Dzemat Braunau
Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
– 24. Dzumade-l-ula 1434.H. / 05 April 2013.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Neka je hvala Allahu Gospodaru svih svjetova koji je učinio da islam bude naša vjera, a Poslanik Muhammed, a.s. Donosimo salavate i selame na njega, njegovu časnu porodicu, ashabe, tabi’ine kao i na naše bosanske šehide.
Cjenjeni džemate!
Tema današnje hutbe jeste:”Sirati mustekim – pravi put”. U ovome vremenu u kome živimo pred nas muslimane, se postavljaju mnoga ozbiljna pitanja, na koja treba pronaći odgovore. Ako nam neko drugi bude nudio riješenja, a mi ih samo pokorno i poslušno prihvatili, razmišljajući više o drugim nego o sebi kao muslimanima, onda nam je put u budućnost nejasan, zamagljen i neizvjestan.
Islamski put Kur`ana naziva se Sirati mustekim – pravi put. Na pravom putu se ne sjedi, ne drijema, ne spava i vrijeme uzaludno ne provodi. To znači da je sirati mustekim kretanje, napredovanje, postizanje razultata, dostizanje ciljeva, ostvarenje želja, kako pojedinacno, tako i kolektivno i to na način kako to od nas traži Allah,dž.š., u Kur`anu:” A onaj ko se čvrsto veze za Allaha, taj je upučen na pravi put.” (Sura Ali-Imran, 111)
Allah, dž.š., u Kur’anu je objavio: I tako smo od vas stvorili pravednu (umjerenu) zajednicu (ummeten vesatan) da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok. (El-Bekare, dio 143. ajeta).
Muslimani svaki dan u toku pet dnevnih namaza, oko trideset puta prouče dovu iz sure El-Fatiha: Uputi nas na pravi put (Siratul- mustekim)! Naravno oni koji klanjanu. To su pravi – istinski vjernici – mu´mini. A ima nas nazivom bojim se puno muslimana a koji na sedzdu ne padaju, koji ne klanjaju, tesko se njima. Neznam sta ocekuju.
Komentirajući i tumačeći sintagmu: Siratu-l-mustekim – Pravi put, Ibnul- Kajjim el-Dževzijje, rekao je: “Nijedan put se ne može nazvati Siratu-l-mustekim ako u sebi ne sadrži pet svojstava: postojanost – ustrajnost, dosezanje cilja, približavanje Allahu, širinu za one koji njime hode tako da ne moraju ići po njegovim ivicama, pomoć da se lahko dođe do cilja.” (Medaridžus-salikin, I/11-12.).
Abdullah ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čuvajte se ekstremizma i pretjerivanja u vjeri, jer su ekstremizam i pretjerivanje u vjeri upropastili narode prije vas.” (Ibn Hiban, En-Nesai, Ibn Madže).
Ovi i mnogobrojni drugi kur’ansko-hadiski tekstovi jasno govore koliko islam osuđuje i zabranjuje svaki vid ekstremizma, a sve zbog njegovih nesagledivih štetnih posljedica, kako po pojedinca tako i po društvo u cjelini. Između ostaloga, islam zabranjuje ekstremizam, jer je on novotarija u vjeri. Zatim, ekstremizam je nepomirljiv sa suštinom islamskog učenja i poziva, a to je tolerancija, samilost i upućivanje ljudi na Pravi put kako bi ostvarili sreću na oba svijeta, dok je ekstremizam negacija samilosti i tolerancije i udaljavanje ljudi od Allahove upute.
Muhammed, a.s., rekao je: “Poslat sam sa vjerom čistog monoteizma i vjerom tolerancije (bil-hanifijje es-semha’).”
Šejhul-islam Ibn Tejmijje rekao je “da je hanifijjet suprotan širku (pripisivanju Allahu sudruga), a termin semha’ suprotan je grubosti, tvrdokornosti i redukcionizmu.” (Medžmu’ul- fetava, XX/114).
