „Vidi ga kako je precizan, kao musliman!“

Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik a.s. rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan dok se dvije velike vojske ne sukobe. To će biti velika borba, a njihova ideologija (vjera) će biti ista. I dok se ne pojave lašci; njih oko trideset, koji će tvrditi da su Allahovi poslanici. I dok se ne podigne znanje, ne učestaju zemljotresi, ne približi vrijeme, ne poveća razvrat i ne umnoži herdž, a to je ubistvo. I dok se ne poveća imetak, toliko da će bogataši imati problem, kome će dati sadaku, pa će imućni ljudi ponuditi sadaku i biće im rečeno: «Nemam potrebe za njom.» I dok se ljudi ne budu natjecali u gradnji kuća. I dok čovjek ne prođe pored kabura drugog čovjeka i ne kaže: „Kamo sreće, da sam ja umjesto tebe?“ I dok se Sunce ne pojavi sa Zapada, a tada neće koristiti vjera onoga ko nije vjerovao prije toga i to je: „…Niti jednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao…“ (Suretu El-En’am: 158.) I Sudnji dan će nastupiti, a dvojica ljudi će imati rašireno platno, koje niti će pazariti, niti će ga saviti. I nastupiće Sudnji dan, a čovjek će nositi mlijeko deve muzare i neće ga popiti. I nastupiće Sudnji dan, a stoka će doći do korita i neće se napojiti. I nastupiće Sudnji dan, a čovjek će prinijeti zalogaj ustima i neće ga pojesti.” (Buharija)
U prirodi vremena je da u njemu sve nestaje, samo Stvoritelj ne. I samo vrijeme nestaje s onim što u njemu iščezava. Nestat ćemo mi, i naše vrijeme će nestati.
Ne može se vratiti izmuženo mlijeko u vime, ne može se vratiti ni protekla sekunda vremena. Vrijeme je nepovratno. Arapski pjesnik el Meari kaže: „Jučer, koje je prošlo, iako je blizu, svi stanovnici Zemlje vratiti ga ne mogu“.
Bit će ljudi koji će, o njima nam kazuje Poslanik, moliti da budu ponovo vraćeni na zemlju da im bude data druga prilika, pa da život ovdje iskoriste. Povratka nema.
Bit će i onih koji će, Kur’an nam kazuje, zažaliti što su uopće ovdje došli. „Da sam Bogdo prašina ostao“, vapit će. Postoje i oni koji će Allaha moliti da ih vrati pa da sve isto i na isti način na Dunjaluku rade i Bogu u susret odu jer su to na veličanstven način učinili. To su šehidi. Ni njima, niti ikome drugom ima povratka. Vrijeme je nepovratno. Dunjaluk se nikom dva puta ne poklanja.
Abdullah ibn Omer r.a. pripovijeda: „Jednom sam bio kod Poslanika, ustao je neki Ensarija i upitao:’O Allahov poslaniče, koji je čovjek najmudriji, najrazboritiji i najodlučniji?’. ‘Onaj kome je smrt stalno na umu i onaj koji se više od drugih priprema za nju prije nego što ona dođe! Takvi su najmudriji, najčvršći, najrazboritiji. Oni na ovom svijetu stiču poštovanje a na Ahiretu počasti’. Odgovori mu Poslanik./Medžmeu zevaid/.
Svijest o prolaznosti dunjalučkoj i vjera u vječni užitak ili patnju trebala bi biti čovjeku poticaj snažan da svaki poklonjeni mu trenutak iskoristi i čineći dobro za smrt se priprema. Ljudska stanja se mijenjaju. Iz siromaštva ljudi prelaze u bogatstvo i obrnuto. Iz zdravlja u bolest i obrnuto. I ne bi onaj koji želi počast ovdje i spas tamo ni u jednom stanju smio zaboraviti svoju osnovnu zemaljsku zadaću. Na mnogo mjesta u Kur’anu, Allah dž.š. čovjeka podstiče na stalnu budnost i akciju. „O vjernici, brinite se o sebi, ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu ćete se vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili“./Maide, 105./. „O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On zna dobro šta radite“./Hašr,18./.
