Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
12 Rebiu -l- Ahir – 1437.H. / 22 Januar 2016. g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Dzamijsko ponasanje
Neka je hvala Uzvišenom Allahu, Milostivom i Samilosnom na mnoštvu blagodati kojima nas svakog trenutka obasipa! Neka je salavat i selam na Muhammeda a.s. njegovu časnu porodicu, ashabe, nase sehide i sve one koji časno slijede put Istine do Sudnjeg dana.
Postovane dzematlije, draga omladino;
Neka nam ova hutba danas bude pravi – prvi skolski – mektebski cas. Danas cemo krenuti od ovog nama svetog mjesta- Dzamije. Pa cemo, ako Bog da kroz karte za Dzennet – Sehade, pa kroz namaz itd. Džamija je Bogu najdraže mjesto na zemlji. Graditi je i održavati, potvrda je prisustva imana u našim srcima. Ebu Seid el Hudri r.a. prenosi da je Poslanik rekao: „Kada vidite nekog čovjeka da se navikao na džamiju, posvjedočite da on ima imana u sebi“ (Tirmizi), jer Uzvišeni je rekao: „Allahove džamije gradi i održava onaj ko vjeruje Allaha i Sudnji dan“
Vjernik, musliman ide u džamiju jer ga u nju poziva Stvoritelj. Poziva ga Stvoritelj putem Mujjezina. Kazem gdje god stignem, ko sto se radi u nekim dzamijama, mani se pustanja Ezana sa kasete, evo zasto: U hadisu Ebu-Se’ida el-Hudrija r.a. Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Ništa neće, džin, kamen, čovjek ili nešto drugo, čuti glas muezzina a da mu neće svjedočiti na Sudnjem danu.” (Buharija, 609.)
Na svaki korak učinjen ka džamiji, deredžu si kod Gospodara podižemo i tim korakom se od grijeha čistimo. Za svaki trenutak proveden u džamiji bit će nam nadoknađeno hladom, kad drugog hlada ne bude bilo. Ebu Hurejre r.a. prenosi od Poslanika: „Nikad neće musliman doći u džamiju radi namaza i zikra a da mu se Allah neće obveseliti baš kao što se porodica obveseli nekom svom članu koji je dugo izbivao, pa se vratio“./Ibn Madže/. Džamije su Božije kuće. Da ih gradimo obavezni smo a i održavati ih, naša je dužnost. Aiša r.a. kaže: „Poslanik je dao preporuku da se džamije grade unutar naseljenih područja, te da se drže čistim i urednim“./Ebu Davud/.
Musliman je obavezan u džamiju dolaziti uredan i čist. To je naredba Božija „lijepo se obucite“ /Earaf,31/, naređuje Svevišnji kad u džamiju idete. Musliman kad ide u džamiju ne smije ni jednim svojim gestom uznemiravati nekoga, pa tako nam je, opće je poznato, Poslanik zabranio da kad u džemat idemo jedemo luk i prasu, jer ćemo neugodnim zadahom uznemiravati braću klanjače, ali ne samo njih, meleki se uznemiruju time cak. Jednako je zabranjeno doći u džamiju u odjeći koja se na znoj čuje, čarapama koje neugodno mirišu, ali i sa prejakim mirisom, kao i bosi nogu, ili golih ledja, a sve to iz poštovanja prema kući Božijoj i obavezi vjerničkoj da nikoga ne bihuzuri. U džamiju se ulazi desnom nogom, tako je činio Poslanik, a sve što je činio, sunnet je i nagrada slijedi svima koji sunnet slijede. Abdullah bin Amr bin As r.a. prenosi da je Poslanik pri ulasku u džamiju učio: „Utječem se Allahu, Njegovim plemenitim licem i Njegovom vječitom veličinom od prokletog šejtana. I kad bi to proučio, šejtan bi reci: „On je od mene spašen u ostatku dana“. /Ebu Davud/.
O čistoći džamije vodi brigu svaki klanjač, svaki njen posjetilac, jer brinuti o kući Božijoj izuzetno je dobro, kao i njenom okolisu naravno.
Od Enesa r.a. prenosi se kako je u vrijeme Poslanika živjela jedna žena koja je brala trunje po džamiji. Kad je umrla niko nije obavijestio Poslanika o njezinoj dženazi, našto Poslanik reče: „Kad neko od vas preseli na Ahiret, onda me obavijestite o tome“!
Nakon toga joj je klanjao dženazu i rekao: „Vidio sam je u Džennetu, zato što je brala trunje po džamiji“./Medžmeu zevaid/. U kakvom stanju ostaviš zahod nakon upotrebe? U kakvom stanju ostane abdesthana iza tebe? Gdje ostaviš papuče nakon što abdestiš? Kako se prema kući Božijoj odnosiš i praviš li sebi mjesto u Džennetu brinući se o čistoći džamije?