Kada je Muhammed, a.s., poslao Aliju, r.a., i Muaza ibn Džebela, r.a., u Jemen kao daije ili misionare da tamošnje kršćane pozivaju u islam, između ostaloga, rekao im je: “Olakšavajte, a ne otežavajte; obveseljavajte, a ne rastjerujte (ljude od sebe).” (Muslim).
Bojim se da razlog muslimanskog konstantnog nazadovanja ili pak stagniranja jeste upravo taj što muslimani već odavno ne slijede Siratu-l-mustekim – Pravi put onako kako to od nas traži islam i kako je Allah zadovoljan, pa smo umjesto toga morali naći zamjenu, a loša li je i pogubna bilo kakva zamjena Siratu-lmustekimu.
Allah, dž.š., je kaznio Jevreje četrdesetgodišnjim lutanjem po pustinji nakon što su napustili Siratu-l-mustekim i krenuli putevima ekstremizma i zablude. Islamski učenjaci kažu da je to period u toku kojeg su izumrle generacije koje su bile kliconoše te opasne devijacije i suprotstavljanja Allahovoj uputi i sunnetu Allahovog poslanika, Musaa, a.s.
Odgovor na zapadnjacki nacin zivota necemo traziti ekstremizmom, vec znanjem, skolovanjem, da ne ostajemo neuki – laiki – dzahili kako vjerski tako i ovosvjetski i sa strpljivoscu i istrajnom borbom.
Kaze Boziji Poslanik: Milosrđe ne znači da činiš dobro onome koji je tebi učinio dobro. To je vračanje dobra za dobro. Milosrđe je da činiš dobro onome koji ti je načinio zlo! (Ahmed-ibn-Hanbel,el-Zuhd,str.96).
Čovjek je došao Isa, a.s., da ga pita šta je prava pobožnost na što mu je Isa, a.s., odgovorio: – Moraš istinski voliti Boga u svom srcu te služiti Mu pokorno i moraš biti milosrdan prema ljudima tvoje rase! A ko su ljudi moje rase – upita čovjek? – Svi Ademovi sinovi su tvoje rase. Zato ono što ne voliš da se tebi čini, nemoj činiti drugome. Na taj način bit ćeš istinski pobožan čovjek (Ahmed Hanbel, el-Zuhd, str. 99).
Poslušajmo još jednu Isaovu, a.s., poruku: – Sve se kreće oko tri stvari: istina koja ti je jasna i nedvosmislina i zato treba da je slijediš; laž koja ti je jasna i nedvosmislena i zato treba da od nje bježiš; te nejasna i dvosmislena stvar za koju treba da tražiš Božju uputu da ti postane jasna. Ahmed Hanbel, el-Zuhd, str. 98.
Šta muslimani trebaju tražiti? Odgovor na ovo pitanje daje nam, braćo, Hasan El-Basri, navodeći vrline koje se mogu postići na islamskom putu. On kaže.”Znanje je najbolje nasljedstvo, ahlak-lijepo ponašanje je najčistiji obraz, iman-vjera je najsigurnija opskrba, ibadet je najbolja zarada, razum je najbolji vodić, odgoj je najbolji prijatelj, blagost je najbolji pomočnik, zadovoljstvo je najbolje bogatstvo, Allahova pomoć je najbolja pomoć, a sječanje na smrt je najbolji vaiz.”
Sirati mustekim je put na kome se muslimani prepoznaju, na kome se muslimani susreču, povezuju i sjedinjuju, to je, bračo, put kojim vjernici idu naprijed, u svakom moralnom i drugom usavršavanju, svjesni obaveze da se moraju sačuvati poroka današnje civilizacije. Allah,dž.š., u Kur`anu kaže:”I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg, zato se Allaha bojte i mene slušajte. Allah je doista i moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je pravi put.” (Sura Ali-Imran, 50,51)
Ljudski zakoni dresiraju, a Božiji odgajaju. Ondje gdje ljudi ne poštuju ni jedne ni druge zakone, tu vlada nered i nesigurnost. Islam traži red i sigurnost, pravdu i odgovornost, prisebnost i ozbiljnost, oprez i budnost.