Gdje god da si, sve jedno kojim se poslom baviš, kakvu funkciju u društvu imaš, ne zaboravi nikad, vrijeme neumitno teče i sve u njemu prolazi. Svakim korakom i svakim proteklim trenutkom bliži si kaburu, a Osman r.a. bi na sami spomen mezara plakao iz straha za sebe i bojazni da li je dovoljno dobro pripremio se i je li dunjalučko vrijeme ispravno koristio.
Od Halida bin Umejra el Adevija r.a. prenosi se: „Hutbu nam je držao Utbe bin Gazvan r.a. Zahvalio je Allahu, Njegovo ime veličao, a zatim rekao: ‘Znajte, ovaj prolazni svijet je oglasio da prolazi, on će brzo doći svome kraju i od njega neće ostati ni koliko onaj talog na dnu ćupa kad se iz njega voda izlije. Vi preko njega prelazite u kuću koja kraja nema – pa pređite to rastojanje čineći dobra djela. Poslanik nas je obavijestio, da kamen kad se baci sa ivice Džehennema, sedamdeset godina pada, a ne dotakne mu dno. Tako mi Allaha tako dubok i širok Džehennem, bit će popunjen. Zar se čudite tome? Isto tako nas je Poslanik obavijestio da je razdaljina od jednih do drugih džennetskih vrata četrdeset godina, a doći će dan kad će on biti pun stanovnika svojih. Znajte, kaže Utbe bin Gazvan, bio sam jedan od sedmerice koji su uz Poslanika bili. Nismo imali šta jesti osim lišća s drveća koje nam je ožugalo krajeve usta, a ja sam jednom našao komad odjeće koji sam popolovio pa jednim dijelom pokrio svoj donji dio tijela a drugi dao Sa’d bin Maliku. Sada, svaki od nas sedam je na vlasti, emir u ovom ili onom gradu. Utječem se Allahu od toga da bih ja sebe smatrao velikim tamo gdje sam kod Allaha sićušan, ali nije bilo ni jednog poslanstva a da ono nije iščezavalo i bilo preobraženo u kraljevstvo.
Takva sudbina je i sa ovim, posljednjim poslanstvom koje je preobraženo u vladavinu pa ćete i vi tako poslije nas imati i iskusiti vladare i vidjeti koliko su daleko od Poslanikova sunneta“./Muslim/.
Insanu je svojstven zaborav. Zaborav je svojevrsni oblik milosti Božije. Čovjek zaboravi muku i bol preživljenu, zaboravi neugodnost, ali s obzirom na stalno prisustvo opominjatelja oko nas, koji nas na našu prolaznost podsjećaju, musliman nikad Poslanikov put i njegov sunnet ne smije zaboravu prepustit. Bio vladar ili ne, direktor ili radnik, bogat ili siromašan, star ili mlad, na sve se jednako odnosi zakon Božiji. Po tom zakonu mi, kao i sve drugo prolazimo i vrijeme nam dunjalučko podareno zajedno s nama iščezava.
Iskoristimo ga, kako ne bi bili od onih koje je Allah dž.š. gubitnicima nazvao. Mustevrib bin Šedad prenosi: „Poslanik je rekao: „Allaha mi, ovaj svijet je naspram Ahireta baš kao ono malo vode na prstu kad se prst u more zamoči, pa neka svako usporedi more i to malo vode“./Muslim/.
Čuvajmo vrijeme, tu Allahovu veliku blagodat i budimo svjesni da je dunjaluk ahiretska njiva, pa zasijmo tu njivu najljepšim sjemenom, a to su naša dobra djela, koja inša-Allah imaju trajnu vrijednost!

Gospodaru, oprosti nama i našim umrlim precima, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennet. Uzvišeni Bože, pomozi nam da svijest o susretu s Tobom bude naš stalni poticaj na činjenje dobra. Amin!

Check Also

Istinu treba znati i prihvatiti

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 19 Rebiu –l- …

U susret Mevludu

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 12 Rebiu – …