Kad se u džamiju uđe na namaz, sjeda se redom u safove u sljedeće prazno mjesto. Saf se formira sa sredine pa se širi ravnomjerno na obje strane. Nepopunjen saf krnji namaz. Klanjati, a ispred tebe prazno mjesto u safu, to u pitanje potpunost tvog namaza dovodi. Bespotrebno je ljudima koji znaju šta je džamija, šta je namaz u džematu i šta je vrijednost ispravnoga safa, svaki put govoriti, popunite safove. Ko to od nas u autobusu stoji a postoji mjesto za sjest? Niko normalan. Nema i ne treba biti stida, niti od bilo koga zazora da sjedeš na ono mjesto koje je prvo prazno kad si ušao, redajući se od prvog safa. Ne razmisljaj slucajno nije za mene prvi saff. Za tebe je brate ako prvi dodjes. Nema u džamiji ničije rezervisano mjesto. Prvi saf je najvrijedniji, pa slijedeći, i slijedeći … Ako si došao pred sami namaz, logično je da ne koračaš preko safova da bi našao prazno mjesto. Događa se, međutim, da više mjesta ima u prvim, nego u zadnjim safovima, jer svi hoće što prije da izađu sa namaza, da što prije napuste džamiju.
Namaz se oglašava ezanom. Ezan je poziv u Božiju kuću, poziv je to na razgovor sa Stvoriteljem tvojim. Poslanik nas uči, da kada se ezan čuje, šutimo i da je jedino što u tom trenutku možemo govoriti, to je ponavljanje ezanskog teksta za muezinom, a u onim dionicama gdje se na namaz i spas poziva treba izgovarati: LA HAVLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAHIL ALIJJIL AZIM“. U nekim je džamijama praksa sasvim suprotna. Baš u vrijeme ezana ljudi razgovor zametnu. Poslanik nas uči, da onaj ko ne ponavlja za muezinom riječi ezanske već priča i ezan ignoriše, na Ahiretu će mu se uši užarenim olovom napuniti. Znali su to naši djedovi i nane i svaku su aktivnost u njivi, u vrtu, na livadi prekidali kad ezan čuju, ja znam, morao sam odmah motiku da bacam i sjedam kad ezan zauci. Volovi u orini se zaustavljali, konje u vršaju odmarali, kopače u postati prekidali kad se ezan čuje. To su bili naši dobri prethodnici koji poštovaše Poslanika i tradiciju našu više nego što ćemo mi ikad. U nas u džamiji, i našim džamijama, ušuti se kad se ezan završi. Dok uči s njim se nadvikujemo. Tokom sjedenja na ettehijjatu, neumorno kažiprstom šejtana odgonimo a on nas potpuno od slušanja ezana udalji. Jesmo li ga otjerali, pri onom ulasku u dzamiju.
Kad se Kur’an uči, izričita je naredba Božija: „Vi šutite i slušajte da biste spašeni bili“./Earaf,204./. Slušati Kur’an je iznimno dobro djelo. Meleki ga slušaju i džinni također i čude se ljepoti njegovoj. Ne izbjegavaj sevape, ne bježi od spasa, tako što dok se Kur’an uči, ti suprotno pravilima džamijskim i zapovijedi Božijoj postupaš.
Kad se namaz završi, zikriti treba, ajeti kursijju ili ćursi dovu učiti. U našim se džamijama i džematima od uvijek, kroz stoljeća zikrilo, tespihalo kad se namaz završi. Od skora, ta je naša praksa i lijepa nam tradicija narušena. Jedni zikre poslije sklanjanog namaskog farza. Ima namaza (sabah i ikindija) u kojima je sklanjani farz istovremeno i kraj namaza pa ipak nema jedinstvenog pristupa ovom ibadetu. Kad jedni normalno poslije tog farza zikre, ili kao kod dzume namaza nastave klanjati, drugi u neredu izlaze iz džamije, pričaju, ne primjereno se ponašaju i neukusno sjede u kući Božijoj. Nije kod nas hvala Allahu slucaj, ali opazam u domovni nam, bas kad se mujezin oglasi sa početkom zikra, tad neki počinju hodati, pričati, izlaziti i sve nas ubjeđivati da je baš to po sunnetu.
Džamija nije mjesto nereda, zato bi bilo dobro da se poštuju džamijska pravila i čuva naša vjekovna tradicija. Da se čuva naš tradicionalni odnos prema džamiji, prema ezanu, prema učenju Kur’ana, prema zikru, prema džematu kao instituciji.