Ne može niko pravom vjerniku, koji vjeruje u Allaha,dž.š., i ide sirati mustekimom – pravim putem reči da su opojna pića i opojna sredstva dobra i korisna, ne može mu niko reči i tvrditi da se u dobra djela ubrajaju a kamoli da ga nagovore da to čini: pljačka, kriminal, blud-zinaluk, krađa, prisvajanje tuđe imovine, oduzimanje nečijeg prava, ogovaranje, potvaranje itd
Iz pogrešnog shvatanja slobode proistekli su mnogi poroci i ludila. Oni koji slijede sirati mustekim – pravi put, a to su vjernici, oni su sačuvani i zaštićeni od mnogih zala i poroka ovog vremena.
Da li muslimani kao narod teže i žele slijediti sirati mustekim – pravi put? Jesmo li, braćo, spremni preuzeti obavezu i emanet koji proizilazi iz Kur`anskog ajeta:” Reci; zaista namaz moj i obredi moji i život moj i smrt moja, pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova.” (Sura El-Enam, 162)
Ako shvatimo i prihvatimo istinski ovaj emanet, onda ćemo imati onakve želje i ciljeve kao što su ih imali i ashabi – drugovi Allahovog Poslanika Muhameda,a.s. Pravi put trebamo shvatiti kao želju i težnju da se ide naprijed u ime Allaha,dž.š., jer islamski put je jasan, a na ovom putu uspjeh je siguran. Da li mi, braćo, želimo ono što su željeli ashabi?
Obratimo pažnju samo na nekoliko pitanja koja su upućena Allahovom Poslaniku, i pokušajmo spoznati, da li bismo mi željeli ono što je želio jedan od ashaba, postavljajući pitanja Resulullahu: ”Allahov Poslaniće, želio bih da budem najbogatiji. Budi skroman i umjeren, bit ćeš najbogatiji. Želio bih da budem najpravedniji. Želi drugima ono što želiš sebi bit ćeš najpravedniji, odgovori Poslanik. Allahov Poslaniće, želim da budem najbolji čovjek. Budi koristan ljudima, bit ćeš najbolji čovjek. Allahov Poslaniće! Želio bih da budem među najodabranijim ljudima kod Allaha. Allahovo ime često spominji bit ćeš kod Allaha najodabraniji, reče Poslanik čovjeku. Allahov Poslaniće! Želim da imam potpun i čvrst iman-vjeru! Upotpuni i uljepšaj svoj odgoj, imat ćeš čvrst iman. Allahov Poslaniće! Želim da budem dobročinitelj. Budi Allahu pokoran kao da Ga vidiš, jer iako Ga ne vidiš, Allah tebe vidi, odgovori Muhamed,a.s.”
Iz ovih pitanja i odgovora vidimo da je sirati mustekim – islamski put na kome vjernici žele da budu učeni, bogati, pravedni, humani, korisni, to je put na kome teže da budu dobri, plemeniti, želeći drugima dobro kao što žele sami sebi. Sve navedene osobine stiću se kroz svakodnevni odgoj, trud, napor i samodisciplinu. Braćo, u životu vrijedimo onoliko koliko učinimo dobra drugima i za opće dobro zajednice – dzemata.
Moral se i sastoji u tome da žrtvujemo dio sebe da bi drugima bilo bolje, a nemoral je žrtvovati druge ljude da bi nama bilo bolje. Znajte, i imajte istinsko saznanje da bez vjere u Allaha,dž.š., rada, truda, znanja, napora, jedinstva i samodiscipline nemožemo uspjeti nigdje, pa ni ovdje opstati u ovoj zemlji. Allah dž.š., pomaže onom narodu koji ima snage da prevaziđe svoje zablude i krene u budućnost pravim putem – sirati mustekimom.
Muhammed a.s., mnogo puta nas je podsjetio i podučio važnosti dobrih dijela, djela koja odslikavaju Pravi put – Siratu-l-mustekim, kazujući nam svoje snove. Na kraju jedan od njegovih snova želim podijeliti s vama kroz ovu hutbu. San je detaljno ispričan i siguran sam da će nam ukazati na vrijednost i značaj pojedinih djela kojima ponekad i ne pridajemo posebnu pažnju. Pazljivo saslusajte. Abdurrahman ibn Semure priča kako su ashabi sjedili jedanput u Medini, kada im je došao Allahov Poslanik a.s. i rekao da je sanjao jedan čudan san, a snovi Poslanika a.s. su istina, pa im je ispričao Poslanik a.s. šta je sanjao.