Petak je dan kojeg je Allah Uzviseni ucinio odabranim i kojeg je odlikovao nad ostalim danima. Poslanik a.s rekao: „Najbolji dan koji je sunce obasjalo je petak; u njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u Džennet i u njemu je izveden iz Dženneta i na taj dan će nastupiti Smak svijeta.” (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi)
Petak je svakako bio određen za uvažavanje i prijašnjim narodima, ali su ga oni zanemarili. Vjerovjesnik a.s. je rekao: „Allah je sačuvao petak od naroda koji su bili prije nas. Jevreji su odabrali subotu, kršćani nedjelju, te je Allah, dž.š. doveo nas i naputio nas da poštujemo petak. On je učinio da redoslijed bude: petak, subota i nedjelja. Na isti način kako subota i nedjelja prate petak, i oni će na Sudnjem danu dolaziti iza nas. Mi smo posljednji na ovom svijetu, a prvi na Sudnjem danu. Nama će biti presuđeno prije svih ostalih.”
Svakako, u ovom odabranom danu muslimani se obavezuju na džumu-namaz, što se spominje u časnom govoru našeg Poslanika. Imam Ahmed bilježi hadis od Ibn Evsa es-Sekafija koji je rekao: „Čuo sam Allahovog poslanika, s.a.v.s. kako kaže: ‘Ko se očisti i okupa u petak, rano ustane i među prvima dođe pješke, a ne na jahalici, sjedne blizu imama i sasluša ga, a sam riječ ne progovori – za svaki će korak imati nagradu kao što se ima od godine dana dobrovoljnog posta i namaza“
Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao: „Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana, brišu grijehe počinjene između njih, ako se izbjegnu veliki grijesi.“
Od Ebu-Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: “Na dan dzume ima sahat kojeg ako musliman provede u namazu, i moli Allaha za svoje potrebe, Allah ce mu to zaista dati”, tada je Poslanik s.a.w.s. pokazao prstima da se taj sahat nalazi u veoma kratkom periodu.” (Prenose Buhari i Muslim), pa je dalje Poslanik nastavio: “Taj je sahat izmedju imamovog sjedenja – nakon prve hutbe, pa sve do zavrsetka namaza.” (Prenosi Muslim)
Ucenje salavata na Vjerovjesnika s.a.v.s. trebalo bi biti stalna praksa vjernika, pogotovo u petak ili uoci petka, pošto je on donošenje salavata na njega posebno pohvalio u petak rekavši: “Petkom i uoci petka što više donosite salavate na mene, jer cu onome ko to bude cinio biti svjedok i zauzimacu se za njega na Sudnjem danu”.
Proučiti suru El-Kehf – Pećina kao što se prenosi u hadisu od Ebu Seida el Hudrija da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Ko prouči petkom suru El-Kehf biće mu svijetlo do naredne džume i ista sura nas stiti od prokletog Dedzdzala ako se nadjemo u njegovom vremenu.” (Hakim, sahih)
I na kraju hadis koji je mjerilo koliko je vrijedna džuma namaz i koliko ima koristi od nje, a taj hadis prenosi Abdullah ibn Amr r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
“Tri vrste ljudi dolaze na džumu. Prvi je čovjek koji beskorisno priča i on namaza nema, ima ono što je pričao. Drugi je čovjek koji dođe, moli Allaha i doziva Ga. Ako hoće Allah će mu dati ono što traži ili će mu uskratiti.
Treći je čovjek koji šuti i ne ometa druge muslimane koračajući preko njihovih glava. Tome će njegova džuma biti iskupina do naredne džume.”(Ebu davud, Ahmed)
Dragi brate, vidi ima li išta što ti fali od tvoje džume, pa je upotpuni, nemoj da budeš od onih koji će od svoga namaza imati samo izgubljeno vrijeme. Braco, znajte, kaze Poslanik, kaze pravilo, ne kazem ja, da vas ne moram javno i cesto opominjati, nemas dzume ukoliko progovoris dok ti je hodza na Mimberi, kada sidje na zemlju niz ove stepenice, onda mozes, ako bas moras, tiho progovoriti svome bratu.
“Gospodaru nas, mi smo culi glasnika koji poziva u vjeru, ‘Vjerujte u Gopsodara vaseg!’, i mi smo mu se odazvali Gospodaru nas, oprosti nam grijehe nase i predji preko rdjavih postupaka nasih, i ucini da poslije smrti budemo sa onim dobrima.” (Ali-Imran, 197.)
Uzvišeni Bože, veži naša srca za džamiju kako bismo Tvoga hlada dostojni bili. Amin!