“Vidio sam čovjeka iz mog ummeta, kako mu je došao melek smrti da mu uzme dušu, a onda dođe njegovo dobročinstvo prema roditeljima te udalji meleka smrti od njega.
I vidio sam čovjeka iz mog ummeta, koji je bio izložen patnjama u kaburu, pa dođe njegov abdest i spasi ga patnje.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kojeg su opkolili šejtani, pa dođe njegov zikrullah (spominjanje Allaha) i otjera šejtane od njega.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kojeg su opkolili i uzeli Meleki kazne, pa dođe njegov namaz i spasi ga njihovih ruku.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, koji je skapavao od žeđi, kad god bi se primakao mome Havdu (vrelu), bio bi spriječen i otjeran, pa dođe njegov post mjeseca Ramazana te ga napoji i ugasi mu žeđ.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako ide pored poslanika koji su sjedili u halkama i kad god bi se primakao nekoj od tih halki, bivao bi udaljen, pa dođe njegov gusul te ga uze za ruku i dovede ga te sjede pored mene.
I vidio sam čovjeka iz mog ummeta, zbunjenog, okruženog tminom i mrakom sa svih strana, pa dođe njegov hadž i umra te ga izvedoše iz mraka na svjetlo.
I vidio sam čovjeka iz mog ummeta, kako se rukom štiti i zaklanja od plamena vatre i njene vrućine, pa dođe njegova sadaka koju je dijelio, te napravi pregradu između njega i vatre i načini hlad nad njegovom glavom.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako se obraća vjernicima a oni ga ignorišu, pa dođe njegovo čuvanje rodbinskih veza i reče: ”O vjernici, on je čuvao rodbinske veze pa pričajte i kontaktirajte s njim”, te ljudi počeše s njim govoriti i rukovati se.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kojeg su uhvatile Zebanije (meleki – čuvari Džehennema), pa dođe njegovo naređivanje dobra i odvraćanje od zla pa ga ote iz njihovih ruku i dade ga Melekima Milosti.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako kleči, a između njega i Allaha dž.š. je zastor, pa dođe njegov ahlak (lijepo ponašanje), uze ga za ruku i uvede ga kod Allaha dž.š.
I vidio sam čovjeka iz mog ummeta, a knjiga njegovih djela se približava njegovoj lijevoj ruci, pa dođe njegova bogobojaznost, uze tu knjigu i stavi je u desnu ruku.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, a vaga njegovih djela je lagahna pa dođoše njegova rano umrla djeca i ojačaše njegova dobra djela.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako stoji na ivici Džehennema, pa dođe njegova dova puna nade upućena Allahu dž.š. i spasi ga te on prođe.
I vidio sam čovjeka iz mog ummeta kako pada u vatru, pa dođoše njegove suze prolivene od straha prema Allahu dž.š. i spasiše ga te on prođe.
I vidio sam čovjeka iz mog ummeta, kako je stao na Sirat-ćupriji, i ljulja se poput palmine grane na jakom vjetru, pa dođe njegovo lijepo mišljenje o Allahu dž.š. i učvrsti ga te on pređe.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako pužući ide preko Sirat-ćuprije; nekada poklekne i spotakne se pa se pridrži, pa dođe njegovo donošenje Salavata na mene, pa ga uspravi i učvrsti mu noge i spasi ga.
I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako dolazi pred vrata Dženneta i ona se pred njim zatvoriše, pa dođe njegov iskreni šehadet, da nema drugog boga osim Allaha te mu otvori vrata i uvede ga u Džennet”.
”Molimo Allaha,dž.š., da nas uputi na pravi put i da nas sačuva velikih iskušenja koja nemožemo podnjeti, da nam se smiluje, oprosti naše grijehe i uvede nas u Džennet. Amin
